Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >

MALONOGOMETNI TURNIR U ZEMUNU

17. studeni 2010.

 

Malonogometni_turnir_u_ZemunuZEMUN, 14. studenoga 2010. godine - Društvo Hrvatske Mladeži Zemuna povodom 3. obljetnice organiziralo je drugi malonogometni turnir. Snage su odmjerili mladi iz Subotice, Sr. Mitrovice, Petrovaradina, Rume, N. Slankamena, Golubinaca, Veleposlanstva R. Hrvatske te Zemunci.



 

      ZEMUN, 14. studenoga 2010. godine - Društvo Hrvatske Mladeži Zemuna je povodom svoje treće obljetnice, 14.11. tekuće godine organiziralo drugi malonogometni turnir. Budući da je odziv momčadi bio masovniji u odnosu na prošli turnir, svoje snage su ovoga puta odmjeravali DSHV iz Subotice, HKC „Srijem - Hrvatski Dom“ iz Sremske Mitrovice, HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina, HKPD „Matija Gubec“ iz Rume, HKPD „Stjepan Radić“ iz Novog Slankamena, HKPD „Tomislav“ iz Golubinaca, momčad Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu i domaćini, odnosno „Društvo Hrvatske Mladeži Zemuna“.

Malonogometni_turnir_u_Zemunu

      Turnir je, iz navedenih razloga, trajao punih pet sati a završen je sljedećim poretkom: prvo mjesto je osvojila momčad DSHV-a iz Subotice, drugo mjesto pripalo je HKPD-u „Matija Gubec“ iz Rume, a treće HKPD-u „Jelačić“ iz Petrovaradina. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Božić Viktor iz momčadi HKPD „Matija Gubec“ iz Rume, kao najbolji strijelac pokazao se Mario Rukavina iz momčadi HKPD „Stjepan Radić“ iz Novog Slankamena, a kao najbolji golman Jaško Benes iz momčadi DSHV-a iz Subotice. Sam turnir je protekao u uzavreloj navijačkoj atmosferi a činjenica da je sve proteklo u najboljem redu dokaz je prijateljskog odnosa između igrača i ekipa. To je bilo evidentno i u fazi razigravanja (zagrijavanja) od petog do osmog mjesta kada su ekipe jedna drugoj pozamljivale igrače. Sve se svodilo na to da je važno druženje a da je sam plasman u drugom planu.

      Nakon turnira ekipe su se okupile u prostorijama Zajednice Hrvata Zemuna, u knjižnici i čitaonici „Ilija Okrugić“ gdje ih je pozdravio predsjednik DHMZ, gospodin Miroslav Lečer, dok je za zabavni dio večeri bio je zadužen tamburaški sastav Hladan Špricer HKPD-a  „Tomislav“ iz Golubinaca. Nakon zahvale domaćina što su se sve ekipe odazvale i svojim učešćem uveličale ovaj turnir dodjeljene su medalje i diplome za osvojeno prvo, drugo i treće mjesto. Prvoplasirana momčad, najbolji igrač, najbolji strijelac i golman imali su to zadovoljstvo da im budu uručeni i pehari. To su učinile šarmantne djevojke, članice DHMZ, Andjela Gajić, Jelena Gajić i Katarina Dokmanović. Ekipama od petog do osmog mjesta su dodjeljene zahvalnice za učešće na turniru. Predstavnici DSHV-a su tom prigodom poklonili svoj dres predsjedniku Društva Hrvatske Mladeži Zemuna, Miroslavu Lečeru, a Katarinu Dokmanović proglasili najljepšom navijačicom na turniru i poklonili joj majicu sa svojim logom. Nakon toga se prisutnima obratio i predsjednik HKPD „Matija Gubec“ iz Rume Milenko Kulušic koji je najavio nogometnu utakmicu izmedju reprezentacija Vojvodine i Srijema, koja bi trebala biti organizirana u Rumi krajem ovog mjeseca. Ovom prilikom su se takođe sastali i kapiteni svih ekipa koje djeluju na području Srijema kako bi oformili ekipu za utakmicu protiv reprezentacije Vojvodine. Zatim je uz zakusku i okrijepljenje druzenje svih ucesnika turnira nastavljeno do kasno u noc.  


