U okviru pastoralnog pohoda hrvatskim vjernicima u Kanadi, biskup Fabijan susreo se s Predsjednikom RH i domaćim biskupom

HAMILTON (TU) - Župa sv. Križa u Hamiltonu prethodnog je vikenda (15. – 17. rujna) tokom tri dana bila u znaku trostrukog slavlja – 65. obljetnice osnutka Župe, župnog patrona (blagdan Uzvišenja sv. Križa) te godišnjice posvećenja župne crkve. Veliki i značajni jubilej, kao i ostala slavlja, svečano su obilježena prigodnim programima.

Ukratko o župi

            Župu sv. Križa osnovao je hamiltonski biskup mons. Francis Ryan 1958. godine nakon što su uočene konkretnije potrebe za organiziranom pastvom rastuće imigracije, a za prvog župnika postavljen je mons. Stjepan Šprajc. Župna crkva koja je i danas u funkciji sagrađena je 1969. i posvećena na patrona župe iste godine. Brojeći oko 1400 registriranih obitelj (zajedno s mnoštvom neregistriranih članova), pokrivajući tako zajednicu od preko 14000 Hrvata, mahom emigranata i njihovih potomaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pristiglih tijekom četiriju valova političke i ekonomske emigracije, hamiltonska župa sv. Križa jedna je od najvećih (ako ne i najveća) hrvatska katolička župna zajednica u Sjevernoj i Južnoj Americi. Župa djeluje pod ingerencijom Hamiltonske biskupije, a četvrti i sadašnji župnik (od 2019.) je vlč. Marko Štefanec, svećenik Varaždinske biskupije. U svojoj službi imao je tri prethodnika – mons. Stjepan Šprajc (1958. – 1986.), vlč. Franjo Šprajc (1986. – 1993.) i vlč. Marijan Mihoković (1993. – 2019.).

Trodnevna proslava župnog jubileja

            Veliko naslijeđe i ljudske sudbine i živote ugrađene u 65-godišnji hod župe sv. Križa valjalo je i proslaviti na dostojan i svečan način. Tako je upriličeno trodnevno slavlje koje je raznim programima – s liturgijom kao „izvorom i vrhuncem svega poslanja Crkve“ u središtu – na poseban način u radosti i ponosu združio veliku župnu zajednicu.

            Prvoga dana proslave, u petak 15. rujna, održano je euharistijsko klanjanje pred Presvetim s početkom u 18 sati. U molitvi pred Kristom stvarno prisutnim u Oltarskom sakramentu, ljudi su iznijeli svoje prošnje, želje, čežnje, kao i zahvale za sve što su po milosti Božjoj u svoj život primili. Klanjanju je, pokazavši tako blizinu sa svojom manjinskom pastvom, nazočio i mjesni ordinarij, hamiltonski biskup mons. Douglas Crosby koji je i uputio nekoliko prigodnih riječi koje su najbolje sabrane u sljedeću misao koju je citirao od svetog pape Ivana Pavla II.: „Pamtite prošlost sa zahvalnošću! Živite sadašnjost sa žarom! Hodite u budućnost s pouzdanjem! A povrh svega neka bude ljubav!”  Uz mons. Crosbyja, nazočan je bio i biskup koadjutor srijemski mons. Fabijan Svalina. Liturgijsko pjevanje predvodili su gosti iz Varaždina – vokalni ansambl Nonet Donum sa svojim voditeljem, titularnim orguljašem varaždinske katedrale mo. Višeslavom Jaklinom. Nakon euharistijskog klanjanja, Nonet je upriličio i prigodan koncert klasične sakralne glazbe, produbivši tako i na glazbeni način, izvodeći djela kako iz svjetske, tako i hrvatske glazbene baštine, misterij Kristova uprisutnjenja.

            Drugi dan proslave, subota 16. rujna donijela je dvije svečanosti. Najprije je, u 17 sati, slavljena sveta misa kojom je predsjedao biskup koadjutor srijemski mons. Fabijan Svalina uz koncelebraciju kancelara srijemske biskupije preč. Tomislava Lasića, župnog vikara župe Svetog Trojstva u Oakvilleu vlč. Vinka Nenadića te domaćeg župnika, vlč. Marka Štefanca. U svojoj homiliji mons. Svalina istaknuo je sljedeću misao: „Bit ćete mi svjedoci. Nije lako biti svjedok Krista raspetog i uskrsloga. Još uskrsloga nekako i ide, ali raspetoga je mnogo teže.“ Pri tome je težište stavljeno na aktivno življenje i svjedočenje vjere u svim sferama društvenoga života, bez padanja u zamku licemjerstva.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni tamburaški ansambl „Zlatni pajdaši“ pod vodstvom g. Mikea Šavora, a izvedbom nekoliko kompozicija pridružio im se i Nonet Donum.

