ŠID (TU) – Šiđani su svoj crkveni god proslavili u petak, 19. lipnja 2020., svečanom svetom misom u 11 sati

Misno slavlje predvodio je župnik domaćin vlč. Nikica Bošnjaković, u zajedništvu sa vlč. Markom Đidarom, svećenikom u miru; preč. Markom Kljajićem, župnikom u Surčinu; preč. Blažem Zmajićem, župnikom u Irigu; vlč. Stjepanom Vukovcem, župnikom u Tovarniku; vlč. Ivicom Živkovićem, župnikom u Hrtkovcima; vlč. Ivicom Zrno, župnikom u Laćarku; vlč. Mihajlom Režakom, grkokatoličkim župnikom u Šidu i vlč. Vladimirom Edelinskim, grkokatoličkim župnikom u Berkasovu.

Bog nas ljubi

Propovijedao je vlč. Marko Đidara, koji je rodom iz Šida, te je na početku homilije izrazio veliku radost što ima priliku propovijedati u župi iz koje potječe. Tema njegove homilije bila je ljubav između Boga i čovjeka te ljudi međusobno, čiji je simbol svetkovina Presvetoga Srca Isusova. Između ostalog je kazao:

U ljubavi Božjoj živimo, mičemo se i jesmo. Pitanje je jesmo li svjesni toga. Zato je dobro da imamo svetkovinu Srca Isusova da možemo razmišljati koliko živimo kao kršćani u ljubavi koju nam daje vječni Bog. On i danas nama poručuje, ono što je rečeno u prvom čitanju: 'Ne bojte se, stado malo!', Bog nas nije zaboravio, prati nas, kao što nas je uvijek i pratio, iako toga često nismo bili svjesni. Što je čovjek, nego mali crv pred divnim Bogom. Što je Bog, nego velika ljubav pred tim malenim čovjek, koji ga diže, da čovjek vidi da nije ostavljen i osamljen, jer ga njegov Stvoritelj ljubi. A kako čovjek može odgovoriti Bogu na tu divnu ljubav, nego također uzvratiti ljubavlju kazao je propovjednik.

Čovjek je pozvan ljubiti

U nastavku homilije vlč. Đidara je ukazao na kršćaninovu dužnost da ljubi, ali to ne može bez vjere:

U naravi čovjeka je ljubav, a odakle nam, nego od Boga koji nam ju je dao. Zašto ne bismo tu ljudsku ljubav iskoristili i usmjerili je prema divnome Bogu i prema dragome čovjeku? Da ljubimo Boga i bližnjega, tako nas Isus uči. Nemojmo sebi dozvoliti da drugi poradi nas trpi, nego učinimo da drugi osjeti da je od nas voljen. Ljubav Božja najsnažnije je očitovana na Veliki petak u Kristovom 

probodenom srcu. Zato trebamo zastati i zapitati se: a što ja kao čovjek, što ja kao vjernik mogu dati svome Bogu. Gdje su moje suze? Gdje je moje klanjanje? Kakav je moj život, po čemu se zna da sam kršćanin, ako nisam pokazao ljubav? Temelj te naše ljubavi je u vjeri, vjera i ljubav moraju se isprepletati,  jer samo po vjeri pokazujemo koliko ljubimo Boga. Što snažnije živite u vjeri, snažnije ćete živjeti u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.

Na kraju propovijedi, vlč. Đidara je upozorio vjernike da vjera nije tradicija, ona se živi svaki dan, ona mora biti vidljiva u svemu što vjernik radi. Vjere se ne treba i ne smije stidjeti. A kada se ona živi svaki dan, živi se u Božjoj ljubavi i ljubi se bližnjega.

Nakon misnoga slavlja, vjernici su ostali u ugodnom druženje u župnom dvorištu uz sok i kolače koje su pripremile šidske domaćice.

Tekst: Ana Hodak

Foto: Tijana Kovačević

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U Srijemskoj Mitrovici se nalazi jedna od kuća u kojoj žive i djeluju milosrdne sestre svetog Križa. Dan njihove suutemeljiteljice, blažene Marije Terezije Scherer, svečano je obilježen u utorak, 16. lipnja 2020., u 19.00 sati

U srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, obilježen je Dan Majke Terezije, euharistijskim slavljem koje je predslavio domaći župnik, mons. Eduard Španović, u zajedništvu s laćaračkim župnikom, vlč. Ivicom Zrno, redovnicama koje životom i djelom nasljeduju Majku Mariju Tereziju, te okupljenim vjernim pukom.

Euharistijsko slavlje je bilo lijepa prigoda da se vjernici pobliže upoznaju s likom i djelom blažene Marije Terezije Scherer. Prigodno je pročitan njezin životopis, koji je osvijetlio životne prilike blažene Marije Terezije Scherer.

U obraćanju okupljenoj zajednici, mons. Eduard Španović je istaknuo jednu od veoma važnih crta veliki ljudi, među kojima je i današnja blaženica – primjer koji je vrijedan nasljedovanja.

Današnja blaženica je imala svoje vrijeme i svoje prilike. Svakako da nam i danas ima što poručiti i da nam svojim djelom govori. Spomenuo bih jednu anegdotu, vezanu uz našu crkvu. Jednom prilikom čovjek je objašnjavao kako osobno poznaje sestru koju prikazuje slika koja je pred nama. Naravno, to nije moguće, jer je slika prikazuje blaženu Mariju Tereziju Scherer, koja je preminula davno prije njegova rođenja. Ali ako se bolje zamislimo, mi u našoj sredini imamo časne sestre koje nasljeduju djelo današnje blaženice. I zaista, tko nasljeduje djelo i tko je dionik karizma blažene Marije Terezije Scherer, on je i njezin pokazatelj. Gledajući u milosrdne sestre svetog Križa danas, trebali bismo prepoznati današnju blaženicu, poručio je mons. Eduard Španović pokazujući na sliku blaženice koja je inače izložena u srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi, kao trajni podsjetnik na prisutnost i aktivnost časnih sestara u Srijemskoj Mitrovici.

Ivica Zrno

NIKINCI/SRIJEMSKA MITROVICA/LAĆARAK/ERDEVIK (TU)

U subotu, 13. lipnja 2020., svečanim euharistijskim slavljima proslavljen je dan svetog Antuna Padovanskoga u Srijemskoj biskupiji. Donosimo izvješća iz Nikinaca, Srijemske Mitrovice, Laćarka i Erdevika.

Nikinci

U subotu, 13. lipnja 2020., svečanim euharistijskim slavljima proslavljen je sveti Antun Padovanski, zaštitnik župe Nikinci. Tradicionalno su slavljena 4 euharistijska slavlja, u 7.00, 9.30, 11.00 i 18.00 sati. Želja i nakana je da svatko iz kuće može toga dana sudjelovati na euharistijskom slavlju, te u osobnoj pobožnosti izreći molitvu u crkvi.

Za naglasiti je da su Nikinci jedina župa u Srijemskoj biskupiji, kojoj je sveti Antun Padovanski nebeski zaštitnik.

Euharistijska slavlja u 7.00 i 18.00 sati predslavio je domaći župnik, vlč. Ivica Živković. Pozdravljajući okupljene vjernike – domaće i goste – vlč. Ivica Živković izrazio je svoju radost zbog velikog i svečanog trenutka za nikinačku župsku zajednicu.

Velika je radost za nas u Nikincima kada se okupljamo oko Gospodina. Danas je za nas poseban poticaj naš nebeski zaštitnik, sveti Antun Padovanski. Upravo tu možemo i vidjeti izvor njegove svetosti – okupljati nas oko Gospodina i poticati na zahvalu za sve što smo od Njega već primili, rekao je vlč. Ivica Živković.

Euharistijsko slavlje u 9.30 sati predslavio je vlč. Károly Szabadi, župnik u Vrbasu. Euharistijsko slavlje je slavljeno na mađarskom jeziku.

Središnje euharistijsko slavlje, u 11.00 sati predslavio je preč. Blaž Zmaić, župnik župe Irig, u zajedništvu s domaćim žunikom, vlč. Ivicom Živkovićem, te svećenicima istočnog obreda. Na početku euharistijskog slavlja, pozdravljajući okupljene vjernike, preč. Blaž Zmaić pozvao je na pobožno slavlje ovoga, svetog i za nikinačku župsku zajednicu, velikog dana.

Najprije Vas želim sve kao štovatelje sv.Ante u zajedništvu sa domaćim župnikom i nazočnim svećenicima pozdraviti u slavlju ovoga dana i na početku ove svete mise. Znamo, tko nas je okupio u ovo sveto mjesto, njegovo ime i zaštitu slavimo, sv. Antun.

U prigodnoj homiliji je istaknuo

Ono što ga čini velikim i da takvu pobožnost doživljava, prije svega je to, što je bio neumorni propovijednik, koji je shvaćao da oduševljava narod za Boga i za Krista. Njegova propovijed bijaše nadahnuta od ljubavi prema Kristu i poruci o kraljevstvu Božjem kao budućnost za sve ljude. Riječi jednog njemačkog biskupa to potvrđuju: „Kršćanin nisi sam za sebe – Kršćanin si za druge.” Umro je na današnji dan, 13.6.1231. u starosti od 35 godina u Padovi. Utisak, koji ostavlja, daje nam očitati, da ga je papa već 11 mjeseci nakon njegove rane smrti proglasio svetim i postao zagovornik u različitim molbama i kao veliki zagovornik živi i dalje u narodu.

Poznate su njegove propovijedi u korizmi od 1231. u Padovi, koje su povukle za sobom pravu poplavu promjena i obraćenja mnogih ljudi. Njegove riječi posebno su osvjedočene kroz njegov jednostavan način života i uticao je na mnoge ljude.

I danas u tom međuvemenu nisu samo stvari izgubljene, pa da molimo sveca, nego je i čovjek izgubljen-ne zna gdje je. Čovjek je upotrebljavan ali ne ljubljen. Glad je često prazno srce. Bolest ovoga vremena: gubitak sebe. Otuđenje. Što je faciniralo ljude kod Antuna? Njegova povezanost s narodom: iza njegovih riječi su djela. Na starim slikama Antun drži u desnoj ruci goruče srce a u lijevoj otvoreno evanđelje. Evanđelje se otvara samo tada, kad srce gori. A riječ je živa kad govori život. Neka prestanu riječi a progovore djela! A biti kršćanin znači, znati rane ovoga vremena. Svijetu je potrebna ljekovita snaga ljubavi. Neka i svetac progovori. On kaže: Neka ti je Bog uvijek u srcu. – Nijedan blaženik nije toliko blažen, nijedan sretnik nije toliko sretan kao čovjek koji ima Boga u srcu. – Sidro našeg životnog broda jest pouzdanje u Boga; on osigurava našu lađicu da je valovi ne tjeraju amo tamo. – Bog nikad ne prestaje biti Otac svoje djece. Zaključimo, međuvrijeme pripada životu i u međuvremenu moramo živjeti. Koji će nam put pokazati Duh Sveti, ne znamo. Ipak je važno, da pravilno oko toga težimo, borimo se i natjećemo. A pri tome moramo biti mirno odvažni, jer Bog ide s nama. A ti sv. Anto moli za nas!

Srijemska Mitrovica

Svečano je bilo i u središtu Srijemske biskupije, u Srijemskoj Mitrovici. Iako sveti Antun nije nebeski zaštitnik župe, uz svetog Dimitrija uživa posebno mjesto u vjerničkom životu župljana.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Od srijede do petka (10.–12. lipnja 2020.), u katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, u Srijemskoj Mitrovici, upriličena je trodnevnica na čast sv. Antunu Padovanskom. Ova tradicionalna pobožnost već duži niz godina pruža opravdanje nizom lijepih duhovnih plodova.

Predvoditelj ovogodišnje trodnevnice bio je domaći župnik, mons. Eduard Španović. Govoreći o liku i djelu sv. Antuna Padovanskog, pokušao je, okupljenim vjernicima približiti lik i djelo, svima tako dragog sveca.

Sveti Antun, za čiji dan se pripravljamo, poput nebeskog svijetla, jasno nam svijetli i pokazuje put prema Bogu. Njegov životni primjer, a samim tim i poticaj, svijetli nam i pokazuje put kojim nam je ići prema Bogu, istinskom Izvoru našega života. Bez Boga vjernik ne može živjeti i za Boga vjernik mora živjeti. Život svetog Antuna može nam biti veoma dobrim primjerom. U taj primjer se možemo ugledati i njega nasljedovati.

Nalazimo se u užoj pripravi, za ovaj tako dragi dan i tako dragi spomen. Usmjerimo svoje živote, poput svetog Antuna, prema Bogu. Za nas će to biti spasonosno, a Bogu će to biti dostojna zahvala za sve darove koje nam daje, a između svih možemo izdvojiti osobiti dar Euharistije. Jučer, na svetkovinu Presvetoga Tijela i krvi Kristove, na osobit smo način zahvalili Gospodinu za taj veličanstveni dar, poručio je mons. Eduard Španović.