Lukinović Danijela

 

Danijela Lukinović

NEDJELJA BRAČNIH JUBILEJA U GOLUBINCIMA

16. studeni 2010.

 

Nedj-Bra-JuBGolubinci_2010.jpgGOLUBINCI, 14. studenoga 2010. – U crkvi Svetog Jurja, mučenika, u Golubincima proslavljena je Nedjelja bračnih jubileja, kako je pozvao sve župne zajednice mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup.



  Nedj-Bra-JuBGolubinci_2010.jpg

      GOLUBINCI, 14. studenoga 2010. – U crkvi Svetog Jurja, mučenika, u Golubincima obilježena je i proslavljena Nedjelja bračnih jubileja 14. studenoga 2010. godine, kako je pozvao sve župne zajednice mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup. Na svečanom misnom slavlju okupio se veliki broj vjernika, a bračni parovi, koji su ove godine obilježili jubileje od 5 do 55 godina bračnog zajedništva, svečano su pred župnom zajednicom obnovili svoja bračna obećanja i na taj način posvjedočili vrednote bračno-obiteljskog života. Za vrijeme euharistijskog slavlja molili su od Gospodina blagoslov i zahvalili Bogu za sve milosti i darove kojima ih je do sada obdario te zamolili da ih i dalje vodi pravim putem u bračnom zajedništvu. Misno slavlje je predvodio župnik golubinački vlč. Ivica Damjanović koji je istakao u homiliji da je brak dar Božanske ljubavi za ljubav. Bračna ljubav i prihvaćanje vlastite djece u svakom čovjeku želi potaknuti osjećaj da je zajedništvo supružnika u slozi i ljubavi Božji dar i da je život djece isto tako Božji dar. Svako dijete je od Boga i od roditelja ljubljeno dijete. Preko roditeljske ljubavi, ljubavi oca i majke, koji ljube svoju djecu do kraja, naglasio je župnik, supružnici gledaju sliku Božje ljubavi prema čovjeku. „Zato se, dragi supružnici, i dalje zalažite za skladan i miran život u svojoj obitelji. Brak i obitelj za vas neka uvijek budu jedino sigurno mjesto za život, mjesto u kojem se darovi i ljubav neprestano umnažaju“, pozvao je predvoditelj slavlja. Vlč. Damjanović je u homiliji nadalje podsjetio da je najveća kočnica za brak i u braku strah. Nije dovoljno čuvati vlastiti brak, već u njemu nešto stvarati. Sigurno je tijekom godina braka dolazilo do problema koji su uzajamnom ljubavlju i vjerom u Boga prevladavani. „Danas pred nama stoje bračni parovi, koji su znak velike istine da se bračni i obiteljski život želi obogaćivati. Koliko je to tek karakteristično za bogatstvo ljubavi u jednoj bračnoj i obiteljskoj zajednici. Dok zahvaljujemo Bogu za njihovo živo svjedočenje istine u ljubavi, molimo danas za njih da u tome ustraju, kao i za svaki brak i svaku obitelj da se njihovim primjerom ohrabre u nastojanju oko stabilnog, kvalitetnog i radosnog bračnog i obiteljskog života, na dobro svih supružnika, na dobro njihove djece, na dobro naše župne zajednice, na dobro naše Srijemske biskupije, cijele Crkve i našega društva“, zaključio je homiliju župnik Damjanović.

      Svim jubilarcima, nazočnima i onima koji nisu došli na slavlje, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, poslao je prigodnu čestitku kao uspomenu na ove jubileje.

 

Ivan Radoš

 

Ivan Radoš

PROSLAVA BRAČNIH JUBILEJA U SREMSKIM KARLOVCIMA

16. studeni 2010.

 

Nedj-Bra-JuBSr._Karlovci_2010.IISREMSKI KARLOVCI, 14. studenoga 2010. godine -  Na 33. nedjelju kroz godinu proslavljena je Nedjelja bračnih jubileja u župi Presv. Trojstva u Sr. Karlovcima, kako je potaknuo župne zajednice dijecezanski biskup mons. Đuro Gašparović.



