Zaštitnik biskupije proslavit će se u nedjelju, 26. listopada u 18 sati

Sv. Dimitrije, đakon i mučenik, zaštitnik je katedralne župe, Srijemske biskupije i Srijemske Mitrovice. Svečano misno slavlje predvodit će zrenjaninski biskup mons. Mirko Štefković u zajedništvu sa biskupom domaćinom mons. Svalinom, te svećenicima Srijemske i drugih biskupija.

Nakon misnog slavlja nastavlja se druženje u katedralnom dvorištu.

Pozivaju se vjernici iz svih župa biskupije da hodočaste svome zaštitniku i u Jubilejskoj godinu sudjeluju na misnom slavlju u katedrali. Uz ispunjene uvjete prigoda je za dobivanje potpunog oprosta.

Obavještavamo zainteresirane medije da će prilika za izjave biti u 17,30 sati u dvorištu katedrale.

Na radost cijele župne zajednice  na XXIX. nedjelju kroz godinu doje djece slavilo je svoju prvu pričest

N. BANOVCI (TU) - Obitelj de Musso je po dolasku iz Italije postala dio vjerničke zajednice u Novi Banovcima. Svako se od njih na neki način uključio  u život župe, pa su tako i najmlađi dali svoj doprinos. Redovnim dolaskom, vjeronaukom, poukom pripravili su se za ovaj veliki trenutak njihovog kršćanskog života. Tako pripravljeni proslavili su svoju prvu svetu pričest u nedjelju, 19. listopada. Obučeni u bijele haljine u svoje prvopričesničko slavlje uključili su se i kao ministranti. Nakon propovijedi upalili su svijeće dok se sa zajednicom molilo Vjerovanje, kao znak predanja Gospodinu, Crkvi kojoj pripadaju i njenom nauku.

U trenutku obreda pričesti u zajedništvu sa svojom obitelji pristupili su oltaru i primili svetu pričest pod obje prilike. Župnik im je na kraju mise uputio zahvalu i čestitku, pa ih blagoslovio. Potom im je i zajednica čestitala. Napravili su zajedničku fotografiju, te druženje uz čast nastavili su župnom domu.

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije bila je u subotu, 18. listopada, domaćin četrnaestog ekumenskog susreta zborova crkvenog pjevanja

ZEMUN (TU) - Pod geslom: „Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno…“ (Iv 17,20), na tradicionalnoj kulturnoj manifestaciji okupilo se sedam zborova različitih konfesija iz Srbije i Hrvatske. Sudjelovali su:  Pevački zbor “Pojoča družba” iz Beograda,  dirigent Višnja Dimitrijević; Mješoviti župni zbor “Sveta Cecilija” iz Zemuna, dirigent Nina Fuštar; Pevačka grupa “Primavera” iz Stare Pazove, dirigent Pavle Kadlečik; Zbor župe Uzvišenje Svetog Križa iz Rume, dirigent Katarina Atanacković; Zbor župe Preobraženja Gospodinovog Piškorevci iz Republike Hrvatske; Srpsko pevačko društvo iz Rume, dirigent Siniša Pejakov; Hor Merry Gospel iz Beogrda, dirigent Marija K. Borović.

Susret zborova otvorio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina citirajući sv. Augustina: „Tko pjeva, dvostruko moli.“ Istaknuo je vrijednost ovog ekumenskog događaja, koji nije teka samo koncert: „Ovaj Ekumenski koncert crkvene glazbe u Zemunu nije tek kulturni događaj – on je svjedočanstvo da Duh Sveti djeluje u različitim tradicijama i narodima, u glasovima naših zborova, naših horova, naših zajednica. U toj raznolikosti odzvanja jedan isti glas – glas vjere, koji i u Srijemskoj biskupiji stoljećima spaja ljude različitih jezika, običaja i Crkava.

Drago mi je što večeras zajedno svjedočimo ovdje u Zemunu,  župi Srijemske biskupije  kao mjestu dijaloga i sklada, da nas Kristov mir može ujediniti u poštovanju i ljubavi, u pjesmi koja je upućena Bogu, ali darovana i ljudima. U ovoj Godini jubileja 2025., dok cijela Crkva moli za obnovu srca i za otvorenost Duhu, i mi ovdje u Srijemu želimo otvarati prozore zajedništva, da svježina Duha i ljepota vjere uđu u naše zajednice, da glas naših zborova bude znak nade i svjetla.“ Biskup je zahvalio organizatorima i pokroviteljima ekumenskog susreta zborova te zaključio: „Neka nas Blažena Djevica Marija, Majka Crkve, kojoj je posvećena ova zemunska župa, uči kako biti poslušni Duhu, kako pjevati hvalospjev života i mira. A neka Krist, koji je jedinstvo svih vjernika, učini da i naša različita srca i glasovi zazvuče kao jedan zbor – zbor vjere, ljubavi i nade."

