DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE – SVIBANJ 2021.

PETROVARADIN (TU) – U ponedjeljak, 10. svibnja 2021., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije.

UČENICI KOJI POHAĐAJU HRVATSKI JEZIK S ELEMENTIMA NACIONALNE KULTURE NA IZLETU U LAĆARKU

LAĆARAK (TU) – U subotu, 8. svibnja 2021., s početkom u 10.00 sati, učenici srijemskomitrovačkih osnovnih škola koji pohađaju predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, pošli su na svoj godišnji izlet. Njima su se priključile učenice koje pohađaju istu nastavu u Sotu. One su doše u pratnji svoje učiteljice Ane Hodak. Ove godine izlet je organiziran u prostorijama župe Sveta Ana, Majka Blažene Djevice Marije u Laćarku.

U SRIJEMSKOJ KAMENICI PROSLAVLJEN CRKVENI GOD

SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U ponedjeljak, 3. svibnja 2021., u župi Našašće svetog Križa, u Srijemskoj Kamenici proslavljen je crkveni god. Ove godine navršilo se i 275 godina od obnove župe, te je samim time i ovogodišnja proslava bila ljepša i svčanija. Svečano euharistijsko slavlje, s početkom u 18.30 sati, predslavio je vlč. Nikica Bošnjaković, župnik iz Šida, a uz njega su suslavili: domaćin vlč. Zdravko Čabrajac, upravitelj župe, vlč. Dušan Milekić, župnik iz Inđije, vlč. Ivica Živković, župnik iz Hrtkovaca, vlč.Ivan Rajković, Rajković, župnik iz Petrovaradina 2 i preč. Marko Loš, župnik iz Petrovaradina 3.

ŽIVOT, LIK I KRJEPOSTI MAJKE MAJKE AMADEJE PAVLOVIĆ (6.)

Svjedočanstva biskupa i svećenika o krjeposnu životu majke M. Amadeje Pavlović (Listić br. 6)

NEDJELJA DOBROGA PASTIRA U HRTKOVCIMA 2021.

HRTKOVCI (TU) – U nedjelju, 25. travnja 2021., vjernici župe Sveti Klement, papa i mučenik, svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati, proslavili su Nedjelju Dobroga Pastira. Kao pripravu za euharistijsko slavlje imali su prigodnu katehezu koja je organizirana kroz tjedan uoči Nedjelje Dobroga Pastira. Na osobit način, naglasak je bio na četvrtku, kao danu koji je okupio najviše djece u jednom danu. Polaznici kateheze bila su djeca osnovnoškolskog uzrasta, koja se redovito okupljaju na katehetske susrete, te vrijednim radom trajno nastoje rasti u vjeri i vjerskoj izgradnji. Kao materijal za katehetsku pouku korišteni su predlošci i materijali vjeroučiteljice Ane Hodak, koji su za tu prigodu izrađeni pri Biskupijskom Pastoralnom Centru Srijemske biskupije. Katehetski dio priprave bio je uokviren u tematski susret pod nazivom Isus – Dobri Pastir, a kroz materijale je omogućeno da se katehetski susret uobliči kao kreativna radionica.

Vijesti

IN MEMORIAM: PREČ. PETAR PETROVIĆ

24. kolovoz 2020.

ĐAKOVO (TU)  – Preč. Petar Petrović, umirovljeni slakovački župnik i začasni kanonik Prvostolnog kaptola u Đakovu, preminuo je u Svećeničkom domu u Đakovu u ponedjeljak, 17. kolovoza 2020. u 83. godini života i 58. godini svećeništva. Molitva i obred ispraćaja tijela pokojnog svećenika iz Svećeničkog doma održan je 17. kolovoza u poslijepodnevnim satima. U zajedništvu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Ivanom Ćurićem te uz četrdesetak svećenika, bogoslova, časnih sestara i djelatnika Svećeničkog doma, obred ispraćaja predvodio je vlč. Petar Vidović, ravnatelj Svećeničkog doma. Sprovodni obredi, koje je predvodio mons. Ćurić, održani su u srijedu, 19. kolovoza na Gradskom groblju u Đakovu, a potom je uslijedila misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici.