 

      SREMSKI KARLOVCI, 14. studenoga 2010. godine -  Na 33. nedjelju kroz godinu,  obilježena je  i proslavljena Nedjelja bračnih jubileja u župi Presvetog Trojstva u Sremskim Karlovcima, kako je potaknuo i pozvao sve župne zajednice mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup. Prigoda je to da se iskoristi ova pastoralna mogućnost u okviru cjelokupne pastoralne skrbi za brak i obitelj u svim župnim zajednicama Srijemske biskupije.

      Euharistijsko slavlje uz domaćeg župnika Ivana Rajković predvodio je župni upravitelj u Surčinu   Marko Kljajić, kao gost u međusobnim susretima zborova dviju župa Sremski Karlovci i Surčin. U homiliji predvoditelj slavlja se osvrnuo na biblijska nedjeljna čitanja i primjenio na život posebno bračnih zajednica. Župni zbor župe Presvetog Trojstva iz Surčina je uzveličao slavlje svojim pjevanjem.

Nedj-Bra-JuBSr._Karlovci_2010.I

      Na svečanom misnom slavlju okupio se veliki broj vjernika, a bračni parovi, koji su ove godine obilježili jubileje 25 i 30 godina bračnog zajedništva, svečano su pred župnom zajednicom obnovili svoja bračna obećanja i na taj način posvjedočili vrednote bračno-obiteljskog života.

      Za vrijeme euharistijskog slavlja molili su od Gospodina blagoslov i zahvalili Bogu za sve milosti i darove kojima ih je do sada obdario te zamolili da ih i dalje vodi pravim putem u bračnom zajedništvu.

      U svom pozdravu i četitki je predstavio župnik Ivan Rajković bračne parove koji slave jubilej, te je istakao: “Dok zahvaljujemo Bogu za njihovo živo svjedočenje istine u ljubavi, da ovdje obnavljaju bračni savez pred Bogom, zahvaljujemo ovim bračnim parovima na hrabrosti za ovo svjedočanstvo, koje je veoma važno za naše ljudsko i kršćansko postojanje, i posebno za našu Crkvu. Danas se u svijetu u društvu često radi protiv braka, a politika i mediji malo vode brigu o bračnoj zajednici i njihovoj djeci. Sve je to protiv života, a dobro znamo da je Bog izvor svakog života“.

Nedj-Bra-JuBSr._Karlovci_2010.II

      Svim jubilarcima,  mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, poslao je prigodnu čestitku kao uspomenu na ove jubileje.

      Završetak slavlja protekao je u zajedništvu razgovora i druženja uz prigodni domjenak u prostorijama župne kuće.

 

Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 12. IZL 21-40: POČETAK SAVEZNIŠTVA BOGA I IZRAELA

14. studeni 2010.

 

Sinajski_SavezOstatak Knjige Izlaska obilježen je također različitim zakonskim propisima. Oni, kao uostalom i cijeli administrativni aparat Sinajskog saveza, nisu predstavljeni kao puka lista odredbi nego kao aktivan činilac Izraelovog hoda u slobodu i život.



 

      Nakon što smo vidjeli kako je Bog izveo Izraela iz Egipta i na Sinaju mu udijelio udijelio jezgru svog Zakona, ostatak Knjige Izlaska obilježen je također različitim zakonskim propisima. Oni, međutim, nisu predstavljeni kao puka lista odredbi koja se ima obdržavati i – točka! Naprotiv, ovi zakoni ne stoje sami, izolirani. Oni su utkani u Izraelov hod iz ropstva u slobodu i novi život u Obećanoj zemlji. Štoviše, pojedine odredbe će pratiti dinamiku ovog hoda u toj mjeri da će u Knjizi ponovljenog zakona biti izmijenjene. Time se Božji Zakon pokazuje ne kao neka okamina koja steže i ukalupljuje život, nego kao njegov aktivni činilac koji mu daje potporu i upravlja ga sve više kao slobodi.

