U župama srijemskog Podunavlja u nedjelju, 17. rujna, slavljena je misa za početak nove školske godine

ČEREVIĆ/BEOČIN/SR. KAMENICA (TU) - U župama: Čerević, sv. Josip, zaručnik BDM, Beočin, sv. Barbara, djevica i mučenica i Srijemska Kamenica, Našašće Svetoga Križa slavljena je misa sa zazivom Duha Svetoga te je obilježena i Katehetska nedjelja.

Župnik vlč. Luka Ivković je u homiliji na temelju nedjeljnih čitanja govorio o važnost opraštanja u ljudskom i vjerničkom životu. „Isus danas ispred nas stavlja izazov opraštanja. Taj izazov svi trebamo proći ako želimo biti njegovi učenici i živjeti u radosti djece Božje. Bez opraštanja nema napretka, bez opraštanja nema rasta u vjeri i ljubavi. Oprost je nužan za svakoga od nas. Oprostiti ne znači sve zaboraviti i vratiti se na starao, kao da se ništa nije dogodilo. Oprostiti znači mijenjati svoje stavove,  odustati od bilo kakve osvete te činiti i željeti i dobro osobi koja nas je povrijedila, i to ono najveće dobro – vječno spasenje. Ne smijemo zaboraviti svoj identitet, a to je da smo svi ljubljena Božja djeca te kao što nama Bog oprašta trebamo i mi drugima opraštati.“ naglasio je župnik.

Na kraju misnoga slavlja župnik je izmolio molitvu blagoslova te je poškropio djecu i školske torbe koje su donijeli kako bi početak nove školske godine bio uvijek praćen Božjim blagoslovom i zaštitom.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Toma Ber, Helena Ferić, Zlata Štraus

Dajući sebe, dobivamo puno više

RUMA (TU) - „Imamo puno starih, bolesnih, usamljenih ljudi i važno je da se u svakoj župi  napravi baza podataka kako bi znali kome treba pomoći. Volonteri su vrlo zahvalne osobe i oni mogu puno učiniti u humanom radu. Koliko su oni spremni pomoći ljudima u potrebi, vidi se u njihovom ophođenju jednih prema drugima, jer Caritas je ljubav“, istaknuo je mons. Jozo Duspara.

Više od 100 Caritasovih volontera okupilo se 16. rujna u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi na godišnjem susretu. Susret se organizira na godišnjoj razini u jednoj od župa Srijemske biskupije s ciljem senzibiliranja vjernika, o vrijednosti i veličini karitativnog djelovanja i predstavljanju aktualnih projekata Caritasa. Zbog epidemije korona virusa susreti nisu održavani tri godine, ali to nije utjecalo na brojne karitativne aktivnosti. Opći zaključak je da je Caritas zbog brojnih realiziranih projekata u prethodnom razdoblju,  postao vidljiviji široj društvenoj zajednici ali da postoji potreba za većim brojem mladih volontera.

Uspješan rad i bolja vidljivost

Susret je počeo okupljanjem volontera u prostorijama župe u Rumi i nastavljen uvodnom molitvom te uvodom u susret. Duhovni nagovor dao je vlč. Berislav Petrović župnik u Novom Slankamenu, nakon čega je uslijedilo predavanje vlč. Ištvana Dobaia. O volonterstvu i Caritasu govorio je preč. Jozo Duspara direktor biskupijskog Caritasa Srem. Volonterima su predstavljeni rad i aktualni projekti u Caritasu Srijemske biskupije i Caritasu Sveta Anastazija iz Srijemske Mitrovice nakon čega je održana sveta misa. Monsinjor Joza Duspara zahvalio se domaćinima iz Rume,  generalnom vikaru Srijemske biskupije i župniku u Rumi vlč. Josipu Ivešiću te župnicima i volonterima iz Srijema, istakavši da je Caritas tijekom dugogodišnjeg rada posebno u teškim vremenima, kvalitetno prezentirao svoju ideju, pomažući ljudima u potrebi.

„Caritas je kroz svoje djelovanje postao vidljiv kako u Srijemu, tako i u cijeloj Srbiji. Kada sam postao direktor Caritasa prije više od 20 godina, zacrtao sam kao plan kako Caritas učiniti vidljivim i njegovu ideju učiniti dostupnom  ljudima. Drago mi je da smo u tome uspjeli. U ratu je obnovljen rad  Caritasa. Tada je pružena pomoć mnogim ljudima u potrebi, ali i u drugim izvanrednim situacijama. Veoma je važno naglasiti rad župnog Caritasa i njegovih volontera. Naše župe nisu velike, ali ako ima i samo dvije osobe, već smo postigli nešto.  Na susretu se okupilo više od 100 volontera i to je lijepa brojka. Ima duplo više volontera i to je dobar broj za župe posebno za one u kojima imamo potreba. Imamo puno starih, bolesnih, usamljenih ljudi i važno je da se u svakoj župi  napravi baza podataka kako bi znali kome treba pomoći. Volonteri su vrlo zahvalne osobe i oni mogu puno učiniti u humanom radu. Koliko su oni spremni pomoći ljudima u potrebi, vidi se u njihovom ophođenju jednih prema drugima, jer Caritas je ljubav“, istaknuo je mons. Duspara.

Volontiranje u potrebi

O aktualnim projektima govorili su Sara Žurovski karitativna savjetnica Srijemske biskupije i Kristina Dragišić koordinator Caritasa Sveta Anastazija iz Srijemske Mitrovice. Petar Dujić koordinator Caritasa Srijemske biskupije govorio je o do sada realiziranim projektima što je uvelike pridonijeli boljoj vidljivosti Caritasa u širim društvenim krugovima.

„Projekt Caritasa Migrantska kriza jedan je veliki projekt u kome se prepoznaje njegova vidljivost. Realizirani su i brojni drugi projekti u kojima su volonteri  sudjelovali, neki kroz pomoć migrantima, neki kroz pomoć lokalnom stanovništvu i migrantima kroz druge projekte. Bili su i drugi podprojekti koji su pomagali stanovništvo pogotovo u Šidu. Pomoć se sastojala u raznim vaučerima za hranu, za kupovinu proizvoda u poljoprivrednim ljekarnama te su omogućene i dvije velike donacije Domu zdravlja u Šidu i Općoj bolnici u Srijemskoj Mitrovici. Također,  projekt za mlade YourJob postao je vidljiv u zadnjih šest godina .Volontera ima ali mislim da treba da nam bude cilj da više aktivirimo mlade i kod njih probudimo želju za volontiranje“, istaknuo je Dujić i pozvao mlade iz Srijema koji imaju slobodnog vremena i željeli bi pomoći ljudima u potrebi, da se jave svojim župnicima ili na meil adresu Caritasa Srem kako bi organizirali svoj rad u župama.

Ispunjenost osjećajem davanja

Ivka Nađ iz Zemuna ispričala je nazočnima svoja iskustva u radu Caritasa. Aktivna je u Caritasu Srem od 2000. godine, u području kućne njege: „Bila sam među prvim volonterima. Prikupili smo ljude u potrebi u Srijemu i odredili tko će biti naši korisnici. Kućna njega koju je tada financiralo Caritas Bolzano-Bressanone, postojala je tada u Zemunu, Srijemskoj Mitrovici, Šidu i Rumi. U to vrijeme postojala je direktna pomoć Caritasa. Nije bilo plaće, nego smo mogli direktno pomagati i davati“, istaknula je Nađ i dodala da je na volontiranje motivirana vjerom koju živi i željom za duhovnim rastom.

„Idem redovito na svete mise. Često molim devetnice i dosta sam posvećena molitvi. Od malih nogu imam veliki osjećaj za karitativni rad. Osjećaj kada mogu pomoći drugima me ispunjava i veseli. Animiram ljude oko sebe moje drugarice i svoje ukućane da pomažu drugima. Ako su u mogućnosti i imaju više od onoga što im treba, da dio daju ljudima u potrebi. Davanje vremena i davanje materijalnog je jako važno. Zadovoljna sam što sam uspjela prenijeti svoja iskustva drugima i što su oni to prihvatili“.

Ispunjenje zbog sreće drugih

Magdalena Pavlović animator je na projektu za migrante već osam godina. Radi s migrantima u prihvatnom centru Principovac. „Od malena sam imala želju pomagati ljudima. Uvijek bih osjećala radost kad bih nekome pomagala. Otišla sam u Afriku prije nego što sam počela raditi za Caritas. Tamo sam provela mjesec dana. Kada sam krenula u Tanzaniju, imala sam želju pomoći ljudima koji tamo žive. Tamo sam shvatila da sam više dobila nego što sam dala.  Zahvalnost i osmijesi tih ljudi i njihova sreća, pomogli su mi razumjeti da mi u Srbiji, koliko god  mislili da se loše živi, imamo više nego dovoljno. Shvatila sam da često uzimamo zdravo za gotovo te da često nismo  svjesni koliko toga imamo“, rekla nam je Magdalena.

Po povratku u Šid bilo joj je čudno kada je ugledala „rijeku“ ljudi koji su tada prolazili kroz grad krećući se prema  Hrvatskoj. „Tada sam osjetila želju da im pomognem. Petar Dujić došao je u to vrijeme s mons. Dusparom našem župniku Bošnjakoviću da ga pitaju da li ima netko tko bi mogao raditi s migrantima. Tada me je župnik predložio za taj posao i ja sam sa zadovoljstvom pristala. Kada sam se zapošljavala, plaća mi nije bila prioritet, nego želja da pomognem drugima. U početku mi je posao bio pomagati im oko hrane i higijene. Kada su se zatvorile granice Europske unije, prešli smo na njihovu animaciju. Imamo radionice za izradu nakita i dekupaža, a i oni imaju mogućnost da iskažu svoju želju da nešto rade. Zatim imamo IT kutak koji se sastoji od korištenja prijenosnih računala gdje mogu provoditi svoje vrijeme u nekim društvenim igrama. Organiziramo sate srpskog i engleskog jezika, imamo šivaću radionicu gdje oni izrađuju sve što im je potrebno za boravak u kampu. Osjećam se zadovoljnija kada znam da sam nekoga učinila sretnim. Pošto su oni na proputovanju i dosta im je teško i često budu i depresivni i tužni, drago mi je kada im mogu uljepšati trenutak života. Osjećam se zadovoljnija kada znam da sam nekoga učinila sretnim. Mislim da kada dajemo i pružamo nešto od sebe,  mnogo i dobijamo“.

Susret volontera Caritasa Srijemske biskupije financijski je omogućio Caritas Hrvatske.

S.D.

Završeni molerski radovi na tornju župne crkve Presvetog Trojstva

KUKUJEVCI (TU) - Vjernici iz župe Kukujevci proslavili su svoj zavjetni dan hodočašćem u zavjetnu kapelu Gospe u polju na Malu Gospu. Na svetoj misi u 11 sati zahvalili su Gospi na urađenim molerskim radovima - bojanju tornja u dvije boje, bijelo zelenkastu i maslinasto zelenu. Boje su odabrane odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Srijemskoj Mitrovici i dozvolom srijemskoga biskupa koadjutora mons. Fabijana Svaline. Trojedini Bog, naš Stvoritelj, tako je stvorio zemlju da sve što iz nje klija i nikne zelenkaste je boje. Maslinova grančica je znak mira, a u Psalmu 52,10 piše o zelenoj maslini: „A ja, ko zelena maslina u domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka“. Kukujevčani su živjeli od zemlje i njezinih plodova, neka ih toranj podsjeća na plodnost zemlje na kojoj su rođeni.

preč. Nikica Bošnjaković, župnik i dekan

Svečanim misnim slavljem u 18h, koje je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, rumska župa Uzvišenja svetog Križa proslavila je svoj crkveni god u četvrtak, 14. rujna

RUMA (TU) – Procesijom kroz crkvu započelo je svečano misno slavlje u čast blagdana Uzvišenja svetog Križa kome je posvećena župna crkva u Rumi. Misu je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, uz koncelebraciju brojnih svećenika srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Križ je uvijek sa svima nama, u nama i oko nas, kako je biskup u svojoj homiliji, između ostalog rekao: „Štuje se i u našim domovima, uzdiže se i na grobljima, putevima, na kraju ulica. Križ nije sablazan, sramota, niti odbačenost“, nastavio je biskup, „križ uznemiruje, ali i nadu daje. Od kada je križ uzdignut na Golgoti, otada uznemiruje ljudsko srce. Križ se, naime, nameće s mnoštvom neizbježnih patnji, ali se predstavlja i kao jedina nada“.

Svoju homiliju biskup je započeo željom da na ovu našu svetkovinu sam Isus progovori umjesto njega, iako zna da uvijek On govori pa i preko njega, kad naviješta istinu, i nastavio: „Volio bih otići dolje u dno crkve i poslušati izravno Isusove riječi. Jer moje riječi su slabe da dočaraju križ i posljednje trenutke Isusova života. Gledam uzdignut križ Isusov, a pogled mi bježi ka zemlji jer me je stid, jer se osjećam krivim. Gdje god da se okrenem, vidim znak križa s Raspetim koji je ne samo znak pripadnosti određenoj civilizaciji, kršćanstvu, već je križ izvor i nadahnuće u našem životu“, i nastavio, „zato smo, možda i mi zbunjeni pred križem. Zbunjeni smo procesom koji vode ljudi protiv Boga. Zbunjeni smo činjenicom da Bog traži pomoć kad vapi: 'Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež’ ili: ’Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? '. Iznenađeni smo prevrtljivošću svjetine koja na Cvjetnicu kliče Kristu 'Hosana', a na Veliki petak traži da ga se razapne. Iznenađeni smo slabošću apostola koji su se razbježali. Nadasve smo iznenađeni šutnjom Boga Oca.

Međutim, Isus Krist je najsavršenija objava ljubavi Boga prema čovjeku. Ta je ljubav išla do kraja u žrtvi. Ta je ljubav čin muke i smrti Isusove na križu. Tako se nalazimo pred najdubljim otajstvom križa, a to je otajstvo ljubavi samoga Boga. Raspeti, raširenih ruku na križu i uzdignut od zemlje sve privlači k sebi. Isus je apostole počeo intenzivnije poučavati svome poslanju u svijetu. Tako im je naviještao da ima trpjeti i umrijeti, nakon čega je imao i uskrsnuti (Mt. 16,21-27)“.

Potom je mons. Gašparović vjernike podsjetio na Petrov primjer, koji je prvi od svih učenika Isusa ispovjedio kao Sina Boga živoga, a kako je upravo on burno reagirao na takve Kristove riječi i pokušavao ga odvratiti od naviještenoga plana. Isus oštro odgovara Petru, a svima nama ostavlja podsjećanje da bez križa ne bi bilo ni izvora besmrtnosti – krvi i vode potekle iz boka, izvora što svijet oslobađa od grijeha, ne bismo bili vraćeni u slobodu, niti bi se otvorio raj.

Da križa nije bilo, smrt ne bi bila pobijeđena, niti bi pakao ostao bez plijena.

 „Veliko je, dakle, i dragocjeno otajstvo križa. Sam Krist svjedoči da je križ i njegovo uzvišenje, jer veli: 'Kad budem uzdignut od zemlje, sve ću privući k sebi'. Očito je, dakle, da je križ i slava i uzvišenje Kristovo“, nastavio je biskup svoju homiliju.

Govoreći o Velikom petku i raspeću Kristovom, podsjetio nas je na jednu od najtežih kazni koju je čovjek izmislio, kada se raspetom oduzima svako dostojanstvo. Ipak, Isus je uzdignut na križ da spašava i one koje pobjeđuje. Na križu je da bude svima Spasitelj ako na njega pogledaju, kao što su gledali u mjedenu zmiju. Moleći oca da oprosti krvnicima jer ne znaju što čine, raspetom raskajanom razbojniku govori da će danas biti s njim u raju, a svoje najdragocjenije što je na zemlji imao – Majku – ostavlja svom učeniku i njega svojoj majci kao sina.

Nepravde, nasilja, gladi, žeđi, mučenja... vidi Isus s križa gledajući u budućnost. „Vidi Isus s križa kako će u budućnosti njegovo mistično tijelo biti razdirano, trgano, bez prava na život i slobodu. Vidi ljude kako će umirati na otvorenim poljanama, u rovovima, poplavama, potresima, ratovima. S druge, pak, strane u toj istoj povorci sigurno je vidio bezbroj onih koji će mu povjerovati i tijekom stoljeća biti blaga i ponizna srca baš kao što je i njegovo, biti milosrdni, svom dušom gladovati i žeđati za pravednošću; bit će onih čija će srca biti čista te će moći Boga gledati“. Gledao je s križa, nastavio je biskup, kako  sjeme koje je posijao raste i donosi obilato rod. Njegovo predanje u ruke Očeve i polaganje života postaje još dublje i žarče. I moli za svoju Crkvu. Isus je s križa gledao i nas, dodao je, te mi sada mislimo na one koji proživljavaju križni put, na sve koji savladavaju razne teškoće, a svi smo bar nešto od toga i sami iskusili. Njima svima je najbliži Krist raspeti, a svi smo pozvani živjeti Kristov život. Proživljavamo često teške trenutke, ali u nadi da će se sve sretno riješiti. Danas, razmišljajući o svetom križu, molit ćemo za sve kojima je milost Božja potrebna. „Molit ćemo da strpljivo nosimo križeve slijedeći Isusa Krista“, završio je svoju homiliju biskup Đuro Gašparović.

Pjevanje na misnom slavlju  animirao je župni zbor s voditeljicom Katarinom Atanacković.

Nakon pričesti, mons. Gašparović najavio je iznenađenje koje su župljani Rume pripremili svom župniku, u čast njegovog ovogodišnjeg jubileja – 25 godina svećeničke službe, ali i navršene prve godine njegove službe u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi. Župni zbor je otpjevao pjesmu „O, Kriste vječni svećeniče“, kao molitvenu podršku župniku i svima koji su se odazvali Kristovom pozivu u svećeničku službu. Zatim su djeca s vjeronauka, predvođena vjeroučiteljicom Marijom Ratančić, recitirala prigodne stihove o svećeničkoj službi i župniku predala poklon u ime zbora i svih župljana Rume.

Ne skrivajući iznenađenje i radost, preč. Josip Ivešić zahvalio je svima, posebno djeci i vjeroučiteljici, a potom se obratio svima koji su skupa s župom Uzvišenja svetog Križa proslavili njen crkveni god:

„Pozdravljam sve drage vjernike i ljude dobre volje sa svih strana, kako domaće Rumljane, kojima čestitam crkveni god, tako osobito sve drage goste koji su nam ovom prigodom došli. S osobitim poštovanjem pozdravljam dekana preč. Nikicu Bošnjakovića, sve svećenike Srijemske biskupije. Radost mi je da mogu pozdraviti i druge   svećenike   ovdje   prisutne   iz   Đakovačko-osječke   nadbiskupije. Pozdravljam s. Ceciliju i sve Milosrdne sestre sv. Križa; bratstvo svećenike hrama Silaska Duha Svetoga na apostole - o. Sretena Lazarevića, protojereja stavrofora i arhijerejskog namesnika, o. Dušana Višekrunu, starješinu hrama, o. Stefana Gavrovskog, sveštenika. Pozdravljam sve iz društvenog, kulturnog i političkog života:  Marina  Piuković,  posebnog savjetnika  ministra  za  ljudska  i manjinska prava i društveni dijalog Tomislava Žigmanova; Mirjanu Biščević, suprugu Hidajeta Biščevića, veleposlanika RH u R. Srbiji; Karolinu Bašić, predsjednicu Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća   u   Republici   Srbiji   i   Denisa   Lipozenčić,   člana   Izvršnog   odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji zaduženog za kulturu; Snežanu Janković, višeg kustosa Zavičajnog muzeja Ruma; Mariju Ćuić i Maju Stanković Marojević iz Turističke organizacije Općine Ruma“. Poseban pozdrav uputio je bivšem župniku rumskom, prof. dr. Ivici Čatiću. Goste i domaće pozvao je potom na druženje u dvorištu župe, a svećenike i goste s pozivom u župnu dvoranu na večeru, završivši svoje obraćanje riječima: „S osobitom radošću i zahvalnošću  pozdravljam Vas, dragi biskupe  Đuro. Hvala Vam da   ste   spremno   prihvatili   da   danas   budete   s   nama.   Ova zajednica danas slavi i svojevrsni mali jubilej: 210 godina župne crkve. Ova prelijepa  crkva govori  o slavnoj  prošlosti,  ali i budućnosti za koju molimo   snagu   Kristova   križa,   kojemu   se   želimo   još   jednom   na   kraju misnoga slavlja pokloniti. Vas molimo da nas pratite molitvom i podrškom. Kao mali znak zahvalnosti primite ovo cvijeće“.

Po završetku svete mise, vjernici su imali mogućnost pristupiti i počastiti relikvije Kristovog križa,  koja se čuva u župnoj crkvi.

Euharistijsko slavlje svoj nastavak je imalo u trpezi ljubavi, koja je okupila i zbližila sve nazočne na slavlju župe Uzvišenja svetog Križa u Rumi.

Milena Mikolaci

Uzvišenje svetog Križa proteklo u znaku oproštaja od dosadašnjeg župnika

PETROVARADIN (TU) - Proštenje u župi Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu (Stari Majur) proslavljeno je 14. rujna koncelebriranom svetom misom koju je predslavio dosadašnji župnik Ivan Rajković, novoimenovani župnik u Srijemskoj Mitrovici, sa svećenicima Petrovaradinskog dekanata, te rođenim Petrovaradincem i župnikom Novih Banovaca i Inđije Dušanom Milekićem. Ovo je bila i oproštajna misa dosadašnjega staromajurskog župnika.

Na misi, na kojoj se okupilo mnoštvo župljana sve tri petrovaradinske župe, te gostiju iz okolnih mjesta i  Novog Sada, preč. Rajković propovijedao je o značenju drveta križa, koje je kroz stoljeća bilo određeno kao kazna za zločince, i to najveće, da bi ih se osuđenik u času smrti izvrgao ruglu i polako, osramoćen umirao. „Na taj križ biva pribijen Isus Krist, čovjek i Bog. Svjestan je što ga čeka da bi se ljudi spasili. Simbol sramote biva natopljen Božjom krvlju i upravo zato mijenja značenje. U trenutku kada na tom drvetu Isus predaje život, križ postaje klin koji se zabada u ovu zemlju i koji ubija Sotonu. Dotle je Sotona imao neograničenu vlast, i mogao je uraditi što je htio. Otkad je Krist natopio to drvo i zemlju ispod njega krvlju, drži Sotonu na uzdi. Mijenja se situacija u svijetu! Imamo dostojnoga junaka koji je bio kadar sve to podnijeti da stane u obranu čovječanstva i da čovječanstvo može dobiti šansu. Na tome mjestu, i od te točke počinje se i na zemlji širiti kraljevstvo nebesko. Sotona gubi glas, a Isusovo evanđelje, upravo zato što je njegovo svjedočanstvo odsudno za djelotvornost evanđelja, počinje se širiti. Kraljevstvo nebesko dolazi na zemlju i započinje odsudna borba“, tumačio je Rajković. Govoreći o značenju križanja, on je kazao kako „častiti sveti križ znači ispovijedati svoju vjeru u Isusovu muku i smrt kao potrebne za naše spasenje. Tim čašćenjem prihvaćamo žrtvu Isusovu kao spasonosnu“, dodao je on.

Nakon svete pričesti, župniku se, u činu oproštaja od njegove dosadašnje službe i Petrovaradina, gdje je bio župnik sedam godina, obratila riječima zahvale župljanka Slavica Renić. „Zahvaljujemo Svevišnjem što nam daje svećenike, jer bez njih mi smo izgubljeni. Zato cijenimo svećenike, jer po euharistiji mi smo u zajedništvu sa Isusom. Iskreno Vas molimo da molite za nas, za našu postojanost, da se probudimo iz duhovne tame i krenemo putem svjetlosti, putem Krista, putem , mira i ljubavi, jakom vjerom.  Tko je pozorno pratio Vaše propovjedi, uvijek je mogao dobiti odgovor na sva svoja unutarnja pitanja. Učvršćivali ste nas u postojanosti i svjedočenju svoga identiteta, snažili nas je na putu svakodnevnice. Nismo bili savršeni, te vas molimo za oprost. Zahvaljujemo na svim trenucima koje ste podijelili sa nama. Neka vas dragi Bog Majka Tekijska prate na putu da ustrajete u njemu. Vjerujemo da ćemo i mi ostati u Vašim mislima i molitvama“, kazala je ona, predavši, skupa sa župljankom Ivanom Melvinger Rajkoviću darove župljana.

U odgovoru na riječi zahvale, preč. Rajković je kazao: „Kada se čovjek oprašta, moli za oproštaj ako je koga uvrijedio i učinio nešto da bi se drugi osjećali loše. Kršćanski je opraštati i podnositi trenutke koje čovjek ima u svome životu, koji je nekad težim nekad ljepši, ako imamo toleranciju da prihvaćamo jedni druge. I Krist želi da mi sve na kraju otpustimo. Kada odemo sa ovoga svijeta, treba sve ostaviti ovdje. Što je bilo tu neka ostane i neka propadne s ovim svijetom, a mi ćemo zajedno živjeti u ljubavi Kristovoj jer nas on vodi u zajedništvo sa Ocem i Duhom Svetim. U toj ljubavi i miru trajno ćemo dobiti nagradu za sve one križeve što smo ih ovdje pretrpjeli, i svoje vlastite, ali trpeći i tuđe križeve, jer svi zajedno idemo ptem križa. Na tom putu potrebno je podržati drugoga u nošenju križa. Kain je Bogu odgovorio na pitanje gdje je: 'Zar sam ja čuvar brata svoga?' Jesi, čuvar si brata svoga! Kad tvoj brat nestane, izgubi se, kada zaluta, a ti si gledao i nisi ništa učinio, za to si odgovoran. Kada vidimo da netko posustaje, dužni smo ga s ljubavlju opomenuti, ne osuđivati čovjeka nego djela koja čini i s tim dobivamo prijatelja za život, ako posluša, a spasenje svoje duše ako ne posluša“, citirao je Isusove riječi Rajković, jedan od dvojice svećenika koji djeluju u Srijemskoj biskupiji a koji su rodom iz Pezrovaradina.

On je prije blagoslova pozvao vjernike na čašćenje relikvija Svetoga Križa, koje se čuvaju u ovoj crkvi.

Nakon mise u prostoru staromajurskog župnog doma priređeno je zajedničko druženje svećenika i vjernika, tijekom koga se Rajkoviću na suradnji zahvalio u ime društvenih struktura, i zaželio mu svako dobro na novoj službi, Goran Kaurić, zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama u Pokrajinskoj vladi i zamjenik predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.

M. Tucakov

Nedjelja nakon crkvenog goda, Rođenja Blažene Djevice Marije, u ovoj srijemskoj župi uvijek je posvećena obitelji

Mala Gospa

NOVI BANOVCI (TU) - Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije proslavljen je svečano  i u duhovnoj posebnosti jer  tada župa u Novim Banovcima obilježava svoj crkveni god.

Misno slavlje ove godine je predvodio župnik iz Hrtkovaca, vlč.  Ivica Živković uz koncelebraciju vlč. Zdravka Čabrajac, župnika u Golubincima i domaćeg župnika Dušana Milekić.

Na početku misnog slavlja vlč. Milekić je pozdravio subraću svećenike, vjernike iz okolnih župa (Inđije, Stare Pazove, Zemuna…) kao i župljane Novih Banovaca te potakao na otvorenost duha i srca zagovoru i predanju Majci Božjoj.

Župnik se u homiliji dotakao odlomka proroka Miheja kako je Betlehem najmanji od svih kneževina, te kazao: „Učini li nam se da su nam životi maleni, neznatni, da ne ostavljaju nekog posebnog traga osim manjoj skupini ljudi. A opet Bog govori kako sa svakim može činiti velika i istinita djela koja odjekuju u vječnosti. Dok i samo Evanđelje stave pred nas rodoslovlje Isusovo… zar svaki čovjek ne želi da zna čiji je, komu pripada, odakle je… I ako to zemaljsko određenje nam toliko znači, koliko više smo ponosni i u radosti kada znamo da smo od Boga. Na tu radost, pouzdanje i predanje poziva  i upućuje nas sama Marija.“

Predsjedatelj euharistijskog slavlja, vlč.  Živković je na koncu mise zahvalio na pozivu i zajedništvu koju je imao sa zajednicom te nakon posvetne molitve Blaženoj Djevici Mariji podijelio blagoslov prisutnima. Župnik je vjernike pozvao na čast i osvježenje pripravljeno u župnom dvorištu.

Obiteljski dan

Nedjelja nakon blagdana Male Gospe i u ovoj godini je bila posvećena obitelji. Obiteljski dan je organiziran u zajedništvu župa Novi Banovci i Inđija. Obitelji i župljani bili su pozvani biti dio misnog slavlja čija je nakana bila blagoslov obitelji.

U homiliji prema čitanjima koja su govorila o opomeni bližnjeg i ljubavi koja teži vratiti ga pravome putu, velečasni Milekić se dotakao ozbiljnosti propasti koja prijeti danas čovjeku, obitelji, zajedništvu, ljudskoj duši. „Opomenuti bližnjeg je prožeto ljubavlju za njegovo spasenje a ne iz položaja uzvišenosti ili oholosti. Kao kršćani Bog nas postavlja stražarima doma svog i Crkve. Bog izbavlja nas i ulijeva snagu da drugima budemo putokaz. Jer propast  koja je već zahvatila svijet ne nosi male već itekako teške i ozbiljne posljedice. Nismo pozvani šutjeti na sve to. Zato Gospodine neka sačuva i blagoslovi svakoga od nas, naše obitelji i svoju Crkvu.“

Na koncu mise, obitelji su se posvetile zagovoru nebeske Majke, te su i popodne provele u zajedništvu: pripravili su zajednički ručak, družili se i igrali, na radost najmlađih.

Dušan Milekić