Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >

SUSRET MINISTRANATA SRIJEMSKE BISKUPIJE

10. listopad 2013.

Susret_ministranata_2013_pf4      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U subotu, 5. listopada 2013. godine u župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici održan je susret ministranata Srijemske biskupije. Susretu je nazočilo oko 200 ministranata iz većine župa Srijemske biskupije, koje su dopratili svećenici-župnici, vjeroučitelji i neki od roditelja. Već u rane jutarnje sate počeli su pristizati ministranti iz svih dijelova biskupije u župu Srijemska Mitrovica. Službeni dio programa započeo je u katedrali i župnoj crkvi Svetog Dimitrija svetom misom koju je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, u koncelebraciji sa svećenicima Srijemske biskupija. Na početku misnog slavlja povjerenik za ministrante i za svećenički i redovnički poziv Srijemske biskupije vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku i pastoralni suradnik u župi Srijemska Mitrovica, pozdravio je biskupa, nazočne svećenike, vjeroučitelje i sve ostale vjernike, te posebno ministrante i ministrantice.

 Susret_ministranata_2013_pf3

      Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Gašparović je rekao: “Mladi prijatelji, mladići i djevojke, dragi ministranti i ministrantice, braćo i sestre u Kristu! U središtu vašega života danas, ovdje na ovom susretu ministranata i ministrantica naše Srijemske biskupije, je stvarnost Isusa Krista, onoga kojemu vi služite uz oltar i kojemu ste uvijek bliži od drugih vjernika koji su u klupama u crkvi za vrijeme svete mise. Poznajemo Isusa kao osobu koja ostavlja neizbrisiv pečat na svakome od nas, posebno na vama u ministrantskoj službi“.

Susret_ministranata_2013_pf6

      U prigodnoj homiliji srijemski biskup je istakao da se nitko u povijesti nije pokazao takvim i tako blizu ljudima kao što je to bio onaj kojemu ministranti i ministrantice služe kod oltara, a to je Isus Krist. Zaista, samo je jedno mjesto na svijetu bez ikakve tame, a to je osoba Isusa Krista, pravo svjetlo. U njemu nam se Bog na najjasniji način predstavio. Njega štujemo i njemu se klanjamo, njemu služimo uz oltar. Čitajte, dragi ministranti Evanđelje, Djela Apostolska, Poslanice, Otkrivenje. Čitajte i vidjet ćete da je Isus Krist najsvjetlija pojava ljudske povijesti. Nitko ga nije u povijesti nadmašio u ljepoti nauke, u dobroti srca, u čistoći života, u ljubavi sve do kraja, sve do križa. A tko je on, kojemu minsitranti služe? Sam je postavio to pitanje svojim apostolima: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mt 16,15). To je bitno pitanje cijelog kršćanstva; bitan je i odgovor. Mladi vjernici, poslužitelji oltara, znaju i moraju znati tko je Isus.

Susret_ministranata_2013_pf4      Potom je biskup poručio ministrantima i ministranticama: “Vaši roditelji, braća i sestre, svi ljudi u susretu s vama neka vide da vi sve poštujete i svima činite dobro, da rado dolazite na svetu misu, da rado i dostojanstveno služite kod oltara. Tako ćete nasljedovati vaš ideal, Isusa Krista. Biti kršćanin, posebno kao ministrant, nije lako. Biti vjernik nije lako u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu, ali je moguće. Složit ćete se sa mnom da svi koji se ponose Isusom Kristom trebaju biti uistinu odraz njegova života. Ali Isus nas je učio da najprije u samima sebi ostvarujemo njegov lik. Od sebe treba početi.

 Susret_ministranata_2013_pf7

      Pjevači iz  župe Svetog Dimitrija svojim pjevanjem su uzveličali misno slavlje, a svečanu pontifikalnu asistenciju činili su ministranti župe u Srijemskoj Mitrovici koji su pokazali kako se služi kod oltara.

 Susret_ministranata_2013_pf8

      Nakon mise predstavile su se sve župe sudionici ovog susreta, a nakon svakog pojedinog predstavljanja prihvaćeni su gromoglasnim aplauzima.

      Vlč. Željko Štimac, župni vikar u župi Svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, održao je nazočnima predavanje o ministrantskoj službi. Prikazao je tko je to ministrant i ministrantica, koja je njihova služba, prava i dužnosti, kako što temeljitije vršiti ministrantsku službu, te potakao na revnost i dostojanstvo u tako važnoj zadaći. 

      Po završetku vrlo vrijednog predavanja započeo je natjecateljski dio susreta. Ministranti su se prijavljivali u 11 skupina sportova. Tako su imali priliku da pokažu svoje sposobnosti u skakanju u vreći, natezanju konopca, krkače, guranje kolica, utrka na tri noge, ispuhivanje brašna, jabuka u vodi, zavezane oči, nošenje oraha u žlici, stolni tenis, stolni nogomet i mali nogomet.

Susret_ministranata_2013_pf9

      Za vrijeme prijavljivanja upriličen je „ručak na otvorenom“, koji su pripremili organizatori, a prigodom natjecateljskog dijela slijedila je podjela zlatnih medalja najuspješnijim ministrantima. Susret je protekao u veselom raspoloženju i oduševljenju ministranata i ministrantica. Za to su najzaslužniji stariji ministranti i mladi župe Srijemska Mitrovica koji su cijeli dan bili na usluzi.

