Blagdan svete Marije Magdalene proslavljen u Jameni

JAMENA (TU) - U filijalnoj crkvi župe Morović posvećenoj svetoj Mariji Magdaleni u Jameni, svečanim misnim slavljem proslavljen je crkveni god u utorak 22. srpnja. Župnik Nikica Bošnjaković slavio je svetu misu na kojoj su uz domaće vjernike, sudjelovali i vjernici iz okolnih mjesta, koji svake godine hodočaste u to mjesto.

Selo Jamena bilo je sve do 1991. godine filijala župe Strošinci, a od tada postaje filijala župe Morović. Iako malobrojni, katolički vjernici čuvaju svoju vjeru i okupljaju se u crkvi posvećenoj svetoj Mariji Magdaleni.

Obraćajući se vjernicima, župnik Bošnjaković osvrnuo se na život svetice Marije Magdalene kojoj je, kako je rekao, Isus promijenio život.

“Marija Magdalena griješnica na svoj način. Znamo što je Isus rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen”. Prema tome nije stvar koje grijehe tko čini, da li su oni teži ili lakši već je pitanje kakve grijehe ti činiš. Bog vidi i ono što se tajno radi, kao i ono što se radi javno. Važno je čuti Isusov glas, kao što je Marija Magdalena čula i krenula do Isusovih nogu tražiti oproštenje grijeha.Tu je njena preobrazba i njeno posvećenje. Prišla je Isusu i od Marije iz Magdale, postala je vjerna pratiteljica i učenica Isusa Krista i kasnije žena kojoj se Isus ukazao isto kao i svojoj majci. Došli smo joj se moliti za naš život i našu grešnost. Svi smo grešni i molimo se da nam Bog pomogne po njenom zagovoru, da i mi budemo bolji i da se mijenjamo u pogledu božje volje”, istaknuo je preč. Bošnjaković.

U tijeku  propovjedi, župnik Bošnjaković ukazao je vjernicima na sliku Marije Magdalene koja se nalazi na oltaru.

“Ta slika nema umjetničku vrijednost. Ali na toj slici Marije Magdalene možemo vidjeti nešto što je jako važno, a to su stijene. Tu je velika stijena na kojoj ona kleči, gdje se nalazi križ i sveto pismo i zraci sunca, koji njenu veliku grešnost pretvaraju u njenu ljepotu, Kako je duša lijepa, tako i tijelo zrači. Isus je rekao Petru: “Ti si Petre stijena i na toj stijeni, sagradit ću crkvu”. Svatko od nas je put Isusove crkve, a biti put Isusove crkve je stajati na stijeni. Kršćanin stoji na Kristu, jer je On stijena. Zato smo mi kršćani tako čvrsti, gorljivi da nam ne može nitko ništa, ni ovaj svijet, ni duhovi ovog svijeta, jer stojimo na stijeni. Marija Magdalena, obraćena griješnica, posvećena kleči na stijeni. Cijena je kajanje, priznavanje grijeha i obraćenje. To njeno obraćanje započelo je slušanjem o Isusu, da postoji netko tko drugima mijenja srce. I sve dok u sebi nije osjetila težinu svojih djela, ona nije potražila Isusa. Grešnost guši, ne da mir, a Isus daje mir i novi život. Čim se Marija Magdalena približila Isusu, osjetila je da kroz Isusa nešto djeluje, a to je božanska sila koja je od nje otklonila zloduhe. Kažu da ih je imala sedam, bluda, preljuba i nemorala. Shvatila je da je u Isusu njen spas kleknula je i obratila se Isusu.Doživjela je potpuno oslobođenje uz zahvalnost Isusu za novi život. Ustrajala je u tome i uz Blaženu Djevicu Mariju dočekala je Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu i za nagradu, Isusu joj se prikazao.I to je ta stijena, biti čvrst u vjeri, naslijedovanju Isusa Krista i biti čvrst u pokajanju. Nema promjene života bez sagledavanja vlastite grešnosti i kajanja”, istaknuo je župnik Bošnjaković.

Nakon svete mise župljani su ostali u crkvi uz domjenak i prigodno druženje sa župnikom.

Tekst i Foto: Suzana Darabašić

U Župi svetoga Petra apostola u Petrijevcima svečano su u nedjelju, 12. srpnja proslavljene Petrijevačke žetvene svečanosti. Središnje misno slavlje predvodio je srijemski biskup Fabijan Svalina, u zajedništvu s domaćim župnikom Dominikom Nedeljkovićem, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

PETRIJEVCI (IKA) - Prisutan je bio načelnik Općine Petrijevci Ivo Zelić te brojni vjernici i gosti, među kojima i predstavnici vjernika iz Kiseljaka u Bosni i Hercegovini. Župna zajednica Bogu je uputila zahvalu za plodove zemlje i za trud vrijednih ljudskih ruku. Ovogodišnje su svečanosti bile kruna niza radosnih događanja u župi, koja je nedavno proslavila svoga zaštitnika svetoga Petra apostola te mladu misu vlč. Karla Striškovića.

U homiliji biskup Svalina istaknuo je da je zahvalnost najveći dar koji čovjek može uzvratiti Bogu. Podsjetio je na riječi proroka Izaije o kiši i snijegu koji ne silaze uzalud, nego natapaju zemlju i čine je rodnom te iznio usporedbu s Božjom riječju koja donosi plod u ljudskim srcima. „Čovjek može orati, sijati, gnojiti i čuvati, ali život dolazi od Boga“, poručio je biskup, naglasivši da nas žetva svake godine iznova uči poniznosti: unatoč svemu što suvremeni čovjek može, i dalje ostajemo ovisni o Božjem blagoslovu — o suncu i kiši. Žetvene svečanosti, rekao je, nisu tek običaj iz prošlosti, nego „škola poniznosti“. Poseban naglasak stavio je na dostojanstvo poljoprivrednika, čiji se rad danas nerijetko podcjenjuje. Upozorio je koliko je znoja, neprospavanih noći i molitve utkano u svaku krišku kruha te zahvalio svima koji obrađuju zemlju.

Vodeći se evanđeoskom prispodobom o sijaču, biskup je pozvao vjernike da uz brigu o njivama ne zaborave „njive svojih srca“. Sjeme Božje riječi, rekao je, pada na različita tla — uz put, na kamen, u trnje i na dobru zemlju — a sva se ta tla nalaze u svakome od nas. „Prava žetva nije samo ono što smo požnjeli na poljima, nego ono što je sazrelo u našim srcima i u našim odnosima prema bližnjima“, istaknuo je biskup Svalina. Podsjetio je i da kruh postaje pravi kruh tek kada ga znamo podijeliti s onima koji ga nemaju te potaknuo okupljene da više zahvaljuju nego prigovaraju, više blagoslivljaju nego kritiziraju i više dijele nego gomilaju.

Tijekom prinosa darova pred oltar su doneseni simboli identiteta i rada slavonskoga čovjeka: gruda zemlje kao znak opstojnosti, sjeme i zlatno žito kao znak nade, brašno te kruh kao znak obiteljskoga zajedništva i velikodušnosti darivanja. Uz te zemaljske plodove prineseni su hostija, vino i voda, koji u euharistiji postaju kruhom života i pićem spasenja.

Petrijevačke žetvene svečanosti ove su godine imale i izraženo obilježje solidarnosti: sva prikupljena milostinja s misnih slavlja, kao i dodatni darovi, namijenjeni su potrebama vjernika i djelovanju Srijemske biskupije.

Po završetku misnoga slavlja biskup je okupljene pobliže upoznao s bogatom i burnom poviješću Srijema.

Pozvao je vjernike na molitvu, povezanost i hodočašća u Srijem: „Hvala vam što nas prepoznajete kao svoje i što osjećamo da nismo zaboravljeni.“

U ime lokalne zajednice biskupa je pozdravio načelnik Ivo Zelić, izrazivši zahvalnost za njegov dolazak i predvođenje mise te je poručio da su vrata Petrijevaca biskupu i Srijemskoj biskupiji uvijek širom otvorena.

Svečano misno slavlje zaključeno je porukom da svaki vjernik u svojoj obitelji, župi i općini bude svjedokom uskrsloga Gospodina.

Izvor: www.ika.hr

Poruku pape Lava XIV. za 6. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba koji se slavi na blagdan sv. Joakima i Ane 26. srpnja 2026. na temu "Tebe ja ja zaboraviti neću (Iz 49, 15)" donosimo u cijelosti.

PORUKA SVETOGA OCA LAVA XIV.

ZA 6. SVJETSKI DAN DJEDOVA I BAKA I STARIJIH OSOBA

[Blagdan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja 2026.]

Tebe ja zaboraviti neću (Iz 49, 15)

Draga braćo i sestre!

Preko proroka Izaije, Gospodin obećava da nikada neće zaboraviti nikoga od nas. Uvjerava nas da je naša lica urezao u svoje dlanove (usp. Iz 49, 16) i da je njegova ljubav veća od majčine ljubavi prema djetetu (usp. Iz 49, 15). Prorok pred nas stavlja prisan i jezgrovit dijalog u kojem se Bog svakom pojedincu i samom narodu obraća s „ti“. I danas možemo čitati te riječi kao da se odnose na svakog pojedinog od nas i svaki od nas može čuti to „Tebe ja zaboraviti neću“ kao da je upućeno baš njemu osobno.

Riječi su to koje nas ispunjavaju utjehom i povjerenjem. One su odgovor na tjeskoban osjećaj koji budi nemir u srcu: „Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi“ (Iz 49, 14). Koliko je često u Svetom pismu, posebno u psalmima, molitva izraz nemoći i izgubljenosti onoga koji osjeća da se nitko ne zanima za njegov život i da je zanemaren! Bolan osjećaj da su zaboravljeni, nažalost, dijele mnogi, a među njima i veliki broj starijih osoba.

No, Božja ljubav, koja nikoga ne zaboravlja, nudi se kao čin pravde i odgovor na anonimnost u kojoj ljudski život prečesto utone. Na živote mnogih, posebno starijih osoba, kao da je bačen veo koji zamagljuje crte licâ i obavija ih zaboravom. To je ono što se događa u kućama i stanovima gdje vlada samoća, kao i u mjestima za skrb gdje jedinstvenosti svake osobe prijeti opasnost da bude svedena na broj kreveta ili bolest.

Proslava Svjetskog dana baka i djedova i starijih osoba prilika je da ponovno otkrijemo da je Crkva pozvana biti majka svih i da je u svakoj životnoj dobi moguće uvijek se prepoznati kao sinovi i kćeri Božje. Neka, dakle, ovaj Dan bude nadahnuće i poticaj svima, a posebno mladima, da obnove lijepi običaj posjećivanja svojih baka i djedova, starijih članova obitelji, pa i onih koji nemaju nikoga tko bi ih posjetio. Ovom porukom i svojom prisutnošću prenesite im blizinu i ljubav Pape. Pobrinite se da prorokove riječi: „Tebe ja zaboraviti neću“ poprime oblik nježnog i srdačnog susreta. „U dobu sklonom brzini i rascjepkanosti, ljudska osoba nije prestala žudjeti za brigom i priznanjem od ruku koje znaju za nježnost, pažljivog srca i ljubaznih riječi. Digitalna kultura umnožava povezanosti i nudi nove mogućnosti susreta, no, ljudsko srce čuva neotuđivu potrebu za blizinom“ (Enc. Magnifica humanitas, 239).

Crkva zna za patnje svojih starijih članova; dobro zna da se na njih prečesto gleda s predrasudama i doživljava ih se kao teret; svjesna je da ekonomija, u čijem je središtu profit, slabi obiteljske veze; zna da su mnoge starije osobe napuštene od djece koja su prisiljena emigrirati ili, u nekim slučajevima, boriti se u ratu. Koji god da razlog bio posrijedi, ona radosno proglašava Gospodinovo obećanje: „Tebe ja zaboraviti neću“.

Lijepo je, u svakoj životnoj dobi, a posebno kad više nismo mladi, otkriti, kao što je rekao blaženi Ivan Pavao I., da smo primatelji „Božje neprolazne ljubavi. Znamo da smo mu uvijek pred očima, pa i kada se čini da nas okružuje tama. On je otac; i više od toga, On je majka“ (Angelus, 10. rujna 1978.). Iako nam se ta misao ne rađa sama od sebe, istina je da ni u starosti ne prestajemo biti sinovi i kćeri, te stoga poziv da se vratimo u Božje naručje, čija je ljubav i očinska i majčinska, vrijedi svaki dan.

Mnogi tijekom svog života otkriju Božju nježnost, katkad upravo kad se ovaj primakne svom kraju. Naime, sve se češće, za razliku od prošlosti, događa da čovjek i ostari a da nije imao stvarno iskustvo vjere. U tom slučaju, starost, sa svojim pitanjima koja se s većom hitnošću javljaju u tom životnom dobu, može postati prikladno vrijeme za početak ili nastavak duhovnog života. Na tom novom putu može se prepoznati da je Bog, kao što kaže sveti Augustin, „majka jer grije, hrani, doji, štiti“ (Tumačenje Psalma 26, II, 18). Ta svijest nam pomaže da se ne sramimo slabosti kad se ona javi i ujedno da shvatimo da svi i uvijek trebamo jedni druge i da svi „prosimo“ od drugih pažnju i brigu. Bogu, koji nam postaje blizak i kojeg učimo prepoznavati u njegovoj nježnosti možemo se sada obraćati s djetinjim povjerenjem u molitvi. Nikada nije prekasno da mu se počnemo obraćati. To može biti veliki dar za sve.

Dragi stariji muškarci i žene, papa Franjo govorio je o vama kao o „novom narodu“ (Kateheza, 23. veljače 2022.), budući da broj starijih osoba nikada u povijesti nije bio tako velik kao danas. Zato je važnije nego ikad da mi, zajedno s vama, „novim narodom“, razmišljamo o tome koji bi to mogao biti naš poziv kada se čini da krhkost, koja prati čovjeka od njegova rođenja, ima nadmoć. Želim vam reći: ne bojte se te krhkosti! Upravo ta slabost krije u sebi novi potencijal koji osvjetljava i druge životne dobi. Naime, krhkost, kad je prihvatimo i priznamo, „otvara nam srce uzajamnoj podršci i molitvi Onome koji može dati ono što nijedna ljudska vlast i moć ne mogu osigurati: duboko pomirenje srcâ, a zajedno s tim i pravi mir“ (Susret s vjerničkom zajednicom Alžira, Bazilika Majke Božje Afričke, Alžir, 13. travnja 2026.).

Na taj način možemo kao kršćani živjeti svoju starost: „krhki“, ali istodobno „pozvani“. Svaki muškarac i žena mogu se iznova roditi i u starosti (usp. Iv 3, 4-6) i uskliknuti zajedno s prorokom: „Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša“ (Iz 30, 15). Ta snaga može postati poziv da se ne pribjegava putovima oholosti i moći kako bi se osigurao suživot među ljudima, već putovima pomirenja i istinskog mira. U ovom vremenu, tako bolno obilježenom nasiljem rata i društvenim nemirima, mnogi se pitaju kakav će biti svijet u kojem će njihovi unuci odrastati. Pozivam vas, predragi, da mi se pridružite u ustrajnoj molitvi da mir što prije zavlada u cijelome svijetu.

Draga starija braćo i sestre, zahvaljujem vam što me svakodnevno podržavate svojim molitvama, posebno kada molite svetu krunicu. Od srca vam uzvraćam svojim molitvama za vas i zaključujem željom da nas Gospodin, koji nas nikada ne zaboravlja, uvijek obnavlja u vjeri, nadi i ljubavi!

Iz Vatikana, 15. lipnja 2026.

PAPA LAV XIV.

Izvor: www.ika.hr

Hodočašće Gospi Tekijskoj uoči Velikih Tekija, 4. kolovoza

Udruženje mladih „Prijatelji nade“ i ove godine organizira hodočašće Gospi na Tekije, pod geslom „Veliča duša moja Gospodina“. Polazi se ispred župne crkve sv. Ane u Maradiku, te se preko Fruške gore stiže na Tekije. Prijave traju do 25. srpnja.

Prijaviti se potrebno zbog detalja organizacije puta. Način prijave i sve informacije o hodočašću možete pronaći na mrežnim stranicama „Prijatelja nade“ https://prijateljinade.rs/ Organizatori pozivaju svakog tko je u mogućnosti prepješačiti hodočasnički put, da im se pridruži, bez obzira na godine.

U Svetištu Gospe Snježne na Tekijama i ove godine će se, prema tradiciji, svečano proslaviti Male Tekije na blagdan sv. Joakima i Ane, Velike Tekije tj. Gospa Snježna, ali i Velika Gospa

Proslava Malih Tekija započinje u subotu, 25. srpnja, svetom misom u 19 sata, kada će biti prilika za čašćene moći sv. Ane. Svećenici će za ispovijed toga dana biti na raspolaganju već od 17 sati. Na sam blagdan sv. Joakima i Ane, u nedjelju, 26. srpnja, program započinje u 9 sati sv. misom na mađarskom jezika, a u 11 i 17 sati su mise na hrvatskom.

Velike Tekije također započinju predvečerjem u utorak, 4. kolovoza. Prva sveta misa slavit će se u 15:30  na staroslavenskom jeziku, u 17 sati na mađarskom, a pontifikalna sveta misa na hrvatskom u 19 sati. Svećenici će za svetu ispovijed biti na raspolaganju od 15 sati.

Na dan Velikih Tekija program započinje pobožnošću Križnog puta u 8 sati, potom je misa na mađarskom u 9, a pontifikalna sveta misa na hrvatskom je u 11, te još jedna na hrvatskom u 19 sati.

Na Tekijama svete mise slavit će se na Preobraženje u 9, a uoči Velike Gospe i na Veliku gospu u 19 sati.

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predsjedao je 6. srpnja LXVI. skupštinom biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine u Nadbiskupskome domu u Đakovu, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

ĐAKOVO (TU DJOS/IKA) - Na skupštini su sudjelovali srijemski biskup Fabijan Svalina, požeški biskup Ivo Martinović, pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, umirovljeni srijemski biskup Đuro Gašparović te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu vlč. Nikola Klemen kao zapisničar. Na sjednici je, na poziv biskupa, sudjelovao i sudski vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Zdenko Ilić.

Nakon molitve Srednjega časa nadbiskup Hranić pozdravio je nazočne biskupe i goste te im izrazio dobrodošlicu. Potom je jednoglasno usvojen zapisnik LXV. skupštine biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, održane 26. studenoga 2025. godine u Osijeku.

U radnom dijelu skupštine biskupi su razmatrali pitanja međubiskupijske suradnje unutar Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Posebna je pozornost posvećena zajedničkim pastoralnim susretima na razini metropolije, među kojima su redovnički dani, susreti dekana te obilježavanje Dana uspostave Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. U tom su okviru usuglašeni okvirni termini i smjernice za organizaciju određenih susreta kroz 2026. i 2027. godinu.

U nastavku skupštine dr. Zdenko Ilić, sudski vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, podnio je izvješće o radu Međubiskupijskog suda prvoga stupnja sa sjedištem u Đakovu. Predstavio je brojeve primljenih i riješenih parnica s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije posljednjih godina, te je upoznao biskupe s aktualnim stanjem i djelovanjem Suda.

Nakon završetka rada skupštine biskupi su se u Svećeničkom domu u Đakovu susreli s umirovljenim đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem te su s njime ručali i čestitali mu njegov 89. rođendan, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.