Zahvalnu euharistiju Hrvata Bunjevaca o završetku ovogodišnje žetve u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske predslavio je 13. kolovoza srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina

Večernja služba uoči Dužijance

SUBOTICA (TU) - Svečana večernja Služba hvale uoči proslave Dužijance (zahvale za žetvu Hrvata Bunjevaca) u Subotici slavljena je 12. kolovoza u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske u Subotici. Uz sudjelovanje srijemskoga biskupa koadjutora mons. Fabijana Svaline, predvoditelja ovogodišnje središnje mise, koji je vjernike i kler srdačno pozdravio, molitvu Crkve predmolio je i propovjedao župnik subotičke katedralne župe Stjepan Beretić.

U svojoj se propovjedi  Beretić osvrnuo na ovogodišnju žetvu. ”Nakon ovogodišnje teške žetve i malog uroda, i kad je niskom otkupnom cijenom još više pogođen ratar, mi zahvaljujemo Bogu. U susjednoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji su sve to doživjeli ljudi ravnice, a onda je nevrijeme udarilo na njihove kuće, škole, crkve. Pomelo je ono malo kukuruza i suncokreta, dok slavimo Dužijancu, mi mislio i na njihove tuge”. 

“Nema Dužijance kao što je ova naša. Evo već 38 godina slavim ovdje Dužijance. Ovakvo slavlje se ne može organizirati bez velikog zalaganja, bez žrtve, a sve je to moguće zato što volimo zemlju, žito, život. Volimo čovjeka. Ovom je slavlju korjen u vjeri. Neka dragi Bog blagoslovi Udrugu bunjevačkih Hrvata 'Dužijanca' i sve njezine djelatnike i podupiratelje. Oni koji najviše rade za ovo slavlje su vjernici laici. Veliko djelo dužijance je poteklo od mladih vjernika. Više od stoljeća oko te ljepote je zauzeto i mlado i staro. Za žetvu, za rad, za uspjehe i podbačaje koje smo nadvladali: 'Što da uzvratimo Gospodinu za sve što nam je učinio?' Uzet ćemo sutra Isusovu čašu spasenja i zazvat ćemo ime Gospodnje. Prinijet ćemo Bogu žrtvu zahvalnu pjevajući himan zahvale: 'Tebe Boga hvalimo'. Ponekad nam se čini da je odviše nepravde, odviše grijeha na svijetu. Zato smo večeras molili: 'O, svjetlosti neprolazna, Jedinstvo, Trojstvo blaženo, u srca naša svjetlost lij'”, molio je propovjednik.

On se spomenuo i ovogodišnje 250. obljetnice početka gradnje subotičke katedrale. „Ponosno spominjemo kako se ovdje i kod polaganja njezinog temeljca održao govor na dalmatinskom jeziku. Lijepa ikavica hrvatskoga jezika još uvijek se čuje u našim kućama i ulicama. I zato neka je hvala Bogu”, kazao je Beretić i zaključio: “I ljudi ravnice koji slave Dužijancu mogu reći sa Dalićem: 'Puno puta sam bez straha i bojazni rekao da sam vjernik, katolik, i da za sve što sam napravio u životu zahvaljujem dragom Bogu i svojoj obitelji.' Zato se nemojte bojati svjedočiti svoju vjeru, jer Bog je tu. Kad god dođete pred neku prepreku, neki zid, Bog je tu i neće nas ostaviti. Nikada nemojte  odustati, svaka se prepreka da riješiti. Morate vjerovati, morate imati svoj cilj u životu i tom težiti. Ne odustajte. Uvijek postoji nada”.

Na večernjoj su sudjelovali ovogodišnji bandaški par Petar Vukmanov Šimokov i Dunja Šimić, koji su svečano u katedralu unijeli krunu ovogodišnje Dužijance, te mali bandaš David Kujundžić i mala bandašica Sofija Kovačević.

Središnje slavlje na dan Dužijance

Slavlje Dužijance počelo je ujutro, blagoslovom i ispraćajem bandaša i bandašice iz župne crkve sv. Roka, koji je predvodio mons. Andrija Anišić. Povorka je odatle krenula ka katedrali.

Na početku mise, nakon svečane procesije i ulaska mladih u narodnim nošnjama, na čelu sa bandašem Tomislavom Vukmanovim Šimokovim i bandašicom Dunjom Šimić, biskupa i nazočne goste iz društvenih struktura pozdravio je privremeni dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije Ferenc Fazekas. 

Osvrćući se na navješteno evanđelje (Mt 14, 22-23) biskup Svalina je u homiliji istaknuo: “Isusov život čovjeku izgleda nevjerojatno. Nešto sasvim drukčije nego se može život doživjeti živeći ga zajedno sa drugi ljudima. Ljudski je život usmjeren prema božanskom, a ipak trajno ga doživljava kao nešto što je pred njim, kao nešto nedohvatljivo. Čovjek se pita imaginira li ili je to stvarnost kojoj on pripada i koju treba iskusiti i živjeti. Iako fizički živimo daleko od stvarnoga mora, svi se mi ljudi nalazimo na nekom moru, na nekim nemirnim valovima. To je stanje cijele ove civilizacije. Pa kad smo pritisnuti teškoćama, teško nam je prepoznati gdje je Bog, gdje je Isus, tko je Isus. Mi se utapamo, a da je Bog Bog, pomogao bi nam. Tako neki kažu. To nas dovodi u sumnje. A baš se u teškim momentima traži imanje vjere, potreba povjerenja. Pa kada bi trebala 'raditi vjera' i povjerenje, ako ne u momentima kušnja i iskušenja? Kad je sve normalno, tada nije teško imati povjerenje. Dok se sve događa po našem shvaćanju i prihvaćanju, nema teškoće vjerovati i biti odvažan. Čovjek se, uza sve dvojbe, u muci obraća Bogu, moli pomoć”, kazao je Svalina.

U nastavku tumačenja scene u kojoj Isus, hodajući po vodi, doziva Petra, biskup je rekao: “Bog ljubi Petra koji zdvaja i koji mu se obraća. Ne zaboravimo: Petar je 'realni' čovjek. Svi smo mi u mnogo čemu bliži Petru, koji je u sebi nestabilan, ali i vjeran, nego jednom stabilnom Ivanu. Isusov je Ivan i Petar. I pravednik i grešnik dobivaju ruku od Gospodina. Isus pruža ruku svakom 'utopljeniku'. Poslije preživjelih muka svi primijetimo – tu je bio Bog. Nikada nismo ostavljeni. Kako čovjek živi život dulje, sve više primjećuje da se ipak ostvaruje volja Božja, da je Bog s nama i u nama. Kada se sve smirilo, svi učenici očito prepoznaše Isusa. Smirenje je potrebno za prepoznavanje Boga, za prepoznavanje ljubavi, prijateljstva i predanja”, dodao je propovjednik.

Govoreći o središnjoj zahvali za plodove zemlje koju organiziraju Hrvati Bunjevci u Bačkoj, propovjednik je tomačio stvarnosti kruha i žetve. “Za koricu kruha čovjek će sve dati. Da ima što bolji kruh, čovjek je u povijesti poduzimao napadačke ratove, drugima je otimao kruh iz usta da bi njegov bio što bjelji. Kraj je žetvenih aktivnosti, ljetinu smo spremili u svoje žitnice. Ne samo poljodjelci, nego i svi stanovnici ovog dragog nam zavičaja zaustavljaju se da prignuta čela zahvale Stvoritelju na darovima, da ga mole da njegova Providnost uvijek bude naklona nad našim naporima. No, ne zahvaljuju samo poljodjelci, nego i svi drugi stanovnici Bačke, Srijema i Banata. Tu su i naši radnici i činovnici, učitelji i službenici. I oni donose Gospodinu plodove svojih ruku, srca i uma”.

“Danas je”, biskup je nastavio, “i dan očitovanja naše ljubavi rema Bogu, a i prema  zemlji. Bog nam je dao ovu zemlju, a 'majka zemlja' uvijek je dobra prema čovjeku ako je čovjek poštuje, ako poštuje njezine zakone, njezina vremena. Svi bismo trebali njegovati sveto poštovanje prema zemlji i izbjegavati što bi je moglo izazvati i što  bi nam se moglo osvetiti. O tom ekološkom pitanju moramo razmišljati svi, ne samo oni koji rade na zemlji, nego i oni koji žive u gradu. Kakve su se pogreške činile sve u želji da se što prije zaradi, proizvede… Kada se danas o tome razmišlja, onda ne postavljamo pitanje hoćemo li uspjeti sačuvati ljepotu jednoga kraja, nego hoćemo li u njemu preživjeti. Ali moramo učiniti sve da sačuvamo čistoću moralnog, etičkog okoliša, da ga ne zagadimo gramzivošću, otimačinom, lakom zaradom…”

U zaključku propovjedi biskup je konstatirao kako je Gospodin darovao zemlju svima. “Ona je majka svih nas. Ona može prehraniti sve, dati bićima “kruh svagdašnji”. Dan zahvaljivanja pretvara se u dan solidarnosti: prema onima koji trpe, koji su na rubu gladi. To pitanje nije više pitanje što ga gledamo na televiziji ili o kome čitamo u novinama, nego je to pitanje mnogih naših obitelji i cjelokupnog društva. Sabrali smo se oko oltara da zahvaljujemo Gospodinu i prenijet ćemo simbolične darove, plodove naših polja i naših ruku, ali i plodove srca i uma. Oni nas  nukaju da sa simbolike prijeđemo na stvarnost. Možda će netko reći: 'Što ja tu mogu učiniti? Potrebe su veće od mojih mogućnosti.' Sjetimo se slučaja kad je Isus umnožio kruh. On nije rekao: 'Što je to za tolike', već je iskoristio priliku i učinio čudo. On nije došao ustanoviti neku međunarodnu karitativnu ustanovu ili organizaciju u svijetu. Upravio je pogled prema gladnome svijetu, i sam je osjetio glad kao i oni i zato je odmah reagirao. Da naša zahvalnost bude draga Gospodinu, potrebno je da iziđe iz bratski povezanih srdaca, slobodnih od sebičnosti, profiterizma, zlouporabe siromaha, otvorenih iskrenoj i djelotvornoj ljubavi”, kazao je na kraju biskup.

Svečanu liturgiju je, na početku koje su blagoslovljeni kruh od novog žita i klasovi, animirao Katedralni zbor „Albe Vidaković“ na čelu sa zborovođom i orguljašem mo Miroslavom Stantićem.

Biskup Svalina je sudjelovao i na svečanom mimohodu sudionika Dužijance do središnjeg subotičkog trga, gdje je priređen kulturni program i svečano uručenje kruha od novoga brašna od strane bandaškoga para gradonačelniku Subotice Stevanu Bakiću.

Tekst: Marko Tucakov

Fotografije: Vedran Jegić

Razgovor o suradnji na rješavanju problema

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U Biskupskom ordinarijatu u Srijemskoj Mitrovici u utorak, 8. kolovoza, održan je sastanak izaslanstva DSHV-a koje je predvodio zamjenik predsjednika Goran Kaurić, sa srijemskim biskupom koadjutorom mons. Fabijanom Svalinom i njegovim suradnicima,  generalnim vikarom mons. Josipom Ivešićem i kancelarom Tomislavom Lasićem.

U izaslanstvu stranke bili su dopredsjednica za Srijem Ankica Jukić-Mandić, tajnik stranke Mladen Petreš i  predsjednik Mjesnog odbora Novi Sad-Petrovaradin Goran Krnčević.

Biskup je upoznao nazočne sa štetom koja je nastala nakon nedavnih  elementarnih nepogoda koje su zahvatile veliki broj crkava, župnih kuća i ostale imovine na području Srijemske biskupije. Razgovaralo se i o drugim izazovima s kojima se susreću vjernici u Srijemu, ali i o prioritetima i projektima biskupije, poput obnove biskupijskog svetišta na Tekijama. Također se razgovarala o najboljim načinima suradnje za dobrobit hrvatske zajednice u Srijemu. Sudionici susreta su se složili da je probleme moguće riješiti potporom i zajedničkim djelovanjem.

Kod Petrovaradina na brdu Vezircu iznad Tekija, obilježena 307. obljetnica petrovaradinske bitke

PETROVARADIN (TU) - Na brdu Vezirac, koje se nalazi između Petrovaradina i Srijemskih Karlovaca, 5. kolovoza obilježena je 307. obljetnica Petrovaradinske bitke, koja se dogodila istoga dana 1716. godine i koja se završila velikom pobjedom kršćanske vojske pod zapovjedništvom Eugena Savojskoga nad brojčano nadmoćnijom vojskom Otomanskog carstva, a čije su povijesne posljedice, nakon osvajanja Beograda 1717., bile Požarevački mir i potpuno povlačenje turske vojske sa područja središnje Euroope. U tom događaju su i počeci Tekijskog svetišta, jer je princ Eugen Savojski nakon pobjede u ovoj bitci poklonio tekijskoj crkvi sliku Gospe – Pomoćnice kršćana, koju je uvijek nosio sa sobom, a koja se danas časti kao čudotvorna Gospa Tekijska. 

U obilježavanju, koje već 20 godina organizira Udruga „Vezirac 1716“, sudjelovali su vojni predstavnici Austrije, Mađarske i Turske u Srbiji, predstavnici Ministarstva obrane, Vojske Srbije, OESS-a, pomoćnik gradonačelnika Grada Novg Sada Aleksandar Petrović, te zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama Goran Kaurić.   Prije ceremonije obilježavanja, predstavnici Srpske pravoslavne crkve molili su molitvu za poginule tijekom bitke, a na ovom je obilježavanju po prvi puta sudjelovao je i katolički svećenik, začasni kanonik i župnik u Surčinu i Novom Beogradu preč. Marko Klajić, kao izaslanik srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline. Prečasni Kljajić obratio se kratko nazočnima, rekavši kako mir uvijek treba pobijediti rat, te naglasivši koliko je važno iskazivati poštovanje žrtvama i za njih moliti.

Spomenik Petrovaradinskoj bitki, „križ Eugena Savojskoga“, visine 6,5 m  izradio je hrvatski kipar Herman Bolé 1902. godine. Na postamentu križa nalaze se dva natpisa na latinskom jeziku: ”Spomen u znak pobjede princa Eugena, vrhovnoga zapovjednika carske vojske protiv Turaka 5. kolovoza 1716. godine” i “Sakupljenoj vojsci Petrovaradina od najslobodnijeg roda crkvenih i samostanskih poglavara Austrije i Ugarske i najplemenitijim ljudima Mađarske, Hrvatske i Slavonije koji su sudjelovali u bitki kod Petrovaradina i pali na bojnom polju pripada ovaj spomenik. 5. kolovoza 1902. godine“.

Proslava Gospe Snježne u biskupijskom svetištu na Tekijama započela je u petak, 4. kolovoza, misnim slavljima na nekoliko jezika

Vigilija Velikih Tekija

PETROVARADIN (TU) - Veliki broj hodočasnika pristigao je već 4. kolovoza u poslijepodnevnim satima proslaviti Gospu Tekijsku. Cijelo poslijepodne svećenici su im bili na raspolaganju za ispovijed. Prvo misno slavlje u predvečerje blagdana slavljeno je na staroslavenskom, potom je služena misa na mađarskom. Pontifikalna misa na hrvatskom slavljena je u 19. sati. Nju je predvodio pomoćni đakovačko-osječki biskup mons. Ivan Ćurić. U koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina te brojni svećenici iz Srijemske i drugih biskupija.

Na početku slavlja biskup koadjutor mons. Svalina uputio je pozdrave okupljenima, posebno: mons. Đuri Gašparoviću, srijemskom biskupu, mons. Simonu Bolivaru Sanchez, savjetnika u Apostolskoj nuncijaturi u Republici Srbiji, preč. Ivanu Rajkoviću, rektoru svetišta i vlč. Mateju Periću, arhimandritu Kleopi Stefanoviću, izaslaniku vladike srijemskog Vasilija. Biskup je pozdravio hodočasnike s različitih strana, koji su došli slaviti svetkovinu Gospe Tekijske, te spomenuo hodočasnike iz Žednika, Slavonskog Borda, Garčina, Šumeće i Kaniže, kao i vjernike u narodnim nošnjama iz Hrvatskog kulturnog društva „Šid“ iz Šida. Uputio je pozdrave i prisutnim predstavnicima vlasti, te pozdravio Gorana Kaurića, zamjenika pokrajinskog tajnika za kulturu i informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama, Nikolu Bajića, diplomatskog savjetnika u veleposlanstvu RH, Ivu Martinovića, predsjednika Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Na koncu je posebno pozdravio predsjedatelja slavlja te izrazio osobitu radost što u ime povezanosti ove dvije biskupije, zajedno mogu moliti Gospu Tekijsku za zagovor.

Mons. Ivan Ćurić je u homiliji govorio o stoljetnoj tradiciji hodočašćenja Gospi Tekijskoj. Podsjetio je vjernike na povijest nastanka blagdana Gospe Snježne te povijest tekijskog svetišta. Nadovezujući se na molitvu Eugena Savojskog, kazao je: „I mi večeras, kad ulazeći u noć, kako su to kršćani od početaka činili, želimo doživjeti kako svjetlo kršćanske vjere ima snagu odagnati životnu tamu i uvijek u odsjaju one jedne jedinstvene noći, one uskrsne, raskinuti okove grijeha i smrti. Poučeni riječima Svetoga pisma, mi ni večeras ne želimo zaboraviti ono u čemu nas poučava Crkva: da nas prava pobožnost prema Djevici Mariji uvijek više približava Isusu i da se kršćanska pobožnost nikako ne sastoji u nekim prolaznim osjećajima niti u nekoj jeftinoj lakovjernosti. 'Dolaziti Mariji, nju ljubiti,' naglašavao nam je to blagopokojni papa Benedikt XVI., 'znači truditi se slušati njezina Sina. U ovim vremenima, kad mnoge osobe toliko trpe i zbog siromaštva, zbog ratova i svakovrsnoga nasilja, zbog tako duboke krize mnogih vrijednosti obratimo se Mariji,' nastavlja papa, 'i molimo je za utjehu za snagu i nadu da mognemo pobjeđivati svako zlo.' Zato se u svoj iskrenosti i dubini svoga srca s Djevicom Marijom mi želimo osjetiti baš kao Kristovi vjernici, pozvani ovaj svoj život doživljavati i graditi kao put spasenja…To znači u trajnoj povezanosti s Bogom čeznem za svjetlom Božjega života te istovremeno sve prostore svoga života otvaram Božjem životu. To je kršćanski vjernik. To je ono životno iskustvo vjere o kojem je davno posvjedočio starozavjetni Job,“ rekao je mons. Čurić.