                                                                                                  Tomislav Mađarević

LISTOPADSKA DUHOVNA OBNOVA NA TEKIJAMA

09. listopad 2013.

Zavrsetak_duh.obnove_Tekije_pf2      PETROVARADIN (TU) - Dvodnevnim duhovnim programom koji je proteklog vikenda organiziran u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu, održana je listopadska duhovna obnova pod nazivom „Za naše dobro“.

      Čast da bude ispovijednikom, predvoditeljem liturgijskih slavlja, pobožnosti euharistijskog klanjanja i predavačem, imao je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i viši asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, vlč. dr. sc. Josip Vrančić, koji je za temu susreta izabrao geslo „Strah i tjeskoba s kršćanskog gledišta“.

      Prvoga dana obnove, vlč. Vrančić se u propovijedi koja se odnosila na Evanđelje po Luki (Lk 10,20), zadržao kod Isusove poruke učenicima koja glasi: „..radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“. Upravo na toj rečenici tumačio je veličinu, važnost, posebnost i odgovornost koje sa sobom nosi krsno ime svakog pojedinog čovjeka.

Zavrsetak_duh.obnove_Tekije_pf1

      „Ne smijemo nikada zaboraviti da je naše ime posvećeno u času krštenja, da ono postaje na neki način izražaj naše osobne pripadnosti Bogu, ime po kojem nas on sam prepoznaje...i po kojemu ćemo biti suđeni,“ naglasio je propovjednik Vrančić, spominjući se riječi sv. Benedikta koji je svojevremeno dao zanimljiv odgovor na pitanje „Tko je čovjek koji se raduje životu?“ On kaže: „Želiš li živjeti istinskim životom, tako da ti ime bude upisano na nebesima, onda jezik svoj oda zla suspreži i usne svoje od riječi prijevarnih! Zla se kloni i čini dobro, traži mir i za njim idi.“

      Nakon svete mise održano je predavanje u kojem je predvoditelj govorio o strahu i njegovim uzrocima, posljedicama i načinima prevladavanja istoga. Pojasnio je da osim strahova koji nametnuto dolaze izvana, u cilju da čovjeka zatvore u strah za vlastitu budućnost i tako lakše s njime manipuliraju, postoje strahovi koji se rađaju u samom čovjeku, usljed njegove neodgovornosti.

Zavrsetak_duh.obnove_Tekije_pf2

      Prema Vrančićevom mišljenju, ni Crkva kao zajednica vjernika nije izuzeta od različitih napasti koje bi se mogle svesti pod zajednički nazivnik „izbjegavanje križnoga puta“ koja od simboličnosti Crkve čini najobičniji kič, očitovan na trijumfalizmu kao nerealnom sagledavanju svoje stvarnosti i konformizmu koji se suočava s problemom nespremnosti da se bori protiv ovoga svijeta. „Crkva negativni strah od ovoga svijeta i svojih slabosti pobjeđuje poniznim otvaranjem Duhu Svetome koji ne dopušta da slabost u njezinim udovima poništi realnu prisutnost Isusa Krista u njoj samoj.“ Vrančić, nadalje, primjećuje da imperativ „biti uz Isusov križ“ jeste ono što nedostaje konformističkoj slici Crkve. Takva slika Crkve ne želi prihvatiti da je svijet „Krista radi“ na različite načine mora progoniti, razdirati, mučiti i ubijati. Takva Crkva želi nasljedovanje bez križa, ne usuđujući se suprostaviti svijetu čime postaje dio samoga svijeta. Ona radije prihvaća strah od ovoga svijeta nego sveti strah Božji.“ U tom smislu je bila i zaključna poruka predvoditelja prema kojoj je kršćanski odgovor na govor o strahu – strah Božji koji označava ljubav prema Bogu. On poručuje da „oružje“ Crkve nije od ovoga svijeta, već od Krista čija snaga uskrsnuća pobjeđuje svaki strah, te da se kršćanin treba bojati i Boga i čovjeka samo iz ljubavi, kako bi ih još više ljubio. Na kraju je podsjetio na mudru izreku svetoga Franje Saleškog koja govori o tome da se Boga treba bojati iz ljubavi, a ne da ga se ljubi iz straha.

      Drugog dana duhovne obnove predvoditelj je u propovijedi govorio o jakosti, držeći se i poruke evanđelja toga dana u kojemu apostoli traže od Gospodina da im umnoži vjeru. „Vjera je odabir: ili ću očajavati ili ću napraviti iskorak u nepoznato prema Nepoznatom koji mi pruža obje ruke.“ naglašava Vrančić i dodaje: „Jedno je sigurno: bez odvažnosti za iskorak nema kvalitetnih promjena, nema govora o spasenju.“ U svezi s time, napose je pojam jakosti istakao kao neophodnu vrlinu i Božji dar koja se, nasuprot strahu, očituje u hrabrosti, ali i u umijeću izdržljivosti, u strpljivom radu na samome sebi, odnosno mirnom predavanju Božjoj volji, sa sviješću vlastite krhkosti i snage unutrašnjega mira.