            Nakon svete mise, u 18.30 priređena je svečana večera u velikoj župnoj dvorani. Protokolarni dio započeo je intoniranjem hrvatske i kanadske himne (Nonet Donum), a nastavio se nastupom župne kolo-grupe Hrvatsko selo koji su izveli pjesmu i ples, predstavivši kako djeca i mladi, iako od domovine odvojeni tisućama kilometara, s radošću njeguju njezine stoljetne tradicije i običaje. Nakon protokolarnog, uslijedio je zabavni dio gdje je okupljenu zajednicu do dugo u noć zabavljala grupa Plavi dim. Večeri je nazočio i bivši gradonačelnik Hamiltona i zastupnik u Zastupničkom domu kanadskog parlamenta (ujedno i „naš čovjek“) g. Bob Bratina, koji se zajednici obratio s nekoliko prigodnih riječi. Okupljenima je riječi pozdrava i čestitke uputio i župnik domaćin vlč. Marko koji je naglasio dugogodišnju povijest župe koja je svoj nastanak i procvat zahvalila mnogim pojedincima (a posebice župnicima) od kojih je svaki bio sastavni kamenčić velikog mozaika koji čini današnju župu Svetog Križa. Svoje obraćanje zaključio je snažnom porukom: „Ako se pitamo kako dalje, a ne nalazimo odgovora, odlučno s Pavlom uskliknimo da nam se ponositi križem Gospodina našega Isusa Krista, budimo stalno u njega zagledani – jer on je jedini put spasenja.“ Zabava, pjesma i veselje ponovno su pokazali koliko je „zajedništvo stola“ od velikog značaja za koheziju zajednice.

            Treći dan proslave, nedjelja 17. rujna, bio je središnji za ovogodišnju trostruku župnu proslavu, a vrhunac te trodnevne proslave bila je najuzvišenija molitva – središnje euharistijsko slavlje s početkom u 11 sati. Slavljem je predsjedao biskup koadjutor srijemski mons. Fabijan Svalina u koncelebraciji s mnogobrojnim svećenicima, mahom hrvatskim župnicima s područja Južnog Ontarija. Među koncelebrantima su se tako našli don Ilija Petković (župnik župe Presvetog Trojstva u Oakvilleu), vlč. Božidar Tenšek (župnik župe Hrvatskih mučenika u Mississaugi), vlč. dr. Mladen Horvat (župnik župe Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu), zatim preč. Tomislav Lasić (kancelar srijemske biskupije), gost iz Hrvatske don Damir Stojić te, naravno, župnik domaćin vlč. Marko Štefanec. Liturgijsko pjevanje predvodio je Nonet Donum u suradnji sa župnim zborom, dok su se za orguljama izmjenjivali mo. Višeslav Jaklin (umjetnički voditelj Noneta) te župna orguljašica Andreja Mahovlich, koji su i taj element liturgijskog slavlja digli na nebesku razinu, dajući tako dodatni svečarski pečat ovoj značajnoj obljetnici. Biskup Svalina u propovijedi je istaknuo: „Dok ovo govorim i dok vas gledam u mislima imam sliku mozaika, prekrasnog djela satkanog od mnoštva, bezbroj kamenčića, različitih vrsta, veličina, oblika i boja koje je Božanski umjetnik ugradio u svoje velebno djelo koje je Crkva. Svatko od nas, od davnina pa do sada svojim svjedočanstvom kršćanskoga, vjerničkoga i nacionalnoga života daje se ugraditi. Toliki istinski svjedoci vjere, tolike naše vjerničke obitelji, mladići i djevojke, stariji i bolesni, pa: ministranti, čitači, sakristani, djelitelji pričesti, vjeroučitelji, dobročinitelji, orguljaši, pjevači i svi vi, braćo i sestre, na bezbroj načina doprinosite ljepoti i živosti ove zajednice. Vi činite taj lijepi mozaik u koji se neprestano ugrađujete i činite ga neizostavnim dijelom.“ Otac biskup također je znak križa postavio našim životnim orijentirom – svojom vertikalom križ spaja nebo sa zemljom dok svojom horizontalom sve ljude povezuje u jedno srce i jednu dušu te nosi ljudske patnje i prikazuje ih Bogu kao dar, zaključivši kako je u toj simbolici sadržana i poruka zajednici za budućnost, a to je slijediti Kristov križ.

Valja svakako spomenuti kako je ovu proslavu svojim dolaskom uveličao i predsjednik Republike Hrvatske g. Zoran Milanović sa svojom suprugom gđom Sanjom Musić Milanović. Uz njega, kao predstavnici diplomatskih predstavništava RH u Kanadi svetoj su misi nazočili Nj. E. Vice Skračić, veleposlanik Republike Hrvatske u Kanadi te generalni konzul g. Ante Jović, zajedno s djelatnicima veleposlanstva i konzulata iz Ottawe i Mississauge te djelatnicima Ureda Predsjednika. Na kraju misnoga slavlja prigodnim se riječima zahvale svima nazočnim obratio domaćin, župnik župe sv. Križa, vlč. Marko Štefanec, pozdravivši sve nazočne goste te zahvalivši ujedno i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ova proslava bude obilježena na najdostojniji i najsvečaniji mogući način. Tom prilikom predsjedniku Milanoviću i biskupu Svalini uručen je prigodni dar – slika mlade umjetnice Eve Vukine koja prikazuje pročelje župne crkve Svetog Kriza nad kojom zaštitnički bdije bl. Alojzije Stepinac, a nakon završnog blagoslova svečanost je ovjekovječena zajedničkom milenijskom fotografijom.

Nakon misnoga slavlja upriličeno je prigodno druženje i ručak u župnim prostorijama, gdje su župljani mogli susresti Predsjednika te kratko s njime porazgovarati. Predsjednik se zajednici obratio kraćim prigodnim govorom iz kojeg se ističe misao: „Naše je srce otvoreno za vaše iskustvo, znanje, pamet, a iznad svega ljubav prema domovini, prema Hrvatskoj i njezinim tradicijama. To je nešto što će uvijek ostati u vama i to se ne može izbrisati. Novca ste dali dovoljno. Hrvatska ne treba vaš novac, ali treba vašu ljubav i treba da ostanete ono što jeste!“ Također naglasio je da ga je, iako nije praktični vjernik, misno slavlje duboko dotaklo i bilo duhovno osvježavajuće iskustvo.

Župa sv. Križa Hamilton – zalog za budućnost

            Ovakve velike proslave uvijek su prilika za osvrnuti se na bogatu prošlost, ali još više za (pokušati) pogledati u budućnost i sagledati sve brojnije izazove s kojima se Crkva, a posebno ona izvan domovine, danas nosi. Poziv je to na još veće zajedništvo i na što jaču međusobnu povezanost, jer Crkva i župa bez svojih ljudi i svoje zajednice – bez svojih „kamenčića u mozaiku“ - ostaje samo goli kamen. Lijepo je to sumirao župnik Štefanec: „Sveti Križ je svoje župljane duhovno okrijepio te im istovremeno omogućio da izraze svoju hrvatsku kulturu i identitet. Hrvatskim iseljenicima, djeci, unučadi i praunučadi iseljenikâ, kao i župljanima nehrvatskog porijekla, Sveti Križ postao je domom i središnjim mjestom za njegovanje, kako duhovnih tako i socijalnih potreba svojih župljana daleko od domovine. Neka i mi koji sebe zovemo župljanima ove slavne župe izdržimo u nastojanju da Sveti Križ i dalje ostane vitalnom zajednicom za generacije koje dolaze – ostanimo uvijek zagledani u Križ Kristov jer jedino po njemu ćemo naći pravi put.“ 

Susret biskupa s Predsjednikom RH i lokalnim biskupom

Prilikom posjeta Predsjednika Republike Hrvatske g. Zorana Milanovića zajednici u Hamiltonu, upriličen je i susret Predsjednika s biskupom Fabijanom, koji ga je upoznao sa stanjem u Srijemskoj biskupiji, a nakon proslave, u ponedjeljak 18. rujna biskup Hamiltona mons. Douglas Crosby, OMI pozvao je biskupa na susret i večeru, gdje je sa zanimanjem slušao o prilikama za katoličke vjernike u Srijemskoj biskupiji, te ponudio svoju podršku i pomoć. Susret je zaključen razmjenom darova, gdje je biskupu Crosbyju u ime hrvatske župe sv. Križa i biskupa Svaline darovana slika hrvatske župne crkve.

Tekst: Mislav Lucić i TU

Fotografije: Nicole Laczko i Ured Predsjednika RH

Na nedjelju obilježavanja početka nove školske godine Rumu je posjetila s. Marijana iz Schönstatta

RUMA (TU)  - Na nedjeljnoj svetoj misi 17. rujna u župi Uzvišenja svetog Križa bio je blagoslov djece, mladih, njihovih roditelja i učitelja, na početku nove školske godine. Dan je obilježio i posjet s. Marijane iz Schönstatta, u sklopu godišnjeg susret u Rumi.

Sveta misa zaziva Duha Svetoga okupila je u župnoj crkvi djecu, mlade, njihove obitelji i učitelje, kako bi svi skupa izmolili Božji blagoslov i zaštitu u novoj školskoj i župnoj godini. U svojoj homiliji, župnik Josip Ivešić obratio se najprije djeci, kako bi im na slikovit način približio nedjeljno Evanđelje i njegovu važnu i jasnu poruku – oprostimo, kako i nama oprašta naš Nebeski Otac. Rekao je: „Isus danas pred nas stavlja jedno matematičko pitanje. Kada sv. Petar dolazi pred Isusa s pitanjem koliko puta treba da oprosti svome bratu, Isus mu kaže sedamdeset puta sedam. Koliko je to uopće?“ Teško je i brojati toliko, a kamoli toliko puta oprostiti. No sv. Petar je odmah dao i odgovor na svoje pitanje – sedam puta. Ako uzmemo u obzir da su pravovjerni Židovi smatrali da je tri puta dovoljno oprostiti, tih sedam puta koje je ponudio Petar, čini se veoma velikodušno. Isusov odgovor Petru ipak iznenađuje. Da bi još više potvrdio rečeno Isus kazuje prispodobu o gospodaru koji poziva svoga slugu koji mu duguje deset tisuća talenata i na njegove molbe velikodušno mu oprašta sav dug. A radilo se o ogromnoj sumi od sto milijuna denara. Možemo samo zamisliti kakav je to gospodar bio, kad je toliko davao svome sluzi, pa mu to na koncu i oprostio. Taj isti čovjek, pak, kada sreće svoga druga koji mu duguje sto denara, doduše nemalu sumu, ali koja u usporedbi sa sto milijuna nije ništa, odbija da mu oprosti dug i baca ga u tamnicu. Nije spreman oprostiti prijatelju, iako je njemu oprošteno neusporedivo više.

„Današnje Evanđelje ima jednu snažnu i važnu poruku za sve nas; na Petrovo pitanje, pa i na moje možda osobno pitanje: Bože, koliko puta ja to trebam nekome oprostiti? Isus odgovara: uvijek. Nije to jednostavno, nije lako, ali to je jedini ispravan put, jer kako čusmo i u prvom čitanju iz Knjige Sirahove: ako ćemo se mi pravdati i uzeti pravdu u svoje ruke, ako ćemo mi na uvrede odgovarati mržnjom, kaže Sirah – na kraju života ćemo se vjerojatno kajati i pitati – što mi je to sve skupa vrijedilo; što sam mrzio, što sam sudio, tjerao inat, šta sam tim postigao – ništa“.  Kršćanska ljubav, praštanje, nastavio je župnik u propovijedi, mijenjaju ovaj svijet. U školi, obratio se ponovo djeci, bude lijepih, zanimljivih stvari, događanja. Učimo interesantne stvari, susrećemo prijatelje, učitelje, a dogodi se i da nas neko uvrijedi, nenamjerno ili namjerno. Može se dogoditi i da je netko prema meni zločest! Rješenje nije u tome da i ja to budem. Poučivši djecu kako da postupe u sličnim situacijama, župnik je zaključio da nekom tko je zločest ja mogu da pomognem samo tako što ću biti dobar, što ću mu oprostiti, što ću učiniti drugačije time što ću izabrati da budem dobar, tako da on tu dobrotu primijeti, te da se uz moju pomoć i on promijeni. Zajedničko nedjeljno razmišljanje o Božjoj riječi, župnik je završio podsjećanjem na četiri „čarobne“ riječi „koje je uvijek dobro da znamo i koje trebamo naučiti prije bilo koje druge stvari, prije nego što naučimo i matematiku i prirodu i bilo koji drugi predmet, da naučimo kazati – molim, izvoli, hvala i oprosti (izvini), jer to su riječi koje uvijek trebamo imati pred sobom i znati u pravom trenutku, na pravi način postupiti, jer tada ćemo sigurno biti na Isusovom putu.“

Prije blagoslova, okupljenima u crkvi obratila se sestra Marijana koja je u Rumu došla na redovni godišnji susret Schönstattske obitelji, pozdravom iz svetišta Majke Triput Divne. Podsjetila je na Marijinu želju da nam donese Krista i njegov blagoslov, ali i na njen poziv svima nama, koji smo potrebni njoj, da svjedočimo Isusa i nosimo ga u svoju svakodnevicu.

Prije završnog blagoslova uslijedio je blagoslov djece, mladih, kao i njihovih torbi, a svi učenici primili su na dar desetinu krunice pred nadolazeći mjesec Gospine krunice. Druženje je, kao i svake nedjelje, nastavljeno u pastoralnom centru. U popodnevnim satima članovi Hrvatske schönstattske obitelji imali su svoj godišnji susret koji je započeo klanjanjem pred Presvetim, a nastavljen predavanjem s. Marijane, na temu „Živa pokaznica u mojoj obitelji“. Kao najdragocjeniju pokaznicu istakla je Mariju. Tri najizrazitije točke bile su okosnica predavanja – obitelj kao udruga, križevi u braku i odnos generacija, o kojima je dalje detaljno govorila, uključivši prisutne u svoje izlaganje i navodeći svakoga da pronađe sebe i svoju obitelj i okolnosti vlastitoga života u ovim primjerima i savjetima.

Kroz razgovor i druženje i nakon predavanja, sudionici su imali priliku razmotriti i konkretna pitanja iz naših svakodnevica, kao i dobiti više informacija o radu Schönstattskog pokreta uopće.

Milena Mikolaci

U župama srijemskog Podunavlja u nedjelju, 17. rujna, slavljena je misa za početak nove školske godine

ČEREVIĆ/BEOČIN/SR. KAMENICA (TU) - U župama: Čerević, sv. Josip, zaručnik BDM, Beočin, sv. Barbara, djevica i mučenica i Srijemska Kamenica, Našašće Svetoga Križa slavljena je misa sa zazivom Duha Svetoga te je obilježena i Katehetska nedjelja.

Župnik vlč. Luka Ivković je u homiliji na temelju nedjeljnih čitanja govorio o važnost opraštanja u ljudskom i vjerničkom životu. „Isus danas ispred nas stavlja izazov opraštanja. Taj izazov svi trebamo proći ako želimo biti njegovi učenici i živjeti u radosti djece Božje. Bez opraštanja nema napretka, bez opraštanja nema rasta u vjeri i ljubavi. Oprost je nužan za svakoga od nas. Oprostiti ne znači sve zaboraviti i vratiti se na starao, kao da se ništa nije dogodilo. Oprostiti znači mijenjati svoje stavove,  odustati od bilo kakve osvete te činiti i željeti i dobro osobi koja nas je povrijedila, i to ono najveće dobro – vječno spasenje. Ne smijemo zaboraviti svoj identitet, a to je da smo svi ljubljena Božja djeca te kao što nama Bog oprašta trebamo i mi drugima opraštati.“ naglasio je župnik.

Na kraju misnoga slavlja župnik je izmolio molitvu blagoslova te je poškropio djecu i školske torbe koje su donijeli kako bi početak nove školske godine bio uvijek praćen Božjim blagoslovom i zaštitom.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Toma Ber, Helena Ferić, Zlata Štraus

Dajući sebe, dobivamo puno više

RUMA (TU) - „Imamo puno starih, bolesnih, usamljenih ljudi i važno je da se u svakoj župi  napravi baza podataka kako bi znali kome treba pomoći. Volonteri su vrlo zahvalne osobe i oni mogu puno učiniti u humanom radu. Koliko su oni spremni pomoći ljudima u potrebi, vidi se u njihovom ophođenju jednih prema drugima, jer Caritas je ljubav“, istaknuo je mons. Jozo Duspara.

Više od 100 Caritasovih volontera okupilo se 16. rujna u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi na godišnjem susretu. Susret se organizira na godišnjoj razini u jednoj od župa Srijemske biskupije s ciljem senzibiliranja vjernika, o vrijednosti i veličini karitativnog djelovanja i predstavljanju aktualnih projekata Caritasa. Zbog epidemije korona virusa susreti nisu održavani tri godine, ali to nije utjecalo na brojne karitativne aktivnosti. Opći zaključak je da je Caritas zbog brojnih realiziranih projekata u prethodnom razdoblju,  postao vidljiviji široj društvenoj zajednici ali da postoji potreba za većim brojem mladih volontera.

Uspješan rad i bolja vidljivost

Susret je počeo okupljanjem volontera u prostorijama župe u Rumi i nastavljen uvodnom molitvom te uvodom u susret. Duhovni nagovor dao je vlč. Berislav Petrović župnik u Novom Slankamenu, nakon čega je uslijedilo predavanje vlč. Ištvana Dobaia. O volonterstvu i Caritasu govorio je preč. Jozo Duspara direktor biskupijskog Caritasa Srem. Volonterima su predstavljeni rad i aktualni projekti u Caritasu Srijemske biskupije i Caritasu Sveta Anastazija iz Srijemske Mitrovice nakon čega je održana sveta misa. Monsinjor Joza Duspara zahvalio se domaćinima iz Rume,  generalnom vikaru Srijemske biskupije i župniku u Rumi vlč. Josipu Ivešiću te župnicima i volonterima iz Srijema, istakavši da je Caritas tijekom dugogodišnjeg rada posebno u teškim vremenima, kvalitetno prezentirao svoju ideju, pomažući ljudima u potrebi.

„Caritas je kroz svoje djelovanje postao vidljiv kako u Srijemu, tako i u cijeloj Srbiji. Kada sam postao direktor Caritasa prije više od 20 godina, zacrtao sam kao plan kako Caritas učiniti vidljivim i njegovu ideju učiniti dostupnom  ljudima. Drago mi je da smo u tome uspjeli. U ratu je obnovljen rad  Caritasa. Tada je pružena pomoć mnogim ljudima u potrebi, ali i u drugim izvanrednim situacijama. Veoma je važno naglasiti rad župnog Caritasa i njegovih volontera. Naše župe nisu velike, ali ako ima i samo dvije osobe, već smo postigli nešto.  Na susretu se okupilo više od 100 volontera i to je lijepa brojka. Ima duplo više volontera i to je dobar broj za župe posebno za one u kojima imamo potreba. Imamo puno starih, bolesnih, usamljenih ljudi i važno je da se u svakoj župi  napravi baza podataka kako bi znali kome treba pomoći. Volonteri su vrlo zahvalne osobe i oni mogu puno učiniti u humanom radu. Koliko su oni spremni pomoći ljudima u potrebi, vidi se u njihovom ophođenju jednih prema drugima, jer Caritas je ljubav“, istaknuo je mons. Duspara.

Volontiranje u potrebi

O aktualnim projektima govorili su Sara Žurovski karitativna savjetnica Srijemske biskupije i Kristina Dragišić koordinator Caritasa Sveta Anastazija iz Srijemske Mitrovice. Petar Dujić koordinator Caritasa Srijemske biskupije govorio je o do sada realiziranim projektima što je uvelike pridonijeli boljoj vidljivosti Caritasa u širim društvenim krugovima.

„Projekt Caritasa Migrantska kriza jedan je veliki projekt u kome se prepoznaje njegova vidljivost. Realizirani su i brojni drugi projekti u kojima su volonteri  sudjelovali, neki kroz pomoć migrantima, neki kroz pomoć lokalnom stanovništvu i migrantima kroz druge projekte. Bili su i drugi podprojekti koji su pomagali stanovništvo pogotovo u Šidu. Pomoć se sastojala u raznim vaučerima za hranu, za kupovinu proizvoda u poljoprivrednim ljekarnama te su omogućene i dvije velike donacije Domu zdravlja u Šidu i Općoj bolnici u Srijemskoj Mitrovici. Također,  projekt za mlade YourJob postao je vidljiv u zadnjih šest godina .Volontera ima ali mislim da treba da nam bude cilj da više aktivirimo mlade i kod njih probudimo želju za volontiranje“, istaknuo je Dujić i pozvao mlade iz Srijema koji imaju slobodnog vremena i željeli bi pomoći ljudima u potrebi, da se jave svojim župnicima ili na meil adresu Caritasa Srem kako bi organizirali svoj rad u župama.

Ispunjenost osjećajem davanja

Ivka Nađ iz Zemuna ispričala je nazočnima svoja iskustva u radu Caritasa. Aktivna je u Caritasu Srem od 2000. godine, u području kućne njege: „Bila sam među prvim volonterima. Prikupili smo ljude u potrebi u Srijemu i odredili tko će biti naši korisnici. Kućna njega koju je tada financiralo Caritas Bolzano-Bressanone, postojala je tada u Zemunu, Srijemskoj Mitrovici, Šidu i Rumi. U to vrijeme postojala je direktna pomoć Caritasa. Nije bilo plaće, nego smo mogli direktno pomagati i davati“, istaknula je Nađ i dodala da je na volontiranje motivirana vjerom koju živi i željom za duhovnim rastom.

„Idem redovito na svete mise. Često molim devetnice i dosta sam posvećena molitvi. Od malih nogu imam veliki osjećaj za karitativni rad. Osjećaj kada mogu pomoći drugima me ispunjava i veseli. Animiram ljude oko sebe moje drugarice i svoje ukućane da pomažu drugima. Ako su u mogućnosti i imaju više od onoga što im treba, da dio daju ljudima u potrebi. Davanje vremena i davanje materijalnog je jako važno. Zadovoljna sam što sam uspjela prenijeti svoja iskustva drugima i što su oni to prihvatili“.

Ispunjenje zbog sreće drugih

Magdalena Pavlović animator je na projektu za migrante već osam godina. Radi s migrantima u prihvatnom centru Principovac. „Od malena sam imala želju pomagati ljudima. Uvijek bih osjećala radost kad bih nekome pomagala. Otišla sam u Afriku prije nego što sam počela raditi za Caritas. Tamo sam provela mjesec dana. Kada sam krenula u Tanzaniju, imala sam želju pomoći ljudima koji tamo žive. Tamo sam shvatila da sam više dobila nego što sam dala.  Zahvalnost i osmijesi tih ljudi i njihova sreća, pomogli su mi razumjeti da mi u Srbiji, koliko god  mislili da se loše živi, imamo više nego dovoljno. Shvatila sam da često uzimamo zdravo za gotovo te da često nismo  svjesni koliko toga imamo“, rekla nam je Magdalena.

Po povratku u Šid bilo joj je čudno kada je ugledala „rijeku“ ljudi koji su tada prolazili kroz grad krećući se prema  Hrvatskoj. „Tada sam osjetila želju da im pomognem. Petar Dujić došao je u to vrijeme s mons. Dusparom našem župniku Bošnjakoviću da ga pitaju da li ima netko tko bi mogao raditi s migrantima. Tada me je župnik predložio za taj posao i ja sam sa zadovoljstvom pristala. Kada sam se zapošljavala, plaća mi nije bila prioritet, nego želja da pomognem drugima. U početku mi je posao bio pomagati im oko hrane i higijene. Kada su se zatvorile granice Europske unije, prešli smo na njihovu animaciju. Imamo radionice za izradu nakita i dekupaža, a i oni imaju mogućnost da iskažu svoju želju da nešto rade. Zatim imamo IT kutak koji se sastoji od korištenja prijenosnih računala gdje mogu provoditi svoje vrijeme u nekim društvenim igrama. Organiziramo sate srpskog i engleskog jezika, imamo šivaću radionicu gdje oni izrađuju sve što im je potrebno za boravak u kampu. Osjećam se zadovoljnija kada znam da sam nekoga učinila sretnim. Pošto su oni na proputovanju i dosta im je teško i često budu i depresivni i tužni, drago mi je kada im mogu uljepšati trenutak života. Osjećam se zadovoljnija kada znam da sam nekoga učinila sretnim. Mislim da kada dajemo i pružamo nešto od sebe,  mnogo i dobijamo“.

Susret volontera Caritasa Srijemske biskupije financijski je omogućio Caritas Hrvatske.

S.D.