      Izrael pod Sinajem ostaje približno godinu dana ili 58 poglavlja (21 u Izl, 27 u Lev sve do Br 10,11). Nakon priprave za Božji pojavak u Izl 19 i davanja 10 riječi (zapovijedi) u Izl 20, u Izl 21-23 Izrael dobiva Knjigu Saveza nakon čega će u slijedećem poglavlju konačno ući u savez s Bogom.

      Cijela ova, samo naizgled suhoparna, „zakonska“ (legislativna) etapa prožeta je dubokim naglascima na osobnim odnosima: vidjeli ste što sam ja učinio Egipćanima...kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo (Izl 19,4). Dakle, tijekom oslobađanja, Bog je osobno nosio Izrael da bi donio u svoju prisutnost. To nije kraj: Bog želi da Izrael sluša moj glas i obdržava moj savez, da bude moja svojina i da mi bude kraljevstvo svećenika. Izrael je pozvan odgovoriti Bogu osobnim predanjem. Ući u partnerstvo sa svojim osloboditeljem, u veću blizinu, jači zagrljaj.

      Kako će Izraelci zagrliti nevidljivog Boga? Bog jest nedostižan, nevidljiv. No, ipak ima on nešto svoje vidljivo, opipljivo na ovom svijetu – ima biće na svoju sliku – čovječanstvo koje napunja svijet, zapravo cjelinu Božjeg stvorenja. Kad bi u ono vrijeme jači pomogao slabijem, onda su sklapani vazalski ugovori, savez između nejednakih gdje je jači određivao što mu je dužan uzvraćati slabiji. Božji vazalski ugovor s Izraelom jest vazalski samo po formi. Po sadržaju, on je sav usmjeren u korist Izraela. Pa i zapovijed o štovanju Boga čuva Izraelce da se ne počnu klanjati raznim materijalima i vješticama nego da ih vraća istini od koje jedino oni imaju koristi – Živom Bogu od čijeg daha dišu! A da se i ne govori o zapovijedima usmjerenima na bližnje – iz duga prema Bogu Izraelac treba živjeti tako da štiti i unapređuje život bližnjega. To je Bogu dosta. Umjesto njemu, daj bližnjemu. On za sebe ne želi ništa nego želi život za čovjeka. To je njegov san – zdrav narod u kojem ljudi čuvaju i unapređuju jedan drugoga. Više mu ne treba. Kako je skroman Bog, kako dobar! Pravi čovjekoljubac! U Božje veličanstvo spada i to da on ne želi ništa za sebe. Njemu je dosta da čovjek napreduje.

      Najkategoričnije izražene odredbe (apodiktične) tiču se života u zajednici i dodana im je oznaka Gospodin, Bog tvoj. Umjesto da Izraelac pane u kušnju i pomisli – eto, to treba vršiti jer je rekao Bog ili ovdje nemam što činiti jer ništa nije zapovijeđeno, ova osobnost kojom se Bog obraća Izraelu želi u njegovu srcu probuditi odgovor, odjek onoga što Bog u svom srcu ima za njega, za svakog njegovog člana, i to mu staviti na srce.

      Zbirka zakona u Knjizi saveza (Izl 21-23) raznorodna je kako po obliku, tako i po sadržaju. zahvaća najrazličitija područja života: seksualni moral (22,19), brigu za hendikepirane (22,21-27), liturgijski kalendar (23,14-17) itd. Ovo miješanje odredbi koje se tiču pobožnosti sa onima koje se tiču intimnog, kućnog i društvenog života pokazuje da Izrael cijelim svojim životom treba stajati na obje noge ako želi biti saveznik Bogu. Ako se prisjetimo da je Izrael izabran s ciljem da u njemu Bog započne svoj projekt obnove svijeta, njegovog ozdravljenja, onda je potpuno jasno da ono biti saveznik u tom projektu ni ne može zahtijevati manje negoli cijeli život.