      Pozivajući se na svete Oce koji su u spremnosti na mučeništvo vidjeli najtipičniji znak kršćanske kreposti i jakosti, istakao je važnost moljenja molitve Očenaša u kojoj redak „ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga“ u širem smislu znači: „Pomozi, Gospodine, da se nikada ne nađemo u situaciji koja nas prisiljava zanijekati vlastitu vjeru...ne daj da poginemo u trenutku ispitivanja...i pomozi da nikada ne zatajimo Tebe koji si naše najveće dobro, bez obzira na strah od bilo kakvog gubitka.“

      Mojsijeva poruka koju je na koncu propovijedi vlč. Vrančić izrekao, glasi: „Ne bojte se, Gospodin će se boriti za vas, budite u miru, ništa vam se neće dogoditi!“

      Susret je završen euharistijiskim klanjanjem i blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

      Mogućnost interaktivnog uključivanja nazočnih vjernika na završetku programa oba dana duhovne obnove, omogućilo je mnogima da dobiju odgovore na pitanja vezana uz temu „Strah i tjeskoba s kršćanskog gledišta“.

                                                                                        Petar Pifat

 

Petar Pifat

PROVALE U ŽUPNOJ CRKVI U BEOČINU

07. listopad 2013.

      BEOČIN (TU) - U noći između 29. i 30. rujna u nedjelju na ponedjeljak, kao i između 30. rujna i 1. listopada u ponedjeljak na utorak, dva puta uzastopce nepoznati počinitelji provalili su u župnu crkvu Svete Barbare u Beočinu. U prvoj noći, kako kaže župni upravitelj vlč. Zdravko Čabrajac, počinitelji su odnijeli pozlaćeno liturgijsko posuđe, kaleže, svijećnjake i druge predmete, te su učinili svetogrđe time što su razbacali posvećene hostije Tijelo Kristovo po crkvi i izlomili monstrancu.

      Drugu noć počinitelji su uz razbijanje po crkvi ostavili i tragove cigareta i opušaka.

      Po riječima vlč. Čabrajca ovo nije prvi puta da se dogodi ovako nešto. "Ovakve i slične provale i krađe su se već događale desetak puta što je znak da nije na vrijeme reagirano. Tražili smo pomoć na lokalnoj razini, ali od toga nije ništa urađeno", kazao je Čabrajac i pojasnio kako je vandalizam i ovoga puta prijavljen lokalnoj i novosadskoj policiji koja traga za počiniteljima.

                                                                        Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

HOMILIJA KARDINALA ANGELA AMATA NA BEATIFIKACIJI MIROSLAVA BULEŠIĆA

29. rujan 2013.

PULA (IKA/TU) - "Odmah možemo reći da je današnja beatifikacija don Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom, božanske ljubavi nad ljudskom zlobom. To je pozitivna poruka, evanđeoska, duboko božanska, koja pokreće naša srca da čine samo dobro", istaknuo kardinal Amato u propovijedi na beatifikaciji 28. rujna 2013. godine. Donosimo je u cijelosti:



Dragi vjernici,
      1. Odmah možemo reći da je današnja beatifikacija don Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom, božanske ljubavi nad ljudskom zlobom. To je pozitivna poruka, evanđeoska, duboko božanska, koja pokreće naša srca da čine samo dobro. Don Miroslav je doslovno živio Isusovu riječ: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio" (Iv 15, 12). Don Miroslav je sve smatrao „prijateljima", a nikoga „neprijateljem". Njegovo je svjedočanstvo ljubavi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje" (Iv 15, 13).
      Današnja beatifikacija, koja daje novi sjaj divnom svjedočanstvu vaše vjere u Isusa Krista, znak je Božje milosti za sveopću Crkvu, a posebno za vašu Porečku i pulsku biskupiju.
      Blaženi Bulešić je istinski junak Crkve u Hrvatskoj, koja je četrdesetih godina prošlog stoljeća pretrpjela žestoki progon. Povjesničari navode da su u vašim biskupijama barbarski ubijena čak 434 svećenika (biskupijska i redovnička), a još dvadeset i četvorica su umrli od mučenja i patnji podnesenih u neljudskim uvjetima zatvora. Bio je to pravi pokolj. Pobijeno je 17% ondašnjeg hrvatskog klera. Osim toga: ubijena su 73 sjemeništarca, 22 brata laika iz raznih redovničkih zajednica i 30 časnih sestara. Jedno ime poznato čitavome svijetu jest ono blaženog Alojzija Viktora Stepinca, kardinala Svete Rimske Crkve. Hrabri branitelj vjerske slobode u vašoj domovini, bio je uhićen, zatvoren i prisiljen na kućni pritvor u Krašiću, njegovome rodnom mjestu, gdje je 1960. godine kao mučenik preminuo od bolesti zadobivene u pritvoru.
      Naša majka Crkva ne zaboravlja hrabrost i snagu ovih svojih sinova i sjeća ih se s poštovanjem i zahvalnošću. Prije nekoliko godina u Trstu, 4. listopada 2008., papa Benedikt XVI. počastio je svečanom beatifikacijom mučenika Francesca Bonifacia. I on je kao mladi svećenik bio mučen, kamenovan, zaklan i bačen u jamu. I u Sloveniji je 12. lipnja 2010. godine proglašen blaženim dvadesetogodišnji mladić Alojz Grozde, također mučenički ubijen iz mržnje prema vjeri.
      2. Svi zločini iz mržnje prema vjeri su odvratni, ali okolnosti ubojstva vašeg don Miroslava Bulešića su posebno odurne. Dobro je sjetiti se ovog događaja, ne iz želje za osvetom, nego radi pouke da se Kajinov čin nikada više ne ponovi. Mučeništvo našeg Blaženika dogodilo se 24. kolovoza 1947. u Lanišću, u sjevernoj Istri. Te je nedjelje bila predviđena krizma u župi, ali su kružile glasine da će biti spriječena. Stoga je odlučeno da se misa slavi ranije, u osam umjesto u devet sati. Unatoč strahu i nekim izgredima izvan crkve, krizma je uredno podijeljena i djeca su se sa svojom rodbinom vratila kući.
      Nedugo zatim je u župnu kuću, nasrnula razularena skupina pristaša komunističkog režima koja je, u prisutnosti milicionera, psujući počela rušiti i razbijati staklo, posuđe, crkveno ruho, i uništavati sve pred sobom. U tom paklenom kaosu nasilnici su iskaljivali bijes na don Mira, divljački ga batinajući i svom silinom udarajući njime o zid. Mladi svećenik okrvavljen i unakažen zazvao je više puta: „Isuse, primi dušu moju." Na kraju su ga pritisnuli na pod, jedan od zlostavljača iz džepa je izvadio nož te njime don Bulešića više puta ubo u vrat. Krv je briznula iz rana i poprskala zid sobe slijevajući se po podu. Ubojica je izašao krvavih ruku i oprao ih na pojilu za stoku. Na sudskome procesu je bio oslobođen.
      3. Ovaj okrutan prizor sliči mučeništvu Sluge Božjega što ga je prorekao Izaija: „Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja" (Iz 50,6). „Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o janje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše." (Iz 53,7-8) Ako ga ljudi ponizuju, Gospodin ga uzvisuje: „Gle, uspjet će sluga moj, podignut će se uzvisit' i proslaviti! Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga – tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo (....) – tako će on mnoge zadiviti narode." (Iz 52,14).
      Kao Isus pred svojim mučiteljima, tako je i don Miroslav uspio šaptati samo riječi oprosta: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." (Lk 23,34)
      Ljudska zloća se iskalila nad nemoćnim svećenikom. Vuk je rastrgao janje. Mržnja je ugasila jedan ljudski život, uvijek dragocjen, ali ovaj put dvostruko neprocjenjiv, jer je to bio život dobroga čovjeka.
      Svećenici i vjernici, oplakujući hrabrog službenika Gospodnjega, prepoznali su već od početka u don Bulešiću mučenika vjere. Za mons. Josipa Pavlišića, nadbiskupa riječko-senjskoga, don Miroslav je bio autentični svetac, pravi mučenik kršćanstva. Mons. Božo Milanović, nekoliko mjeseci poslije mučeništva ustvrdio je da je smrt don Miroslava bila teški gubitak za biskupiju. Tom prigodom ondašnji apostolski nuncij u Beogradu, mons. Joseph Patrick Hurley izjavio je: „S mučeništvom don Miroslava Crkva nije izgubila, nego dobila."
      4. Dragi vjernici! Sad se možemo upitati: Tko je bio svećenik i mučenik Miroslav Bulešić? Je li bio pripravan za mučeništvo?
      Iz brojnih svjedočanstava osoba dostojnih povjerenja slijedi da je don Miro bio svjestan svoje misije prema vjernicima. Osim služenja sv. Mise i propovijedanja, revno se posvetio vjeronauku za djecu, odgoju mladeži i formaciji odraslih, poboljšanju liturgijskog pjevanja, slušanju ispovijedi, moljenju Krunice, promicanju pobožnosti Presvetome Srcu Isusovu i Marijinu. U svemu tome je nailazio na odobravanje vjernika. Ali je nailazio i na suprotstavljanje onih koji su se osjećali pogođenima što ne idu pravim putem i o kojima Sv. Pismo veli: „Oni ne mare za Hram Božji njihovih otaca, nego radije časte ašere i idole." (2 Ljet 24, 18)
      Poznato je da je svršetkom Drugog svjetskog rata 1945. godine, u vašoj zemlji nastupilo sustavno i nemilosrdno progonstvo Crkve i svećenika. Revolucionari, bojeći se kršćanskog odgoja djece i mladih, činili su sve da ih odvrate od vjere i nedjeljne mise te podvrgnu tzv. socijalističkom preodgoju, koji je umjesto ljubavi propovijedao klasnu mržnju.
      Svećenici i vjernici su bili izrugivani. Evanđelje ismijavano. Evo jednog slučaja što ga je ispripovjedio don Miro kad je bio vjeroučitelj u gimnaziji u Kanfanaru: "Do Božića sva djeca, izuzevši jednoga, redovito i slobodno pohađaju taj predmet. Iza Božića preokret. Oko desetorice neće više da pohađaju vjeronauk, i tu [je] sve dobro; ali ono što je (još) gore jest to da su ta djeca počela govoriti: "Svećenik je fašist i oni koji ostaju na vjeronauku - i oni su fašisti; a mi smo mali komunisti i proti Bogu".
      Don Miro je hrabro davao do znanja građanskim vlastima brojne slučajeve netolerancije spram vjere. Rugali su se djeci koja su išla na vjeronauk, govoreći o njima da su ludi što vjeruju u Boga. Širile su izmišljotine protiv našeg Blaženika. Da ga odvrate od njegovog apostolskog djelovanja, savjetovali su mu da pođe u Italiju i živi u miru. A don Miro je odgovarao da je postao svećenik za narod i da je potrebno ostati među svojim pukom. Kad su mu prijetili govorio je: "Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga."
      Ovo je portret don Mira, što je jako lijepo ocrtao Papa Franjo u svom Apostolskom pismu kad naziva našega Blaženika: „svećenik i mučenik, marljivi pastir, revni odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok Evanđelja."
      5. Na pitanje, je li don Miroslav bio pripravan na mučeništvo, odgovaramo da se svetost ne improvizira. Mučeništvo nije slučajni plod naše naravi. Božja Providnost po otajstvenim putovima milosti tijekom vremena priprema svjedoke Evanđelja za najuzvišeniju žrtvu. Riječi što ih apostol Pavao upućuje učeniku Timoteju vrijede i za don Bulešića: „A ti si pošao za mom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; u progonstvima, u patnjama (…). A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni." (2 Tim 3,10-12).
      Svjestan da se u tom burnom vremenu nalazi u životnoj opasnosti, don Miro je često ponavljao: "Gospodine, moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim." Kao svećenik bio je pozvan biti Dobar Pastir i Dobar Samaritanac, koji s lijekom ljubavi tješi, liječi, podiže i povija rane što krvare. Često je ponavljao: „mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane."
      U svojoj duhovnoj oporuci od 23. travnja 1945. godine, prostodušno govori kako je uvijek činio samo dobro za svoj narod: „Siromaha nisam pustio praznoga doma. One koji su bili u zatvoru sam zagovarao i izvukao uz pomoć Presvijetlog Biskupa iz zatvora. Tako da mogu kazati da sam preko stotinu ljudi spasio. Podučavao sam djecu u kršćanskom nauku jer je bila moja namjera da vam budu djeca, ljubljeni, i mili vjernici, a odgojena u duhu vjere, u duhu poštenja i dobrote. (...) U savjesti mogu vam kazati da sam svima učinio dobro a nikomu zlo." I zaključio je ovo potresno svjedočanstvo govoreći: „Moja osveta je oprost."
      6. Ljubav prema siromasima bila je osobina našeg Blaženika: „K meni može doći svatko, bez ikakva obzira, za sve o čemu znate da vam mogu pomoći.- Siromah nek se ne boji prekoračiti moj prag. Dok imam ja nešto, imat će i on. Siromahe ja sam uvijek volio, volim ih i volit ću ih, i pomoći u mjeri mojih mogućnosti."
      Njegova druga primjerna osobina bila je odanost Papi. Protukatolička propaganda udarala je i na Svetoga Oca. Don Miro, koji je u Rimu više puta s ganućem susreo Papu Pija XII., na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla 1945. godine, održao je propovijed u kojoj je ispovijedio svoju privrženost Svetoj Stolici i Prvosvećeniku. Govorio je, kao što je Crkva majka svih naroda, tako i Papa, nasljednik svetog Petra, otac je svih krštenih iz svih jezika i narodnosti. „Papa je jednak za sve, više se brine za one narode koji su više udaljeni od Crkve, da se i oni njoj pridruže."
      7. Što nam svima poručuje naš Blaženik? Sve nas podsjeća da ostanemo vjerni Isusu, njegovom Evanđelju života i istine. Samo onaj tko ostaje u Njemu, živi u spokoju poštenog i dobrog života posvjedočenog u obitelji, društvu i svijetu.
Don Miro nas poziva da budemo jaki, odvažni i ustrajni u vjeri, tom vrijednom daru koji rasvjetljuje našu pamet za vidjeti istinito i upravlja naše srce za činiti dobro. Korijen ljudskog bratstva jest vjera koja – kako kaže papa Franjo – „nas poučava da je u svakome čovjeku blagoslov za mene, da nam svjetlo Božjeg lica svijetli preko našeg brata. Zahvaljujući vjeri spoznajemo dostojanstvo svake pojedine osobe." (Lumen fidei, br. 54). Kad se vjera zasjenjuje, upada se u opasnost gubljenja zdravih temelja ljudskog suživota. „Vjera rasvjetljuje društveni život; posjeduje stvaralačko svjetlo za svaki trenutak povijesti, jer sve događaje smješta u odnos s izvorom i odredištem svega u Ocu koji nas ljubi."(Lumen fidei br. 55).
      Don Miroslav je bio čovjek vjere, koji je poučavao malene i velike da žive od vjere. Danas nas poziva da našu vjeru sačuvamo kao najveću dragocjenost i da se ne izgubimo u svijetu prolaznih ideologija.
      Subraći svećenicima naš Blaženik poručuje da je ljubav duša našeg služenja. On vas poziva, dragi svećenici, da poput njega budete svjedoci beskrajne ljubavi Srca Isusova, prihvaćajući svakoga s ljubavlju, poštovanjem i milosrđem.
      Današnja beatifikacija našeg svećenika i mučenika je događaj mira, bratstva, prijateljstva i ljubavi, kako nam Isus danas u evanđelju govori: „Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." (Iv 15,17)
Blaženi Miroslave Bulešiću, moli za nas. Amen.

                                                                                          IKA

 

IKA

MIROSLAV BULEŠIĆ PROGLAŠEN BLAŽENIM

29. rujan 2013.

      PULA (IKA/TU) – Na svečanom misnom slavlju u pulskoj Areni koje je predvodio Papin izaslanik prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato proglašen je blaženim vlč. Miroslav Bulešić, hrvatski svećenik i mučenik za vjeru.

      Kao uvod u svečanost euharistijskog slavlja tijekom kojeg je beatificiran Sluga Božji Miroslav Bulešić u Areni je održan predprogram.
      Program je započeo pjesmom „Zahvali" u izvođenju dječjih zborova „Egidije Bulešić" iz Vodnjana i „Marijine zvjezdice" župe sv. Petra i Pavla, ap. u Šumi , a potom su Apostoli mira izveli pobjedničku pjesmu ovogodišnjeg Uskrsfesta „Možeš nebo dotaći". Uslijedile su dvije skladbe u izvođenju „Putokaza" Now we are free i Na Rečini. Dječji zborovi su potom izveli pjesmu „Hoćemo Boga" koju su vjernici u Lanišću pjevali na pogrebu mučenika. U ovoj prigodi Klapa Motovun izvela je Psalam 31 iz kojeg je Miroslav Bulešić izdvojio redak „Ti si Bog moj, u tvojim je rukama sudbina moja". Tekst psalma prilagodila ne Anđela Jeličić, a uglazbio Bruno Krajcar. Putokazi su tijekom predprograma izveli i skladbe „O Isuse Izranjeni" i „Pjevaj hvale". Predprogram je završio pjesmom „Svjedok vjere" u izvedbi „Band aid blaženog Miroslava".
      Između pjesama čitale su se meditacije niza autora na temu života Miroslava Bulešića u prizmi Kristove muke. Autori meditacija su akademik Josip Bratulić, prof. dr. Darko Gašparović, Stjepan Lice, Daniel Načinović, mr. sc. Tomislav Rogić, prof. Evelina Rudan, mr. sc. Anđela Jeličić, vlč. Blaž Bošnjaković, s. Branka Matika, prof. dr. Ivica Raguž, mr. sc. Tanja Popec, te redovnice iz Karmela sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici.

      Na svečanom misnom slavlju u pulskoj Areni koje je predvodio Papin izaslanik prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato blaženim je proglašen hrvatski svećenik i mučenik za vjeru sluga Božji Miroslav Bulešić.
      Nakon pjesme "Gospodine smiluj se" biskup porečki i pulski Dražen Kutleša zamolio je Papinog izaslanika da proglasi blaženim Miroslava Bulešića, nakon čega je ukratko predstavljen lik i životopis toga hrvatskoga mučenika kandidata za beatifikaciju. Biskup Kutleša je istaknuo, kako je jedini povod za nasilje koje je dovelo do Bulešićeve smrti bila činjenica da je Sluga Božji bio kršćanin i svećenik. Drugih objašnjenja nema, ni političkih, ni etničkih. Stoga njegovi progonitelji nisu imali nikakav drugi povod za opravdanje svoga zlodjela. Sveto je umro praštajući iz sveg srca svim svojim neprijateljima i progoniteljima. Svoj je mučenički život prikazao kao dragovoljnu žrtvu za Crkvu Božju, rekao je biskup Kutleša.
      Kardinal Amato svečano je zatim pročitao apostolsko pismo pape Franje i proglasio vlč. Miroslava Bulešića blaženim. Nakon čitanja bule na latinskom i na hrvatskom jeziku otkrivena je velika slika Miroslava Bulešića. Relikvijar novoga blaženika, tkanina natopljena krvlju, na liturgijski prostor donio je blaženikov brat Josip Bulešić. Relikvijar je predao porečko-pulskom biskupu u miru Ivanu Milovanu, za čijeg je mandata dovršen postupak za proglašenje blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića. Biskup Milovan relikvijar je predao kardinalu Amatu, koji ga je potom blagoslovio, te mu iskazao čast, a narod je pjevao svečanu zahvalnu pjesmu "Budi hvaljeno". Blaženikovu sliku je otkrio Petar Matika iz Žminja, a Marko Grgić, župljanin župe sv. Antuna na čijem se teritoriju i događa proslava beatifikacije, podignuo je zastavu u čast novom blaženiku.
      U koncelebraciji na svečanoj misi beatifikacije su sudjelovali svi hrvatski biskupi, biskupi iz susjednih zemalja, redovnički poglavari te više od 670 svećenika. Na misi su pjevali zborovi grada Pule, zatim zbor iz rodne župe Miroslava Bulešića, te pjevači iz župa Trviž, Žminj i Umag. Ukupno je bilo oko 210 pjevača kojima ravna preč. Rudi Koraca, pročelnik dijecezanskog vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu. Na kraju mise, nakon završetka popričesne pjesme, izvedena je i novoskladana himna blaženome Miroslavu Bulešiću.
      U liturgiji u Areni dominirala je crvena boja – simbol mučeništva, te motiv ljiljana koji je preuzet s mladomisničke štole Miroslava Bulešića – kao simbol čistoće i nevinosti.

      Nakon pročitane propovijedi Papina izaslanika na misi beatifikacije don Miroslava Bulešića, molitvu vjernika čitali su predstavnici župa koje su vezane uz novog blaženika Tatjana Antonić, župa Kanfanar, Pavle Milovan, Svetvinčenat, Mara Valić, Pazinski kolegij, Dario Čehić, Baderna, Stojan Rupena, Lanišće, s. Tajana Hrvatin, redovnica, Karmela Lazarić u ime rodbine, te Valter Kotlar, bogoslov. U prinosu darova su u narodnim nošnjama sudjelovali Antonio Otočan, Katarina Matijaš, Mihael Pekica i Ivana Peršić.
      Nakon pričesti otpjevan je zahvalni himan "Tebe Boga hvalimo", a potom je mjesni ordinarij izrekao riječ zahvale.
      Biskup Kutleša zahvalio je Bogu za dar prvoga beatificiranog svećenika Hrvata, žrtve komunističkoga režima. Izrekao je i zahvalu papi Benediktu XVI. i papi Franji što su vlč. Miroslava Bulešića uzdigni na čast oltara i našem narodu podarili još jednog blaženika. Također je zahvalio i predvoditelju slavlja papinu izaslaniku kardinalu Amatu, kao i svima nazočnim biskupima, posebno umirovljenim biskupima Antunu Bogetiću i Ivanu Milovanu, vicepostulatoru Vjekoslavu Milovanu, svećenicima i vjernicima. Hvala što ste ispunili Arenu, simbol mučeništva prve Crkve, rekao je biskup Kutleša, te svećenicima zahvalio što su u don Miroslava Bulešiću našli svoj uzor. Zahvalio je mjesnim i državnim vlastima i svima koji su pomagali u pripravi toga misnoga slavlja.
      Na kraju mise izvedena je novoskladana himna u čast novoga blaženika „Blaženom Miroslavu Bulešiću" za koju je tekst napisao Danijel Načinović, a uglazbio Branko Okmaca.
      Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao združeni zbor od gotovo 210 pjevača kojeg su činili zborovi grada Pule, potom zbor rodne župe Miroslava Bulešića Svetvinčenta, pjevači iz župa Trviž, Žmilj i Umag. Zborom je ravnao pročelnik dijecezantskog vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu preč. Rudi Koraca, a na orguljama pratio Branko Okmaca.
      U liturgijskom slavlju asistirali su bogoslovi iz Bogoslovije „Ivan Pavao II." Iz Rijeke i bogoslovi iz Biskupskog misijskog sjemeništa "Redemptoris Mater" iz Pule.
      Prema procjeni svečanoj misi beatifikacije nazočilo je oko 20 tisuća vjernika pristiglih iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Slovenije i Italije.

                                                                                       IKA

 

IKA

GLAS KONCILA NAJAVIO NACIONALNU PROSLAVU ZLATNOG JUBILEJA

28. rujan 2013.

      ZAGREB (IKA/TU) - Novinsko-izdavačka kuća Glas Koncila održala je konferenciju za medije u velikoj dvorani Sabornici Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu u srijedu 25. rujna, u povodu nacionalne proslave zlatnoga jubileja Glasa Koncila, koja će biti organizirana 1. listopada u Zagrebu.

      Na konferenciji su govorili mons. Ivan Miklenić, v. d. ravnatelja i glavni urednik katoličkoga tjednika Glas Koncila, i Branimir Stanić, glavni urednik mjesečnoga magazina Glasa Koncila Prilika.
      Govor o postanku i opstanku Glasa Koncila Stanić je započeo zgodnom anegdotom iz povijesti Glasa Koncila: "Kada je papa Ivan Pavao II. izabran za papu 1978. godine, neposredno nakon konklava održao je audijenciju za predstavnike medija. Na početku audijencije spontano je javno upitao: 'Je li tu i Glas Koncila?' Što je motiviralo danas blaženoga papu da od svih medija izdvoji Glas Koncila? Već je u to doba Glas Koncila u međunarodnoj crkvenoj javnosti bio poznat kao jedini koliko-toliko slobodan glas, u potpunosti neovisan od izravnoga utjecaja Komunističke partije".
      Stanić je primijetio da je Glas Koncila i na razini opće Crkve i zapadnih demokracija oduvijek bio "brend", a intervjue su mu rado davali ne samo duhovni velikani poput Josepha Ratzingera, već i zvijezde kao Franz Beckenbauer i tenor Luciano Pavarotti.
      Glavni urednik magazina Prilika podsjetio je na najvažnije datume iz povijesti Glasa Koncila, od 4. listopada 1962., kada je objavljen bilten Glas s Koncila koji su na ciklostilu počeli umnažati franjevci s Kaptola uz pomoć redovnica Družbe Naše Gospe; 29. rujna 1963., kada je list prerastao u dvotjedne novine, premda su ga partijci pustili na slobodu tek 4. listopada, te godine 1985., kada je Glas Koncila postao tjednik.
      List je s vremenom bio sve traženiji, pa je naklada, s početnih 40.000 primjeraka za božićne brojeve narastala i do 245.000 primjeraka. Pod urednikovanjem Vladimira Pavlinića, a kasnije i Živka Kustića, list je konstantno bio na društvenoj i državnoj vjetrometini, gdje su urednici bili proglašavani neprijateljima naroda. Četiri puta vlast je zaplijenila list, a mnogi bogoslovi i sjemeništarci pamte kako su do kasno u noć morali kidati nepoćudne stranice, baš kao što je to bila ona s prijevodom teksta iz L'Osservatore Romana o Alojziju Stepincu, rekao je Stanić, dodavši manje poznatu činjenicu da je i kardinal Josip Bozanić za vrijeme služenja vojnoga roka dva dana proveo u zatvoru jer su ga "uhvatili" s tim Glasom Koncila.
      No svi pritisci na Glas Koncila, primijetio je Stanić, kao da su samo ojačavali uredništvo, koje je bilo suorganizator velikih povijesnih događanja, poput proslave Trinaest stoljeća kršćanstva na hrvatskome tlu. "Teško je ne spomenuti da je Glas Koncila sustavno pripremao teren za hrvatsko osamostaljenje, a imao je ulogu i u procesu demokratizacije i u Domovinskom ratu", rekao je te podsjetio kako Glas Koncila nije uvijek prolazio glatko ni u nekim crkvenim krugovima. Optuživali su ga neki za katoličko ljevičarstvo i za progresizam, a jedan je utjecajni svećenik čak objavio knjižicu "Proigrana šansa Glasa Koncila", nakon koje je list ostao bez 25.000 pretplatnika.
      Govoreći o opstanku Glasa Koncila, posebno se osvrnuo na njegov put očuvanja neovisnosti: "Glas Koncila nikad nisu vodili parcijalni interesi neke skupine, već isključivo opće dobro. Nikada, naime, novine nisu radile u dosluhu s bilo kojom političkom vlasti ili s ekonomskim lobijima, i tako je ostalo do dana današnjega. Zbog toga je očuvao neovisnost. I zbog toga mnoge živcira. Stil Glasa Koncila je uvijek ostao isti: opće dobro, koje, jasno, ne može biti u interesu onima koji žele parcijalno dobro".
      Predstavljajući osobito zapažene rubrike lista, istaknuo je urednički komentar, u kojemu se "analizira uglavnom društvenu i političku stvarnost, čime se list svrstava u red ozbiljnih novina, koje po profesionalnim zakonitostima moraju imati ozbiljnu političku analizu tjedno".
      Uz kratki prikaz djelovanja nakladničke kuće Glas Koncila u aktualnom trenutku, Stanić je u svome zaključku posebno naglasio kako Glas Koncila nastoji zadržati socijalni element, a to znači biti blizak narodu u njegovim problemima.
      Mons. Miklenić novinarima je predstavio zlatnu godinu Glasa Koncila (4.10.2012 – 3.10.2013.), projekte koji su poduzeti tijekom njezina trajanja te je nazočne upoznao s događajima i programom nacionalne proslave zlatnoga jubileja Glasa Koncila.
      Istaknuo je da je dosad zaključen iznimno veliki posao digitalizacije svih stranica i svih brojeva Glasa Koncila od 1963. godine. U povodu jubileja novinsko-izdavačka kuća Glas Koncila objavila je komentare Glasa Koncila, i to iz razdoblja od početaka GK-a do uspostave višestranačke vlasti u Hrvatskoj. Komentari toga razdoblja naslovljeni su "Okovana Crkva u Hrvatskoj" i obuhvaćaju četiri sveska.
      Osim knjige "Pogledi u Glas Koncila", u kojoj su sabrani tekstovi o Glasu Koncila, biografije pokojnih djelatnika i suradnika te prikazani važniji trenuci iz povijesti GK-a, ovih dana iz tiska izlazi zbirka kratkih priča pod naslovom "Anđeli nikad ne odustaju". Između više od 250 priča najbolje za zbirku izabralo je stručno povjerenstvo, na čelu s Božidarom Petračem, predsjednikom Društva hrvatskih književnika.
      Govoreći o samoj nacionalnoj proslavi zlatnoga jubileja GK-a, koja se održava 1. listopada, mons. Miklenić je istaknuo da će ona započeti svečanom misom u 18 sati, koju će u katedrali, uz sudjelovanje apostolskog nuncija, većine hrvatskih biskupa, provincijala i drugih svećenika predvoditi kardinal Josip Bozanić.
      Proslava se nastavlja u dvorani Vijenac, u čijem će predvorju biti postavljena izložba 50 naslovnica GK-a. Kao govornici nastupit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, franjevački provincijal Željko Železnjak i dekan KBF-a dr. Tonči Matulić. Nakon multimedijske retrospektive Glasa Koncila kardinal Bozanić će uručiti zlatne plakete Glasa Koncila zaslužnim djelatnicima.
      U programu će sudjelovati predstavnici mladih iz FRAMA-e, Povjerenstva za mlade Zagrebačke nadbiskupije, Foruma plus, predstavnici studentskog pastorala te bogoslovi, a u glazbenom dijelu nastupit će oni kojima je GK izdao nosače zvuke: SKUD "Ivan Goran Kovačić", Bogoslovski oktet (sastav iz 2002.), Željka Marinović i Čedo Antolić, sa zborom "Hrid".
      Kao svojevrsni vrhunac proslave mons. Miklenić najavio je međunarodni znanstveni skup o Glasu Koncila, koji će se održati 25. studenoga ove godine. Više od 20 znanstvenika, među kojima su i gosti iz Rima, Ljubljane i Sarajeva, osvijetlit će doprinos Glasa Koncila crkvenom životu, zatim društveno-političko značenje Glasa Koncila, doprinos Glasa Koncila svijetu medija te nove izazove za Glas Koncila.

                                                                                       IKA

 

IKA

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >