Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 >

ANTUNOVO 2020. U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

14. lipanj 2020.

NIKINCI/SRIJEMSKA MITROVICA/LAĆARAK/ERDEVIK (TU)

 

U subotu, 13. lipnja 2020., svečanim euharistijskim slavljima proslavljen je dan svetog Antuna Padovanskoga u Srijemskoj biskupiji. Donosimo izvješća iz Nikinaca, Srijemske Mitrovice, Laćarka i Erdevika.

 

Nikinci

U subotu, 13. lipnja 2020., svečanim euharistijskim slavljima proslavljen je sveti Antun Padovanski, zaštitnik župe Nikinci. Tradicionalno su slavljena 4 euharistijska slavlja, u 7.00, 9.30, 11.00 i 18.00 sati. Želja i nakana je da svatko iz kuće može toga dana sudjelovati na euharistijskom slavlju, te u osobnoj pobožnosti izreći molitvu u crkvi.

Za naglasiti je da su Nikinci jedina župa u Srijemskoj biskupiji, kojoj je sveti Antun Padovanski nebeski zaštitnik.

Euharistijska slavlja u 7.00 i 18.00 sati predslavio je domaći župnik, vlč. Ivica Živković. Pozdravljajući okupljene vjernike – domaće i goste – vlč. Ivica Živković izrazio je svoju radost zbog velikog i svečanog trenutka za nikinačku župsku zajednicu.

Velika je radost za nas u Nikincima kada se okupljamo oko Gospodina. Danas je za nas poseban poticaj naš nebeski zaštitnik, sveti Antun Padovanski. Upravo tu možemo i vidjeti izvor njegove svetosti – okupljati nas oko Gospodina i poticati na zahvalu za sve što smo od Njega već primili, rekao je vlč. Ivica Živković.

Euharistijsko slavlje u 9.30 sati predslavio je vlč. Károly Szabadi, župnik u Vrbasu. Euharistijsko slavlje je slavljeno na mađarskom jeziku.

Središnje euharistijsko slavlje, u 11.00 sati predslavio je preč. Blaž Zmaić, župnik župe Irig, u zajedništvu s domaćim žunikom, vlč. Ivicom Živkovićem, te svećenicima istočnog obreda. Na početku euharistijskog slavlja, pozdravljajući okupljene vjernike, preč. Blaž Zmaić pozvao je na pobožno slavlje ovoga, svetog i za nikinačku župsku zajednicu, velikog dana.

Najprije Vas želim sve kao štovatelje sv.Ante u zajedništvu sa domaćim župnikom i nazočnim svećenicima pozdraviti u slavlju ovoga dana i na početku ove svete mise. Znamo, tko nas je okupio u ovo sveto mjesto, njegovo ime i zaštitu slavimo, sv. Antun.

U prigodnoj homiliji je istaknuo

Ono što ga čini velikim i da takvu pobožnost doživljava, prije svega je to, što je bio neumorni propovijednik, koji je shvaćao da oduševljava narod za Boga i za Krista. Njegova propovijed bijaše nadahnuta od ljubavi prema Kristu i poruci o kraljevstvu Božjem kao budućnost za sve ljude. Riječi jednog njemačkog biskupa to potvrđuju: „Kršćanin nisi sam za sebeKršćanin si za druge.” Umro je na današnji dan, 13.6.1231. u starosti od 35 godina u Padovi. Utisak, koji ostavlja, daje nam očitati, da ga je papa već 11 mjeseci nakon njegove rane smrti proglasio svetim i postao zagovornik u različitim molbama i kao veliki zagovornik živi i dalje u narodu.

Poznate su njegove propovijedi u korizmi od 1231. u Padovi, koje su povukle za sobom pravu poplavu promjena i obraćenja mnogih ljudi. Njegove riječi posebno su osvjedočene kroz njegov jednostavan način života i uticao je na mnoge ljude.

I danas u tom međuvemenu nisu samo stvari izgubljene, pa da molimo sveca, nego je i čovjek izgubljen-ne zna gdje je. Čovjek je upotrebljavan ali ne ljubljen. Glad je često prazno srce. Bolest ovoga vremena: gubitak sebe. Otuđenje. Što je faciniralo ljude kod Antuna? Njegova povezanost s narodom: iza njegovih riječi su djela. Na starim slikama Antun drži u desnoj ruci goruče srce a u lijevoj otvoreno evanđelje. Evanđelje se otvara samo tada, kad srce gori. A riječ je živa kad govori život. Neka prestanu riječi a progovore djela! A biti kršćanin znači, znati rane ovoga vremena. Svijetu je potrebna ljekovita snaga ljubavi. Neka i svetac progovori. On kaže: Neka ti je Bog uvijek u srcu. – Nijedan blaženik nije toliko blažen, nijedan sretnik nije toliko sretan kao čovjek koji ima Boga u srcu. – Sidro našeg životnog broda jest pouzdanje u Boga; on osigurava našu lađicu da je valovi ne tjeraju amo tamo. – Bog nikad ne prestaje biti Otac svoje djece. Zaključimo, međuvrijeme pripada životu i u međuvremenu moramo živjeti. Koji će nam put pokazati Duh Sveti, ne znamo. Ipak je važno, da pravilno oko toga težimo, borimo se i natjećemo. A pri tome moramo biti mirno odvažni, jer Bog ide s nama. A ti sv. Anto moli za nas!

 

Srijemska Mitrovica

 

 

 

 

 

Svečano je bilo i u središtu Srijemske biskupije, u Srijemskoj Mitrovici. Iako sveti Antun nije nebeski zaštitnik župe, uz svetog Dimitrija uživa posebno mjesto u vjerničkom životu župljana.

Od ranih jutarnjih sati počeli su dolaziti prvi hodočasnici, sa željom i nakanom, izliti pred Gospodina svoju pobožnu molitvu, te moliti uslišanje svojih životnih potreba, po zagovoru svetog Antuna Padovanskoga. U 9.30 i 19.00 sati slavljena su euharistijska slavlja, koja su bila veoma dobro posjećena. Za istaknuti je da su euharistijska slavlja slavljena u dvorištu župe, jer je crkva bila premalena za sve vjernike koji su se okupili na euharistijsko slavlje.

Hodočasnički pohod na molitvu, te u potrazi za vjerničkom utjehom bio je vidljiv cijeli dan do kasnih večernjih sati. Veoma je pohvalno da su na ovaj dan crkvu pohodile brojne obitelji sa djecom.

U prigodnom obraćanju okupljenim vjernicima, predslavitelj euharistijskog slavlja, mons. Eduard Španović podsjetio je na značenje i ulogu svetog Antuna u našim životima.

Sveti Antun nas zove i potiče da budemo ljudi vjere i ostanemo vjerni Bogu. Velika je i značajna njegova uloga za nas i u današnjem danu i vremenu. On nas potiče na vjernost Bogu i Njegovoj svetoj crkvi. Brojna su uslišanja naših molitava koja smo zadobili zagovorom ovog tako nam dragog sveca i nebeskog zagovornika. Sveti Antun nam je poziv i poticaj da ostanemo na pravom putu, na Božjem putu.

Na koncu euharistijskih slavlja, upriličen je blagoslov ljiljana, nabožnih predmeta, te djece.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Laćarak

 

 

 

 

 

 

Crkva svete Ane u Laćarku, na dan svetog Antuna bila je ispunjena mnoštvom vjernika koji su se okupili dati slavu Bogu, poticajem i primjerom svetoga Antuna. Euharistijsko slavlje, s početkom u 11.00 sati predslavio je domaći župnik, vlč. Ivica Zrno. Na samom početku upriličena je završna pobožnost na čast svetom Antunu Padovanskom, te je nakon toga uslijedilo euharistijsko slavlje. Za istaknuti je da je crkva bila otvorena cijelo prijepodne, te da se vjernici nisu uputili u crkvu samo na osobnu pobožnost i paljenje svijeća, nego da su radosno sudjelovali u euharistijskom slavlju, kao vrhuncu svake molitve i osobne pobožnosti.

U prigodnoj homiliji vlč. Ivica Zrno je rekao kako je iskreni vjernički život ispunjen različitim situacija koje možda ponekad nećemo razumjeti. Ali to nema veze, jer za čovjeka koji govori o sebi kao vjerniku važno je ono što Gospodin stavlja pred njega, ne što mu svijet pokušava nametnuti kao vrijednost. Svetac kojeg se danas tako rado sjećamo, može nam biti istinskim primjerom vjere i vjerničkog života na zemlji.

Ne smijemo se zavaravati da su sveci ljudi koje je „Bog bacio na zemlju“ pa nam iz toga razloga govore kako se živi za Boga. Sveti Antun je rođen sasvim konkretne godine, u konkretnoj obitelji, gradu, zemlji i Narodu, a to je poput tebe i mene. Ono što ga izdvaja i čini posebnim jest način života kojim je živio za Boga i time nam postao primjerom vjere. Na nama je da se odlučimo hoćemo li ga nasljedovati, a preporuka je da to učinimo svim srcem. Ne zaboravimo – svi smo mi na svetost pozvani, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Na koncu euharistijskoga slavlja blagoslovljeni su nabožni predmeti, te na osobit način zazvan Božji blagoslov po zagovoru svetog Antuna na djecu koja su bila u crkvi.

 

Erdevik

 

 

 

 

 

U župskoj crkvi Sveti Mihael, arkanđeo, u Erdeviku, također je proslavljen dan svetog Antuna Padovanskoga. I za erdevičku rimokatoličku zajednicu, ovo je jedan od dana kada se, bez obzira koji je dan u tjednu, okupljaju na molitvu i slavljenje Sakramenta Euharistije. Tako ej bilo i na Antunovo 2020. Euharistijsko slavlje, s početkom u 9.00 sati predslavio je vlč. Ivica Zrno, upravitelj župe.

Osim euharistijskog slavlja, crkva je bila otvorena cijeli dan, za sve koji su željeli doći na osobnu molitvu, bez obzira na vjeroispovijest. Stanovnici ovog srijemskog mjesta – Rimokatolici, Pravoslavci, Evangelici – na dan svetog Antuna rado dolaze u Rimokatoličku crkvu, tražeći zagovor Sveca svega svijeta. U tome duhu možemo reći da je sveti Antun Padovanski, za Erdevik izraziti ekumenski svetac, što se pokazalo i ove godine.

 

Ivica Zrno

TRODNEVNICA NA ČAST SVETOM ANTUNU PADOVANSKOM

12. lipanj 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Od srijede do petka (10.–12. lipnja 2020.), u katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, u Srijemskoj Mitrovici, upriličena je trodnevnica na čast sv. Antunu Padovanskom. Ova tradicionalna pobožnost već duži niz godina pruža opravdanje nizom lijepih duhovnih plodova.

Predvoditelj ovogodišnje trodnevnice bio je domaći župnik, mons. Eduard Španović. Govoreći o liku i djelu sv. Antuna Padovanskog, pokušao je, okupljenim vjernicima približiti lik i djelo, svima tako dragog sveca.

 

Sveti Antun, za čiji dan se pripravljamo, poput nebeskog svijetla, jasno nam svijetli i pokazuje put prema Bogu. Njegov životni primjer, a samim tim i poticaj, svijetli nam i pokazuje put kojim nam je ići prema Bogu, istinskom Izvoru našega života. Bez Boga vjernik ne može živjeti i za Boga vjernik mora živjeti. Život svetog Antuna može nam biti veoma dobrim primjerom. U taj primjer se možemo ugledati i njega nasljedovati.

Nalazimo se u užoj pripravi, za ovaj tako dragi dan i tako dragi spomen. Usmjerimo svoje živote, poput svetog Antuna, prema Bogu. Za nas će to biti spasonosno, a Bogu će to biti dostojna zahvala za sve darove koje nam daje, a između svih možemo izdvojiti osobiti dar Euharistije. Jučer, na svetkovinu Presvetoga Tijela i krvi Kristove, na osobit smo način zahvalili Gospodinu za taj veličanstveni dar, poručio je mons. Eduard Španović.

 

 

 

 

 

 

 

Ovogodišnja trodnevna priprava bila je osobito obilježena Sakramentom Pokore. Budući da je pandemija korona virusa, u jednom trenutku, „zakočila“ redoviti vjernički život, vjernici srijemskomitrovačke župe iskoristili su ovu duhovnu prigodu za pojačano pristupanje Sakramentima.

Ivica Zrno

 

PROSLAVA SVETKOVINE PRESVETOGA TIJELA I KRVI KRISTOVE

11. lipanj 2020.


SRIJEMSKA MITROVICA/LAĆARAK (TU) – U četvrtak, 11. lipnja 2020., u srijemskomitrovačkoj katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, bazilici manjoj, svečano je proslavljena svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo ili Brašančevo.

Euharistijska slavlja su slavljena u 9.30 i 19.00 sati. Euharistijska slavlja predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, župnik u katedralnoj crkvi. Na večernjem euharistijskom slavlju suslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku.

 

Iako je u Republici Srbiji radni dan, euharistijska slavlja bila su veoma dobro posjećena, što je istinsko svjedočanstvo svijesti o vrijednosti i veličini dana i samoga slavlja. Prijepodnevno euharistijsko slavlje, slavljeno je redovito u crkvi.

Za večernje euharistijsko slavlje bilo je predviđena svečana tijelovska procesija koja se već tradicionalno odvija u crkvenom dvorištu, ali zbog predviđanja loših vremenskih prilika, od tijelovske se procesije, nažalost, moralo odustati. Prijašnja iskustva nam svjedoče kako u tijelovskoj procesiji vjernici veoma rado sudjeluju. Stoga je na koncu večernjeg euharistijskog slavlja upriličena pobožnost pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, te blagoslov s Presvetim.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U prigodnoj homiliji, mons. Španović se obratio okupljenim vjernicima, govoreći o vrijednosti i veličini slavlja u kojem se nalazimo.

Živo se sjećajući Isusove posljednje večere, oživljavamo taj spomen i danas, u ovom trenutku. Isusov želja je bila ostati trajno sa učenicima. Stoga im je ostavio spomen i svetu baštinu Presvetoga Tijela i Krvi. Taj čin slavimo i toga se čina spominjemo i u ovom trenutku.

Što Isus čini za nas, što nam ostavlja u dvorani posljednje večere? To se može opisati samo jednom riječju – ljubav. I to je Božja ljubav, koja se ne može mjeriti ljudskim mjerilima. To je ljubav koja ide čovjeku u susret, koja ga dodiruje u konkretnoj situaciji, daje mu novu mogućnost i novu životnu perspektivu. To je ljubav koja ljubi i oslobađa. To može samo Bog. Ljudska ljubav ima različite oblike, ponekad je i sebična. Stoga smo u današnjem danu pozvani biti nositelji ljubavi i to one na koju nas Gospodin poziva.

 

 

LAĆARAK - U četvrtak, 11. lipnja 2020., u župnoj crkvi župe Sveta Ana, u Laćarku, svečanim euharistijskim slavljem, u 11.00 sati proslavljena je svetkovina Tijelova.

Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Ivica Zrno, laćaraćki župnik.

Vjernici okupljeni oko euharistijskoga Stola, ovim su činom iskazali javno štovanje Presvete Euharistije. Samim time iskazana je vjernička ljubav prema onome što se naziva Srce Crkve i vjerničkog života.

Govoreći o ovome velikom i neizmjernom Otajstvu, vlč. Ivica Zrno je istaknuo da današnji veliki i sveti dan nalazimo u nekoliko naziva. Postoji onaj jednostavniji i nama svima poznat – Tijelovo. Naziva se također i Brašančevo, ali puni naziv današnjega dana je Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Upravo ovaj posljednji naziv preporuča se zapamtiti, jer u potpunosti izražava i ocrtava sadržaj današnjega dana i događaja koji želimo proslaviti.

Povijesno gledajući, svetkovina nastaje kao plod jednog „manjka“ i to manjka proslave važnoga dijela crkvenog života. Sve započinje viđenjima jedne redovnice, sv. Julijane, koncem 12. stoljeća. U viđenju joj dolazi sasvim jasna poruka i poslanje, a to je jasno vidljivo u riječima koje joj tumače prethodno nerazumljivu objavu: „Mojoj Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje, koje bih htio osnovati. To je svetkovina najvećega i najsvetijega Oltarskog sakramenta. Trenutačno se ovog otajstva spominjete samo na Veliki četvrtak, ali i toga su dana glavni predmet razmatranja moja patnja i smrt; stoga želim ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će taj sakrament slaviti svi kršćani…“

Sve nas ovo treba usmjeriti prema onoj najvećoj svetinji koja nam je od samog Krista dana i povjerena, a slavimo je i u ovom trenutku – Sakrament Euharistije. Svatko od nas bi, istinski živeći svoju vjeru, trebao biti živi nositelj Boga u ovome svijetu, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Ivica Zrno

SESTRE SVETOG KRIŽA POSJETILE SRIJEMSKU BISKUPIJU

07. lipanj 2020.

Sestre svetog Križa posjetile Srijemsku biskupiju

– Godina Majke Amadeje (Karoline) Pavlović –

U subotu, 6. lipnja 2020., predstavnice časnih sestara Svetog Križa iz Đakova, na čelu sa s. Helenom Šajbl, provincijalnom asistenticom, te s. Marijom Esterom Radičević, koja je predstavila život i rad Majke Amadeje (Karoline) Pavlović, posjetile su Srijemsku biskupiju. Susrele su se msgr. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim, mons. Eduardom Španovićem, župnikom srijemskomitrovačkim, te preč. Markom Lošem, župnikom župe Sveti Rok, hodočasnik, u kojoj je krštena Majka Amadeja.

Susret je bio, ponajprije u Srijemskoj Mitrovici, gdje se nalazi jedan od samostana sestara, a zatim i u Petrovaradinu, gdje je rođena i krštena Majka Amadeja. Povod ovom susretu je 50. obljetnica smrti Majke Amadeje, redovnice čiji je život ostavio neizbrisiv trag u teškim godinama života i rada sestara svetog Križa.

Nakana i želja sestara svetog Križa je postavljanje spomen–ploče na spomen Majke Amadeje i to u Petrovaradinu, gradu u kojem je rođena, te u crkvi svetog Roka, hodočasnika, u kojoj je krštena.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U razgovoru, koji se odvijao u Petrovaradinu, predstavljen je plan i program obilježavanja dana Majke Amadeje. Koncem studenog 2020. godine započela bi Godina Majke Amadeje. U okviru Godine sestre svetog Križa bi hodočastile  u crkvu svetog Roka u Petrovaradinu. Također bi se upriličio prigodni duhovni program. U Đakovu se planira organizacija simpozija u čast Majke Amadeje. A kao zaključak Godine planira se izrada i postavljanje spomen–ploče u čast Majci Amadeji, što bi bilo 2021. godine, kada se navršava 50 godina od njezine smrti.

 

O liku i djelu Majke Amadeje Pavlović, razgovarali smo sa s. Marijom Esterom Radićević.

Prema riječima s. Marije Estere, riječ je o veoma važnoj obljetnici, te o veoma poniznoj redovnici, koja je obnašala mnoge službe za svoga redovničkog života. Jedna od tih službi je služba provincijalne poglavarice, koju je vršila u vremenu 1943. – 1955., što je bilo veoma teško doba za Crkvu kao i njihovu zajednicu časnih sestara. Trebalo je, a nije bilo ni malo lako sačuvati i zajednicu i uniforme u javnoj službi, protumačila je s. Marija Estera Radičević.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za vrijeme svoje aktivne službe, Majka Amadeja je uložila brojne napore, te učinila puno dobrih djela, koja i nisu bila odmah vidljiva niti poznata. Tako se posebno može izdvojiti spašavanje života desetgodišnje židovske djevojčice Zdenke Binnenstok iz Osijeka. O tome herojskom činu svjedočila je Zdenka osobno, 2007. godine, prigodom svoga posjeta Đakovu i đakovačkom samostanu, kojeg se veoma rado sjeća. Na njezinu inicijativu pokrenut je postupak, te je Majci Amadeji 23. ožujka 2009. posthumno dodijeljeno priznanje Pravednik među narodima. Radi se o najvećem priznanju koje Država Izrael dodjeljuje  nežidovima. Time se Majka Amadeja ubrojila među 117 sunarodnjaka, koji su dobili ovo visoko priznanje.

 

O njezinim zaslugama i požrtvovnosti posvjedočio je kardinal Alojzije Stepinac. Njegove su riječi: Sestre svetog Križa jedina su ženska redovnička zajednica koja nije molila dispenzu da odloži redovničko odijelo. Te sestre imaju dobar redovnički duh.

Ivica Zrno

LIPANJSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

02. lipanj 2020.

PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu izgradnju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

Ovo je prvo okupljanje svećenika Srijemske biskupije nakon pandemije korona virusa.

 

Duhovna obnova je zakazana za utorak, 2. lipnja 2020.

Predvoditelj duhovne obnove bio je fra Karlo Harmat, ofm, otac franjevac iz Novog Sada.

Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

 

U svojim razmatranjima fra Karlo je pozivao na razmišljanje o svećeništvu i svećeničkom životu koje bi se trebalo odvijati u znaku životnog poziva i gesla Služenje u ljubavi.

Za svećenika i njegov istinski poziv veoma je važno iskreno i ispravno shvaćanje ova dva pojma – služenje i ljubavi.

Prvi dio izlaganja bio je posvećen razjašnjavanju središnjih pojmova služenja i ljubavi:

Ova dva pojma koriste se često, često ih se izgovara i ponavlja. U tome ambijentu mogu nam biti pomalo dosadni. Ali to u isto vrijeme znači da ih nismo ispravno shvatili, te da su nam doprli tek do intelekta, a ne do srce. Prihvatili smo ih tek glavom, ali ne i srcem. A upravo ih je potrebno prihvatiti srcem, jer prema Svetom Pismu, srce je čovjekov centar, ono je u dubini čovjeka.

Tumačeći riječi Ivanova Evanđelja (Iv 21, 15–18), te Kristovog trostrukog pitanja Petru, istaknuto je kako je tek iskrena ljubav temelj svećeničkog poslanja.

Ako ne ljubiš Krista, trebaš se zapitati što tražiš u ovom zvanju? Treba pasti ovce, pasti stado, ali s ljubavlju. Ako ne radiš s ljubavlju, onda i ne služiš, nego strižeš ovce, što ni u kom slučaju nije svećenikov zadatak. Svećenik je, kao pastir, na čelu stada, zajednice koja mu je povjerena. To znači da služi vlašću koja mu je dana.

Svećenik treba ljubiti Krista ljubavlju punom entuzijazma, a to je čovjeka koji se s oduševljenjem posvetio nekome ili nečemu, a u ovom slučaju Kristu i stadu. A svoje zvanje, svoju službu treba trajno hraniti molitvom, slušanjem Riječi, Euharistijom, Sakramentima, poruke su koje je istaknuo fra Karlo Harmat.

Drugi dio razmatranja, fra Karlo Harmat, posvetio je svećeničkom djelovanju.

Istaknuto je kako svećeničko djelovanje ima i nadnaravni aspekt.

Po tome smo dionici Kristova svećeništva. Moramo biti svjesni da služimo prikazivanjem žrtve na dobrobit onih koji su nama slični. To znači da trebamo imati Kristove osjećaje. Mi djelujemo „In persona Christi capitis Ecclesiae“. Stoga moramo imati „isto mišljenje i isti mentalitet“ kao u Isusa Krista. Misliti na Kristov način često znači prihvatiti križ, poput Krista poniziti samoga sebe „do smrti na križu“ (usp. Fil 2, 5).

Svećeničko djelovanje ima i zajedničarsku dimenziju.

To bi nas trebalo podsjetiti da svećenik dijeli ljudima i s ljudima ono što Krist nosi u svom srcu. O tome lijepo govori sv. Ivan Maria Vianney: „Svećeništvo je ljubav Isusova srca“.

Stoga bi svećenik trebao biti uzor posvećenosti Bogu. Svećenik bi sve trebao vrednovati u Božjem svijetlu i na sve gledati Božjim očima, poručio je fra Karlo Harmat okupljenom kleru Srijemske biskupije.

 

Nakon izlaganja uslijedilo je kratko iznošenje iskustava.

Duhovna obnova je zaključena Anđeoskim pozdravljenjem i bratskim stolom.

 

Ivica Zrno

PASTORALNA ISKUSTVA SVEĆENIKA IZ VOJVODINE U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA PANDEMIJE

27. svibanj 2020.

SUBOTICA (IKA) TU - Premda redovita katolička medijska ponuda sadržava program katoličkog radija i tiskane formate, uključujući jedan tjednik i nekoliko mjesečnika, svećenici Subotičke, Srijemske i Zrenjaninske biskupije vrlo su se brzo nakon uvođenja neredovitih okolnosti za život Crkve 19. ožujka prihvatili i društvenih mreža kao pastoralnog sredstva.

Broj internetskih „TV postaja“, putem kojih su se prvenstveno prenosili bogoslužni čini, rastao je tijekom posljednja dva mjeseca, a svećenici su počinjali komunicirati i solidarizirati se međusobno u učenju i prihvaćanju pojedinih aspekata te mogućnosti. Ostali sadržaji koji su emitirani, a čiji je broj također rastao kako su izvanredne okolnosti odmicale, bili su po formi jednostavni, no imali su zavidan broj pratitelja, koji je u nekim slučajevima daleko premašivao broj aktivnih vjernika u pojedinim župama.

O iskustvima pastorala putem društvenih mreža u izvanrednim vremenima u pretežito dvojezičnoj katoličkoj sredini govorila su trojica svećenika iz Vojvodine. Ivica Zrno je župnik u župama sv. Ane u Laćarku i sv. Mihovila u Erdeviku i pastoralni suradnik u katedralnoj žiupi sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici (Srijemska biskupija), Miklós Világos je župnik u Župi sv. Margarete Ugarske u Bečeju (Subotička biskupija), dok je mons. Lászlo Gyuris župnik u župama sv. Karla Boromejskog u Pančevu i sv. Mauricija u Starčevu (Zrenjaninska biskupija). Prvi pastoralno djeluje na hrvatskom, drugi na mađarskom, dok mons. Gyuris služi u župama na hrvatskom i na mađarskom jeziku.

Oni su započeli prijenos liturgijskih slavlja iz župnih crkava u kojima službuju ubrzo nakon proglašenja izvanrednoga stanja, koje je gotovo koincidiralo s odredbama biskupa biskupija u Srbiji kojima su obustavljena služenja misa s narodom i podjela sakramenata. Vlč. Miklós ima drukčije i dugotrajnije iskustvo:  svakodnevni prijenos misnih slavlja putem Facebooka osigurava iz župne crkve od 2017. godine. Motivi su također bili gotovo identični i vezani za stanje u kojem se mjesna Crkva našla, a koje je uvelike utjecalo na život vjernika. Za Ivicu Zrno „želja je bila ne ostaviti ih bez vjerske podrške, u obliku u kojem je to moguće“. „Glavni motiv bio je da vjernici ne ostanu bez mise koja je, premda samo virtualna, za njih bila izvor neizrecivih milosti i snage u te dane, te da se održi kontakt sa župljanima”, kaže mons. Gyuris. “Na početku izvanrednog stanja bilo je mnogo više neizvjesnosti, straha i panike, i Crkva je trebala biti ta koja će jasno reći “Ne bojte se, Isus je sa nama!”, dodaje on.

“Čim sam, prije tri godine, saznao za mogućnost prijenosa uživo putem Facebooka, počeo sam razmišljati o tome kako tu mogućnost iskoristiti. Prva su mi briga bili stariji koji ne mogu dolaziti u crkvu”, kaže vlč. Világos. “Televizijski prijenosi katoličkih misa na mađarskom jeziku nisu toliko česti, i to katoličkome narodu nedostaje. Zato sam, prvo probno, započeo internetsku misiju. Sada imam oko pet tisuća pratitelja diljem svijeta, što je oko 25 puta više od broja vjernika koji sudjeluju redovito u nedjeljnoj misi u našoj župi. Mi ovdje uopće ne razumijemo koliko znači moći sudjelovati u misnim činima i slušati propovijed na materinjem jeziku. Ljudi koji žive u dijaspori su na tome vrlo zahvalni“, dodaje on.

O reakcijama pratitelja prijenosa, vlč. Zrno kaže da su oni primarno organizirani zbog ljudi iz župa Srijemska Mitrovica, Laćarak i Erdevik. „Njihove reakcije su veoma pozitivne i vezane uz osjećaje zahvalnosti na svemu što se za njih čini. Tu je bio i stanoviti broj pratitelja koji ne žive na području župe, a porijeklom iz Mitrovice ili osobno poznaju svećenike, pa su se odlučili na praćenje vjerničkih sadržaja koji su se nudili u našoj župi. Javljali su se vjernici iz raznih mjesta u Hrvatskoj s kojima se osobno poznam, kao i iz Njemačke, gdje sam bio na prethodnoj službi“, kaže on. I župnik Világos imao je uglavnom pozitivna iskustva, iz kojih izvlači smjernice za takav pastoral. „Trebamo biti jednostavni i ne svrstavati se niti propagirati niti jednu kategoriju ljudi kojima komuniciramo Isusa“, kaže on.

Osim svakodnevnih euharistijskih slavlja, koja su bila prenošena iz sve tri župe, mons. Gyuris navodi da je na samom početku tih aktivnosti uveo rubriku „Riječ za život”. „Iz evanđelja dana uzeo sam jednu ili nekoliko rečenica kao geslo za taj dan i kratko komentirao uz prijedlog kako bi se evanđelje moglo živjeti. Uz prethodne najave, čitam odlomke iz knjige s. Emmanuel Maillard o Međugorju, prvo na hrvatskom pa na mađarskom jeziku, oko 15 minuta dvaput tjedno, a rubriku sam nazvao „Kraljica mira”. Oba sadržaja pogleda 40-70 osoba, no ne mogu suditi o tome koliko pozorno to čine”, kaže on. Za vlč. Zrnu postojale su dvije grupe pratitelja: oni koji su pratili uživo i oni koji su snimku gledali naknadno. Svakodnevno ih je bilo 40–45, a do večeri istoga dana broj pregleda bio je 90–100.  Tehnički mu je pomogao savjet i iskustvo kolege svećenika Siniše Tumbasa Loketića, župnika u Selenči (Subotička biskupija).

„S. Aneta Raič, koja je na službi u Srijemskoj Mitrovici, tehnički je postavila program i brinula se za sve programske predradnje. I mons. Gyurisu bila je dobrodošla tehnička pomoć mlađeg kolege svećenika. Osobni mobitel i internet, u inače maloj crkvi Sv. Margarete dovoljan je vlč. Miklósu za prijenose. Konačno, sugovornici se slažu da je preporuka i obavijest biskupa da vjernici prate svete čine, između ostaloga i prenošene putem interneta (u odluci o prekidu služenja misa s narodom od 19. ožujka) bila korisna. „S preporukom ili bez nje, osobno bih pristupio organiziranju prijenosa. Ostaviti vjernike bez vjerničke skrbi, u obliku u kojem je moguće, nikako nije dobro“.

Postavlja se pitanje nastavka korištenja društvenih mreža u pastoralu sada kada su dopušteni ograničeni skupovi vjernika. Vlč. Zrno kaže da je vrlo važno što se želi postići. „U pitanju je bilo neredovito stanje, a prestankom takvoga stanja ukinuti su online prijenosi jer se otvorila mogućnost koja nas vodi prema redovitosti života Crkve“, objašnjava on.

Mons. Gyuris je istog mišljenja, s time da zadržava kraće forme svakodnevnoga obraćanja pratiteljima putem društvene mreže, dok se iz crkve Sv. Margarete nastavljaju prijenosi svih misa. Vlč. Világos pojašnjava: „Nikada nismo iskusili pastoralnu situaciju u kojoj smo bili suočeni s izvanrednim stanjem, policijskim satom, zatvorenim crkvama i strahom naroda od bolesti. Cijela hijerarhija Crkve je počela razmišljati o tome kako nadići bolnu rasparčanost crkvene zajednice. Svećenici, biskupi pa čak i Papa počeli su prenositi mise, molitve i pobožnosti, osobito tijekom Velikog tjedna. No, moramo biti vrlo oprezni. Bogoslužje nije emisija nego čin zajednice koje putem interneta nema jer nije fizički skupa“, kaže on. „Ako me pitate kako bolje iskoristiti internet i društvene mreže u pastoralu, ne znam što odgovoriti. Ne zna ni Crkva, jer je to još uvijek novost u njezinom povijesnom hodu, čije granice nisu sasvim jasne“, zaključuje on.

U vremenu izvanrednog stanja aktivnost svećenika u internetskom pastoralu ogledala se i u prijenosima kateheza za mladež, molitvi i euharistijskom klanjanju. Na području Subotičke biskupije, osim redovitoga prijenosa putem Radio Marije Srbije, svakodnevni sadržaji namijenjeni vjernicima prenošeni su putem društvenih mreža različitom dinamikom iz 11 župa ili samostanskih crkvi na području Subotičke biskupije, u čemu su se angažirala 24 svećenika, i to na hrvatskom, mađarskom i slovačkom jeziku. Na području Zrenjaninske biskupije bilo ih je dvije, uz angažiranje trojice svećenika, na području Srijemske biskupije jedna, a na području Ruskokrsturske eparhije sv. Nikole za katolike bizantskog obreda tri. Redovito i svakodnevno mise su prenošene i iz kapelice Pohođenja Marijina koja se nalazi u Ordinarijatu Beogradske nadbiskupije.

Preuzeto sa: https://ika.hkm.hr

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 >