Zborovi su za kraj susreta zajedno otpjevali pjesmu “Milost”. Atmosfera u župnoj crkvi odisala je  zajedništvom, radošću i mirom.

Ekumenski susret realiziran je uz ideju i podršku župnika iz Zemuna, mons. Joze Duspare, čija je želja bila liturgijskim pjevanjem širiti ekumenizam. Događaj organizira župa Uznesenja Blažene Djevice Marije  pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Ministarstva pravde, Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama i Poliklinikom „Bel Medic“ iz Beograda.

Kulturnoj manifestaciji osim velikog broja župljana iz Zemuna i susjednih župa nazočili su: mons. Fabijan Svalina, biskup Srijemske biskupije,  Josip Ivešić generalni vikar Srijemske biskupije, predstavnici Srpske pravoslavne crkve, predstavnik Islamske zajednice, Gavrilo Grban predstavnik Uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama, Nenad Prokić predstavnik Veleposlanstva Suverenog Malteškog reda u Beogradu.

Na kraju manifestacije domaćin, župnik mons. Jozo Duspara podijelio je zahvalnice sudionicima i pozvao na ponovno druženje naredne godine.

Dragana Sajfert

Radionica u Beški okupila sve generacije

BEŠKA (TU) - Udruga Navis bila je domaćin iznimno zanimljivog i poučnog događaja – predavanja, prezentacije i praktične radionice o tradicijskoj umjetnosti zlatoveza, koju su pripremili članovi udruge Possesio Werbanya – Posjed Vrbanja 1443 iz Slavonije. Ovaj susret održan je u okviru projekta prekogranične suradnje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU „Prekograničnom suradnjom do očuvanja tradicijske kulture“, a okupio je četrdesetak sudionika svih dobi – od djece i mladih do starijih osoba, uključujući i osobe s posebnim potrebama, u subotu, 18. listopada 2025.

Zlatovez kao most između kultura i generacija

Zbog velikog interesa, radionica je održana u pastoralnom centru sv. Ivana Pavla II. u Beški, gdje su se sudionici kroz riječi, fotografije i praksu upoznali s bogatom tradicijom zlatoveza – umjetnosti koja je stoljećima krasila narodne nošnje, crkveno ruho i svečane tekstile. Predavanje je održala predsjednica udruge Possesio Werbanya, gđa. Mira Sučić, koja je kroz dojmljivu prezentaciju predstavila povijest i sadašnjost ove tehnike, osobito u kontekstu Slavonije.

Sudionici su imali priliku vidjeti razne predmete ukrašene zlatovezom – dijelove narodnih nošnji, liturgijsko ruho kao izvorište motiva, te suvremene predmete koji na kreativan način spajaju tradiciju i moderni dizajn. Osobitu pažnju privukli su unikatni suveniri poput zlatovezenih broševa, magneta, kutijica, boca i odjevnih predmeta, gdje se staro umijeće susreće s novim estetskim izrazom.

Radionica – susret ruku i srca

U praktičnom dijelu radionice, članice slavonske udruge pokazale su polaznicima tehnike ručnog veza zlatnim nitima, i to kako na platnu tako i na kartonu. Na taj su način sudionici mogli osobno iskusiti zahtjevnost i ljepotu ove umjetnosti, ali i naučiti kako se ona može primijeniti u suvremenom kontekstu.

Događaj je bio prožet ozračjem zajedništva, kreativnosti i uzajamnog poštovanja, naglašavajući važnost inkluzije i međugeneracijskog dijaloga. „Ovakvi susreti pokazuju da tradicija nije nešto što pripada prošlosti, nego živi dar koji se prenosi s koljena na koljeno,“ istaknula je gđa. Sučić.

Zahvalnost i nada u nove susrete

Predsjednik Udruge Navis, g. Kovačević, zahvalio je gostima na inspirativnom susretu te naglasio važnost ovakvih događaja za očuvanje kulturnog identiteta i bogate tradicije ovih prostora. „Potrebno je samo malo volje, mašte i zajedništva – i mnogo toga možemo ostvariti, ne čekajući uvijek druge,“ rekao je u svom obraćanju. Istakao je ljepotu i bogatstvo kulturnog mozaika ovih prostora gdje se susreću mnogi narodi i tradicije, te svaka svojim utjecajem obogaćuje konačnu kulturnu i tradicijsku sliku. Tako kultura i tradicijska umjetnost postaju most koji spaja i narode i generacije.

Radionica je završila u poslijepodnevnim satima posjetom obnovljenoj župnoj crkvi sv. Terezije od Djeteta Isusa u Beški, gdje su gosti iz Slavonije upoznali duhovnost sv. Male Terezije i bl. Marije Petković, te upoznali povijest i život ove župne zajednice, koja se bori i trudi usprkos izazovima s kojima se susretala i susreće kao manjinska zajednica. Time je susret i suradnja proširena i na župnu zajednicu, te postala još bogatiji trenutak međusobne suradnje, ohrabrenja i zajedništva. Susret je zaključen zajedničkim druženjem s domaćim župljanima, uz okrjepu, u prijateljskom ozračju i nadi da će se ovakvi susreti nastaviti i ubuduće.

Ova prekogranična suradnja time je prerasla okvire kulturne razmjene – postala je susret ljudi, tradicija i srca, potvrđujući da nas upravo kultura i zajedničko stvaranje najčvršće povezuju.

Hrvati iz Hrtkovaca ponovno zajedno u znaku vjere, zahvalnosti i sjećanja

KULA (TU) - U malenom slavonskom naselju Kula, smještenom u sastavu grada Kutjeva, ovih su dana ponovno zaživjele uspomene, sjećanja i emocije koje ne blijede – i to kroz susret Hrvata podrijetlom iz Vojvodine, ponajviše iz Hrtkovaca, koji su prije više od tri desetljeća upravo ovdje našli svoj novi dom.

Godina 1992. ostala je duboko urezana u srcima mnogih – godina kada su Hrvati iz Srijema bili prisiljeni napustiti rodnu grudu, domove koje su gradili s mukom, trudom i ponosom. Mnogi od njih utočište su pronašli upravo u Kuli, zamijenivši svoja vojvođanska imanja s tadašnjim stanovnicima tog naselja. Tamo gdje su nekad brali grožđe i orali plodna polja, u novoj domovini krenuli su ispočetka – skromno, ali dostojanstveno.

Kako bi se očuvalo sjećanje na te teške, ali važne trenutke povijesti jednog naroda i kako bi se mlađe generacije upoznale s pričama svojih predaka, u Kuli je organiziran poseban susret Hrvata iz Vojvodine. Održan u mjesnom domu, u ozračju zajedništva i zahvalnosti, susret je bio i trenutak molitve – svečano euharistijsko slavlje u crkvi sv. Petra predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u suslavlju s domaćim župnikom vlč. Josipom Marićem, župnikom iz Hrtkovaca vlč. Ivicom Živkovićem te bivšim hrtkovačkim župnikom vlč. Stjepanom Krekmanom.

Srijemski biskup je u homiliji govorio o žrtvi prognanih u kojoj su sačuvali svoju vjeru, te pozvao na praštanje: „Srijem je zemlja dubokih kršćanskih korijena, mučenika i svetaca, vjernih župa a napose postojanih ljudi. Tu su bezbrojni oltari i crkve koje su stoljećima bile svjetionici vjere. I kad su vas ratne ruke odande protjerale, kad ste morali napustiti domove, polja i grobove svojih najmilijih – niste napustili ono najvažnije. Vjeru ste ponijeli sa sobom.

Gospodin u današnjem Evanđelju govori učenicima: 'Ne nosite ni kese, ni torbe, ni obuće…' Kao da kaže – sve se može izgubiti osim vjere. I vi ste, braćo i sestre, baš poput njih, ostali bez mnogo toga, ali ste sačuvali ono što je neprocjenjivo: vjeru, dostojanstvo i nadu… Vaša žrtva, vaša patnja, vaš gubitak – sve to nije bilo uzalud. Bog ne zaboravlja suze svojih vjernih. Svaka vaša rana može postati sjeme budućnosti, klica novog života i novog zajedništva. Iz križa se rađa uskrsnuće. Tako i iz vaše patnje niče nada – i u Srijemu i u srcima onih koji su morali otići. Vaša vjernost Bogu i Crkvi ostaje temelj na kojem se može ponovno graditi…

Sveti Luka zapisao je najljepše Isusove prispodobe o milosrđu – o milosrdnom Samarijancu i o izgubljenom sinu. On nas uči da se rane ne liječe gorčinom, nego dobrotom; ne pamćenjem zla, nego opraštanjem. Vaše okupljanje danas upravo je znak takve vjere – vjere koja liječi, vjere koja ne zaboravlja, ali i ne mrzi,“ poručio je mons. Svalina.

U nastavku je uputio snažnu poruku vjernicima – da ne zaborave korijene, crkve u kojima su kršteni, oltare pred kojima su molili. U tim riječima odjeknula je i tiha tuga, i ponos, i nada – da identitet i vjera ostaju živi, gdje god da se presadili, te da se nastave utjecati Gospi Tekijskoj: „Neka ona, koja je 'Snježna' – čista, vjerna i blaga – rasvijetli vaš put, utješi vaše srce, i neka njezin zagovor bude most između Srijema i svih vas koji ga nosite u duši. Jer dokle god se u srcima čuje zaziv: 'Gospe Tekijska, moli za nas!', Srijem živi – u vjeri, u nadi, u ljubavi.“

Biskup je propovijed zaključio mislima o vrijednosti žrtve prognanih, koja će dati svoje plodove: „Draga braćo i sestre, vaša je žrtva postala zalog novih i boljih vremena. Iz vaših suza niče nada za buduće naraštaje. Iz vaših križeva rađa se svjetlo vjere koje i danas svijetli u Srijemu. Krist, koji vas je pratio na putu progonstva, danas vas poziva da budete svjedoci pomirenja i nositelji nade. Da vaša djeca u vama prepoznaju vjeru koja ne zaboravlja zavičaj, ali koja uvijek gleda naprijed – prema nebeskom domu.“

Susret su uveličali brojni uvaženi gosti, među kojima i zastupnica u Hrvatskom saboru i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Jasna Vojnić, požeško-slavonska županica Antonija Jozić, gradonačelnik Kutjeva Josip Budimir, načelnik općine Jakšić Ivica Kovačević, te predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović.

U znak zahvalnosti i gostoprimstva, domaćini su svojim gostima uručili prigodne darove, a toplina i emocije koje su obilježile ovaj dan nastavljene su i tijekom zajedničkog druženja, koje se potom preselilo u Požegu i Pleternicu, gdje su organizirani prateći sadržaji i program.

 www.034portal.hr/TU

Crkva nedjelu 19. listopada obilježava kao Misijsku nedjelju, kada se posebno moli za misije i misionare

Papa Pio XI. 1926. godine ustanovio je Misijsku nedjelju, koja se svake godine obilježava predzadnje nedjelje u listopadu. Ovogodišnja je u znaku nade, kao i cijela ova Jubilejska godina. Papa Franjo nas u svojoj poruci za Svjetski dan misija želi podsjetiti na našu temeljnu zadaću, a to je evangelizacija, te je za geslo svjetskog dana misija odabrao: „Misionari nade među narodima“.

Zato će ove, dvadeset i deveta nedjelje kroz godinu, sve molitve Crkve biti upućene Bogu Ocu za misije i misionare diljem svijeta, a sva prikupljena milostinja bit će materijalna podrška njihovom nesebičnom radu za Evanđelje. Priključimo se stoga ove nedjelje svojom molitvom i materijalnim prilogom podršci misija diljem svijeta.

Iz Poruke pape Franje za 99. Svjetski dan misija

Nasljedujući Krista Gospodina, kršćani su pozvani širiti Radosnu vijest dijeleći konkretne životne uvjete onih koje susreću, postajući tako glasnici i graditelji nade. Jer »radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničeg u istini ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu« (Gaudium et spes 1).

Ova poznata izjava Drugog vatikanskog koncila, koja izražava osjećaje i stil kršćanskih zajednica u svim vremenima, nastavlja nadahnjivati njihove članove i pomaže im da hodaju zajedno sa svojom braćom i sestrama u svijetu. Tu posebno mislim na vas, misionare ad gentes, koji ste, slijedeći Božji poziv, pošli drugim narodima naviještati Božju ljubav u Kristu. Na tome vam od srca vam zahvaljujem! Vaši su životi konkretan odgovor na poslanje uskrslog Krista, koji je poslao svoje učenike navješćivati evanđelje svim narodima (usp. Mt 28, 18-20). Time dozivate u pamet sveopći poziv krštenikâ da snagom Duha i svakodnevnim trudom i zalaganjem postanu među svim narodima misionari velike nade koju nam je dao Gospodin Isus.