Ovogodišnja trodnevna priprava bila je osobito obilježena Sakramentom Pokore. Budući da je pandemija korona virusa, u jednom trenutku, „zakočila“ redoviti vjernički život, vjernici srijemskomitrovačke župe iskoristili su ovu duhovnu prigodu za pojačano pristupanje Sakramentima.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA/LAĆARAK (TU) – U četvrtak, 11. lipnja 2020., u srijemskomitrovačkoj katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, bazilici manjoj, svečano je proslavljena svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo ili Brašančevo.

Euharistijska slavlja su slavljena u 9.30 i 19.00 sati. Euharistijska slavlja predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, župnik u katedralnoj crkvi. Na večernjem euharistijskom slavlju suslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku.

Iako je u Republici Srbiji radni dan, euharistijska slavlja bila su veoma dobro posjećena, što je istinsko svjedočanstvo svijesti o vrijednosti i veličini dana i samoga slavlja. Prijepodnevno euharistijsko slavlje, slavljeno je redovito u crkvi.

Za večernje euharistijsko slavlje bilo je predviđena svečana tijelovska procesija koja se već tradicionalno odvija u crkvenom dvorištu, ali zbog predviđanja loših vremenskih prilika, od tijelovske se procesije, nažalost, moralo odustati. Prijašnja iskustva nam svjedoče kako u tijelovskoj procesiji vjernici veoma rado sudjeluju. Stoga je na koncu večernjeg euharistijskog slavlja upriličena pobožnost pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, te blagoslov s Presvetim.

U prigodnoj homiliji, mons. Španović se obratio okupljenim vjernicima, govoreći o vrijednosti i veličini slavlja u kojem se nalazimo.

Živo se sjećajući Isusove posljednje večere, oživljavamo taj spomen i danas, u ovom trenutku. Isusov želja je bila ostati trajno sa učenicima. Stoga im je ostavio spomen i svetu baštinu Presvetoga Tijela i Krvi. Taj čin slavimo i toga se čina spominjemo i u ovom trenutku.

Što Isus čini za nas, što nam ostavlja u dvorani posljednje večere? To se može opisati samo jednom riječju – ljubav. I to je Božja ljubav, koja se ne može mjeriti ljudskim mjerilima. To je ljubav koja ide čovjeku u susret, koja ga dodiruje u konkretnoj situaciji, daje mu novu mogućnost i novu životnu perspektivu. To je ljubav koja ljubi i oslobađa. To može samo Bog. Ljudska ljubav ima različite oblike, ponekad je i sebična. Stoga smo u današnjem danu pozvani biti nositelji ljubavi i to one na koju nas Gospodin poziva.

LAĆARAK - U četvrtak, 11. lipnja 2020., u župnoj crkvi župe Sveta Ana, u Laćarku, svečanim euharistijskim slavljem, u 11.00 sati proslavljena je svetkovina Tijelova.

Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Ivica Zrno, laćaraćki župnik.

Vjernici okupljeni oko euharistijskoga Stola, ovim su činom iskazali javno štovanje Presvete Euharistije. Samim time iskazana je vjernička ljubav prema onome što se naziva Srce Crkve i vjerničkog života.

Govoreći o ovome velikom i neizmjernom Otajstvu, vlč. Ivica Zrno je istaknuo da današnji veliki i sveti dan nalazimo u nekoliko naziva. Postoji onaj jednostavniji i nama svima poznat – Tijelovo. Naziva se također i Brašančevo, ali puni naziv današnjega dana je Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Upravo ovaj posljednji naziv preporuča se zapamtiti, jer u potpunosti izražava i ocrtava sadržaj današnjega dana i događaja koji želimo proslaviti.