Liturgijski obred ukopa

Pozdravljajući sve okupljene vjernike, časne sestre, bogoslove i pedesetak nazočnih svećenika, biskup Ćurić je uime mons. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkog te uime mons. Marina Srakića, nadbiskupa u miru izrazio iskrenu sućut rodbini i prijateljima pokojnika, prezbiteriju Nadbiskupije te župljanima župa u kojima je preč. Petrović vršio svećeničku službu.

Na početku prigodne homilije mons. Ćurić naglasio je kako u svjetlu Božje riječi možemo proniknuti i ona najdublja obzorja svoga života i postojanja: „Upravo očima vjere svoj pogled ne upiremo prema nečem dalekom i nedokučivom, već znamo da zapravo svakim trenutkom svoga života idemo ususret nekomu koji nam se objavio, koga poznajemo i čiju blizinu uvijek zazivamo da stazom spasenja povede sve naše korake, sve dane našeg zemaljskoga puta. To je Krist Gospodin, koga nam apostoli nisu navijestili slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva, kako smo čuli u Drugoj poslanici apostola Petra, stijene vjere i poslanja Crkve, čije je ime od krštenja ponio i naš brat od koga se danas opraštamo.“

Ukazujući na slabost i krhkost suvremenog čovjeka pred izazovima trenutne pandemiije uzrokovane širenjem koronavirusa, biskup Ćurić je nastavio: „Život nam zna donijeti toliko izazova i nesigurnosti na planu osobne životne povijesti i još mnogo šire, u životu zajednica, naroda i cijeloga čovječanstva. Dionici smo sadašnjega vremena u kojem smo na najširoj razini mogli uočiti krhkost i ranjivost nas ljudi. Možda se svojim osjećajima i mislima katkad svrstamo među ljude koji plaču nad svojim vremenom kao da bi vremena naših pređa bila dobra, kako nas danas u liturgiji Časoslova poučava sv. Augustin, dodajući: Kad bi se mogli vratiti u vremena otaca svojih, i onda bi isto mrmljali.“ Ipak, tu Augustinova pouka ne staje: „Jasno nam daje do znanja da u svemu imamo razloga zahvaljivati. Jer kršćanski navještaj i život u svjetlu vjere trajno nosi klicu radosne nade spasenja.“

Kako bi podsjetio sve okupljene da je i pokojni svećenik Petar bio služitelj toga navještaja, biskup Ćurić citirao je dio homilije preč. Petrovića svojim župljanima u Slakovcima iz 2011. godine o spomenu 25. obljetnice progonstva: „Bog je učinio čovjeka na sliku svoje besmrtnosti. Naš je Stvoritelj i naš otac. Čovjek mu sliči kao što sin sliči svome ocu. Sudjeluje u njegovoj naravi i u njegovoj vječnosti. Stvoren je za besmrtnika, za neraspadljivost. Ove velike istine prihvaćamo kao vjernici u redovitom životnom tijeku, ali nam izgledaju pjenušave i nestvarne kad se suočimo sa smrću svojih milih jer nam se smrt nameće kao udarac… Sama vječnost nije neki mlitavi, pasivni mir, nego u njoj život pravednika raste jer sudjeluju u preobilnom Božjem životu

Pročitao je i riječi kojima je sâm pokojnik 2013. godine u Slakovcima označio svoj život, slaveći zlatni svećenički jubilej: „U svojoj službi prošao sam čak 17 župa, u nekima i po dva puta. Bogu zahvaljujem za sve godine što sam mogao služiti Crkvi i narodu pokraj svih svojih slabosti s kojima se svaki čovjek bori, pa i ja kao svećenik. Mislim da sam dosta toga dao svojim vjernicima gdje god sam bio. Vidio sam da su vjernici svugdje to priznali i s radošću sa mnom surađivali.“, Pomoćni biskup potom je dodao kako je ta  suradnja i njegova okretnost, koji puta neobično hitro, uspjela ostvariti vrijedna djela, te je sa zahvalnošću spomenuo njegovo brižljivo oblikovanje župnog pastoralnog života, kao i obnovu crkava i gradnju, čak četiriju novih župnih kuća.