Horizont te nade nadilazi prolazne ovozemaljske stvarnosti i otvara se božanskim stvarnostima, predokus kojih već imamo u sadašnjem času..

Oduhovljene tako velikom nadom, kršćanske zajednice mogu biti znakovi novoga čovječanstva u svijetu koji u “najrazvijenijim” područjima pokazuje ozbiljne simptome krize čovjeka: raširen osjećaj izgubljenosti, usamljenosti i napuštenosti starijih te nevoljkost da se potrudimo pomoći našim bližnjima u potrebi. U tehnološki najnaprednijim zemljama nestaje blizine: svi smo međusobno povezani, ali nismo u odnosu. Opsjednutost učinkovitošću, vezanost za materijalne stvari i ambicije dovode nas do toga da postajemo egocentrični i nesposobni za altruizam. Evanđelje, življeno u zajednici, može nam pomoći da ponovno postanemo cjelovita, zdrava i otkupljena ljudska bića. Ponavljam stoga poziv da se u djelo provode mogućnosti djelovanja koja se spominju u Buli proglašenja Jubileja (br. 7-15), s posebnom pozornošću prema najsiromašnijima i najslabijima, bolesnima, starijima i svima onima koji su isključeni iz materijalističkog i konzumerističkog društva. I to na Božji način: blizinom , suosjećanjem i nježnošću, te njegujući osobni odnos s braćom i sestrama u njihovoj konkretnoj situaciji (usp. Apostolska pobudnica  Evangelii gaudium, 127-128). Često nas upravo oni uče kako živjeti u nadi. Kroz osobni doticaj moći ćemo prenositi ljubav Gospodinova samilosnog srca. Iskusit ćemo tada da je »Srce Kristovo […] živa jezgra prvog navještaja« (Enciklika Dilexit nos, 32). Napajajući se na tom izvoru, možemo u svoj jednostavnosti prenositi nadu primljenu od Boga (usp. 1 Pt 1, 21) i donositi drugima istu utjehu kojom nas same tješi Bog (usp. 2 Kor 1, 3-4). U Isusovu ljudskom i božanskom srcu Bog želi progovoriti srcu svake osobe, privlačeći sve svojoj ljubavi. »Poslani smo nastavljati ovo poslanje: da budemo znak Kristova Srca i Očeve ljubavi , obuhvaćajući čitav svijet« (Govor sudionicima Opće skupštine Papinskih misijskih djela, 3. lipnja 2023.).

Misionari nade su muškarci i žene molitve, jer »čovjek koji se nada je čovjek koji moli«, kao što je govorio časni kardinal Van Thuan, koji je tijekom dugog razdoblja patnje u zatvoru sačuvao nadu živom zahvaljujući snazi koju je crpio u ustrajnoj molitvi i euharistiji (usp. F. X. Nguyen Van Thuan, Il cammino della speranza, Rim 2001., br. 963). Ne zaboravimo da je molitva prvo misijsko djelo i ujedno »prva snaga nade«.

Konačno, evangelizacija je uvijek djelo zajednice, jednako kao što kršćanska nada ima karakter zajedničke stvarnosti. Taj proces ne završava prvim navještajem i krštenjem, nego se nastavlja izgradnjom kršćanskih zajednica kroz praćenje svakoga krštenika na putu Evanđelja. U suvremenom društvu pripadnost Crkvi nikada nije neka stvarnost stečena jednom zauvijek. Stoga je misionarsko djelo prenošenja i oblikovanja zrele vjere u Krista »paradigma svakog djelovanja Crkve« (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 15), djelovanja koje zahtijeva ujedno i molitvu i rad. Ovdje bih još jednom istaknuo važnost te misijske sinodalnosti Crkve kao i službu Papinskih misijskih djela u promicanju misionarske odgovornosti krštenikâ i podupiranju novih partikularnih Crkava. Potičem sve vas, djecu, mlade, odrasle i starije, da svojim svjedočenjem života i molitvom, svojim žrtvama i svojom darežljivošću aktivno sudjelujete u zajedničkom poslanju naviještanja evanđelja. Hvala vam od srca na tome!