Vijeće savjetnika i Članovi Prezbiterskog vijeća Srijemske biskupije održali radni sastanak u Sr. Mitrovici

SR. MITROVICA (TU) - Prezbitersko vijeće, koje se se sastoji od svećenika koji po svojoj službi, po izboru biskupa, i po izboru kolega svećenika po dekanatima predstavljaju čitav kler koji djeluje u Srijemskoj biskupiji, a kojemu je dužnost da pomaže biskupu u upravljanju aktualnim pitanjima unutar Biskupije, održalo je svoj radni sastanak u ponedjeljak, 25. rujna 2023. tijekom prijepodneva. 

Sjednicu je sazvao biskup koadjutor, mons. Fabijan Svalina, a zbog radova u Biskupskom ordinarijatu, održala se u prostorima katedralne župe sv. Dimitrija.

Svećenici su s biskupom raspravili tekuća pitanja, razne službe, nadolazeću proslavu svetkovine zaštitnika Biskupije - sv. Dimitrija, te svojim promišljanjima i prijedlozima obogatili pastoralne planove za nadolazeće razdoblje.

Susret je završio zajedničkim objedom.

Zaziv Duha Svetoga i blagoslov djece i torbi u župama Sv. Ane i Sv. Terezije od Djeteta Isusa

BEŠKA/MARADIK (TU) - U nedjelju, 24. rujna u župnim crkvama svete Ane u Maradiku i svete Male Terezije u Beškoj slavljene su svete mise za početak nove školske i vjeronaučne godine. Euharistijsko slavlje predvodio je novi župnik vlč. Aleksandar Kovačević, u prepunim župnima crkvama, djece, roditelja i drugih župljana. 

Na temelju misnih čitanja 25. nedjelje kroz godinu, župnik je potaknuo i ohrabrio školarce, te njih i njihove roditelje pozvao da nastoje imati što više razumijevanja jedni za druge, te neka budu što više pravedni i pronađu vremena kako za vjeru tako i za stjecanje znanja. „Bog kao domaćin u našim životima i povijesti s kojim nam je po Isusu omogućeno njegovati prisnije zajedništvo, a od kojega nam je sve darovano, unajmljuje nas kao radnike u svom vinogradu. Pokušajmo gledati „dan“ u kojem Isus poziva na rad kao cjelinu života. Svoje poslanje radnika trebamo ostvarivati u svakoj uri dana tj. u svakom razdoblju života – od djetinje dobi, preko mladenaštva, odrasle i starije dobi.  Dobrostivi i strpljivi Domaćin daje nam u zadatak da radimo na sebi i odgajamo jedni druge, izgrađujemo se kroz školu i studij, doprinosimo napretku obitelji i šire zajednice – društvene i crkvene kroz vlastito zvanje ili zanimanje, te druge oblike zauzetosti na zajedničkom planu. Već odgoj u obitelji mora smjerati – prema ovoj prispodobi – stjecanju odgovornosti kod naraštaja koji dolaze, kod djece. Rast djeteta mora pratiti porast povjeravanja obveza koje će imati. Valja djecu i mlade, ali i jedni druge poučavati kako se zalagati oko darovanih sposobnosti i vremena, te nikada u životu ne besposličariti.“

U završetku svoje homilije župnik se obratio župnim zajednicama sljedećim riječima: „Božja domišljatost i ljubav neumorno nas potiče na angažman: roditelje, učenike, odgojitelje, radnike, domaćice… Bog se susreće s nama, na raskršćima naših putova, i opetovano zove na rad: ukoliko smo u nekom razdoblju života nešto propustili, zanemarili, ulijenili se… trudimo se sada, u uri koja slijedi, u danima pred nama, u novoj školskoj i pastoralnoj godini koju započinjemo popraviti stvari, biti zainteresiraniji i marljiviji u svemu. Slušajući Isusovu prispodobu o radnicima u vinogradu moramo se češće pitati: kako postupamo s darovanim vremenom, prilikama, mogućnostima – činimo li dovoljno?  Trajna upletenost Boga kao domaćina u živote nas-ljudi koje poziva u svoj vinograd, te na kraju nagrađuje svjedoči nam da niti jedan svoj posao ne možemo pravo uraditi ukoliko nismo u povezanosti s Bogom. Zato danas dođosmo pred Gospodina tražiti, u Njegovoj blizini, nadahnuće i blagoslov za sve što trebamo činiti na bilo kojem mjestu. Treba se „zaraditi“, rekli bi stariji. Nemojmo zaboraviti niti onoga što trebamo činiti na planu svoje kršćanske izgradnje – bili djeca, mladi, roditelji, stariji. Naši biskupi ustrajno i očinski nas pozivaju da se uključujemo u različite oblike župne kateheze, kako bismo produbljivali svoju vjeru, njegovali prisniji odnos s Isusom, više upoznavali i prenosili u život njegovo evanđelje, te živjeli zajedništvo Crkve u župnoj zajednici.“

Poslije popričesne molitve župnik je blagoslovio učenike i njihove školske torbe te nazočne vjernike i ostao u kratkom razgovoru s roditeljima. U Beškoj smo zahvaljujući Caritasu Srijemske biskupije i Hrvatskom Caritasu obradovali naše vjeroučenike novim školskim torbama sa školskim priborom i bilježnicama. To ćemo isto učiniti s malim zakašnjenjem u Maradiku 8. listopada nakon svete mise, zahvaljujući donatorima: Ambasadi Suverenog Malteškog reda u Republici Srbiji, Udruženju Donacije Poželi želju, LDS Charities Serbia, MaxBet, te donacijama domaćih vjernika.  

Podjela sakramenta Potvrde i krštenje četvrtog djeteta u župi Uzvišenja sv. Križa u Rumi

RUMA (TU) - U nedjelju, 24. 9. 2023. svečano misno slavlje u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi predvodio je biskup, mons. Fabijan Svalina, uz koncelebraciju domaćeg župnika, mons. Josipa Ivešića. Veliki i važan duhovni događaj ostat će u pamćenju vjernicima ove župe, jer je kod ovog misnog slavlja kršten Ivan Lanc, četvrto dijete Zdenka i Andree Lanc, a sakrament potvrde primili Viktor Kolarić, Anđela Štimac, Izabela Hanak, Ivona Kolarić i Marina Mozer.

Misno slavlje započelo je svečanom procesijom kroz crkvu u kojoj su sudjelovali ministranti i krizmanici, kao i obitelj te kumovi novokrštenika. Biskup Svalina pozdravio je sve nazočne, osobito obitelj novokrštenika, krizmanike, njihove kumove i obitelji, želeći zajednici što više ovakvih radosnih događaja. Napomenuo je kako bi bilo lijepo da u biskupiji bude što više ovakvih slavlja.

U svojoj homiliji, biskup Svalina je rekao:

„Nije lako prihvatiti Boga koji, umjesto da dobre nagradi, a zle kazni, ’čini da sunce izlazi nad dobrima i zlima ’(Mt 5,45), nudeći svima svoju ljubav. Takav se Bog čini nepravednim, kao i gospodar u ovoj prispodobi.“

Radi se o domaćinu, nastavio je biskup, koji najmi radnike za svoj vinograd, za važan posao jer i sam ustaje rano i osobno odlazi u potragu za radnicima. Plaća je iznosila jedan denar, a bio je dovoljan jedan poziv da se posao završi u danu. Ali, na veliko iznenađenje, gospodar već oko devet ujutro odlazi u potragu za novim radnicima, ali ne zbog obima posla, već da bi i oni koji posla nemaju mogli zaraditi, da bi mogli jesti. Isto čini i oko podneva i oko tri popodne i oko pet, jedino se brinući što ima mnogo onih bez posla, a ne što i sam već ima previše radnika. „Nedostaje samo jedan sat do zalaska sunca“, nastavio je mons. Svalina propovijed, „i zasigurno ih nitko više neće trebati za posao. Jer nisu radili, ne mogu niti jesti. Ako nitko na njih nije mislio, to ipak čini ovaj gospodar, te ih poziva u svoj vinograd bez spomena o određenoj naknadi za odrađen posao – radit će samo jedan sat te mogu očekivati eventualno koju koricu kruha“.

Vani nema više niti jednog besposlenog radnika, a oni koji su počeli rano, bili su vjerojatno sretni zbog pristigle pomoći. Radni dan nije bio toliko naporan, a upravitelj isplaćuje radnike počevši od posljednjih. „No, onima koji su radili samo jedan sat, upravitelj daje po denar – to nije plaća nego dar! Ako je njima dao po denar, onda će onim prvim radnicima, koji su podnosili ’svu tegobu dana i žegu’, barem dati trostruko“. Kada se to ne dogodi, smatraju ga nepravednim, a zapravo su isplaćeni prema pogodbi. On je darežljiv, daje istu plaću svima, zar zavist potječe od toga što je on dobar? „U ponašanju ovog gospodara Isus prikazuje ponašanje svog oca. Bog nije okrutni gospodar nego darežljivi gospodin koji ne uzvraća ljudima prema njihovim zaslugama i mjerilima nego prema njihovim potrebama, jer On svoju ljubav ne daje kao nagradu nego kao dar. Ono što ga potiče na djelovanje je čovjekova potreba – a to je njegova sreća. Ako se nekomu takvo ponašanje čini nepravednim i ne prihvaća ga, to je zato što je ’njegovo oko zlo’ – to je oko zavidnika, škrtoga, onoga koji sve čini zbog vlastitih interesa. A Bog je sama dobrota, On je dobar!

Takav nikad neće moći razumjeti djelovanje Boga koji ’ne traži vlastite interese’ nego one čovjeka!

Svoju homiliju, biskup Svalina, završio je željom za rast zajednice u Kristu, da u skladu sa današnjim Evanđeljem, znajući da je Bog sama dobrota, odgovorimo na njegovu želju za našim sudjelovanjem, da radosno, optimistično prihvatimo njegov poziv.

Nakon homilije, uslijedilo je krštenje Ivana Lanca, a zatim i obnova krsnih obećanja i sakrament sv. Potvrde za petoro krizmanika. Krizmanici i njihovi kumovi pristupali su biskupu koji im je na čelu svetim uljem učinio znak križa, čime su primili pečat dara Duha Svetoga, i tim darom postali punopravni članovi zajednice, čiji neodvojivi i aktivni članovi trebaju biti, kako im je i sam biskup poželio.

Pjevanje pod misom animirao je mješoviti zbor župe, pod vodstvom Katarine Atanacković. Nakon sv. Pričesti, u ime  krizmanika preuzvišenom ocu biskupu zahvalila je Marina Mozer, na daru svete potvrde koji su primili po njegovoj molitvi, zahvalila je kumovima, obiteljima, cijeloj župnoj zajednici i svima koji su ih pratili do ovog trenutka danas i poželjela da ojačani darovima Duha Svetoga još više svjedoče i žive svoju vjeru, i da ih na tom putu svi prate svojom molitvom. Viktor Kolarić je potom uručio biskupu skromni dar u ime krizmanika i njihovih obitelji, u znak zahvalnosti za ovaj veliki dan.

Pred sam kraj mise, župnik preč. Josip Ivešić, čestitao je svima ovaj dan, osobito roditeljima malog Ivana, koji su prihvatili dar života i podsjetio na biskupovo obećanje da će po mogućnosti osobno krstiti četvrto ili peto dijete u obitelji, kako bi to bio podsticaj budućim roditeljima. Zahvalio je roditeljima krizmanika što su prihvatili da dva, itekako povezana sakramenta, budu objedinjene u ovom slavlju, čime su i krizmanici potvrdili vjeru koju su na krštenju primili. Zahvalivši svima, čestitao je i bračne jubileje – Ankici i Bernardu Lanc za četrdeset godina braka, Damiru i Katarini Kolarić za dvadeset i Ivanu i Bojani Lanc za deset godina braka. Posebno je, na samom kraju, zahvalio ocu biskupu koji je prihvatio da bude danas sa ovom župnom zajednicom i proslavi sa njom dva velika slavlja - krštenja i krizme.

„Neka dragi Bog i dalje prati svojim blagoslovom sva nastojanja i sve dobro što se događa u ovoj našoj Srijemskoj biskupiji“, ovim riječima je župnik završio svoje obraćanje. Biskup je prije završnog blagoslova izrazio zahvalnost Bogu i poželio svima dobro, posebno krizmanicima, kojima je uputio poruku da se ne boje života, iako će biti puno pitanja, a možda neće biti bližih pravih odgovora, ali da zapamte da je odgovor uvijek u Izvoru života, kome treba da pristupaju svake nedjelje, jer Gospodin koji je život daje odgovor na sva pitanja.

Milena Mikolaci

Na svečanim sv. misama zazvan je Božji blagoslov na učenike i njihove školske torbe

HRTKOVCI (TU) - Svečanim euharistijskim slavljem u nedjelju 24. rujna, s početkom u 11 sati u Župi Svetog Klementa u Hrtkovcima proslavljena je Kateheska nedelja, te blagoslov djece, torbi i udžbenika. Svečano misno slavlje je predvodio domaći župnik vlč. Ivica Živković.

Vlč. Ivica Živković je u svojoj homiliji istaknuo: Isusova prispodoba o gospodaru i radnicima u vinogradu koji dolaze u različitim trenutcima dana vrlo je izazovna, te porukom može biti primjenjiva i na naše vrijeme. Zanimljivo je nadasve da je tom prispodobom Isus htio prispodobiti kraljevstvo nebesko, te dobrotu Oca nebeskoga koji do posljednjeg trenutka iščekuje obraćenje, to jest odlazi na trgove i ulice ‘tražiti radnike za svoj vinograd’, ali ona se može primijeniti i na izgradnju naših zemaljskih odnosa, jer je Isus među nas donio nauk svoga kraljevstva. I ako je njegova želja da to kraljevstvo zaživi među nama, onda i ova prispodoba ne priča samo o ostvarenju kraljevstva nebeskoga u vječnosti, već treba i nama danas biti vodilja kako uz pomoć kraljevstva nebeskoga izgrađivati ovo naše zemaljsko. Nedvojbeno je da je Isus dao smjernice i želi da svoje društvo i odnose izgrađujemo nadnaravnim odnosima, to jest htio je da u naše zemaljsko kraljevstvo ugrađujemo ono nebesko, čime ga istinski činimo čvrstim i stabilnim.

Stoga se i u ovoj prispodobi krije veliki poučak o vrijednosti rada i svakovrsnoga napora, budući da je u današnjemu vremenu vrijednost rada svedena isključivo na novac i zaradu. Vrijednost posla se, na žalost, ne procjenjuje po čovjeku, niti vrijednost čovjeka po tome koliko unosi sebe u određeni posao, već isključivo se mjeri visinom zarade. Zato smo danas posao i poslove sveli na poslove niže i više vrste, na one koje nitko ne želi obavljati i one za kojima svi trče. Štoviše, postoje oni koji su neisplativi i koji su isplativi, to jest od kojih bježimo i gnušamo se, napose ako je riječ o kućanskim poslovima, o radu u vrtu, vinogradu ili njivi. Danas su nam određeni poslovi ispod časti, te ih zapuštamo, te se u isto vrijeme čudimo kako nam se zemlja iseljava a neki drugi dolaze i na njoj žive. Jer mi sami određene poslove smatramo nečasnima, čekamo da nam dođe neka radna snaga iz drugih zemalja koju ćemo moći jeftino iskorištavati da nam odradi poslove koje mi ne želimo, a ne želimo priznati da time malo po malo sve gubimo. Pogotovo što živimo u vremenu u kojemu očekujemo i sanjamo brzu zaradu, pa i nismo dovoljno strpljivi i postojani izložiti se i raditi na duge staze, ali onim postojanim i poštenim radom kojem je prioritet pokazati vjernost Gospodinu, a ne brza i lagana zarada. Jer ovo naše zemaljsko ‘kraljevstvo’ se ne izgrađuje novcem, već krepošću, a novac ga razgrađuje jer razgrađuje ljudske odnose, pa i onda kada to nije odmah u prvi mah uočljivo.

No to jasnije vidimo iz prispodobe. Oni radnici koji su se usredotočili na novac, bili su puni zavisti i bijesa, kako na gospodara, teko i na svoje kolege u poslu koji su manje radili, a dobili istu naknadu. A da su bili usredotočeni na gospodarevu dobrotu i na potrebe svoje braće, onda bi sigurno drukčije reagirali, a ni njima ne bi izostala pravedna plaća. U tom slučaju bili bi zadovoljni zbog dobrote gospodareve i dobra svoje braće, a ne pogođeni i ožalošćeni gospodarevom odlukom. Da su gledali dugoročno i istinsko dobro, onda ne bi pristupili kao natjecatelji, već kao prijatelji i kolege, kao braća i zajedničari iste gospodarove dobrote. Da su gledali šire, a ne samo na svoj uskogrudni interes, mogli su otkriti novi svijet oko sebe, to jest mogli su izgrađivati novi i bolji svijet koji se izgrađuje boljim odnosima, a ne novcem i ulaganjima. Da su prepoznali da je u njihovoj moći živjeti nebeski, te ugrađivati kraljevstvo nebesko u međusobne odnose, svijet u njima i oko njih bi bio drukčiji. A kad vidimo njihovu reakciju, povrijeđenost i uvjerenje da su zaslužili veću naknadu, za pretpostaviti je da bi uzvratili gospodaru lošim radom, zabušavanjem i ‘prebijanjem računa’, da su znali što će se dogoditi. Sve su to stvari koje se i danas događaju u svijetu rada, jer se ljudi uspoređuju, procjenjuju i precjenjuju svoj rad, čime se usredotoče na krive sadržaje, umjesto da sve vrednuju polazeći od Boga.

Zato ni u današnjem društvu, unatoč tehnološkom napretku i većoj količini novca, nema ni sreće ni blagoslova dok se ne uspostave ispravni odnosi i dok se ne počne u ovo naše zemaljsko kraljevstvo unositi vrijednosti nebeskoga. Dok ne budemo zahvalni za ono što imamo i što nam je Gospodin dao, teško da će nam išta od svega što radimo služiti na spasenje i na osobnu izgradnju. A to bi doista trebao biti bitni smisao zemaljskoga rada. Zato nas Gospodin poziva da svojom zemaljskom aktivnošću odražavamo istinu da je kraljevstvo Božje već u nama, te da ga svojim životom i radom ugrađujemo u zemaljske odnose, čime doprinosimo da ovo naše zemaljsko ‘kraljevstvo’ postaje nebeskim. Gospodin od nas očekuje da radimo prije svega za izgradnju kraljevstvo nebeskoga u sebi i oko sebe, a ne samo za zemaljsku plaću, u protivnom nikada nećemo napraviti pravog društvenog pomaka. Živeći za kraljevstvo nebesko nećemo se pretvoriti na robu na tržištu niti na radnu snagu, već ćemo živjeti dostojanstvo rada pred Bogom i ljudima. Zato nam se usmjeriti prema onim trajnim vrednotama i postojano izgrađivati svojim radom svoj narod i društvo ugrađujući krepost i nebeske darove u zemaljski život, kako bismo ga već sada na zemlji posvetili, te potom uzdigli do njegove punine u vječnosti.

Nakon Vjerovanja uslijedio je blagoslov, te su djeca formirala prigodnu procesijom te su se poredali pored oltara. Prvo je župnik blagoslovio njihove torbe, a nakon toga njihove knjige, a blagoslovljen je i Atlas, krunica i molitvenik, te su na kraju ministranti prinijeli darove za svetu misu - vodu,vino i hostije. Župnik je potom poškropio svetom vodom svu djecu i narod u crkvi. Druženje djece će se nastaviti u slijedeću subotu 30. rujna, kada će se djeca iz sve tri župe Hrtkovci, Nikinci i Platičevo sastati u župnom dvorištu Župe Svetog Klementa u Hrtkovcima, gde će sudjelovati na radionici u kojoj će upoznati kulturu, običaje, i jezik Hrvata, zajedno s još mnogobrojnim aktivnostima. Radionice će biti nekoliko puta u mjesecu, svaka subota će biti u nekoj drugoj župi od ova tri sela. I za kraj ovih radionica djeca će uz župnika i još nekoliko aktivnih župljana otići na ekskurziju u Osijek, gdje planiraju posjetiti konkatedralu, zoološki vrt, Tvrđu i još dosta drugih znamenitosti Osijeka. Ovu radionicu tj. projekat financira ured za Hrvate izvan Domovine.

Tekst: Andrija Dort

ERDEVIK (TU) - Radovi na sanaciji kupole tornja župne crkve Sv. Mihaela arkanđela u Erdeviku, čekali su do petka 15. rujna 2023.godine, kada se pristupilo limarskim radovima. Naime, u razornoj oluji koja je poharala Srijem 19. srpnja 2023. godine, najteže je nastradao toranj župne crkve u Erdeviku. Olujni vjetar oštetio je kupolu tornja koja je obložena romboidnim bakarnim kockama, te otkrio dvije strane kupole tornja i porazbacao bakarne kvadrate po ulici i susjednim dvorištima. Zvonar Ivica Poljaković prikupio je veliki broj razbacanih bakarnih ploča,koliko je bilo dostupno. Župnik Nikica Bošnjaković zamolio je poduzeće "Beokran" iz Beograda, koji su sa velikom kamion dizalicom kroz šest dana podizali u korpi majstora limara da popravi oštećeni lim na kupoli. Na visini od 40 m, na kranu dizalice u korpi, limar Joška Feher iz Begeča, kroz šest dana ravnao je i zakivao otpale bakarne romboidne ploče, na dvije strane tornja. Radovi su završeni uz zaštitu i zagovor sv. Mihaela arkanđela, 22. rujna 2023. godine, na svesrdnu radost župljana i seljana u Erdeviku.

Vjernici župâ Beška i Maradik su u nedjelju, 17. rujna na dva odvojena liturgijska slavlja imali svečano predstavljanje i uvođenje u službu novog župnika vlč. Aleksandra Kovačevića

MARADIK/BEŠKA (TU) - Vlč. Aleksandar Kovačević koji je do nedavno bio na službi u Beogradskoj nadbiskupiji dekretima Biskupskog ordinarijata u Srijemskoj Mitrovici od 1. rujna 2023. godine imenovan je župnikom u župi Svete Terezije od Djeteta Isusa u Beški i župnim upraviteljem u župama Sv. Ane, majke BDM u Maradiku i Sv. Ivana Nepomuka u Putincima, kao i upraviteljem Caritasovog Doma Sv. Elizabeta u Maradiku. Za župljene župa Beška i Maradik ovo je prva promjena župnika nakon što je preč. Božidar Lusavec nekoliko desetljeća bio župnik u župama Beška i Maradik.

U službu beščanskog i maradičkog župnika vlč. Kovačevića uveo je biskupov delegat mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije, u nedjelju, 17. rujna. Misna slavlja bila su zasebna za svaku župu. Svečana misna slavlja u Maradiku u 17.30, te potom u Beški u 19 sati započela su čitanjem dekreta o imenovanju novog župnika, ispoviješću vjere, te svečanom predajom ključeva crkve i župe. Novi župnik je tada poškropio povjereni mu narod blagoslovljenom vodom.

U prigodnoj homiliji generalni vikar se osvrnuo na liturgijska čitanja 24. nedjelje kroz godinu u kojima smo slušali o oprostu i traženju oprosta. „Primjer koji nam Isus sravlja mi kao kršćani ne smijemo zaobići, kao i pitanje apostola Petra: „Učitelju koliko puta trebam oprostiti svome bratu?“ Prispodoba je to koja nas dodatno utvrđuje jer praštanje je Božji dar, čovjek ne može olako sam oprostiti“.

U završetku svoje homilije mons. Ivešić obratio se novom župniku sljedećim riječima: „Strpljenja i razumjevanja imaj s ovim ljudima, kao i vi s novim župnikom! Neka Gospodim prati svojim blagoslovom ovu župnu zajednicu. Raduje me činjenica što veliki broj djece pohađa školski vjeronauk, budite jedni drugima podrška u ovim nastojanjima da u buduće ova crkva bude puna djece i mladih.“

Po završetku prigodne homilije novi župnik ispovjedio je pred okupljenim vjernicima Vjerovanje, nakon koje je uslijedila sveopća molitva vjernika. Nakon pričesti, vlč. Kovačević kao novi župnik uputio je svoj pozdravni govor u kojem je između ostalog spomenuo: "Svećenički život je život predanja i poslanja, služenja Bogu i Vama, Njegovu narodu. Baš kao što je Isus poslao svoje apostole, tako šalje i danas tamo gdje su i kada potrebni, stoga je sastavni dio naše službe da idemo ondje gdje je potreba Crkve, gdje nas biskup kao nasljednik apostola pošalje. Velika mi je radost što sam došao u ove zajednice, i želim zahvaliti svim župljanima koje sam do sada upoznao i sreo i koji su me ohrabrili i izrazili dobrodošlicu. Vjerujem da ćemo se ubrzo svi bolje upoznati, tijesno surađivati na dobro ovih župnih zajednica i Kristove Crkve u Srijemu."  Potom je vlč. Kovačević u nastavku svojeg obraćenja zahvalio prijašnjem župniku i dekanu Zemunskog dekanata sljedećim riječima:

"Želim i ovdje zahvaliti Vašem dosadašnjem dugogodišnjem župniku, prečasnom Božidaru, koji mi je zaista bio i jest velika pomoć i podrška. Hvala mu i za toliko puno dobra što je kroz više desetljeća učinio za ove zajednice! Nastojati ću, uz Vašu pomoć, nastaviti sve to dobro djelo, i vjerujem da ćemo zajedničkim snagama još više napredovati." Potom je vlč. Kovačević zahvalio dekanu Zemunskog dekanata koji je privremeno upravljao župama kroz prijelazno razdoblje od 31. srpnja do 1. rujna: "Hvala i našem dekanu, preč. Zdravku, što je spremno i bratski uskočio u pomoć prethodnih nedjelja."

Obraćajući se okupljenim župljanima, novi župnik je nastavio: "Župa je zajednica, vjernička obitelj; župu činite Vi, dragi župljani. I o vama ovisi koliko ćemo zajednički rasti i napredovati. Kao što u našim obiteljima svaki, ali baš svaki član ima neku svoju obvezu, ulogu, posao, tako je i u našoj župnoj obitelji. Potičimo i ohrabrujmo jedni druge, i svatko neka se uključi prema darovima koje mu je Bog dao. Radujem se upoznavanju i suradnji, i neka nas dobri Bog blagoslovi i čuva!" zaključio je vlč. Kovačević.

Nakon govora vlč. Kovačevića, generalni vikar prepustio je mjesto predsjedatelja slavlja novome župniku i time simbolično završio obred uvođenja u službu. Svečanost uvođenja novog župnika obogatilo je pučko pjevanje u Maradiku i Beški, s tim da je u Maradiku molitva Gospodnja - Oče naša moljena dvojezično na hrvatskom i mađarskom jeziku zbog velikog broja župljana mađarske nacionalnosti. Nakon oba misna slavlja novi župnik se susreo i pozdravio sa svojim župljanima u župnim dvorištima.

Tekst: Davor Kormanjoš
Fotografije: Davor Kormanjoš i Darko Peka