Životopis preč. Petra Petrovića

U svojoj homiliji mons. Ćurić ocrtao je i život pokojnog svećenika. Preč. Petar Petrović rođen je 27. srpnja 1938. godine u Hrtkovcima, u Srijemskoj biskupiji, od oca Antuna i majke Katarine. U Hrtkovcima pohađa osnovnu školu i prva četiri razreda srednje škole, koju nastavlja najprije u Rumi, a potom u Biskupskom liceju u Đakovu, gdje je maturirao 1957. godine. Nakon toga započinje filozofsko-teološki studij u Đakovu, koji će prekinuti 1959. radi odsluženja vojnoga roka u Ćupriji i Užičkoj Požegi. Od 1961. nastavlja formaciju i studij u Đakovu gdje je zaređen za svećenika na Petrovo, 29. lipnja 1963.

Nakon ređenja započinje njegov, po broju zajednica u kojima je djelovao, veoma dinamičan svećenički rad. Nakon jednogodišnje službe kapelana u Đakovu, imenovan je župnim upraviteljem u Odvorcima (1964/66.), u Viškovcima (1966/73.), potom je bio župnikom u sljedećim župama: Petlovac (1972/74.), Stari Jankovci (1974/77.), ponovno Viškovci (1977/78.), Slakovci (1979/85.), Viljevio (1985.), Surčin (1986.), Marijanci (1986/88.), Štitar (1988/89.), Luč (1989/90.), Morović (1990/92.) – gdje ga zatiče Domovinski rat i progonstvo.

U ratu je imenovan i župnim upraviteljem Sarvaša te je pastoralno skrbio za brojne prognanike, nalazeći i sam utočište kod subraće svećenika u Čepinu, Osijeku i Drenovcima. Nakon toga slijedi župnička služba u Strošincima (1993/94.), Budimcima (1994/96.) nakon čega je ponovno župnik u Slakovcima od 1996. – boraveći izvan župe s ostalim slakovačkim prognanicima, da bi se 1998. vratio u župno sjedište, gdje ostaje do umirovljenja 2014. godine. Od 1998. u dva petogodišnja mandata vršio je i službu dekana Otočkoga dekanata. Začasnim kanonikom Prvostolnog kaptola u Đakovu postao je 2004. godine.

U godinama mirovine rado je pomagao svećenicima na župama, a posebno je bio redovit u ispovjedničkoj službi svakog hodočasničkog »osmoga« u mjesecu u svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Od umirovljenja do smrti preč. Petrović živio je u zajednici Svećeničkog doma u Đakovu, stoga je mons. Ćurić uime pokojnoga svećenika zahvalio ravnateljstvu Svećeničkog doma, sestrama redovnicama i osoblju, na požrtvovnoj brizi u vremenu njegove bolesti, osobito u njegovim zadnjim danima.

Nakon prigodne homilije, župljanin i suradnik slakovačke župe sv. Ane, prof. Blaž Jukić održao je kratak govor uime svih vjernika i župljana župa na kojima je za života pokojni svećenik Petar djelovao.

Misa zadušnica

Misa zadušnica za pokojnog svećenika slavljena je u đakovačkoj prvostolnici. Predvoditelj je bio mons. Ćurić u zajedništvu s preč. Antunom Kneževićem, župnikom i dekanom Otočkog dekanata; vlč. Mirkom Mrnarevićem, župnikom Župe sv. Ane u Slakovcima; vlč. Petrom Vidovićem, ravnateljem Svećeničkog doma u Đakovu; domaćim sinom slakovačke župe fra Vladimirom Vidovićem, OFMConv. te dvadesetak drugih svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodili su bogoslovi, uz glazbenu pratnju mo. Ivana Andrića. U odjeku navještaja Božje riječi te s posebnim osjećajem zajedništva, nakon navještaja evanđelja biskup Ćurić izrekao je nekoliko molitvenih zaziva. U prigodnoj šutnji i molitvi osobito se molilo za sve svećenike, žive i pokojne, kao i za nova svećenika i redovnička zvanja.

Bruno Diklić

Izvor: djos.hr

U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJEN SVETI ROK, HODOČASNIK

18. kolovoz 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U ponedjeljak, 17. 8. 2020., na srijemskomitrovačkom katoličkom groblju, u grobljanskoj kapeli koja je posvećena svetom Roku, hodočasniku, svečano je proslavljen spomendan svetog Roka, hodočasnika.

Euharistijsko slavlje, u 8.00 sati, predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović.