Povijesno gledajući, svetkovina nastaje kao plod jednog „manjka“ i to manjka proslave važnoga dijela crkvenog života. Sve započinje viđenjima jedne redovnice, sv. Julijane, koncem 12. stoljeća. U viđenju joj dolazi sasvim jasna poruka i poslanje, a to je jasno vidljivo u riječima koje joj tumače prethodno nerazumljivu objavu: „Mojoj Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje, koje bih htio osnovati. To je svetkovina najvećega i najsvetijega Oltarskog sakramenta. Trenutačno se ovog otajstva spominjete samo na Veliki četvrtak, ali i toga su dana glavni predmet razmatranja moja patnja i smrt; stoga želim ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će taj sakrament slaviti svi kršćani…“

Sve nas ovo treba usmjeriti prema onoj najvećoj svetinji koja nam je od samog Krista dana i povjerena, a slavimo je i u ovom trenutku – Sakrament Euharistije. Svatko od nas bi, istinski živeći svoju vjeru, trebao biti živi nositelj Boga u ovome svijetu, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Ivica Zrno

Sestre svetog Križa posjetile Srijemsku biskupiju

– Godina Majke Amadeje (Karoline) Pavlović –

U subotu, 6. lipnja 2020., predstavnice časnih sestara Svetog Križa iz Đakova, na čelu sa s. Helenom Šajbl, provincijalnom asistenticom, te s. Marijom Esterom Radičević, koja je predstavila život i rad Majke Amadeje (Karoline) Pavlović, posjetile su Srijemsku biskupiju. Susrele su se msgr. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim, mons. Eduardom Španovićem, župnikom srijemskomitrovačkim, te preč. Markom Lošem, župnikom župe Sveti Rok, hodočasnik, u kojoj je krštena Majka Amadeja.

Susret je bio, ponajprije u Srijemskoj Mitrovici, gdje se nalazi jedan od samostana sestara, a zatim i u Petrovaradinu, gdje je rođena i krštena Majka Amadeja. Povod ovom susretu je 50. obljetnica smrti Majke Amadeje, redovnice čiji je život ostavio neizbrisiv trag u teškim godinama života i rada sestara svetog Križa.

Nakana i želja sestara svetog Križa je postavljanje spomen–ploče na spomen Majke Amadeje i to u Petrovaradinu, gradu u kojem je rođena, te u crkvi svetog Roka, hodočasnika, u kojoj je krštena.

U razgovoru, koji se odvijao u Petrovaradinu, predstavljen je plan i program obilježavanja dana Majke Amadeje. Koncem studenog 2020. godine započela bi Godina Majke Amadeje. U okviru Godine sestre svetog Križa bi hodočastile  u crkvu svetog Roka u Petrovaradinu. Također bi se upriličio prigodni duhovni program. U Đakovu se planira organizacija simpozija u čast Majke Amadeje. A kao zaključak Godine planira se izrada i postavljanje spomen–ploče u čast Majci Amadeji, što bi bilo 2021. godine, kada se navršava 50 godina od njezine smrti.

O liku i djelu Majke Amadeje Pavlović, razgovarali smo sa s. Marijom Esterom Radićević.

Prema riječima s. Marije Estere, riječ je o veoma važnoj obljetnici, te o veoma poniznoj redovnici, koja je obnašala mnoge službe za svoga redovničkog života. Jedna od tih službi je služba provincijalne poglavarice, koju je vršila u vremenu 1943. – 1955., što je bilo veoma teško doba za Crkvu kao i njihovu zajednicu časnih sestara. Trebalo je, a nije bilo ni malo lako sačuvati i zajednicu i uniforme u javnoj službi, protumačila je s. Marija Estera Radičević.

Za vrijeme svoje aktivne službe, Majka Amadeja je uložila brojne napore, te učinila puno dobrih djela, koja i nisu bila odmah vidljiva niti poznata. Tako se posebno može izdvojiti spašavanje života desetgodišnje židovske djevojčice Zdenke Binnenstok iz Osijeka. O tome herojskom činu svjedočila je Zdenka osobno, 2007. godine, prigodom svoga posjeta Đakovu i đakovačkom samostanu, kojeg se veoma rado sjeća. Na njezinu inicijativu pokrenut je postupak, te je Majci Amadeji 23. ožujka 2009. posthumno dodijeljeno priznanje Pravednik među narodima. Radi se o najvećem priznanju koje Država Izrael dodjeljuje  nežidovima. Time se Majka Amadeja ubrojila među 117 sunarodnjaka, koji su dobili ovo visoko priznanje.

O njezinim zaslugama i požrtvovnosti posvjedočio je kardinal Alojzije Stepinac. Njegove su riječi: Sestre svetog Križa jedina su ženska redovnička zajednica koja nije molila dispenzu da odloži redovničko odijelo. Te sestre imaju dobar redovnički duh.

Ivica Zrno