 

      Izl 24: sklapanje Saveza

      Ovo poglavlje usredotočuje se na Izraelov odgovor Bogu u vidu obreda sklapanja Saveza. On obuhvaća prianjanje uz Božju riječ (24,3.8), prinošenje žrtava (24,4-5), što označava predanje onog tko ih prinosi, čitanje riječi Božje tj. Knjige Saveza (24,7), škropljenje krvlju kojom se zapečaćuje Savez i, na koncu, blagovanje Izraelovih zastupnika u Božjoj prisutnosti (24,9-11) kao čin zajedništva s Bogom.

      Ovaj Savez dio je Božjeg projekta s čovječanstvom i uklapa se u okvir obećanja danih Abrahamu prigodom sklapanja saveza s njim. Glede Izraela, Sinajski savez ne govori toliko o njegovom trenutnom stanju pod Sinajem koliko o tome na što ga Bog poziva. Božji projekt s čovječanstvom, koji se u ovoj fazi ostvaruje prije svega preko Izraela, time dobiva svoju čvrstu točku – ovim savezom Bog se obvezuje redovito i „vidljivo“ zahvaćati u povijest Izraela, čuvajući njegov put i unapređujući ga ukoliko Izrael bude vjeran saveznik – ukoliko Izraelci budu čuvali i unaprijeđivali jedni druge. Vidimo, Bog se želi povezati sa čovjekom, u ovom slučaju sa Izraelom i njegovom poviješću. Od nje ne bježi već joj želi prići, ako mu to Izraelci budu dopustili.

      U Izl 24,12-18 Mojsije uzlazi na goru Božju i prima uputstvo kako će konstruirati pokretno svetište (Izl 25-31) – ovo svetište, ovaj šator postat će mjesto Božjeg prebivanja među ljudima (25,8; 29,45-46). Umjesto dosadašnjeg povremenog i tajnovitog pojavljivanja i objavljivanja, Bog se poželio biti među Izraelcima, želi prebivati s ljudima! Svetište je pokretno – On će ići s njima kamo god idu i oni, bit će s njima na njihovim putovima. Bit će Bog koji putuje s čovjekom kroz prostor i vrijeme.

 

      Izl 32-34: Izraelova nevjera

      Između ova dva seta uputa za gradnju svetišta – dok Bog snuje kako će svom narodu prići što bliže, Izl 32-34 opisuje dramatične događaje među Izraelcima. Kako se Mojsije poduže zadržao na gori dok je primao zapovijedi, narod postaje nestrpljiv, ne vidi ni Mojsija ni Boga, i odlučuju sebi načiniti zlatno tele, božanstvo koje je vidljivo i onda će im biti lakše.

      Ako smo, promatrajući stvaranje čovjeka, Božji stav prema Adamu, Evi, Kajinu itd. imali puno pitanja o tome kakav je to Bog, što on zapravo želi od čovjeka? Zašto ga stvara? Zar nije mogao svoje vrijeme i moć bolje iskoristiti, nema li on u svojim nebeskim sferama boljeg načina za zabavu nego se baš latio čovjeka? Božja želja ne samoda čovjeka stvori nego i da mu dođe bliže, da prebiva usred narod, da bude okružen ljudima, da oni u svojoj blizini imaju izvor života i svjetla, puno govori o njemu, o njegovu srcu. Osjetimo kako je stvaranje čovjeka zapravo bio samo početak priče koja, što se tiče Boga, ne treba ići ravno, nego u kojoj on prilazi sve bliže i bliže. Na taj način želi sve više otkrivati sebe, sve se potpunije davati čovjeku... Slutimo, to je dinamika ljubavi, tako živi, tako čini ljubav!