Na samom početku, pozdravljajući sve okupljene vjernike mons. Eduard Španović je rekao:

 

 

Iako je, po datumu, sveti Rok bio jučer, mi smo se okupili danas na našem groblju, u našoj kapeli oko lika svetog Roka, kako bismo liturgijski proslavili nama tako dragog sveca. Jučer smo svečano proslavili nedjelju – Dan Gospodnji, a danas smo se okupili da u našoj kapeli svetog Roka moliti za svoje pokojne, kako činimo svakog ponedjeljka.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je progovorio o riječima Evanđelja, kojima je tema Isusov govor ne gori, te na govor o blaženstvima.

 

 

Dragi vjernici, upravo smo čuli riječi Evanđelja. Ovaj Isusov Govor na Gori je temelj našeg vjerovanja. Sveti Rok ga je znao i po tom govoru živio. Isus je sav zakon sveo na zakon Ljubavi, stoga On i govori: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, a bližnjega kao samog sebe. Ovo je zakon po kojem mi kršćani trebamo živjeti, osobito u današnje vrijeme, kada vlada iskrivljena ljestvica vrjednota. Ovo je zakon kojeg se trebamo držati. Sveti Rok je po tom zakonu živio i zato ga mi danas slavimo. Nisu slučajno naši pređi ovu kapelu posvetili zaštiti svetog Roka. Ovdje se okupljamo redovito svakog ponedjeljka moliti za svoje pokojne. Ne samo na ovom, nego i na drugim grobljima, molimo i za one kojima se groba ne zna. Spasonosno je moliti za pokojnike a najsavršenija molitva je sveta Misa.

Na koncu euharistijskoga slavlja, okupljeni vjernici izmolili su molitvu za pokojnike, te za se i na taj način prisjetili da smo na ovoj zemlji samo hodočasnici kojima je konačni cilj vječno zajedništvo s Bogom.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Ivan Reves

U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJENA SVETKOVINA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO

15. kolovoz 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U subotu, 15. 8. 2020., u srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečano je proslavljena svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velika Gospa.

Euharistijsko slavlje, u 9.30 sati, koje je predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović.

Na samom početku, pozdravljajući sve okupljene vjernike mons. Eduard Španović je rekao:

Okupili smo se oko Isusove i naše Majke na najveći Marijin blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Ovo slavlje smo veoma lijepo započeli sinoć na našoj dragoj Kalvariji, u lijepom broju. A nastavljamo ga danas ovom najvećom Marijinom svetkovinom.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je progovorio o liku Blažene Djevice Marije, te ih potaknuo na veću pobožnost prema dragoj nebeskoj Majci.

Kad slavimo Mariju , slavimo i Isusa, Isusu ne smeta da slavimo njegovu Majku. Marija je od svog začeća predodređena za velike stvari i zbog toga je jedina izuzeta od ljage Istočnog grijeha. Što slavimo na Bezgrešno začeće 8.12. da Marija spremno govori svoj DA na anđelov poziv. da smo po njenoj otvorenosti Bogu i svi mi spašeni. Samim tim nije Isus dozvolio za Mariju istu sudbinu koju imamo i svi mi na kraju svog života. nego da je Marija na kraju svog života i dušom i tjelom uznesena na nebo i da je tamo okrunjena za Kraljicu. Marija je moćna zagovornica, rado joj se molimo. Ne ljuti se Isus kad častimo njegovu Majku, naprotiv to ga veseli, poručio je mons. Eduard Španović.

Nakon pričesti i popričesne molitve, vjernici su se okupili oko Marijina oltara, otpjevali Veliča, te izmolili molitvu Zdravo Kraljice.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Miroslav Barat


BDIJENJE – UOČNICA VELIKE GOSPE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

15. kolovoz 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA – KALVARIJA (TU) – U petak, 14. 8. 2020., u srijemskomitrovačkoj župi proslavljena je tradicionalna uočnica – bdijenje pred svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, tj. pred Veliku Gospu. Sveta Misa se, tradicionalno slavi na Kalvariji pred crkvom koja je posvećena Žalosnoj Gospi Mitrovačkoj.

Nakon molitve krunice, te prilike za Sakrament Pomirenja slavljeno je Euharistijsko slavlje na Kalvariji, u 19.00 sati, koje je predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović.

Na samom početku, pozdravljajući sve okupljene vjernike mons. Eduard Španović je rekao:

okupili smo se na našoj dragoj Kalvariji oko naše drage Mitrovačke Žalosne Gospe, u predvečerje najvećeg marijanskog blagdana, svetkovine Velike Gospe. Zasigurno da nam je želja pred Gospodina izliti sve svoje molbe i želje. Učinimo to sa najvećom pobožnošću i ljubavlju.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je progovorio o liku Blažene Djevice Marije, te ih potaknuo na veću pobožnost prema dragoj nebeskoj Majci.

Večeras i sutra se kršćani širom svijeta okupljaju u marijanskim svetištima. U naša lijepa Marijanska svetišta Ilok, Aljmaš, Marija Bistrica, Trsat,... i u svjetska svetišta poput Lurda i Fatime oko lika drage Isusove Majke da ju mole za zagovor. Nalazimo se uoči najvećeg marijanskog blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, ali o tome ću pričati sutra. Danas želim da u svom srcu stvorimo ozračje sutrašnje svetkovine. Širom naše drage Domovine ljudi će se okupljati u marijanskim svetištima ali u nešto manjem broju, zbog situacije sa korona virusom. Danas smo se i mi okupili oko naše Mitrovačke Gospe Žalosne, oko Njenog kipa koji se nalazi u ovoj kapeli. Na ovom mjestu trebamo se osjećati kao kod kuće, a duhom se ujediniti sa tolikim kršćanima širom svijeta. Predajmo Mariji svoje potrebe, svoje molitve. To je naša draga Majka koja će nam pomoći. Molimo za oboljele, za medicinsko osoblje, da se ova situacija smiri, za lijek. Mnoge su naše prošnje i potrebe i sve ih stavimo u Marijine ruke, poručio je mons. Eduard Španović.

.

Ivica Zrno

SLAVLJE SVETE POTVRDE U ŠATRINCIMA

12. kolovoz 2020.

Za crkvu Sveti Stjepan Ugarski, kralj i vjernike koji redovito pohađaju sveta misna slavlja u Šatrincima, današnji događaj je bio od osobitog značenja. Može se reći da je ovo bio svojevrsni dar ovoj crkvi koja ove godine slavi jubilej 170 godina.

 

 

ŠATRINCI (TU) – U nedjelju, 9. kolovoza 2020., u Šatrincima, filijali župe Irig, za vrijeme redovite svete Mise, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović podijelio je Sakramenat svete Potvrde učenicima srednje škole. Ovo je prva generacija krizmanika srednjoškolaca u Srijemskoj biskupiji.

Na početku misnoga slavlja mons. Đuro Gašparović je izrazio radost poradi današnjega događaja za ovo selo, kao i za ovu malu zajednicu vjernika koja svojim redovitim okupljanjem na euharistijska slavlja svjedoči svoju vjeru i pripadnost Isusu Kristu.

Imena naših krizmanika: Danijel Birinji, Emilija Birinji, Ivan Birinji, Kristijan Birinji, Marko Buzaš, Brigita Čitneki, Gabrijela Čitneki, Mihajlo Gemeri, Gašpar Juhas, Nenad Lazar, Melisa Mrkonjić, Andrea Sabo, Kristijan Varga, Marijana Varga iz Šatrinaca i Norbert Pap iz Dobrodola.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U današnjoj Misi je kao posebno obilježje krizmenika bila njihova odjeća. Bili su obučeni u košulje i bluze crvene boje, dok trojica muškaraca nosili košulje bijele boje. Simbolički obučeni bili su okupljeni oko oltara, u zajedništvu s Biskupom.

Nedjeljna misna čitanja čitali su sami krizmanici. Molitvu vjernika su izrekli vjernici, kroz zazive molitve vjernika izražena je briga vezana za opasnosti našega života, te je istovremeno naglašeno da naš život leži u Njegovim rukama.

Prije samoga čina podjele svete Potvrde, sedmorica krizmanika su izrekli Molitve za darove Duha Svetoga, dok su prije završnoga misnoga blagoslova uputili snažnu poruku čitanjem teksta Budi odrastao kršćanin.

Na koncu misnoga slavlja, pozdravljajući mons. Đuru Gašparovića, krizmanici su izrekli svoju zahvalu za ovaj svečani čin svete Potvrde, te za Biskupovu spremnost da u današnjem danu bude s njima. Također zahvalili su se i domaćem župniku koji ih je pripravljao za ovaj veliki dan, te ih u samom danu vodio kroz sveti obred Potvrde. Kao znak zahvale, kako nalaže tradicija u Šatrincima, Biskupu i župniku su uručeni prigodni darovi – guska i boca pića.

Uređenje crkve i crkvenog dvorišta označilo je, također, ovaj sveti čin. Na ogradi crkvenog dvorišta postavljen je ukrašeni natpis MOJA KRIZMA, ispleten grančicama i cvijećem.

 

Tekst: Blaž Zmaić/Ivica Zrno

Foto: Blaž Zmaić

 

 

 

 

KRŠTENJE PODIJELJENO IZMIJENJENOM FORMULOM NIJE VALJANO

07. kolovoz 2020.

VATIKAN (IKA) – Papa Franjo ovlastio je Kongregaciju za nauk vjere da izda pojašnjenja vezano za pojedine slučajeve proizvoljnog mijenjanja formule krštenja, što je ona napravila, te je 6. kolovoza objavila „Responsum“, prenio je portal Nedjelja.ba.

Nedavno se spomenuta vatikanska kongregacija bavila nekim slučajevima podjele sakramenta krštenja u kojima je sakramentalna formula koju je Crkva utvrdila u liturgijskim knjigama proizvoljno izmijenjena. Zbog toga je i objavljen „Responsum“ kao doktrinalna napomena kojom se objašnjava sadržaj te podsjeća na nauk o valjanosti sakramenata povezanih s oblikom koji je Crkva utvrdila pomoću odobrenih sakramentalnih formula kako bi se riješila devijantna tumačenja i praksa te ponudila jasna orijentacija.

Stoga je Kongregacija donijela zaključak da su sva krštenja koja su podijeljena pod formulom: „Mi te krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ nevaljana te da svi oni za koje je krštenje slavljeno takvom formulom moraju ponovno biti kršteni u apsolutnom obliku. U dokumentu se navodi kako su nedavno slavljena krštenja s formulom: „U ime oca i majke, kuma i kume, djedova i baka, članova obitelji, prijatelja, u ime zajednice mi te krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ te kako je proizvoljna izmjena formula za cilj imala istaknuti vrijednost krštenja u zajednici, kako bi se izrazilo sudjelovanje obitelji i prisutnih, a izbjegla ideja koncentracije svete moći u svećeniku na štetu roditelja i zajednice.

Stoga bilješka podsjeća na saborsku konstituciju „Sacrosanctum Concilium“ u kojoj se izričito u broju 7 kaže: „Kada netko krsti, sam Krist krsti“ te da je on protagonist događaja koji se slavi. No, Kongregacija za nauk vjere uvažavajući prisutnost zajednice na podjeli sakramenata ponovno na tragu citiranog dokumenta ističe kako u bogoslužnim slavljima svatko, bio to služitelj ili vjernik, obavlja svoju zadaću i čini samo ono što mu pripada prema naravi stvari i prema liturgijskim propisima (usp. SC 28). Zato je svaka izmjena formule, vođena upitnim pastoralnim razlozima, manipulativna volja.

Zatim se u “Responsumu” objašnjava kako u slavljenju sakramenata vjernička zajednica ne djeluje „kolegijalno“ nego „ministerijalno“ to jest da služitelj „ne govori kao službenik koji igra ulogu koja mu je povjerena, već djeluje ministerijalno kao znak Kristove prisutnosti, djelujući u njegovom tijelu, darujući njegovu milost“.

„Promjena sakramentalne formule“, zaključuje se u napomeni, „također znači nerazumijevanje same prirode crkvene službe koja je uvijek služenje Bogu i njegovom narodu, a ne vršenje moći kojom dolazi do manipulacije onim što je povjereno Crkvi sa činom koji pripada Tradiciji“.

Kongregacija za nauk vjere još je 2008. morala reagirati na pojavu nekih proizvoljno izmišljenih formula krštenja kao što su: „Ja te krstim u ime Stvoritelja, Otkupitelja i Posvetitelja“ ili „Ja te krstim u ime Stvoritelja, Osloboditelja i Održavatelja“ te je odgovor bio kao i u ovom slučaju: krštenje nije valjano i oni koji su kršteni tim formulama morali su se krstiti u apsolutnom obliku.

 

Izvor: ika.hkm.hr