Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 >

SVETKOVINA USKRSA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

04. travanj 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U katedrali svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, svečano misno slavlje proslave Uskrsa predvodio je mons. Đuro Gašparović, 1. travnja 2018. godine u zajedništvu sa mons. Eduardom Španovićem, župnikom, dekanom i generalnim vikarom. U slavlju je sudjelovao veliki broj vjernika zajedno s ministrantima i asistencijom. Pjevanje je predvodio mješoviti katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.

U homiliji je biskup rekao da nakon duge korizme ponovno u Crkvi odjekuje radosni Aleluja i da je to pobjednički poklik kojim Crkva hvali i slavi Boga, jer je Gospodin Isus uskrsnuo. Dvostruka je to radost koja je radost događaja da je Krist uskrsnuo i radost da su vjernici zajedno s njime podignuti u nebeske visine jer Kristovim uskrsnućem i oni postaju dionici njegove Božanske naravi. „Ova sveta misa izraz je naše hvale, naše radosti, ali je i proglas ovome svijetu: Krist je umro i uskrsnuo za svakoga čovjeka, svojim uskrsnućem prožeo je i preobrazio cijeli svijet i sav svemir: nikada više zlo ne može nadvladati ljubav i dobrotu, samo ako ljudi budu htjeli biti Kristovi suradnici i dionici njegove proslave,“ naglasio je biskup Gašparović i nastavio da je uskrsnuće vrhunac Kristova spasiteljskog djela za kršćane.To je Isus učinio i podnio zato što je bio poslušan svome nebeskom Ocu i što je htio njegovu volju do konca ispuniti, (usp. Dj 10,34a.37-43). Upravo zato što je Isus bio vjeran i poslušan svome Ocu unatoč svim nevoljama, veli Petar, Bog ga uskrisi treći dan. Naravno, Bog za svoga Sina nije dopustio da mu tijelo truleži ugleda (Dj 2,31).

Biskup je u nastavku homilije iznio događaj osvjedočenja Petra i Ivana na praznom grobu. ”Dva učenika Petar i Ivan su potrčala na grob. Ivan je bio brži, ali je pričekao Petra da dođe. Petar ulazi u grob. I što vidi? Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose smotan na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob, i vidje i povjerova. Petar je vidio nešto neobično: povoje uredno složene i ubrus brižljivo smotan na jednome mjestu. Da je netko ukrao tijelo Isusovo, ne bi ostavio uredno složene povoje. Petar je zbunjen. Što bi to imalo značiti? Međutim, kad je ljubljeni učenik vidio to isto, u njemu se konačno pojavio novi svijet. Naš tekst kaže kratko: vidje i povjerova. Iako u tome trenutku nisu još u potpunosti upoznali Pisma, ipak je Ivan povjerovao: doista, nije moguće da bi Bog dopustio ‘da pravednik njegov truleži ugleda’! Ono što je Ivan vidio, vidio je i Petar i Marija Magdalena. Mogli su to vidjeti i Isusovi protivnici. Ali oni nisu povjerovali. Pred istom činjenicom neki vjeruju, a nekima i dalje srce ostaje zatvoreno.”

Na koncu je biskup zaključio da je Kristovo uskrsnuće, Kristova proslava i vjerničko uzdignuće. “Pozvani smo u istu slavu zajedno s njime. On je onaj dobri Pastir koji svoj život za nas polaže i koji nas vodi sa sobom, sve do vječnih pašnjaka. Sve što je Bog učinio njemu i na njemu i za nas je određeno. Njegova proslava – naša je slava, njegovo uskrsnuće i nas uzdiže iznad ove propadljive zemlje, po njemu, pravom Sinu Božjemu i mi postajemo istinski Božji sinovi i kćeri. Evo, tu počiva naša vjera. Ona je upravo to: vjera, a nikada sigurnost. I nas Duh potiče da vjerujemo. Tamo gdje nevjerničke oči ne mogu ugledati niti se srce otvoriti. A to je Uskrs: u svakodnevnom životu prepoznati i osjetiti Božje djelovanje. Tamo gdje bi nevjernik u praznome grobu vidio još jednu nesreću u tragičnom završetku Isusova života, tamo vjernik vidi i vjeruje.