      Međutim, narod nema smisla za takvo nešto. Odlučio je uzeti svoju sudbinu u svoje ruke – oni će samo proizvoditi svog boga! Zašto bi nekoga čekali, o nekome ovisili – izišli su iz Egipta, sada im je dobro i dalje mogu sami! Osjetimo finu ironiju koja se provlači između redaka. Sada možete sami usred pustinje? Već su bili u tjeskobi da će pomrijeti od žeđi (15,22-26) i gladi (16,1-36)! A sada dalje mogu sami! Sada kad ste tek došli do praga da postanete ljudi jer ste doživjeli svjetlo Božjih riječi i svjetlo njegove prisutnosti na Mojsijevom licu, sada ste opet umislili, kao i prvi muškarac i žena, da ćete samo pružiti ruku i već u njoj imate moć nad božanstvom, da baš vi upravljate Božjom prisutnošću u svom životu? Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku i vidimo koliko je ta slika uzvišena i lijepa. Kad je čovjek želio načiniti boga na temelju svoje slike, tj. vizije koju je imao, rezultat je bio – tele! Doduše, zlatno... Dakako, ova slikovita ironija nam ne želi reći da čovjek ne može zamisliti ništa uzvišenije od teleta (ovo nije ni uvreda teletu jer i telići znaju biti itekako dražesni i mili), nego da čovjek nije iskren prema sebi i ne želi si priznati da bog kojeg je on sam u stanju zamisliti nikako ne nadilazi samog čovjeka. Bit će uvijek biće niže od čovjeka. Boga koji onako velebno čovjeka stvara, koji prebiva u nedostupnim visinama, ali odlučuje čovjeku prići, silno želi prebivati s ljudima i to iz nedokučivih razloga – takvog Boga čovjek ne može izmisliti jer jednostavno nadilazi čovjekove mogućnosti i maštu. Kad prorok Izaija bude govorio o Božjem sluzi koji će trpjeti za ljude da ih izbavi od njihovih grijeha i lutanja, to će biti više nego što ljudska mašta može podnijeti. No, i to će biti tek najava onoga što će Bog sam učiniti za čovjeka – iz ljubavi kleknuti pred grešnika da bi ga oprao i očistio! Kad se bude dogodilo, ljudski um to neće moći drugačije doživjeti nego kao skandal, nešto nečuveno i nepojmljivo! Bog skandalozan u svojoj dobroti i ljubavi!

      Ostali događaji nakon podizanja zlatnog teleta (Izl 32,7-34,35) donose posljedice ove Izraelove nevjere. Mojsije zagovara narod pred Bogom, moli ga da oprosti narodu (32,9-14.30-35). Bog pristaje ostati s narodom, ali zahtijeva iskorijenjivanje idolopoklonika pa Levijevi sinovi kreću i ubijaju (32,25-30). Nama, i uopće modernom svijetu, teško je privatljivo ubijanje u Božje ime. Bog, ako ga ima, ne smije posizati za nasiljem, on mora biti izvor mira – smatra današnji mentalitet. Abraham, vidjeli smo u Post 22, ovdje Mojsije i drugi ne sumnjaju da Boga ima. No, oni, i općenito biblijska teologija SZ-a, smatra da je Bog izvor života – život pripada njemu! Bog je gospodar života! Vidjeli smo da imati abrahamovsku vjeru znači itekako ozbiljno shvaćati da Bogu, kao aktualnom izvoru, svaki život zaista i pripada, da on na njega ima pravo iz sekunde u sekundu. I stoga, kad otkrije one koji se protive njegovom projektu života i svojim ponašanjem će prouzročiti da se i drugi udalje, otpadnu od projekta života, onda Bog ima pravo oduzeti im život. Život nije njihovo pravo nego njegov dar! Oni ga sami sebi ne mogu dati, mogu ga samo zahvalno primiti! Život pripada Bogu!

      Gledano iz ove perspektive, postaje jasno da svako protivljenje oduzimanju života od strane Boga zapravo pretpostavlja da Bog nije autor, izvor života, da on nije onaj koji život daje iz trenutka u trenutak. Ako Bog nije autor, izvor života, ako on nad životom nema pravo, onda to pravo prelazi na čovjeka. Onda je čovjek gospodar života (a znamo da nije, pogledajmo samo naša groblja) i, kao gospodar, onda će čovjek određivati kako će se živjeti. To je kulminiralo u totalitarnim režimima (nacizam, komunizam) a na Zapadu i u budućnosti se provodi putem fascinacije mass-medijima koji na svjetlucav način promoviraju nove vrijednosti i zablude kao poželjne (pogledajte samo modu u odijevanju, gradnji kuća, gladovanje naših djevojčica da bi imale liniju itd). Dakle, osporavanje Bojeg prava na život, koliko god to djelovalo humano, zapravo vodi tome da se Bogu osporava bilo koje drugo pravo. Ako se ovome doda pokušaje nekih „modernih“ humanista da dokažu kako je i ono što Bog govori zaostalo, onda Bog postaje praktično suvišan i bespotreban.

