Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 >

OBLJETNICA HODOČASNIČKE CRKVE U MOROVIĆU

03. rujan 2019.

MOROVIĆ (TU) - Osam godina od proglašenja hodočasničke crkve „Blažene Djevice Marije pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu“ obilježeno je 2. rujna misnim slavljem u 11 sati. Euharistijsko slavlje je predvodio vlč. Robert Jugović, župnik župe Mučeništva svetog Ivana Krstitelja u Županji, u koncelebraciji sa svojim kapelanom vlč.  Noudeviwa L. Sagbohan, te vlč. Ivicom Živkovićem, župnikom u Hrtkovcima i župnim upraviteljem u Nikincima i Platičevu te župnikom domaćinom vlč. Nikicom Bošnjakovićem.

Slavlje je, kao i svakog mjeseca, započelo procesijom kroz grobljanski prostor u kojem je crkva uz pjevanje marijanskih pjesama, a po povratku u crkvu pred oltarom Blažene Djevice Marije, pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu izmoljene su Litanije za vjerne mrtve. Predstavnici župa i filijala kojima upravlja vlč. Bošnjaković donijeli su obiteljske kapelice pred kojima se mole u svojim kućama, te ih je vlč. Jugović blagoslovio, nakon čega je blagoslovio i novopostavljenu sliku Milosrdnog Isusa.

Marija nas odgaja

Predsjedatelj slavlja ohrabrio je hodočasnike da žive svoju vjeru i ustraju u stalnoj težnji ka vječnosti. „Došli smo ovdje da okupljeni oko Marije razmišljamo o vrijednosti pokore u našem životu. Pokora nema vrijednost u materijalnom smislu, nego u duhovnom, u smislu zavrjeđivanja neba. Kršćanin koji je kršten ima obećanje da će baštiniti nebo. Ali put do vječnosti, koju nije lako baštiniti, treba se pokazati vjerodostojnim, ustrajnim, odvažnim, dostojnim toga življenja. Stoga ovdje dok stojimo u drevnoj crkvi Marijina uznesenja, spominjući se dana kada je osnovano ovo hodočasničko mjesto, i svaki puta iznova jačamo se u njezinoj pomoći, zaštiti, obrani. Sklapajući ruke i prigibajući koljena činimo žrtvu i odričemo se svoje samodostatnosti, odričemo se svega što nas u našoj ljudskosti želi izdići iznad Boga, to je grijeh, oholost, bahatost. A mi, slušajući Mariju koja kaže: 'Što god nam rekne učinite', prigibamo svoja koljena, zavirujemo u svoju savjest, Bogu  zahvaljujemo i slavimo njegovo ime za sve ono što je dobro učinjeno njemu na slavi, nama za spasenje, ali isto tako, kajemo se za naše grijehe. Upravo u tome je veličina Marijine prisutnosti u našem životu. Ona je odgojiteljica, spasiteljica, ona koja svojim zagovornim molitvama donosi pred svoga Sina uzdahe živih i mrtvih kako bi u duše pokojnika i u našu životnu stvarnost udahnuo duh milosrđa“, kazao je predsjedatelj slavlja.

Bog računa na nas

U nastavku propovijedi vlč. Jugović je vjernicima skrenuo pozornost na ustrajnost u koračanju za Isusom:„Upravo to milosrđe koje častimo prisutno je i živo u ovome svijetu. Časteći ga očitujemo jedinstvo s Marijom i s  njezinim sinom, hodamo za njim. U tome hodu došli smo na ovo mjesto. Tu nas je dovela sloboda po kojoj nas Bog pozva da idemo za njim, a mi smo potvrdili da se želimo odazvati tome pozivu. Poziv 'Hodi za mnom' dovodi nas do oltara da primimo vječno u sadašnjosti, tijelo Kristovo, živoga Krista koji nam svaki put iznova daje snagu i okrjepu za umorne korake, opterećene bremenitostima života. Dok stojimo u ovom svetištu vjerujemo da je iznimno važna povezanost zemaljske i nebeske Crkve. Naša duhovna stvarnost sastavljena je i od hoda ovom zemljom. A Marija nam pokazuje da na tome putu nismo sami. To nam se potvrđuje i svaki puta kada ova kapela zakorači u vaš dom, a s njom i Bog. Vrijeme koje provodite pred njom provodite u milosti neba. Zato braćo i sestre nemojmo na tom putu posustajati, premda nekad i zaplačemo nad onim što nas u životu snalazi, ali ni Bog koji je zaplakao u Getsemanskom vrtu nije odustao, vjerovao je da samo u ustrajnosti u Očevoj volji može donesti ljudima milost spasenja. Mislio je na nas i na našu grješnost, jer je znao da samo njegovim križem možemo zavrijediti spasenje. Na našem putu dao nam je Mariju za majku. Na tome putu mnoge su napasti i kušnje. I dok Bog naviješta radost spasenja mi to ne razumijemo, Krist svjesno to prihvaća, jer misli na nas. Neka nam Božja volja bude na prvom mjestu, a mi ono naše svakidašnje pokušajmo oblikovati u skladu s njom i produbljivati vjeru kako bismo otkrili svoju ulogu u povijesti spasenja, jer da Bog ne računa na nas ne bismo bili ovdje. On nas želi dotaknuti u našoj slabosti i pokazati nam da smo dostojni njegove prisutnosti. Sve što činimo neka bude Bogu na slavu a nama i bližnjima na spasenje“, zaključio je predsjedatelj Bošnjaković.

Nakon svete mise hodočasnici su proveli popodnevno vrijeme u druženju s domaćinima u ljetnikovcu u dvorištu župne crkve Sveti Rok, hodočasnik. Običaj ovoga hodočasničkog mjesta je da domaćini za svaku veću grupu hodočasnika pripreme ručak. Tako je bilo i ovoga puta.

                                                                                                     Ana Hodak

DONACIJA GARDEROBE ZA SPECIJALNU BOLNICU ZA PSIHIJATRIJSKE BOLESTI “KOVIN”

28. kolovoz 2019.

ZEMUN (TU) - U četvrtak 22.08.2019. godine Biskupijski Caritas Srem, po odluci direktora preč. Joze Duspara, uručio je u osobi gosp. Petra Dujića, koordinatora Caritasa, donaciju od preko  četrdeset paketa odjeće i tri paketa obuće za osobe koje su smještene u Specijalnoj bolnici za psihijatrijske bolesti “Kovin”. U pitanju je ljetnja i zimska odjeća i obuća za žene i muškarce koja je prikupljana, sortirana i higijenski pripremljena za korištenje u župnom Caritasu u Zemunu.

Načelnica Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti “Kovin” Biljana Olćan zahvalila je župnom Caritasu u Zemunu na donaciji i zamolila, ukoliko je moguće, da se pored garderobe, pomogne i s posteljinama i prekrivačima.

Biskupijski Caritas Srem i župni caritas u  Zemunu nastavljaju akciju prikupljanja garderobe i obuće za djecu i odrasle, koju doniraju institucijama u potrebi kao što su Specijalna bolnica za psihijatrijske bolesti “Kovin” i Svratište za djecu u Beogradu. Sredstva za pranje veša donira Caritas Njemačke, kao pomoć za lokalnu populaciju, u okviru projekta humanitarne pomoći za izbjeglice i migrante u Republici Srbiji.

                                                                                                                              Petar Dujić

PROSLAVA SV. ROKA I 20 GODINA ŽUPNIČKE SLUŽBE MONS. ŠPANOVIĆA

20. kolovoz 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U petak, 16. kolovoza 2019. godine, na blagdan svetog Roka, priznavaoca, euharistijskim slavljem u 9 i 30 sati, svečano je proslavljen dan svetog Roka, u Srijemskoj Mitrovici. Euharistijsko slavlje je predslavio srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, uz koncelebraciju vlč. Ivice Zrno, pastoralnog suradnika u Srijemskoj Mitrovici.

Sveti Rok je zaštitnik grobljanske kapele na srijemskomitrovačkom katoličkom groblju. Stoga ovo slavlje ima osobit značaj za srijemskomitrovačke katolike, koji se svake godine rado okupljaju kod grobljanske kapele, kako bi dali slavu Bogu, te se zagledani u grobove svojih predaka spomenuli prolaznosti ovozemaljskog života.

Iako je zaštitnik srijemskomitrovačke župe sveti Dimitrije, đakon i mučenik, sveti Rok je u ovoj župskoj zajednici od davnina prepoznat kao katolički specifikum. Prema kazivanju starijih župljana, na dan svetog Roka dolazili su gosti, a obitelj se okupljala u zajedništvu stola. Zajednički bi odlazili na crkveno slavlje, a sve je odisalo ambijentom svečanosti.

Posebnost ovogodišnje proslave Rokova je jubilej 20 godina župničke službe srijemskomitrovačkog župnika, mons. Španovića. Upravo na Rokovo, 16. kolovoza 1999. godine, postao je župnikom u Srijemskoj Mitrovici. Stoga je ova proslava bila ujedno i podsjetnik na taj događaj kao i prigoda za zahvalu na proteklih 20 godina službe.

U prigodnoj homiliji, mons. Španović, pozvao je sve prisutne, da ugledajući se u svetog Roka, imaju hrabrosti odgovoriti potrebama današnjeg vremena i današnjeg čovjeka. „Nalazimo se na mjestu gdje počivaju kosti naših predaka. Oni su nam utrli put vjere i ostavili nam bogati poklad vjere i vjerskog života. Oko svetog Roka, oko naše grobljanske kapele, uvijek smo se, kao vjernici, okupljali. Zato nam je ovaj dan i ova proslava veliki pokazatelj naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti,“ poručio je župnik.

 Na koncu euharistijskoga slavlja, mladi predstavnici srijemskomitrovačke župe Sveti Dimitije, đakon i mučenik, obučeni u narodne nošnje pozdravljajući župnika mons. Španovića i čestitajući mu jubilej izrekli su svoju čestitku:

Dragi i poštovani župniče!

Danas, na spomendan svetog Roka, okupljeni smo na našem katoličkom groblju, s nakanom i željom slaviti najveću Tajnu vjere, koja nam je od samoga Krista ostavljena. – Euharistiju. Na taj, najprikladniji način, proslavit ćemo i svetog Roka, zaštitnika naše grobljanske kapele. Uz sve ovo, danas, 16. kolovoza 2019. godine, još je jedna prigoda, koju ne želimo propustiti. Danas se, na osobit način, sjećamo i Vas, te Vašeg dolaska u našu župu. Ali ne kao župljanin, nego kao župnik ove naše zajednice. To je bilo prije punih 20 godina na ovaj dan.

Svima nam je poznato koliko je, još od davnina, dan setog Roka bio značajan za mitrovačke katolike. Gosti su pristizali sa svih strana, a mi smo znali da je to naš dan. Možemo reći da nam je od davnina sveti Rok bio patron, koji nas je okupljao na slavlje vjerničkog života.

Naša želja i nakana je pozdraviti Vas ovdje i čestitati Vam Vaš jubilej. Zašto baš ovdje? Ovdje se sastaje naša prošlost, sadašnjost i budućnost. Ovdje počivaju kosti naših predaka. Ovdje se sastaje Crkva, kao živa zajednica današnje župe i zajednica proslavljene Crkve u nebu.

Dok Vam čestitamo jubilej, želimo reći HVALA, za sve što šte ste kroz proteklih 20 godina za nas učinili! Bog Vas poživio!

 

Tekst: Ivica Zrno

Foto: s. Cecilija Tomkić

PROSLAVA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO - VELIKA GOSPA U ZEMUNU

16. kolovoz 2019.

ZEMUN (TU) - U četvrtak 15.08.2019 godine, u župi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu, svečano je proslavljena svetkovina Velike Gospe. Svečanu svetu misu u 10 sati predvodio je Apostolski Nuncij u Republici Srbiji, mons. Luciano Suriani u zajedništvu s mons. Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom i drugim svećenicima.

Prije početka euharistijskog slavlja, sve nazočne biskupe, svećenike i vjernike, pozdravio je preč. Jozo Dusara, župnik župe Zemun, dekan i začasni kanonik.

U svojoj propovjedi, Apostolski Nuncije je istakao da častiti Mariju, znači prepoznati u sebi velika djela Božja. Davna liturgija daje nam Blaženu Djevicu Mariju kao znak sigurne nade i utjehe.

Moliti Mariju, vjerujem da je to iskustvo koje smo svi živjeli kao djeca. Naše majke i bake učile su nas moliti Gospu kod kuće i u crkvi. Uvjeren sam da je molitva Zdravo Marijo za sve nas prva molitva naučena napamet. Obraćanje Mariji dolazi gotovo spontano: mi joj vjerujemo, s njom vjerujemo i na nju se oslanjamo. Sveti Bernard, štovatelj Marije, uvjerava nas da oni koji se s vjerom njoj obrate neće biti razočarani, sigurno će ih ona čuti.

Možda se malo molimo u naše dane, ali Zdravo Marijo ujutro i navečer mislim da mnogi mole! Gospa je naša odvjetnica, pa je zovemo Zdravo Kraljice, Salve Regina. Ona može dobiti od svoga Sina Isusa milost koju priželjkujemo, ako se naša molitva obavlja s vjerom, jer vjera čini čuda.

Oponašati Mariju, u Lukinu evanđeoskom odlomku, od mise uoči Uznesenja, Blažene Djevice Marije na nebo govorimo o zahvalnosti. Žena iz gomile viče Isusu: Blagoslovljena utroba koja te nosila! Žena iz Evanđelja smatra Mariju blaženom što je rodila takvo dijete! Ali Isus koristi priliku da najavi sveopću blagodat i odgovara ženi za koju kaže: Blago onima koji čuju riječ Božju i čuvaju je!

Nikad ne zaboravimo da je Riječ Božja učinkovita, odnosno da ostvaruje ono što kaže! Ako pokušamo uzeti frazu iz Svetog Pisma i provesti je u praksi, otkrit ćemo predivne plodove koje donosi. Želio bih se prisjetiti nekih plodova riječi koje ste možda iskusili. Mijenja mentalitet, čini život živim; oslobađa nas od sebe, od ljudskog uvjetovanja, od vanjskih okolnosti, daje radost, mir, sigurnost, svjetlost, čisti, potiče na obraćanje, rađa zvanja, potiče na konkretno djelovanje, dobiva sve, potiče na sjedinjenje s Bogom, daje nadu u vječni život; to nas čini jednima; stvara zajednicu, živu Crkvu. rekao je mons. Suriani.

Svečanu svetu misu je pratio župni zbog Sveta Cecilija opjevavši na kraju svete mise poznatu pjesmu za sve zemunce, pjesmu Zemunskoj Gospi.

Na kraju Euharistijskog slavlja, biskup Gašparović je zahvalio svim sudionicima slavlja na ovom zajedništvu a posebno predvoditelju slavlja Apostolskom Nunciju Suruani i tajniku Nuncijature mons. Filippo Colnago, koji odlazi sa službe tajnika u Siriju na novu službu. Biaskup je ujedno čestitao 40 godina svećeništva prečasnom Duspari, za koju prigodu je Papa Franjo poslao svoj apostolski blagoslov dodijelivši župniku Duspari zahvalnicu i blagoslov za njegov dugogodišnju rad i djelovanje u Srijemskoj biskupiji.

Na svetoj misi, bili su nazočni: Darko Sarić Lukendić iz Hrvatskog nacionalnog vijeća, Gavrilo Grban ispred Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama, koji je ovom prilikom uručio Bogorodičinu Ikonu župniku Duspari, povodom njegove proslave 40 godina svećeništva.  Misi je prisustvovao i Rade Jović protojerej i upravitelj Hrama Mučenika Kneza Lazara.

Večernju svetu misu predvodio je mons. Fabijan Svalina,  ravnatelj Hrvatskog Caritasa  i Hrvatske Katoličke mreže, uz koncelebraciju vlč. Nikice Bošnjakovića, župnika župe Šid i gvardijana Franjevačkog samostana Željka Paulića.

U svojoj propovjedi Mons. Svalina je ocrtao lik Blažene Djevice Marije naglasivši njezinu suspasiteljsku ulogu u spasenju čovjeka. Mons. Svalina je osobito izrazio župniku preč. Duspari. zahvalnost što ga je pozvao da predvodi večernju svetu misu koja je redovito dosta posjećena, osjetivši toplinu vjernika koji žive na ovim prostorima. Župnik je na kraju svete mise pozvao sve vjernike na druženje u župnoj dvorani i dvorištu.

Petar Dujić

PROSLAVA SNJEŽNE GOSPE U BISKUPIJSKOM SVETIŠTU GOSPE TEKIJSKE U PETROVARADINU – VELIKE TEKIJE

06. kolovoz 2019.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - U ponedjeljak, 5.8.2019., u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske, svečano je proslavljen blagdan Snježne Gospe – Velike Tekije. Tradicionalno su slavljena četiri euharistijska slavlja, u 8 sati na njemačkom, u 9 sati na mađarskom, te na hrvatskom jeziku u 11 i 19 sati. Sama činjenica da se euharistijska slavlja slave na nekoliko jezika, svjedoči da proslava Gospe Tekijske želi okupiti sve vjernike, bez obzira na jezik kojim govore, što je jasno svjedočanstvo jedinstva Katoličke Crkve, sabrane iz svakog plemena, jezika, puka i naroda (usp. Otk 5, 9). O tome nam također svjedoči veliki broj hodočasnika koji je, predvođen svojim pastirima, pristigao iz župa Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije, Subotičke biskupije, te vjernika iz Hrvatske, kao i vjernika bizantskog istočnog katoličkog obreda u Srbiji iz Eparhije.

Svečano pontifikalno euharistijsko slavlje, u 11 sati, predslavio je msgr. Petar Palić, hvarski biskup, u zajedništvu s msgr. Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom, te msgr. Stanislavom Hočevarom, beogradskim nadbiskupom i metropolitom, mons. Fabijanom Svalinom, ravnateljem Hrvatske katoličke mreže i Hrvatskog Caritasa, vlč. Ivanom Rajkovićem, rektorom Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske, te brojnim svećenicima koji su doveli svoje župljane na hodočašće.

Prije početka euharistijskog slavlja, sve nazočne, biskupe, svećenike i vjernike, pozdravio je rektor tekijskog svetišta, vlč. Rajković, poželjevši dobrodošlicu u staro Srijemsko svetište.

Započinjući euharistijsko slavlje, msgr. Petar Palić, pozvao je sve okupljene da se još jednom približe Bogu i da svoj život stave pod zagovor stoljetne čuvarice Srijema i Srijemskog svetišta. Spomenuo je da smo ovdje kao hodočasnici na proslavi Velikih Tekija, a nikako iz razloga bilo kakovih drugih obilježavanja.

U nadahnutoj homiliji, msgr. Palić, je pozvao sve prisutne na razmišljanje o kvaliteti vjerničkog života, gdje nam je Blažena Djevica Marija velikim uzorom. Ona prihvaćajući Božji plan spasenja postaje donositeljica Boga, Spasitelja, Mudrosti. To je put vjere kojim se i mi trebamo uputiti, te put koji će nas dovesti do potrebne mudrosti i straha Božjega.

…Svrha obrazovanja u drevnom Izraelu bila je prepoznati i priznati redoslijed svijeta i živjeti u strahu Božjem. Živjeti u strahu Božjem ne znači bojati se Boga, nego znači toliko ljubiti Boga da trajno čuvamo njegove riječi i zapovijedi da ih ne želimo prekršiti. Knjiga Sirahova uči i nas danas mudrosti. A biti mudar danas znači gledati stvarnost Božjim očima.

…onaj tko slijedi mudrost, tko ju traži, tko živi po nauku mudrosti, on u sebi živi na sliku Božju i pokazuje Božju istinu u svom životu. Onaj, naprotiv, tko ne slijedi nauk mudrosti, on živi u laži, u neistini, hodat putem smrti, koja obuzima njegovo srce. Stoga nas mudrost uči živjeti život dostojan čovjeka, odnosno život koji je vođen svjetlošću koja dolazi od Boga, njegovom istinom i njegovom Riječju.

…Bog izabire Mariju, djevojku u zemlji na margini, u neznatnom mjestu, u jednostavnoj i nepoznatoj kući, u svakidašnjoj obitelji. Marija je izabrana ostvariti Božji plan, po kojemu će vječni Bog postati smrtni, nebeski postaje zemaljski. Marija ne može objasniti situaciju. Anđeo joj objašnjava, uklanja joj strah, govori joj što Bog čini s njom. Marija je žena koja vjeruje. Marija je izabrana da rodi dijete o kome se govori tako veliko.

…Marija je žena koja je izabrana da donese Boga u svijet. Nebo ne ostaje zatvoreno u sebi. Bog se objavljuje, ne ostavlja ljude prepuštene njihovoj sudbini. Marijin život potiče i pitanje u našem srcu: nosimo li mi Boga danas ovom našem svijetu? Jesmo li kadri u tami pružiti svjetlo, onima koji ne poznaju put pomoći da pronađu put.

Okupljeni danas ovdje u svetištu Gospe Tekijske želimo moliti Marijin zagovor, da nas po njezinu zagovoru Gospodin oslobodi straha, kako bismo živjeli svoj život u punini i bili spremni ostvariti poslanje koje nam Bog daje. Znamo da strah paralizira i tamo gdje je strah nema slobode.

Danas želimo moliti Marijin zagovor kako bismo u poniznosti svoga srca mogli prihvatiti poticaje Duha Božjega, pa i onda kad u potpunosti ne razumijemo Božji plan s nama i kad on ne odgovara našoj predodžbi.

Marijin zagovor želimo moliti i kako bismo u vjeri i radosti prihvatili Božju volju”, poručio je između ostalog vjernicima mons. Palić.

Euharistijsko slavlje, svojim pjevanjem su animirali vjernici, članovi župskog zbora župe Prevseto Trojstvo iz Srijemskih Karlovaca.

Na koncu euharistijskoga slavlja, svoju pastirsku riječ, uputio je msgr. Gašparović. Kroz pozdrav i dobrodošlicu u drevno tekijsko svetište, msgr. Gašparović je izrazio svoju radost zbog svjedočanstva vjere koje pokazujemo i kroz ovo hodočašće.

Uz njega, svoju riječ je uputio msgr. Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolita. Pozdravljajući sve hodočasnike, pozvao je da se ugledamo na tako brojne vjerske primjere. Prilika za to nam je i mjesec kolovoz u kojem se već nalazimo.

Euharistijsko slavlje je završeno svečanom procesijom, u kojoj je lik Majke Božje Tekijske svečano unesen u crkvu.

                                                                                                                Tekst: Ivica Zrno
                                                                                                                Foto: Luka Saboci

 

 

 

 

 

PROSLAVA VELIKIH TEKIJA 2019. GODINE U PETROVARADINU - UOČNICA

06. kolovoz 2019.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Hodočašće na „Velike Tekije“ u Biskupijsko svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu slavi se i ove 2019. godine na spomendan Snježne Gospe 5. kolovoza. Slavlje je započelo na uočnicu 4. kolovoza hodočašćem vjernika iz svih župa Srijemske biskupije, kao i iz susjednih biskupija i Eparhije za vjernike bizantskog obreda u Srbiji te iz Hrvatske i drugih zemalja. Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovjedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku.

Večernju pontifikalnu misu predvodio je preuzvišeni gospodin mons. Petar Palić, hvarsko-bračko-viški biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije u koncelabraciji sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije, te mons. Fabijanom Svalina, ravnateljem Hrvatskog Caritasa i portala Hrvatske katoličke mreže.

Sudionike slavlja je pozdravio rektor Svetišta vlč. mr. Ivan Rajković i pozvao sve da u pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji u zajedničkoj vjeri učine sve da pokažu da je Božja pobjeda nadomak svima nama.

Prigodnu homiliju održao je biskup Palić koji je na početku istakao: „U radosti zajedništva i slavlja ove euharistije sve vas srdačno pozdravljam, draga braćo i sestre, i zahvaljujem vašem pastiru mons. Đuri Gašparoviću na pozivu da i ja osobno danas i sutra budem hodočasnik u ovom svetištu Gospe Tekijske, koje nas povezuje u štovanju naše nebeske majke Marije. Na ovome mjestu osjećamo sigurnost, osjećamo Marijin zagovor, osjećamo njezinu majčinsku zaštitu. I zato su nam Marijanska svetišta draga. Bez obzira s kakvim događajem povezujemo njihov nastanak i početak, ona su danas za svakog kršćanina i čovjeka dobre volje mjesto posebne milosti i uslišanja.“ Biskup je nastavio: „U svoje srce primamo Riječ Božju, o njoj razmišljamo i prihvatamo ju da nam bude vodilja u životu. Današnja Božja riječ govori da jedan čin može ostaviti mnoge posljedice koje se više ne mogu popraviti. Jedan čin, jednostavan, pa i ljudski, ali koji ipak unosi veliku razliku. Nema više čarobnog raja, nego neuredan svijet i znojan posao, nema više prirodnoga sklada, nego boli, nema više jednoznačnosti, nego nesavladive višeznačnosti, nema više mira, nego mučnih odnosa, ranjivi život koji jednom mora završiti.“

Osvrćući se na Božju riječ biskup je rekao da prvi ljudski par dopušta sebi da ih zavede zmija, da prijeđu granicu koju je postavio Bog. „Zlo na svijetu, tako nas uči ova pripovijest, nije protuteža Bogu, sigurno mu nije jednako, jer je i zmiju on stvorio. Pred samim Bogom, ljudi moraju odgovoriti sami, ne mogu kriviti za svoje postupke nekoga drugoga. Čovjek je odgovoran za svoje postupke i u svojoj slobodi odlučuje prijeći granicu koju je postavio Bog. Kolikogod nam ova činjenica prvoga ljudskog pada otvara oči za stvarnost da smo umjesto uređenoga Božjega svijeta i života u njemu izabrali kaos, nered, toliko nas tješi činjenica da je naš Bog pun milosrđa i ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu. Bog ostaje blizak čovjeku unatoč svim njegovim ograničenjima. S puno ljubavi i nježnosti je pokrio njegovu golotinju i pustio ga da živi život unutar prostora i vremena, život rada i napora, ranjivosti i boli, pustio ga da živi ljudski život. I u tom životu čovjek mora i može pronaći svoje dostojanstvo. Neće biti savršen, mora imati pitanja i biti slab. Može pogriješiti, čak i ako trpi bol, može živjeti fragmentarno, biti ovisan o oprostu i ljubavi. U svojoj ograničenosti može se povjeriti Bogu i pronaći sreću u njemu. Jer Bog nije izmislio kaznu za neposlušne ljude i nije 'strašnom lupom zatvorio rajska vrata', kako će to reći naš pjesnik Kranjčević. Naš Bog je Bog koji poput majke pune ljubavi plete i oblači svoju djecu kako se ne bi smrznuli u svojim prostorima i vremenu, kad je ponekad mrak i hladno. Na svom putu čovjek će nositi čežnju za rajem u svom srcu, u nadi, da će ga sa sigurnošću čekati na kraju dana“, poručio je presvoditelj slavlja.

Unatoč tragičnosti toga ljudskog čina, nastavio je biskup Palić, tračak nade je pronašao svoj put. U liku žene, koja će biti trajni neprijatelj zmiji, odnosno zlu i Sotoni, sveti su oci prepoznavali lik Marije i Crkve. Marija je nada svijeta i čovječanstva, koja rađa Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja, koji će svojom mukom, smrću i uskrsnućem pobijediti smrt, kao posljedicu grijeha i ponovno uspostaviti novi svijet, kraljevstvo Božje, koje smo i mi, kao Marijna djeca, poslani izgrađivati. Stoga, naše srce danas ovdje mora biti otvoreno i poslušno, kao što je bilo otvoreno i poslušno srce poslužitelja u Kani Galilejskoj, na svadbi, na Marijine riječi: Što god vam rekne, učinite. Odlika pravog kršćanina i Isusovog učenika je spremnost napustiti vlastitu sigurnost i poslušati Isusov glas.

U ovom svijetu u kojemu danas živimo osjećamo i mi, braćo i sestre, da nam ponestaje vina. A to se vino danas zove ljubav, razumijevanje, odgovornost, poštivanje drugoga.“

Biskup je spomenuo da ne treba posebno analizirati kako bismo ustvrdili da nam kršćanska vjera isparava i zapitao se „hoće li naša djeca biti još uvijek kršćani? Pokušajmo sami odgovoriti na ovo pitanje. Uzrok ove crkvene krize je zapravo kriza Boga, odnosno činjenica da smo Boga poslali u mirovinu. On nam redovito ne treba, osim ako nešto u životu ne zaškripi. Da, svoj život često pretvaramo u vodu, u nešto neprepoznatljivo, bezbojno, bez mirisa, bez privlačnosti drugima. Tu su uzroci i našeg slabog kršćanskog svjedočenja i oduševljenja i krize u kojoj smo se kao Crkva našli.“

Na koncu homilije biskup poručio: „Nalazimo se u Marijinom svetištu, gdje nam je na poseban način pred očima lik naše nebeske Majke, koju zovemo Odvjetnicom, Braniteljicom, Pomoćnicom i Posrednicom. Drugi Vatikanski sabor nas uči da se Marija „svojom majčinskom ljubavlju skrbi za braću svojega Sina koja još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedena u sretnu domovinu“ (LG 62). Molimo Blaženu Djevicu Mariju da nam ona pomogne da se, zagledani u njezin primjer otvorenosti Božjem naumu spasenja, svi mi prisnije privinemo uz Isusa Krista i prihvatimo njegovu ruku spasa. Neka nam ova euharistija koju slavimo, ova gozba na kojoj nam se sam Isus Krist daje za hranu, bude izvorom snage za naše svjedočenje u svijetu u kojemu živimo.“

Večernje slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Bogorodice s djetetom Isusom u naručju, koju je princ Eugen Savojski, uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad Turcima, u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, a koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku. Nakon procesije upriličeno je klanjanje pred Presvetim u crkvi.

Na koncu mise nakon procesije biskup Gašparović je pozdravio sve sudionike: predvoditelja misnog slavlja hvarskog biskupa, upravitelja svetišta i suradnike, sve svećenike iz Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije, Eparhije za vjernike bizantskog obreda u Srbiji, te svećenike iz Republike Hrvatske,  članove pjevačkog zbora iz Srijemskih Karlovaca i sve hodočasnike, te predstavnike medija posebno Radio Marije koji su prenosili misno slavlje.

                                                                                                                                                         Ivica Zrno

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 >