Biskup Fabijan predvodio svečanu božićnu misu polnoćku u katedrali sv. Dimitrija

SR. MITROVICA (TU) - U subotu 24. prosinca u Srijemskoj Mitrovici u ponoć je započela svečana misa polnoćka, kojom je započelo slavlje proslave rođenja Isusa Krista, našeg Spasitelja i Otkupitelja. Svečano misno slavlje je predvodio srijemski biskup koadjutor mnsg Fabijan Svalina. Sa biskupom Svalinom u koncelebraciji su bili mons. Eduard Španović, župnik župe svetog Dimitrija-đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, prečasni Tomislav Lasić, kancelar i župnik župe sveta Ana u Laćarku, te grkokatolički župnik u Srijemskoj Mitrovici, otac Igor Vovk.

Na počekru misnog slavlja biskup Svalina je pozdravio subraću svećenike, ministrante, časne sestre, okupljeni narod, napose djecu, koji su došli bdjeti i slaviti Isusovo rođenje.

Homiliju Srijemskog biskupa koadjutora mons Fabijana Svaline prenosimo u cijelosti:

“Božićna misa polnoćka jedna je od najposjećenijih misa po svem kršćanskom svijetu. Ovu noć smatramo najljepšom od svih noći. Svake se godine u ponoć susrećemo u crkvama diljem naše biskupije i slavimo Kristovo rođenje. Radosni smo. Jedni drugima čestitamo. Zajedno slavimo. Ovo je noć mira i blagostanja. Noćas ni jedan čovjek ne bi trebao biti sam i ostavljen. Isus se rodio za svakoga od nas. Došlo je spasenje svakom čovjeku i cijelom svijetu. Slava Gospodnja obasjava svako biće. Velika je to radost za sav narod. U gradu  Davidovu rodio se Spasitelj – Krist, Gospodin.

Ipak, događaj rođenja Isusa Krista nije izgledao tako veličanstveno kako ga mi danas slavimo. Velike poruke božićne noći koju ovako svečano slavimo skrivene su u malenim pomacima o kojima govori današnje Evanđelje. Naredba cara Augusta da se provede popis pokrenula je čitav tadašnji svijet. Svi su išli na popis. Bilo je to doba velikih putovanja, jer je svatko trebao biti popisan u mjestu iz kojega je potekao. Izgledalo je da vlast rimskog cara Augusta upravlja sudbinama svih ljudi. Naređeni popis svega svijeta i prebrojavanje podanika na području carstva znak je silne moći i sile. Car iz Rima upravlja svijetom i svim ljudima na njemu. U svijetu pod njegovom vlašću vrši se njegova volja.

Evanđeoski odlomak o Isusovu rođenju, unatoč tome što spominje ovaj veliki pothvat rimske vlasti, popisa svih podanika, već na početku govori drukčije. Odlomak Lukinog evanđelja govori da ne upravljaju carevi svijetom. Da bi ostvario svoju volju Bog koristi i bezbožne careve. Bog je onaj koji je kadar pokrenuti čitav svijet da bi sve postavio na svoje mjesto. U zbrci i metežu naređenog putovanja mnogim ljudima što ga je stvorila carska naredba ostvaruje se Božja volja. Božji plan spasenja se ne događa naveliko i u velikom komešanju naroda, nego u tihim i neznatnim životnim koracima malenih i nenaočitih ljudi. U evanđeoskom izvještaju politička moć pokretanja naroda, ekonomski proračuni koliko će se poreza moći skupiti od popisanih podanika, povijesne odluke moćnih vladara su samo kulise na pozornici najvažnijeg događaja. Najvažniji događaj ne događa se u gužvi i metežu, nego u skrovitosti i daleko od očiju onih koji misle da imaju vlast pokretanja svijeta i ljudi. Iako je mnoštvo ljudi bilo u pokretu tek je jedan bračni par seljaka iz Nazareta, Josip i Marija, potiho i skromno izvršavao Božju volju. Bog je po naredbi cara Augusta pokrenuo čitav svijet da bi njih dvoje mogli stići u Betlahem i ondje donijeti na svijet Spasitelja – Krista, Gospodina.