      U Izl 34,1-10 Bog oprašta ostatku naroda s njim obnavlja s svoj Savez jer on je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću (34,6).

      U Izl 35-40 ponavljaju se upute za podizanje svetišta – Božjeg prebivališta među ljudima. Danas ne znamo razlog zašto se, za vrijeme gradnje svetišta, ponavljaju prethodno dane upute. U svakom slučaju, činjenica da su još jednom zapisane daje na važnosti ovoj Božjoj odluci. Božja blizina znači da će od sada štovanje Boga biti upravljeno ka ovom svetištu koje je usred naroda.

      I tako u 40,34-38 Bog silazi u za nj pripravljeno prebivalište. Više nije u nedokučivim visinama, samo na svetoj Gori – od sada On svoj dom ima usred Izraelskog naroda! Koliko god da će to za njega biti novost, ono će itekako imati utjecaja i na Izraelce.

      Božje prebivanje usred ljudi imat će za posljedicu povećanje zahtjevnosti na kvalitetu njihovog života. Stoga iza Knjige Izlaska počinje Levitski zakonik s ciljem pružanja odredbi o načinu života i ponašanja pojedinih segmenata izraelskog naroda u odnosu na štovanje Boga.

 

 

Ivica Čatić 

ivicat6@gmail.com

 

Ivica Čatić

POSTHUMNO PRIZNANJE VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE VLČ. IVANU BURIKU

12. studeni 2010.

 

Posthumno_priznanje_vl._Buriku-slikaVUKOVAR, 11. studenoga 2010. godine - Na svečanoj sjednici u Hrvatskom domu u Vukovaru, vlč. Ivanu Buriku posthumno je dodijeljeno priznanje Vukovarsko-srijemske županije.



Posthumno_priznanje_vl._Buriku-slika      VUKOVAR, 11. studenoga 2010. godine - Na svečanoj sjednici povodom blagdana sv. Martina, biskupa, zaštitnika Vukovarsko-srijemske županije i Dana Vukovarsko-srijemske županije, u četvrtak, 11. studenoga, u Hrvatskom domu u Vukovaru, vlč. Ivanu Buriku posthumno je dodijeljeno priznanje Vukovarsko-srijemske županije za nesebičnu brigu o ljudskim životima i život položen na oltar Domovine. Počast Vukovarsko-srijemske županije primio je Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević Tovarnik koja je, zajedno sa Župom sv. Mateja, ap. i ev. iz Tovarnika, predložila vlč. Burika za dodjelu priznanja, a Đakovačko-osječka nadbiskupija s nadbiskupom Marinom Srakićem podržala. Priznanje su uručili župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić i predsjednik Županijske skupštine Antun Toni Žagar.

      Vlč. Burik je mučki ubijen 8. listopada 1991. godine u župnoj kući u Tovarniku, a ekshumiran iz masovne grobnice i pokopan 31. siječnja 1998. godine sa svojim župljanima, koji su, kao i on, ubijeni iz mržnje tijekom srbijanske oružane agresije i okupacije Tovarnika.

 

Snježana Kraljević   

 

 

Snježana Kraljević

DOGAĐAJI U ŽUPI IRIG

12. studeni 2010.

 

Promocija_knjige_upa_Irig_-_Blaa_Zmaia_1.10.10IRIG, 1. listopada 2010. godine - U Irigu predstavljena knjiga „Župa Irig“ preč.g. Blaža Zmaića, iriškog župnika, te obilježeni jubileji župe Irig, filijala kao i samog župnika, preč. Blaža Zmaića. 