I mi vjerujemo i mi smo tomu svjedoci.”

Na koncu uskrsnoga slavlja mons. Španović je vjernicima zahvalio na svakoj pomoći i sudjelovanju u pripravi i tijeku slavlja te svima čestitao sretan Uskrs uz najavu programa slavljenja uskrsne osmine.

                                                                                      Mario Paradžik

VAZMENO BDIJENJE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

04. travanj 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Veliku subotu 31. ožujka 2018. godine započeli su obredi Vazmenog bdijenja u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici blagoslovom ognja, ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće, koja simbolizira svjetlo uskrslog Krista, te svečanim ophodom koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović u zajedništvu sa mons. Eduardom Španovićem i Vladislavom Vargom, grkokatoličkim župnikom u Srijemskoj Mitrovici, a pridružio im se I vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku i pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici.. 

Nakon svečanog ulaska u katedralu i paljenja svijeća, vazmeni hvalospjev uskrsnoj svijeći ispjevao je mons. Španović. Uslijedila je služba riječi te svečani “Slava Bogu na visini” slijedom koje su ponovno zazvonila sva zvona srijemskomitrovačke katedrale, a Mješoviti katedralni zbor nastavio pjevati Slavu.

U homiliji biskup Gašparović je rekao da s ovom svetom noći, u kojoj se slavi liturgijsko bdijenje, ne može se mjeriti nijedna druga noć. Ni ona božićna ponoćka koja je svima tako bliska, jer podsjeća na Isusov dolazak na ovu zemlju. “U ovom večerašnjem bdijenju slavimo najsvečaniji i najčudesniji događaj Isusove pobjede nad smrću, tamom i grijehom. Ovo je, naime, noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. A u svečanom hvalospjevu uskrsnoj svijeći čuli smo maloprije kako Crkva pjeva: ‘Nek usklikne sada nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji. Jer, ovo je noć koja vraća milost i otima nas od tmina grijeha i opačina svijeta’. U liturgiji ove svete noći isprepliću se toliki događaji naše svete vjere da ih je jedva moguće i nabrojiti. U tren oka prelazi se iz jednog svijeta u drugi: iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od grijeha u milost i svetost,” naglasio je biskup. U nastavku predvoditelj slavlja je razjasnio liturgiju svjetla koja pokazuje umreženost naravi i nad naravi, a liturgija riječi provela je vjernike kroz povijest spasenja, od stvaranja i edenskog vrta do Getsemanskog vrta i križa na Kalvariji po kojem su spašeni i otkupljeni. Liturgija vode  posviješćuje važnost krštenja kojim se postaje djeca Božja. “Završit ćemo ovo bdijenje euharistijskim spomen-činom ljubavi koji nam je Gospodin ostavio u četvrtak navečer, za vrijeme pashalne večere koju je slavio sa svojim učenicima,” rekao je biskup i zaključio: “Sve vas koji ste u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati molitve i sakramentalnog života, i koji ste aktivno i pobožno sudjelovali u obredima svetog Trodnevlja, pozivam da učvrstite vjeru u Isusovo uskrsnuće i da ostvarite u sebi ono što je uskrsli Isus rekao Tomi i apostolima da blaženi oni koji ne vidješe a vjeruju, a to smo mi.”

Blagoslovom krsnog studenca, podjeljivanjem sakramenta svete potvrde i euharistijskom službom završilo je slavlje Vazmenog bdijenja i otvorena radost Kristova Uskrsnuća.

                                                                                                Mario Paradžik

USKRSNA PASTIRSKA PORUKA I ČESTITKA 2018. GODINE

04. travanj 2018.

Uskrsna pastirska poruka i čestitka 2018. godine

Braćo svećenici, braćo i sestre!

Dogodio se Uskrs, najveći, najstariji i najvažniji blagdan-svetkovina, temelj i sigurnost naše vjere, ispunjenje svih naših nada, dovršenje našega spasenja, potpuna pobjeda života nad smrću, dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, praštanja nad osvetom, svjetla nad tamom i zlom grijeha, radosti nad tugom i uskrsnuća nad grobom.