Događaj Isusova rođenja, ma kako ga mi danas slavili bučno i u mnoštvu, dogodio se na osami, u neprivlačnoj štalici na rubu grada, izvan meteža i gužve. Najvažniju ulogu u ovom događaju nisu imali vlastodršći i politički moćnici, ekonomisti i trgovci koji najčešće profitiraju kad je kakav metež i kad su ljudi izmješteni izvan svog redovitog stanja i mjesta stanovanja. Najvažniji u prikazu Isusova rođenja su neugledni seljaci koji su napasali svoju stoku na livadama uokolo grada Betlehema. Upravo su pastiri, ti nečisti i nepovjerljivi ljudi što su živjeli selilačkim životom i cijelo vrijeme bili u pokretu sa svojim stadima imali najvažniju ulogu u dolasku Spasitelja među ljude. Iako su bili smatrani nevrijednim i malim ljudima, pastiri su uvijek njegovali međusobno dobre odnose. Bijahu to brižni čuvari svojih stada i prirode u kojoj su napasali svoje blago. Pomagali su jedni drugima u teškom nomadskom životu. Naučili su da je briga za prirodu i njihova stada kao i briga za svoju subraću ljude neodvojiva od brige za njihov odnos prema Bogu. Pastiri su prvi primili i udomili Krista u jednoj od svojih štala, u spilji koja je služila za sklanjanje stoke od zvjeri. U toj su štalici pružili dovoljno sigurnosti i zaštite da se dijete Isus može roditi. Dok su pod vedrim nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada pastiri su primijetili neobične događaje i pomake na nebeskom svodu, svjetlo nebesko i pjesmu anđela. Njima je prvima navještena radosna vijest, velika radost za sav narod. Oni su odabrani da prenesu tu radost svim ljudima i osvjedoče se u ostvarenju Božjeg plana spasenja. Dok su gledali Novorođenče povijeno gdje leži u jaslama i slušali anđeosku poruku svladali su strah i nedoumicu. Prestali su se bojati. Postali su hrabri navjestitelji radosne vijesti.

Poruka Isusova rođenja koja je iz usta anđela silazila u srca i duše pastira glasila je: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!« Mir koji je donio Krist svojim rođenjem je isti onaj mir koji je sam Isus obećavao svojim učenicima kad je propovijedao da je on Pastir Dobri koji vodi svoje stado. Pastiri su radosni ljudi koji se brinu za Božji narod i u svojim domovima uvijek imaju mjesta za Krista Spasitelja. Primanje Isusa radosno i s dobrom voljom svrstava i nas u Isusovo stado. Istovremeno postajemo ovce Kristova stada, ali i pastiri jedni drugima. Ljudi koji se jedni za druge brinu i jedni drugima omogućuju mir.

Dok u Božićnom vremenu svuda oko nas vrvi od mnoštva ljudi koji kao da nemaju svoga doma i svoje sigurno mjesto, naše je poslanje poći u mir i sigurnost vlasite kuće i slaviti Kristovo rođenje u krugu svojih bližnjih i voljenih. Dok su svi na ulicama gradova i »čekaju Božić« okruženi bukom i galamom, naš je zadatak poći izvan grada i susresti se s onima koji čuvaju naša rodna ognjišta na selima. Božićni događaj nas poziva da i mi budemo brižni ljudi. Potrebno je da i mi budemo pozorni na Božju riječ i događanje spasenja koje se odvija u tišini i izvan buke. Važno je da se brinemo za svoja stada , za svoje obitelji i za svoju imovinu. Trebamo se skrbiti da okoliš našega života, makar skroman poput štalice, bude ipak čist i pogodan za zdrav i siguran život. Svim tim djelima povezat ćemo se s onima koji su i danas još uvijek brižni čuvari zdravlja našeg naroda i čistoće našeg okoliša. Krist se rodio među pastirima svog vremena. Možda bi bilo dobro da i mi potražimo novorođenog Isusa među pastirima današnjeg vremena i na taj način doživimo duboku radost Božića u susretu s malenim i zaboravljenim ljudima – miljenicima njegovim.“

Okupljeni vjernici su zdušno srcem pjevali drage božićne pjesme predvođeni pjesmom župnog zbora kojim ravna časna sestra Cecilija Tomkić.

Na kraju misnog slavlja biskup Svalina je još jednom okupljenima čestitao Božić, a nakom misnog slavlja vjernici su se zadržali u dvorištu župe i crkve da stiskom ruke čestitaju Božić svojim pastirima te međusobno jedni drugima.

Tekst i fotografije: Željka Klavžar

BEOČIN/ČEREVIĆ/SR. KAMENICA (TU) - U subotu i nedjelju 24. i 25. prosinca 2022. godine u župama Svetog Josipa, zaručnika BDM, Čerević; župi sv. Barbare, Beočin i župi Našašća Svetog Križa, Srijemska Kamenica proslavljena je svetkovina rođenja Gospodnjega, Božić. Svečana euharistijska slavlja predslavio je župnik vlč. Luka Ivković.

U prikladnoj homiliji na Božić župnik je naglasio da je Bog postao čovjekom zbog četiri razloga. „Prvi razlog zašto je Bog postao čovjekom je da uništi grijehe i pomiri ljude s nebeskim Ocem. Otkad je čovjek pao, Bog je pokušavao izvesti čovječanstvo na pravi put, no u Svetom pismu vidimo da su čak i najveći pravednici padali pod teretom svoje grešnosti. Zbog toga Bog šalje svojega sina da razbije okove grijeha i stvori novo čovječanstvo. Drugi razlog zašto Bog postaje čovjekom je taj da otkrije Božje lice ljudima i na taj način da spoznamo da je srž njegova bića ljubav prema svima koja se očitovala na križu. Treći razlog zašto je Bog postao čovjekom jest taj da čovječanstvo dobije uzor i primjer svetoga života. Isus je pokazao da čovjek može živjeti bez grijeha, stoga nas poziva da se ne griješeći bivamo svetiji. Konačno, četvrti razlog zašto je Bog postao čovjekom jest taj da nas uzdigne na svoju, božansku razinu. On je ljudima dao moć da postanu djeca Božja. Bog nam daruje besplatno spasenje, na nama je da ga prihvatimo.“

Božićna radost je bila posebno prisutna i zbog podjele božićnih paketića prisutnoj djeci i mladima u svim trima župama, ali i zbog obilježavanje 40 – te obljetnice braka župljanina stolara orguljaša Ivana i Biserke Ber u Čereviću.

Misna slavlja svojim pjevanjem su uzveličali župni zborovi predvođeni orguljašem Ivanom Berom.

Svim župama i redovničkim zajednicama u Srijemskoj biskupiji

Draga braćo i sestre,

jutros nas je iznenadila tužna vijest o preminuću pape emeritusa, Njegove Svetosti Benedikta XVI. (1927. – 2022.), revnog i poniznog pastira te vjerojatno i najvećeg teologa naših dana. Papa Benedikt XVI. izabran je na čelo Rimske Crkve 2005. te kormilario Petrovom lađom do 2013. godine, kada se zahvalio na službi te u poniznosti svoje mjesto prepustio nasljedniku. Od tada nije prestajao i dalje voditi i pratiti Kristovu Crkvu svojom molitvom i primjerom, kao i hraniti svojom riječju.

Papa Benedikt XVI. posjetio je i naš narod 4. i 5. lipnja 2011., a 2008. godine ponovno je osamostalio našu Srijemsku biskupiju, i osnovao našu Đakovačko-osječku metropoliju.

Zahvalna srca Gospodinu za sve što nam je dao po ovom poniznom i velikom Nadpastiru, određujem da se večeras, na misama zahvalnicama osobito moli i zahvali za dar života i služenja pape Benedikta XVI., kao i sutra na svetkovinu Svete Marije Bogorodice.

Danas i sutra neka zvone sva zvona naših crkava iza Anđeoskog pozdravljenja ujutro, u podne i uvečer.

Sprovodni obredi bit će u Vatikanu u četvrtak, 5. siječnja, s početkom u 9,30 sati. U to vrijeme, početak sprovodnih obreda neka se obilježi u našim crkvama zvonjavom svih zvona, te molitvom. Toga dana, ili ako zbog pastoralnih prilika to nije moguće, onda svakako u danima koji prethodne ili slijede tome danu, (vodeći računa da toga dana nisu zabranjene mise za pokojne prema Direktoriju), neka se u svim crkvama naše Biskupije služi misa zadušnica za pokojnog papu (Rimski misal, str. 784.-785.; Razne molitve za pokojne. Za papu., obrazac A, B ili C). Neka se vjernicima pročita i kratki životopis pokojnog pape.

Gospodin mu bio milostiv i okrunio ga vijencem vječne slave na nebesima! Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila mu! Počivao u miru Božjem!

Želeći Vam svima svakim dobrom blagoslovljenu Novu godinu Gospodnju, srdačno pozdravljam u Kristu!

+ Fabijan

srijemski biskup koadjutor

Papa emeritus Benedikt XVI. preminuo je u subotu 31. prosinca u 9:34 u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanu, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.

VATIKAN (IKA, TU) - „S tugom vas obavještavam da je papa emeritus Benedikt XVI. preminuo danas u 9:34 u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanu”, navodi se u izjavi ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice Mattea Brunija. „Više informacija slijedi čim bude moguće“, dodao je.

Od ponedjeljka ujutro 2. siječnja 2023. tijelo pape emeritusa Benedikta XVI. bit će u bazilici Svetog Petra u Vatikanu kako bi se vjernici mogli oprostiti, izvijestio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Pogreb Benedikta XVI., prema riječima ravnatelja Brunija, trebao bi biti u četvrtak 5. siječnja 2023. u 9:30 na Trgu svetoga Petra u Vatikanu. Obred će prevoditi papa Franjo.

Draga braćo i sestre, draga brado svećenici, redovnici i redovnice — svi ljudi dobre volje!

Božićno otajstvo, Utjelovljenje Vječne Riječi Božje, koja iz ljubavi prema nama slabima i grešnima postaje čovjek – Evanđelje – Radosna vijest! Ne čudi stoga sto je upravo Božić najradosnija i „najtoplija“ svetkovina, osobito draga u našim obiteljima, a toplina ovog blagdana privlači i one koji se ne smatraju vjernicima. Razmjenjuju se čestitke i želje za mirom i veseljem.

A da bi Božić bio blagdan mira i radosti, svjetla i topline, ne zaustavljamo se tek na izvanjskim običajima i ukrasima. Božić se događa u srcu. Božić se događa u našim obiteljima, u našim zajednicama. Ondje se, u srcu i biću svakog pojedinca, Božić (maleni Bog) mora roditi kao Kralj mira i donijeti mir svim ljudima dobre volje, tj. onima koji su ga spremni prepoznati i primiti, usprkos našoj slabosti i ograničenosti. Upravo nas slabosti i grešna narav, koju je došao Otkupiti, ponekad sprječava da ponajprije u svom srcu dopustimo i živimo Njegov mir, te tako i mi sami možemo postati prepreka miru oko nas i u cijelome svijetu.

Mir je trajna želja čovječanstva, nagrđena iznova ljudskom pohlepom, usmjerenošću na sebe i ovozemaljsko; na naš ponos i oholost života, ili ponekad, zloćom. Zato je mir trajan zadatak čovječanstva, i to ne samo moćnika, političkih sila i lidera, nego, svakoga od nas. Mir počinje ovdje i sada, u mome i Tvome srcu.

Da bi to bilo moguće, moramo biti svjesni svoga duhovnog bića, jer inače ostajemo usmjereni samo na izvanjsko i prizemno, na svjetovnu moć, vlast, novac, probitak, položaj, gdje nikako ne uspijevamo pronaći odgovore na pitanja vlastitog srca, niti možemo postići i živjeti istinske moralne i ljudske vrijednosti. Jedino u zajedništvu s Bogom možemo izgrađivati pravednije društvo, društvo mira i međusobne solidarnosti, poštivanja, pomaganja i uzajamne bratske i kršćanske ljubavi, kako sam je On sam pokazao. Čovjek može živjeti svoje ljudsko dostojanstvo, koje nam je Bog vratio svojim rođenjem od žene, samo u otvorenosti istini i dobru, otvorenosti Bogu i Njegovoj Riječi, Njegovim zakonima. Mir ostaje nužna potreba i zadaća. Izgradnja mira zahtjeva naš svakodnevni trud, a ponekad i žrtvu.

To nas voditi velikodušnom oprostu i pomirenju, poštivanju dostojanstva svake ljudske osobe. Taj trud zahtjeva da nikada ne branimo vlastite interese na štetu tuđega legitimnog prava i dobra. Izdiže nas iz prizemnoga prema uzvišenome. Žeđa i gladuje za pravednošću. Nikada se ne umara stati u obranu potlačenoga i slabijega, pomaže siromahu i zauzima se za obespravljene, te neće nikada izdati uzvišene i vječne vrijednosti samo zbog nagona za pukim preživljavanjem.

Rođenjem u obitelji, Bog je posvetio naše obitelji – podsjetivši nas da je upravo to kolijevka gdje se rađa istinski Mir. Roditelji koji su otvoreni Bogu i Njegovom vodstvu, prva su i najvažnija učionica za svako dijete. Oni su prva učionica u kojoj će rasti učeći se međusobnom poštivanju, razumijevanju, prihvaćanju različitoga, prepoznavanja brata i sestre u svakom čovjeku bez ikakve razlike, kao i vlastitim dužnostima kako unutar obitelji i zajednice, tako i čitavog društva.

Takve obitelji, sastavljene od osoba koje nose mir u svome srcu, izgrađuju stabilno i solidarno društvo, svjesni vlastite uloge i dužnosti u stvaranju boljeg i pravednijeg svijeta kojeg će ostaviti svojoj djeci, koja će jednoga dana, obogaćena takvim iskustvima tijekom vlastitog odrastanja, znati te vrijednosti obogatiti i još više prenijeti dalje, izgrađujući civilizaciju mira.

Dok i danas svjedočimo krhkosti i nedostatku mira u svijetu i u „kršćanskoj“ Europi, dok su nam srca ujedinjena u molitvi za svu braću i sestre koji ovaj blagdan mira proživljavaju trpeći strahote rata i neizvjesnosti, zastanimo pred jaslicama. Dopustimo da nam skromnost i poniznost novorođenog Kneza Mira bude ispit savjesti i poticaj, te podsjetnik što zaista znači biti čovjek na sliku Božju — čovjek ljubavi i mira, glasonoša radosti, mirotvorac kojemu je pripravljeno da baštini Kraljevstvo nebesko.

Svima Vama, predraga braćo i sestre, zajedno s mons. Đurom Gašparevićem, želim istinskim mirom blagoslovljen Božić, da svatko od nas postane prepoznatljiv u našoj sredini po svojoj miroljubivosti, istinoljubivosti, i aktivnom zauzimanju za svu braću i sestre u potrebi!

Nosimo mir i blagoslov jedni drugima i kroz cijelu Novu 2023. godinu, moleći za mir i jedinstvo našeg naroda i cijeloga svijeta!

U Srijemskoj Mitrovici, o Božiću 2022.

+ Fabijan Svalina, biskup koadjutor

Nakon dvogodišnje pauze, svećenici Srijemske biskupije su na dekanatskim koronama izabrali nove dekane.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina susreo se u utorak, 20. prosinca, u prostorima Biskupskog ordinarijata u Srijemskoj Mitrovici s novoimenovanim dekanima i uručio im  tom prilikom njihove dekrete o imenovanju.

Svim dekanima na području Srijemske biskupije istekao je mandat još prije dvije godine, no zbog pandemije koronavirusa i epidemioloških mjera svi su ostali vršitelji dužnosti dekani, budući da se nisu održavali novi skupovi ni izbori. Nakon propisanih izbora ove jeseni, svećenici Srijemskomitrovačkog, Zemunskog i Petrovaradinskog dekanata su na jesenskim koronama, prema Pravilniku o dekanskoj službi izabrali i potom predložili biskupu tri imena za novog dekana od kojih je biskup onda i imenovao nove dekane.

Dekanom Petrovaradinskog dekanata imenovan je preč. Ivan Rajković, župnik u župi Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu 2, rektor tekijskog svetišta te ekonom Biskupije; za Srijemskomitrovačkog dekana izabran je preč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu i upravitelj župa Erdevik, Sot, Kukujevci, Gibarac i Morović; za dekana Zemunskog dekanata imenovan je preč Zdravko Čabarajac, župnik u Golubincima.

Susret je započeo molitvom i pozdravom. Na samom početku Biskup je izrekao zahvalu svim dosadašnjim dekanima, koji su kako je rečeno: u vrlo teškim uvjetima i izazovnim vremenima vršili svoju službu, neki u više uzastopnih mandata. U svom uvodnom promišljanju mons. Svalina osobito je naglasio kako je služba dekana važna sastavnica uređenja jedne biskupije, te da je dekan prvi suradnik biskupov „na terenu“. On je onaj koji predstavlja važnu kariku u djelovanju i ustroju biskupije. Pozvao je nove dekane da, prvenstveno svojim primjerom, budu jedan novi zamašnjak u pastoralnom djelovanju i općenito životu Srijemske biskupije. Svojom dekanskom službom dekan, u određenom smislu, predstavlja i samu biskupiju. Generalni vikar mons. Josip Ivešić, predstavio je Pravilnik o dekanskoj službi u Srijemskoj biskupiji, s osobitim naglascima na prava i dužnosti koje proizlaze iz ove službe. Susret je nastavljen kroz razgovor u kojem su došla do izražaja i sasvim konkretna pitanja vezana uz obavljanje dekanske službe, kao što je dekanska vizitacija, planovi za duhovni, pastoralni i materijalni napredak biskupije i slično. Na kraju susreta biskup je čestitao novoimenovanim dekanima i uručio im dekrete. Svim dekanima mandat traje kroz idućih pet godina. Susret je završio molitvom i druženjem za bratskim stolom, u biskupovom domu.