Završeni molerski radovi na tornju župne crkve Presvetog Trojstva

KUKUJEVCI (TU) - Vjernici iz župe Kukujevci proslavili su svoj zavjetni dan hodočašćem u zavjetnu kapelu Gospe u polju na Malu Gospu. Na svetoj misi u 11 sati zahvalili su Gospi na urađenim molerskim radovima - bojanju tornja u dvije boje, bijelo zelenkastu i maslinasto zelenu. Boje su odabrane odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Srijemskoj Mitrovici i dozvolom srijemskoga biskupa koadjutora mons. Fabijana Svaline. Trojedini Bog, naš Stvoritelj, tako je stvorio zemlju da sve što iz nje klija i nikne zelenkaste je boje. Maslinova grančica je znak mira, a u Psalmu 52,10 piše o zelenoj maslini: „A ja, ko zelena maslina u domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka“. Kukujevčani su živjeli od zemlje i njezinih plodova, neka ih toranj podsjeća na plodnost zemlje na kojoj su rođeni.

preč. Nikica Bošnjaković, župnik i dekan

Svečanim misnim slavljem u 18h, koje je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, rumska župa Uzvišenja svetog Križa proslavila je svoj crkveni god u četvrtak, 14. rujna

RUMA (TU) – Procesijom kroz crkvu započelo je svečano misno slavlje u čast blagdana Uzvišenja svetog Križa kome je posvećena župna crkva u Rumi. Misu je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, uz koncelebraciju brojnih svećenika srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Križ je uvijek sa svima nama, u nama i oko nas, kako je biskup u svojoj homiliji, između ostalog rekao: „Štuje se i u našim domovima, uzdiže se i na grobljima, putevima, na kraju ulica. Križ nije sablazan, sramota, niti odbačenost“, nastavio je biskup, „križ uznemiruje, ali i nadu daje. Od kada je križ uzdignut na Golgoti, otada uznemiruje ljudsko srce. Križ se, naime, nameće s mnoštvom neizbježnih patnji, ali se predstavlja i kao jedina nada“.

Svoju homiliju biskup je započeo željom da na ovu našu svetkovinu sam Isus progovori umjesto njega, iako zna da uvijek On govori pa i preko njega, kad naviješta istinu, i nastavio: „Volio bih otići dolje u dno crkve i poslušati izravno Isusove riječi. Jer moje riječi su slabe da dočaraju križ i posljednje trenutke Isusova života. Gledam uzdignut križ Isusov, a pogled mi bježi ka zemlji jer me je stid, jer se osjećam krivim. Gdje god da se okrenem, vidim znak križa s Raspetim koji je ne samo znak pripadnosti određenoj civilizaciji, kršćanstvu, već je križ izvor i nadahnuće u našem životu“, i nastavio, „zato smo, možda i mi zbunjeni pred križem. Zbunjeni smo procesom koji vode ljudi protiv Boga. Zbunjeni smo činjenicom da Bog traži pomoć kad vapi: 'Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež’ ili: ’Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? '. Iznenađeni smo prevrtljivošću svjetine koja na Cvjetnicu kliče Kristu 'Hosana', a na Veliki petak traži da ga se razapne. Iznenađeni smo slabošću apostola koji su se razbježali. Nadasve smo iznenađeni šutnjom Boga Oca.

Međutim, Isus Krist je najsavršenija objava ljubavi Boga prema čovjeku. Ta je ljubav išla do kraja u žrtvi. Ta je ljubav čin muke i smrti Isusove na križu. Tako se nalazimo pred najdubljim otajstvom križa, a to je otajstvo ljubavi samoga Boga. Raspeti, raširenih ruku na križu i uzdignut od zemlje sve privlači k sebi. Isus je apostole počeo intenzivnije poučavati svome poslanju u svijetu. Tako im je naviještao da ima trpjeti i umrijeti, nakon čega je imao i uskrsnuti (Mt. 16,21-27)“.

Potom je mons. Gašparović vjernike podsjetio na Petrov primjer, koji je prvi od svih učenika Isusa ispovjedio kao Sina Boga živoga, a kako je upravo on burno reagirao na takve Kristove riječi i pokušavao ga odvratiti od naviještenoga plana. Isus oštro odgovara Petru, a svima nama ostavlja podsjećanje da bez križa ne bi bilo ni izvora besmrtnosti – krvi i vode potekle iz boka, izvora što svijet oslobađa od grijeha, ne bismo bili vraćeni u slobodu, niti bi se otvorio raj.

Da križa nije bilo, smrt ne bi bila pobijeđena, niti bi pakao ostao bez plijena.

 „Veliko je, dakle, i dragocjeno otajstvo križa. Sam Krist svjedoči da je križ i njegovo uzvišenje, jer veli: 'Kad budem uzdignut od zemlje, sve ću privući k sebi'. Očito je, dakle, da je križ i slava i uzvišenje Kristovo“, nastavio je biskup svoju homiliju.

Govoreći o Velikom petku i raspeću Kristovom, podsjetio nas je na jednu od najtežih kazni koju je čovjek izmislio, kada se raspetom oduzima svako dostojanstvo. Ipak, Isus je uzdignut na križ da spašava i one koje pobjeđuje. Na križu je da bude svima Spasitelj ako na njega pogledaju, kao što su gledali u mjedenu zmiju. Moleći oca da oprosti krvnicima jer ne znaju što čine, raspetom raskajanom razbojniku govori da će danas biti s njim u raju, a svoje najdragocjenije što je na zemlji imao – Majku – ostavlja svom učeniku i njega svojoj majci kao sina.

Nepravde, nasilja, gladi, žeđi, mučenja... vidi Isus s križa gledajući u budućnost. „Vidi Isus s križa kako će u budućnosti njegovo mistično tijelo biti razdirano, trgano, bez prava na život i slobodu. Vidi ljude kako će umirati na otvorenim poljanama, u rovovima, poplavama, potresima, ratovima. S druge, pak, strane u toj istoj povorci sigurno je vidio bezbroj onih koji će mu povjerovati i tijekom stoljeća biti blaga i ponizna srca baš kao što je i njegovo, biti milosrdni, svom dušom gladovati i žeđati za pravednošću; bit će onih čija će srca biti čista te će moći Boga gledati“. Gledao je s križa, nastavio je biskup, kako  sjeme koje je posijao raste i donosi obilato rod. Njegovo predanje u ruke Očeve i polaganje života postaje još dublje i žarče. I moli za svoju Crkvu. Isus je s križa gledao i nas, dodao je, te mi sada mislimo na one koji proživljavaju križni put, na sve koji savladavaju razne teškoće, a svi smo bar nešto od toga i sami iskusili. Njima svima je najbliži Krist raspeti, a svi smo pozvani živjeti Kristov život. Proživljavamo često teške trenutke, ali u nadi da će se sve sretno riješiti. Danas, razmišljajući o svetom križu, molit ćemo za sve kojima je milost Božja potrebna. „Molit ćemo da strpljivo nosimo križeve slijedeći Isusa Krista“, završio je svoju homiliju biskup Đuro Gašparović.

Pjevanje na misnom slavlju  animirao je župni zbor s voditeljicom Katarinom Atanacković.

Nakon pričesti, mons. Gašparović najavio je iznenađenje koje su župljani Rume pripremili svom župniku, u čast njegovog ovogodišnjeg jubileja – 25 godina svećeničke službe, ali i navršene prve godine njegove službe u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi. Župni zbor je otpjevao pjesmu „O, Kriste vječni svećeniče“, kao molitvenu podršku župniku i svima koji su se odazvali Kristovom pozivu u svećeničku službu. Zatim su djeca s vjeronauka, predvođena vjeroučiteljicom Marijom Ratančić, recitirala prigodne stihove o svećeničkoj službi i župniku predala poklon u ime zbora i svih župljana Rume.

Ne skrivajući iznenađenje i radost, preč. Josip Ivešić zahvalio je svima, posebno djeci i vjeroučiteljici, a potom se obratio svima koji su skupa s župom Uzvišenja svetog Križa proslavili njen crkveni god:

„Pozdravljam sve drage vjernike i ljude dobre volje sa svih strana, kako domaće Rumljane, kojima čestitam crkveni god, tako osobito sve drage goste koji su nam ovom prigodom došli. S osobitim poštovanjem pozdravljam dekana preč. Nikicu Bošnjakovića, sve svećenike Srijemske biskupije. Radost mi je da mogu pozdraviti i druge   svećenike   ovdje   prisutne   iz   Đakovačko-osječke   nadbiskupije. Pozdravljam s. Ceciliju i sve Milosrdne sestre sv. Križa; bratstvo svećenike hrama Silaska Duha Svetoga na apostole - o. Sretena Lazarevića, protojereja stavrofora i arhijerejskog namesnika, o. Dušana Višekrunu, starješinu hrama, o. Stefana Gavrovskog, sveštenika. Pozdravljam sve iz društvenog, kulturnog i političkog života:  Marina  Piuković,  posebnog savjetnika  ministra  za  ljudska  i manjinska prava i društveni dijalog Tomislava Žigmanova; Mirjanu Biščević, suprugu Hidajeta Biščevića, veleposlanika RH u R. Srbiji; Karolinu Bašić, predsjednicu Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća   u   Republici   Srbiji   i   Denisa   Lipozenčić,   člana   Izvršnog   odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji zaduženog za kulturu; Snežanu Janković, višeg kustosa Zavičajnog muzeja Ruma; Mariju Ćuić i Maju Stanković Marojević iz Turističke organizacije Općine Ruma“. Poseban pozdrav uputio je bivšem župniku rumskom, prof. dr. Ivici Čatiću. Goste i domaće pozvao je potom na druženje u dvorištu župe, a svećenike i goste s pozivom u župnu dvoranu na večeru, završivši svoje obraćanje riječima: „S osobitom radošću i zahvalnošću  pozdravljam Vas, dragi biskupe  Đuro. Hvala Vam da   ste   spremno   prihvatili   da   danas   budete   s   nama.   Ova zajednica danas slavi i svojevrsni mali jubilej: 210 godina župne crkve. Ova prelijepa  crkva govori  o slavnoj  prošlosti,  ali i budućnosti za koju molimo   snagu   Kristova   križa,   kojemu   se   želimo   još   jednom   na   kraju misnoga slavlja pokloniti. Vas molimo da nas pratite molitvom i podrškom. Kao mali znak zahvalnosti primite ovo cvijeće“.

Po završetku svete mise, vjernici su imali mogućnost pristupiti i počastiti relikvije Kristovog križa,  koja se čuva u župnoj crkvi.

Euharistijsko slavlje svoj nastavak je imalo u trpezi ljubavi, koja je okupila i zbližila sve nazočne na slavlju župe Uzvišenja svetog Križa u Rumi.

Milena Mikolaci