Krist je u ovozemaljskom životu činio čudesa, ali Kristovo uskrsnuće je najveće čudo otkad postoji ova zemlja. To je čudo Božje ljubavi. To je najveći događaj u povijesti ljudskoga roda i to je temelj našega vjerovanja, ono na čemu počiva naša vjera. Uskrs je blagdan pobjede i života, radosti i mira. Po Uskrsu sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe, patnje, svakodnevni križevi i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao i neizmjernu vrijednost. Svojim uskrsnućem Isus je nama pokazao put u život. Dokazao je da je pravi Bog i pravi čovjek; da je njegova nauka istinita, sve što je rekao to se i dogodilo; pokazao je da ćemo jednom i mi uskrsnuti.

Mnoštvo svjedoka govore o Isusovu uskrsnuću. Tu je prazan grob, anđeli s neba, one žene sa zemlje, preplašeni vojnici koji su na zemlju popadali od svjetlosti slave njegove, njegovi učenici koji su svojim rukama opipali rane na uskrslom tijelu, te se uvjerili da Uskrsli nije nikakva sablast, utvara, nika­kav produkt njihove mašte. Svjedoci su i sami Židovi koji u svom strahu nisu znali ništa drugo do ponav­ljati da su ga ukrali učenici, te potplaćivali vojnike da lažno svjedoče. I mi smo svjedoci Kristova uskrsnuća ako čvrsto vjerujemo u njegovo i svoje uskrsnuće iako nismo vidjeli uskrsnuloga.

Uskrs nas poziva na uskrsnu radost i mir. Radujmo se, ali istin­ski! Uskrsli je među nama, s nama i u nama. On je naš mir i sreća, uskrsna radost i vječni spas. Radujmo se unatoč tome što nas salijeću patnje i nezgode, boli i razni životni križevi. Sve to ima svoj puni smisao, jer se samo "po muci i križu" ide sigurno ususret slavi uskrsnuća.

Ne zaboravimo nikada kako nam Uskrs poručuje: mislite jedni na druge, darivajte se jedni drugima, volite jedni druge kao što je Krist vas ljubio. Radije svoj život pretvarajmo u darivanje. Nemojmo biti jedni protiv drugih, nego se već jednom u liku Krista, Spasitelja svih ljudi složimo i postanimo graditelji novoga pravednijeg života i svijeta. Uskrs nas  na to poziva.

Vjerovati u Uskrsnuloga znači davati svijetu svjedočanstvo o ljubavi i životu koji se preobražava. To se ne može činiti samo riječima već poglavito zalaganjem i radom. Zalaganjem na svemu onome što ovaj život čini pravednijim, ljudskijim i sretnijim. Borba protiv nepravde, mržnje, grijeha i svakoga zla – znak je vjere u Uskrsnuloga i predanja samomu Bogu.

Da, Krist je uskrsnuo – mi živimo zauvijek! Blago nama! Blago svima koji vjeruju i nadaju se životu vječnom i blaženom.

Dok molim, da osobno susrećemo uskrslog Gospodina u našem životu i učvršćujemo zajedništvo s njime i međusobno te da nas obdari milošću, snagom, mirom i radošću novoga života, svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

 Srijemska biskupija, o svetkovini Uskrsa 2018.

                                                                          Đuro Gašparović, biskup

 

HUMANITARNI USKRŠNJI SAJAM CARITASA ZA SRIJEM

04. travanj 2018.

ZEMUN (TU) - Na Veliki četvrtak, 29. ožujka, u župi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu, drugu godinu zaredom organiziran je Humanitarni Uskršnji sajam Caritasa u okviru projekta „Razvoj župnih Caritasa i smanjenje siromaštva“. I ove godine izlagači su bili volonteri Caritasa i župljani, a također su se predstavile žene izbjeglice iz Prihvatnog Centra Principovac, gdje Caritas organizira i sa njima radi radionice za izradu nakita, dekupaž i krojačku radionicu.

Caritas župe Zemun ovu akciju započinje svake godine na Pepelnicu kada se podjele kasice Caritasa, s preporukom da kroz vrijeme korizme štedi. Kasice se vraćaju na Veliki četvrtak i njima se dodaju darovi od Cvjetnice, koji vjernici daju prilikom preuzimanja blagoslovljenih grančica.  Volonteri župnog Caritasa su sredstva prikupljena na svim ovim akcijama podjelili siromašnima kako bi i oni mogli dostojno da proslave Uskrs.

                                                                                Petar Duljuć

OBREDI VELIKOG PETKA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

31. ožujak 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Obrede Velikog petka 30. ožujka predvodio je u srijemskomitrovačkoj katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, biskup Đuro Gašparović uz sudjelovanje župnika mons. Eduarda Španovića i Maria Paradžika, župnika u Laćarku
Obredi Velikog petka počeli su ulaznom procesijom u tišini i prostracijom ispred glavnog oltara. Uslijedila je Služba riječi u kojoj je nakon čitanja pjevana Muka Gospodina Isusa Krista po Ivanu. Muku su pjevali mons. Španović, solista i katedralni zbor “Sveta Cecilija” pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.

U prigodnoj homiliji biskup Gašparović je rekao: “U posvemašnjoj tišini započelo je današnje bogoslužje. Nisu zvonila zvona. Izostala je ulazna pjesma. Prostracija bez riječi pred oltarom. Oltar je gol, nepokriven. Bez poljupca oltaru, bez pozdrava zajednici, čak i bez onoga uobičajenoga Pomolimo se izrekli smo molitvu i onda je slijedila ova dirljiva služba riječi. Ovo je jedinstven dan u cijeloj godini, ovo je jedinstveno bogoslužje. Ne znamo što bismo rekli, jer stojimo pred velebnom, nikada do kraja shvaćenom tajnom. Stojimo pred Bogom, pred Božjim Sinom koji je ponizio samoga sebe sve do smrti, smrti na križu.

Lik Isusov na križu stoji na počasnom mjestu u svakoj našoj kući. Ali, na koncu, ipak stoji ono: Zašto? Zašto je čovjek toliko Bogu važan da za nj šalje svojega Sina? Kako to, da Bog – koji je svemoćan – nije izabrao neki drugi put da izbavi ljude od zla i grijeha? Na koncu, zašto je Isus morao trpjeti baš toliko strašne boli? Silno je trpio i u duhu i tijelu. Strašno je za njega bilo doživjeti da ga odbacuju, da ga preziru, da mu se rugaju, da od njega glavu odvraćaju toliki kojima je činio dobro i samo dobro? Strašno je bilo kad je Isus vidio da od njega u strahu bježe i njegovi najbliži učenici. Strašno je za Isusa bilo – uz strašne muke – doživjeti na križu još i posvemašnju odbačenost i osamljenost, tako da je kriknuo: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

Biskup je zaključio: “Stojimo pred tajnom križa. Isusovog i našega.Tu tajnu križa možemo samo vjerom prihvatiti i ljubavlju prigrliti, sve u nadi da je Bog vjeran svojim obećanjima. To činimo i danas. Danas se duboko klanjamo otajstvu Kristova križa. I evo, sada, za koji trenutak, iznijet ćemo znamenje svetoga križa i svi ćemo mu se pokloniti s dubokim poštovanjem i ljubavlju. I molit ćemo od Boga da nam u srce utisne zahvalnost Kristu za muku križa koju je za nas podnio i molit ćemo ga za mudrost, ustrajnost, pouzdanje i ljubav kojima će svatko od nas svoj križ nositi i iznijeti do Božje volje.”

Nakon homilje uslijedila je sveopća molitva Crkve i potom klanjanje križu za vrijeme kojega je zbor pjevao napjeve o križu i “Puče moj” što je doprinijelo snažnom iskustvu sjedinjenja s Kristovom patnjom. Nakon ljubljenja križa vjernici su se pričestili, otvoren je Božji grob i na koncu obreda biskup je izmolio molitvu nad narodom. Uslijedile su private molitve na Isusovu grobu.

                                                                                                            Mario Paradžik

MISA BLAGOSLOVA I POSVETE ULJA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

31. ožujak 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Kao i prijašnjih i ove je godine na Veliki četvrtak slavljena misa posvete i blagoslova ulja i susret svećenika Srijemske biskupije u katedrali u Srijemskoj Mitrovici. Misno slavlje predvodio je biskup mons. Đuro Gašparović u zajedništvu sa svim svećenicima biskupije i grkokatoličkim župnicima u Srijemu. Biskup je na početku pozdravio sve svećenike i Kristove vjernike laike kao i župljane župe Srijemska Mitrovica. Čestitao je svećenicima svećenički dan ustanove svetog reda. „Ovo slavlje je prigodom svećeničkog dana i posvete i blagoslova bolesničkog, katekumenskog i krizmenog ulja. Ovo je dan kada je Isus ustanovio euharistiju i sveti red svećeništva. Zato vam čestitam na svećeničkom pozivu i poslanju koje ostvarujete u župama koje su vam povjerene”, rekao je biskup Gašparović uvodeći u euharistijsko slavlje.

U homiliji biskup je izrazio radost što su se, kao prezbiterij, svi svećenici okupili na svoj svećenički dan Veliki četvrtak, u zajedništvu s vjernicima Srijemske Mitrovice. “Kad slavimo naš svećenički dan, tada je to razlog za našu zahvalnost, da Bogu damo hvalu, obnovimo svoja svećenička obećanja data na ređenju i uzdignemo naše molitve kao pohvalu Bogu jer svetim redom svećeništva ‘velika nam djela učini Gospodin’ (Lk 1,49), nastavio je biskup. Kada Bogu zahvaljujemo osjećamo radost jer su njegova velika djela kojima nas je obdario znak njegove očinske ljubavi i doživljavamo ih kao milost, nezasluženi Božji dar, da nas, premda nevrijedne, On pogleda i obdari onim što nas ispunja radošću.” Biskup je naglasio da uz radost svećenici osjećaju i odgovornost za primljene darove koji upućuju na suradnju jednih s drugima i time postaju suodgovorni za vodstvo Božjega naroda. Tako se jača svećeničko bratsko zajedništvo, a onda i suradnja sa svim Kristovim vjernicima laicima, jer je sveti red usmjeren k spasenju drugih i osobnom posvećenju.
Biskup je naveo poziv apostola Petra: “’pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada’ (1 Pet 5,1-4). Znademo da smo, kao i Krist svećenik, pomazani radi ljudi da bismo, po Crkvi, bili blizu konkretnom narodu Božjemu koji nam je povjeren: da nitko ne bude isključen iz naših srdaca, iz naših molitava, radosti i osmijeha; da očinskom ljubavlju prihvaćamo sve ljude, a kad ih opominjemo, da to uvijek bude sa željom da ih približimo Bogu; da nikoga ne preziremo već da sve rado prihvaćamo; da budemo sluge zajedništva, posebice dobrih odnosa i suradnje među nama svećenicima; da prvi pružamo ruku i da odbacujemo ogovaranje i osude; da ne vičemo na onoga tko Isusa ostavi i tko se izgubi na putu, već da uvijek budemo otvoreni primiti ga nazad kao milosrdan otac; da strpljivo slušamo slabosti, grijehe i probleme te da pratimo korake osoba obasipajući ih božanskim oprostom i velikodušnim suosjećanjem”, zaključio je biskup Gašparović.

U nastavku misnog slavlja okupljeni svećenici obnovili su svoja svećenička obećanja, a biskup Gašparović blagoslovio je katekumensko i bolesničko i posvetio krizmano ulje.

Liturgijsko slavlje animirao je katedralni i župni zbor, pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.

Nakon mise svećenici su se u župnoj dvorani susreli s biskupom Gašparovićem. Na susretu je progovorio vlč. Dušan Milekić o svećeničkoj vjeri.

                                                                                                                                   Mario Paradžik

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 >