Biskup je u nastavku homilije posebno naglasio da je za vjernika jedino istinsko svjelo Evanđelje, Radosna vijest te kazao kako je posebno važno „da ja osjetim kako me ona usmjerava, kako me tješi, daje mi nutarnju snagu i nadu da osjetim da mi je onaj koga je rodila Djevica Marija zaista Spasitelj, da me Isus oslobađa od grijeha, od žalosti, od nutarnje praznine, da nisam samotnjak prepušten samome sabi, nego da živim s predanjem srca, oslonjen na zajedništvo s Bogom…“

Upozorio je na mnoga lažna svjetla za koja se vezujemo u životu i teško ih napuštamo: „Kako je teško napustiti lažna svjetla, kad su tako izazovna. No, tako su nepostojana, tako se brzo ugasnu, izblijedi im i posve nestane njihov sjaj. A mi ćemo danas na kraju misnoga slavlja u procesiji uzeti svijeću. Gledajmo u njoj znak Kristova svjetla. S Djevicom Marijom nama sjaji Kristovo svjetlo. Zato sva iskustva, sve što donosi život, mi otvaramo tom Kristovu svjetlu, njegovoj riječi, njegovu evanđelju, jedinoj neprolaznoj Radosnoj vijesti spasenja. U tom svjetlu ispitujmo i provjeravajmo svoj put. Zato svakoga dana znajmo malo zastati, povući se u nutrinu svoga srca i duše. Po Isusovu svjetlu nikako nismo pozvani odustajati od života, pa ni od uronjenosti u ovaj naš svijet. Nismo pozvani ni vraćati se unazad, poput primjera Izabranoga naroda kad je na putu u Obećanu zemlju zaplakao nad punim egipatskim loncima, zaboravljajući da su tada bili u ropstvu, bez slobode. Nama danas ususret dolaze brojni životni izazovi i kušnje. Rasvijetljeni i osnaženi vjerom ne želimo ostati tamo gdje nam je korak možda zastao, gdje smo pali, gdje nam se čini da su iz prostora našeg života iščezli ili su prognani istinski ljudski i kršćanski ideali, pa nas muči i nagriza crv neke duboke sumnje da se više nikom  ne može i ne treba vjerovati. A posve suprotno. Mi s Marijom vjerujemo da je Isus božji Sin. Slavimo i zazivamo njegovo spasenje i čvrsto vjerujemo – on je taj koji može promijeniti najprije moje srce, ispuniti ga, i svako srce u mojoj obitelji gradu i selu, u mojoj zajednici, župi, biskupiji, svako srce, i mlado i staro, u našem i svakom narodu, u svim krajevima zemlje,“ zaključio je biskup Ćurić.

Na koncu misnoga slavlja uslijedila je procesija sa svijećama kroz svetište. Sliku Gospe Tekijske nosili su djevojka i mladić u narodnim nošnjama. Biskup Ćurić pozvao je vjernike da zajedno s njim zapjevaju novi napjev Gospi Tekijskoj, koji su, kako je kazao, oni u Đakovu htjeli dodati nizu pjesama zaštitnici ovog srijemskog svetišta: „Bogorodice Djevo, Gospo Tekijska, milo nas zakrili, boli blaži nam. Kristu vodi nas, o, Tekijska Majko.“ Vjernici su prihvatili biskupov poziv, te su zajedno zapjevali Gospi. Tijekom procesije pjevane su i druge marijanske pjesme.

Slavlje je završilo procesijom u kojoj slika Gospe Tekijske vraćena u crkvu, gdje će ostati do sutra.

Proslava na dan Gospe Snježne

Proslava Gospe Tekijske započela je jutarnjom liturgijom bizantskoga obreda, iza koje je uslijedila sveta misa na mađarskom jeziku koju je predslavio mons. Frenc Fazekas, privremeni dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije.

Najveći je broj vjernika nazočio pontifikalnom misnom slavlju na vanjskom oltaru, koje je, u zajedništvu sa srijemskim biskupom koadjutorom Fabijanom Svalinom, dijecezanskim biskupom Đurom Gašparovićem, te svećenicima Srijemske biskupije, Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije predslavio Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, dok je tijekom cijelog prijepodneva veči broj svećenija ispovijedao u prostoru svetišta.

Prisjećajući se svete mise koju je u Osijeku 7. lipnja 2003. godine predslavio sveti papa Ivan Pavao II., mons, Ćurć je u propovjedi kazao kako je u tom slavlju na poseban način bila istaknuta marijanska dimenzija naše vjere. „Tom je prigodom na kraju misnoga slavlja pred papu bio donesen kip aljmaške Gospe od utočišta i voćineke Gospe od utočišta, te ih je papa okrunio znakovitim obredom. Za vrijeme cijeloga liturgijskog slavlja na oltarskom prostoru bio je uzdignut lik Marije donesen sa Tekija, zavjetna slika Gospe Tekijske. Tada smo htjeli prepoznati, a to i danas osjećamo, kako su prostori naših biskupija vidljivo prošarani  i svetištima i pobožnošću prema Djevici Mariji. Drago nam je što je naše iskustvo vjere i pobožnosti obilježeno Marijinim likom, što u našem hrvatskom narodu kršćanska vjera snažno odiše ljubavlju prema Majci Bogorodici. Dijelimo to iskustvo sa drugim narodima Europe i svijeta, a najbliže ovdje, u ovom srijemskom kraju, u kojem je živa molitva Bogorodici iz usana vjernika katolika ali i pravoslavnih, koji s dubokom duhovnošću snažno časte i zazivaju Kristovu i našu majku“, kazao je biskup.

Kazavši kako na blagdan Snježne Gospe želimo nahraniti i obnoviti snagu svoje vjere, razmatrajući događaje što ih je Bog iz ljubavi prema nama učinio u Mariji, ulazeći u njezinu životnu povijest, Ćurić je nastavio: „Časteći Mariju, na tragu više od tri stoljeća povijesti Tekijskoga svetišta, želimo srcem doživjeti snagu spasenja, osjetiti da nas Onaj koji je u njezinu krilu rođen, koji je za nas umro i uskrsnuo, Isus Krist, sve želi rasvijetliti i voditi nas punini života u uskrnsuću. Iz ovog svetišta želimo poći dalje u život osnaženi. Želimo osvijetliti životni put, osjetiti i doživjeti da mi nismo besciljni u nekom mraku i magli, makar nas sada zahvaćaju, i to snažno, iskustva tame, grijeha, naših slabosti, prolaznosti. Znamo: po Božjoj promisli i ljubavi naš je život po Isusu upravljen prema spasenju. Poučeni riječima svetog Pisma, ni danas ne želimo zaboraviti ono na čemu nas Crkva želi poučiti - da nas prava pobožnost prema Mariji približava Kristu“.

Osvrćući se na misno čitanje iz Ivanovog Otkrivenja, biskup je kazao kako u Mariji prepoznajemo ono što je izraelskom narodu na putu iz Egipta bio vidljivi znak Jahvine nazočnosti, a to je Božji kovčeg, šator u kome „nas je pohodilo mlado Sunce s visine“ - Božji sin. „U kršćanskom razumijevanju možemo prepoznati da eminentno mjesto Božje nazočnosti više nije ni kamen, ni drvo, ni zlato ni srebro, nego živa osoba, žena. Božji Sin se nastanio u događaju utjelovljenja u životu jedne osobe. Zahvatio je njezin život i posve ga uključio u djela i događanja Spasenja. Na tom tragu mi prepoznajemo temelje i snagu svoje vjere i kršćanskog puta, i možemo prepoznati kršćanski odgovor na usklik: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“. Isus odgovara: „Još blaženiji koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je“. Isus je htio pozvati da se ljudi otvore njegovu dolasku. Isus misli na plodove, spasenje i blaženstvo onih kojih prihvaćaju njegovu riječ. Oni postaju baštitnici novoga života koji struji prema vječnosti. Upravo to prepoznajemo u Marijinu primjeru - otkrivamo kako je na djelu Božja ljubav koja nas je otkupila od grijeha i daruje nam da budemo sinovi i kćeri s Božjim sinom, ljubav koju je On zapečatio krvlju kada je sa križa Mariju darovao nama za majku“, kazao je tumačeći navješteno evanđelje propovjednik.

„Prepoznajemo u evanđelju i važnost skladnoga odnosa između pobožonosti i djelovanja, jer na planu kršćanske vjere znamo susresti određeni raskorak, suprotstavljenost tih dviju važnih sastavnica našeg kršćanskog života. Prva se odnosi na vrijeme za molitvu, sabranost, razmatranja istine i događaja Božje objave. Činimo li to? Što je s trudom oko proučavanja i produbljivanja kršćanskog  nauka, koji nas uvodi u razumijevanje i dubine 'neistraživoga bogatstva Kristova'? Druga je čuvanje i vršenje Riječi, uvijek na način nasljedovanja Kista, i riječima i djelima, ustrajno i cjelovito, u svim životnim prilikama. Na tom je tragu i pouka koju danas želimo izdvojiti za iskustvo svoje vjere: Bog nas upravlja spasenjem. Naš je život obasjan nadom i utjehom. Zato vjernik svoj život nikada ne okreće niti ostavlja u tami. Vjera nas uči da čeznemo za nadahnućem koje nije površno, koristoljubivo ni nepravedno, već izvire iz 'Mudrosti odozgo', koja je 'čista, mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova'. Ona nas čini sposobnima otvoriti se, poći u susret drugima, srdačno i iskreno živjeti s njima. Možda bi nam ideal kršćanskoga poziva ostao previsok, gotovo neostvariv, ali Krist nam je svojom blizinom pokazao put. Po njemu Božje spasenje silazi u našu stvarnost, dolazi na putove kojima idemo i djelom svoje otkupiteljske ljubavi i uskrsnućem zasađuje klicu preobrazbe, novoga Neba i nove Zemlje. Ona nas upućuje na putove pomirenja, obećava i daruje nam svoj mir.  S Majkom Marijom želimo graditi civilizaciji ljubavi, koja je upisana u naša srca kao Kristov zakon ljubavi - Božje ljubavi za nas i poziv na konkretna djela ljubavi prema drugima, a posebno potrebitima“, kazao je biskup Ćurić zaključujući homiliju.

Na koncu mise je, nakon blagoslova nabožnih predmeta, čudotovorna slika Gospe Tekijske u procesiji prenijeta u crkvu svetišta, gdje je izložena štovanju i molitvama brojnih hodočasnika.

Na misi je u ime Srpske pravoslavne Crkve nazočio arhimadrit Kleopa Sefanović, izaslanik vladike srijemskoga Vasilija, hodočasnici iz Srijemske biskupije, Subotičke biskupije, Beogradske nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupje, diplomatski savjetnik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Nikola Bajić, predsjednik Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović, te predsjednica Izvršnog odbora Hratskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Karolina Bašić.

Liturgijsku je glazbu animirao zbor Župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovicma pod ravnanjem prof. Vlaste Malešević i uz sviranja kantora Zlatka Savića

Slavlje Velikih Tekija završeno je večernjom misom na hrvatskom jeziku koju je slavio preč. Ivan Rajković, rektor svetišta.

Tekst: Ana Hodak, Marko Tucakov

Fotografije: Darko Peka, Marko Tucakov

Generalni vikar Srijemske biskupije proslavio je u rodnim Jarugama dvadeset i petu obljetnicu svećeničkog ređenja

JARUGE (TU DJOS) - Zahvalan Kristu Velikom Svećeniku na svetom pozivu i daru svećeništva kojega je primio prije 25 godina, mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije i župnik Župe Uzvišenja sv. Križa u Rumi misnim slavljenim u crkvi Uzašašća Gospodinova u rodnim Jarugama, filijali Župe sv. Nikole biskupa u Sikirevcima u nedjelju, 30. srpnja 2023. proslavio je srebrni svećenički jubilej.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, Drago Marković, domaći župnik pozdravio je biskupa koadjutora srijemskog Fabijana Svalinu, slavljenika jubilarca Josipa Ivešića, prisutne svećenike i redovnike, časne sestre Družbe milosrdnih sestara sv. Križa te mnoštvo sabranih domaćih i pridošlih vjernika iz župa i sredina u kojima je slavljenik do sada djelovao. Prisjećajući se pisanih riječi sluge Božjega o. Ante Gabrića koje je svojevremeno uputio svojoj rodnoj crkvi u Metkoviću… iz daleke Bengalije Tvoj zahvalni sin ljubi tvoje pragove svete i oltar ti sveti…. crkvo moga djetinjstva…, župnik je naglasio kako i slavljenik Josip uvijek rado dolazi u svoje Jaruge i među svoje sumještane pun ljubavi i zahvalnosti. „Dragi Josipe ti nam istina ne dolaziš iz daleke Bengalije, ali nam zato dolaziš iz dragog nam i bliskog Srijema gdje te je Boža providnost i potreba Crkve poslala za svećenika i misionara.“ Tim riječima pozvao je slavljenika da poljubi oltar u crkvi svoga djetinjstva te započne misno slavlje kao zahvalu  Trojedinome Bogu.

Razmatrajući lik novozavjetnog Kristova svećenika, prigodnu propovijed izrekao je biskup Fabijan Svalina. Govorio je o svećeniku čovjeku, o svećeniku u službi Božje riječi i euharistije te o svećeniku vođi i odgajatelju. „Pozvan je da svoju prijateljsku ruku podigne i izgovori riječi odrješenja i ulije u rane duše utjehu oslobođenja od grijeha, čistoću duše, po uzoru onoga koji je oprostio Magdaleni, Petru, preljubnici… svim grešnicima. Pozvan je da kao prijatelj čovjeku dođe i u času bolesti, kad čovjeka svi ostavljaju, prijatelji, znanci, rođaci, a ne gleda, zove li ga onaj koji ga je grdio, psovao, odbacivao cijelog života, a ne gleda od koje bolesti boluje.  Tako on po uzoru na Krista, Prijatelja i Pastira treba biti zdravlje bolesnome, radost žalosnome, pouzdanje očajniku, pouka neukome, savjetnik onome koji sumnja, oproštenje i odrješenje pokajniku.“ Zaključujući homiliju biskup Fabijan je potaknuo sve okupljene na sjećanje i zahvalnost prema pokojim roditeljima mons. Ivešića, braći i sestrama, župnicima s kojima je odrastao u rodnom selu, časnim sestrama koje su djelovale u župi i svim ljudima koji su ga pratili na putu svećeništva, a prate ga i danas svojim molitvama.

Nakon popričesne molitve u ime svih župljana slavljeniku i nazočnima obratila se Monika Kajić, članica župnog ekonomskog vijeća. Čestitajući srebrni svećenički jubilej rekla je „Kako je danas lijepo biti mještanin ovoga malenog sela; sela koje je podarilo Bogu i ljudima dva svećenika i dvije časne sestre. Danas se i nebo nad Jarugama smiješi i zahvaljuje na svakoj molitvi za svećenička i redovnička zvanja. Spomenula je također da kod kuće čuva sličicu s mlade mise koju je preč. Ivešić slavio u rodnim Jarugama 19. srpnja 1998., a na kojoj je i njegovo geslo Bog nas je spasio i pozvao pozivom svetim. „Vaše geslo nam jasno poručuje: da tko želi biti Kristov, mora hoditi putem kojim je i On hodio,“ nadodavši:  „On Vas je pozvao i odgovorivši na Njegov poziv prihvatili ste u svoj život sudbinu svoga Učitelja koji treba Vaše dlanove, da ovaj svijet bude oplemenjen životom, milošću i hrabrošću svećeničkog života“. U ime svih župljana slavljeniku je uručena umjetnička slika s likom sv. Josipa, rad ak. slikara Siniše Simona.

Neposredno pred himan Tebe Boga hvalimo, zahvalnim riječima obratio se i sam slavljenik mons. Ivešić zahvaljujući ponajprije dobrome Bogu na daru života, i na svećeničkom pozivu i službi. Prisjetio se i svojih pok. roditelja koji su u otvorenosti  daru života, rodili i na noge postavili jedanaestero djece. Bila je to prigoda da se zahvali braći i sestrama, njihovoj djeci te drugoj rodbini i prijateljima za zajedništvo, podršku i blizinu svih ovih godina.

Na poseban način zahvalio se slavljenik propovjedniku biskupu Fabijanu, kako za izgovorene riječi homilije tako i za ukazano povjerenje kojim ga je pozvao za suradnika u Srijemskoj biskupiji. Riječi zahvale uputio je slavljenik svim mještanima, župljanima koji su zajedno sa župnikom pomogli u organizaciji ovoga misnoga slavlja. Slavljenik je istaknuo da ga raduje sudjelovanje braće svećenika prijatelja, svećenika iz generacije te domaćih sinova svećenika, kao i prisustvo triju časnih sestara koje su rodom iz župe, moleći Dobroga Pastira za nova zvanja iz ove župe.

Misno slavlje je skladnom pjesmom predvodio domaći zbor iz Jaruga uz orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić. Po završetku misnoga slavlja u crkvenom dvorištu upriličena je zakuska i druženje svih sabranih.

Maradička župa posvećena je sv. Ani, a slavlje je predvodio zemunski gvardijan

MARADIK (TU) - U srijedu 26.srpnja u župi Maradik je bilo svečano. Sveto Euharistijsko slavlje predvodio je pater Nenad Meter iz Zemuna, u koncelebraciji sa preč. Jozom Dusparom, zemunskim župnikom, preč Berislavom Petrovićem, župnikom Slankamena, vlč. Petrom Dutkom grkokatoličkim svećenikom te preč. Božidarom Lusavcom, domaćim župnikom, s okupljenim narodom iz Maradika ali i gostima.

U svojoj uvodnoj riječi preč. Lusavec je izrazio zahvalu što je i ove godine Maradik spremno dočekao svoju zaštitnicu te se kako to obično biva okupio lijepi broj Maradičana na misi.

U svojoj homiliji pater Nenad je rekao: „Čuli smo draga braćo i sestre, što kaže Isus. Blago Vašim očima što vide i blago vašim ušima što čuju. Htio je naglasiti kako je sretan narod, jer živi u vrijeme kada se Sin Božji pojavio. Gledati Isusa bila je milost. Gledati Ga svojim očima i diviti mu se. Onomu što je Bog odlučio izvesti po Sinu svome. Slušati Isusa i njegove riječi, doista je bila jedna velika radost ali i ispunjenje. No oni koji su imali priliku vidjeti i čuti, primali su u svoja srca onu pravu istinu ali i pravu poruku za njihov vlastiti zivot. Slušati Isusa bilo je doista nešto posebno. Ali samo iz jednoga razloga, jer je Isus govorio na poseban način. Isusove su riječi imali poruku za život svakoga čovjeka. Isusove riječi su krijepile.“

Dalje je u svojoj  homiliji pater Meter govorio o Svetoj Ani i njenom mužu sv. Joakimu i njihovojj želji za djetetom. Koliko je silno željela dijete, i posvetila ga je dragome Bogu, da služi u hramu Bogu.

„Bog je onaj koji zna što želi sa ovim svijetom. Sveta Ana i Joakim na svijet su doneli prelijepu djevojčicu. Marija je izmoljeno dijete od Boga. Ona je Bezgrešno Začeće. Ona je radost čitavoga svijeta. Majka je pronašla Dom, i okrilje svojim roditelja, kod kojih će rasti, pripremajući se za svoj zadatak.“

Na samom koncu Misnog slavlja, pater Nenad se zahvalio domaćinu na pozivu, a vjerni narod se zadržao u porti crkve Svete Ane na čašici razgovora.