 

      Petak, 1. listopada 2010. godine, bio je veliki dan za župu, filijale, župnika i grad Irig. Naime, toga dana svečano je obilježeno 205 godina župne crkve Svih Svetih u Irigu, 160 godina filijalne crkve Svetog Stjepana, Ugarskog kralja, u Šatrincima, 35 godina svećeništva i 30 godina pastoralnog rada župnika Blaža Zmaića u župi Irig s filijalama Šatrinci i Vrdnik i 25 godina filijale Dobrodol.

Promocija_knjige_upa_Irig_-_Blaa_Zmaia_1.10.10

      Ovom prigodom uz visoke uzvanike i goste, župnikove prijatelje i rodbinu, te vjernike, u prepunoj sali Doma kulture u Irigu predstavljena je knjiga „Župa Irig“, koju je preč. g. Blaž Zmaić napisao zajedno s koautorom vlč. Antunom Devićem, župnikom u Jarmini u Hrvatskoj. Treba naglasiti da je župnik Zmaić i idejni tvorac, nakladnik, priređivač, urednik i grafički obradio samu knjigu. Povodom ove obljetnice u Domu kulture je priređen prigodan kulturno-umjetnički program na kojem je sudjelovao tamburaški orkestar „Matija Gubec“ iz Rume pod ravnanjem Josipa Jurce. Skladbom „Pjesma Blažu“, koju je posebno za ovu prigodu, a u čast iriškog župnika, napisao Josip Jurca otvorena je ova manifestacija. Gostima se obratio i pozdravio ih domaćin svečanosti preč. Zmaić i završio riječima: Uživajte svi večeras, ovo je od mene i nas – za vas! Nakon pozdrava nastavio je rumski orkestar s glazbom „Nek nam živi Vojvodina“ u izvođenju soliste Dušana Stupara. Slijedi pozdravna riječ srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića, koji je naglašavajući da se ova knjiga tako prva pojavila kao tiskana u ponovno uspostavljenoj drevnoj Srijemskoj biskupiji. Uslijedila je glazbena točka „Večernji zvon“. Kako je koautor vlč. Antun Dević izostao zbog bolesti, njegov povijesni dio knjige, koji sadrži sedam dijelova, predstavio je drugi koautor i domaćin da bi opet uslijedila glazbena točka „Mađarska rapsodija.“ Sada je sam domaćin predstavio drugi dio knjige pod naslovom „Kronika sadašnjeg župnika“, kroz događaje župe i kulturnu i sportsku djelatnost župnika. Opet slijedi muzička numera: „Mađarska rapsodija.“ Iriški književnik i novinar, Todor Bjelkić je govorio o knjizi a posebno o drugom koautoru, iriškom župniku, zaključivši da zapravo ovom knjigom Blaž Zmaić će i zauvijek ovdje ostati. Za kraj se ponovila „Pjesma Blažu“, koja je otpjevana glasom soliste Dušana Stupar a toplo prihvaćena od publika a i sam župnik je zapjevao zajedno sa izvođačem.

Promocija_knjige_upa_Irig_-_Blaa_Zmaia_1.10.10.II

      I tako rumski orkestar odlazi sa pozornice da bi na scenu stupio i folklorni sastav KUD-a „Ravnica“ iz Starih Perkovaca iz Slavonije, inače rodnog mjesta preč. Zmaića. Članovi toga sastava izveli su splet slavonskih kola, plesova i igara. Kroz program je vodio poznati domaćinu a gostima drag voditelj radio Rume i TV Novi Sad, g. Boško Negovanović, inače voditelj svih župnikovih slavlja.

      Uz novu knjigu izložene su bile slike četiriju crkava, župne i filijalnih, koje je za ovu prigodu oslikao naš umjetnik-nastavnik Konstantin Gušić.

      Prvi primjerak knjige je prenešen svečano u irišku čitaonicu, najstarije čitalište u srpskom narodu a slavlje je nastavljeno uz zvuke tamburaškog sastava „Rumske lole“. Irig će ovaj dan pamtiti ali i knjigu čitati, jer je objavljena u godini knjige i jezika u Republici Srbiji.

 

Blaž Zmaić

župnik

 

 

Blaž Zmaić

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >