PETROVARADIN/TEKIJE (TU) – Na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza, u biskupijskom svetištu na Tekijama, program je započeo u 8.00 sati pobožnošću Križnoga puta

 

 

Pontifikalna sveta Misa na mađarskom slavljena je u 9.00 sati, a na hrvatskom u 11.00 sati. Predvodio ju je srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina u koncelebraciji sa srijemskim biskupom msgr. Đurom Gašparovićem, beogradskim nadbiskupom msgr. Stanislavom Hočevarom, te svećenicima srijemske i subotičke biskupije i beogradske nadbiskupije. Upravitelj svetišta vlč. Ivan Rajković je na početku slavlja pozdravio okupljene biskupe, svećenike i vjernike, te predstavnike vlasti. Posebnu dobrodošlicu poželio je msgr. Fabijanu Svalini koji na ovogodišnjim Tekijama prvi put slavi Misu u biskupijskom svetištu Gospe Snježne.

Srijemski biskup koadjutor je na početku homilije također pozdravio okupljene biskupe, te zaželio brz oporavak subotičkom biskupu msgr. Slavku Večerinu, preporučivši ga Gospi Tekijskoj, koji je isto tako trebao biti sudionik slavlja. Biskup je uputio pozdrav i novoimenovanom generalnom vikaru Srijemske biskupije preč. Josipu Ivešiću.

 

 

 

 

 

 

 

Čovjek putnik prema apsolutnome

Biskup Svalina je u nastavku propovijedi govorio o čovjeku kao putniku, te kazao:

Hoćemo li hodati kao mladi Odisej, zadovoljni tumaranjem, ili ćemo hodati poput Abrahama tražeći cilj, ostvarujući nade i ispunjenje zadovoljstva koje ne obmanjuje? Život je putovanje, hod u slobodu, očekivanje. Koja su čovjekova očekivanja danas? U svakom slučaju, jedno je sigurno: svatko u sebi skriva nade. Sve se one neizbježno slijevaju kao brojni potoci u jedinstven ocean koji se zove krik za spasenjem, koji se diže iz dubine srca svakog čovjeka… Svaka je religija pokušaj dati odgovor na taj krik, ispuniti prostor nade potpunom sigurnošću koja ne obmanjuje.

Za nas kršćane sigurnost se temelji na činjenici da se Bog umiješao u povijest, da je ušao u granice našeg ljudskog vremena i u njemu ostavio svoje tragove. Mi želimo otkriti te tragove, to znači otkriti njegovo lice, znači susresti ga i prihvatiti kao Gospodara našega života. Veliko otajstvo utjelovljenja, događaj koji je eksplodirao usred ljudske povijesti, prije više od 2000 godina, pomaže da svaki put kad čovjek uzdahne iz dna svoje tjeskobe, taj uzdah ne bude očajnički krik, nego poziv ljubavi. Hodočašće idealno oslikava razmjene tog poziva i odgovora. Čovjek je po svojoj naravi hodočasnik, on neprestano traži, znatiželjan je saznati, upoznati: on je hodočasnik sreće i istine. Mi tražimo ono što jesmo, smisao života i vlastite sudbine, istražujemo Beskrajnog Boga izvan ljudskih granica, otvoreni prema Apsolutnome sa željom da ga posjedujemo, da postanemo slični njemu, kazao je msgr. Svalina.

 

 

 

 

          Bog hodočasnik

Srijemski biskup koadjutor također je govorio i o Bogu hodočasniku koji kroz Stari Zavjet hodočasti, tražeći čovjeka i prateći ga na njegovim životnim putovima. To Božje putovanje vodi prema Isusu Kristu, koji cijelu ljudsku stvarnost vodi k ispunjenju.

Zato s pravom kažemo da je naše hodočašće odgovor Onome koji nas je najprije potražio stvarajući nas i ljubeći nas od vječnosti. Ne idemo mi Kristu, mi se k njemu vraćamo. Kad čovjek prvi kreće na put , tada u stvari nastoji pobjeći od Boga. Zar Psalmista ne kaže: 'Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Ako uzmem krila zorina, pa s  naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.' (Ps 139,7-10)? Ne tražimo m prvi njega u njegovoj kući, nego on dolazi u našu, i dopušta da ga ugostimo kao ono Zakej. On želi doći k nama i nastaniti se u nama. Zato, najdublji smisao kršćanskog hodočašća ne sastoji se toliko u traženju Boga, koliko u povratku k njemu, u prepuštanju da nas on pronađe, poručio je biskup.

 

 

 

 

 

 

          Marija hodočasnica

Predslavitelj je govorio i o Mariji kao hodočasnici, koja, kada je saznala da će roditi Spasitelja, kreće na hodočašće. Prvo posjećuje Elizabetu, pa odlazi u Betlehem, gdje će roditi Spasitelja, pa u Egipat, pa svake godine u Jeruzalem. Hodočasti prateći svog Sina na njegovom putu poslanja, sve do križa.

Hodati, putovati, hodočastiti bila je sudbina Marijina. Otada je ona Božji hod da dođe na svijet. Marija hoda noseći svoga Sina, Spasitelja. To je jedini cilj njezina hoda, hodočašća.

Već dvadeset stoljeća Gospa hoda putovima svijeta. Možemo reći, otkako je izašla iz svoje kuće da posjeti Elizabetu, nikada se u nju nije vratila. Uvijek u hodu, neumorno, hodajući svakovrsnim putovima, da dođe pokucati na vrata svih onih koji čekaju, ali i onih koji ne čekaju pohod Gospodina spasenja, kazao je propovjednik.

 

 

 

 

 

 

 

          Na hodočašću prati nas Marija

Na završetku homilije msgr. Svalina se zapitao kakvo će biti vrijeme koje čeka čovječanstvo koje se nalazi na hodočašću na pragu trećeg tisućljeća, te ustvrdio da možemo ovim svijetom hoditi bez straha, jer s nama hodi Marija, kojoj smo se došli moliti.

Došli smo je zamoliti da nas i dalje na našem životnom putu prati kao Majka, Majka Crkve, hodočasnice na zemaljskim putovima u bremenitim vremenima u kojima živimo. Neka bdije nad Crkvom, kojoj prijeti duh svijeta, neka izmoli jedinstvo Crkve i svih kršćanskih Crkava, neka je prati na putovima prave obnove i napretka… Iako idemo prema nepoznatoj budućnosti koja nas straši. Koliko god su naši strahovi veliki i ne bez temelja, ipak ukoliko razmišljamo u duhu vjerskog, religioznog, kršćanskog, evanđeoskog, pa i razumskog optimizma, naš pogled postaje sve vedriji i bistriji. Danas smo ovdje i da ponovno zamolimo Gospu riječima pobožnog hodočasnika: 'O dobra Mati, put nas vodi u Tvoj dom. Tamo ćeš nam suncem sjati i voditi Sinu svom,' da i dalje bude uza svoj narod, da nam ruži zaštitu i vodi nas k svom Sinu, koji je ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti, zaključio je srijemski biskup koadjutor.

 

 

 

 

 

 

          Završetak slavlja

Beogradski nadbiskup msgr. Stanislav Hočevar je na kraju slavlja zahvalio na pozivu da bude sudionik ovoga događaja, te zahvalio Gospi što je opet došlo vrijeme da vjernici mogu hodočastiti i susretati se u tekijskom svetištu. Posebno je pozdravio srijemskog biskupa koadjutora msgr. Fabijana Svalinu, te između ostalog kazao:

Znam da ti znaš bolje od mene kamo si došao, ali molim te da se danas sjetiš, da boraviš u slavnome gradu Sirmijumu, sa tako bogatom poviješću, ne samo slavnom poviješću rimske imperije, nego, prije svega, u slavnome gradu tolikih svjedoka, mučenika. A pridružili su se tada u tom procesu svjedočenja i mnogi građani nekadašnjeg Singidunuma, današnjeg Beograda. Dragi brate, imamo zajedništvo u tom svjedočenju. Ako je ikada potrebno, to je onda da danas svjedočimo za Isusa Krista… Bog nas sigurno poziva da upravo preko marijanske duhovnosti, njezine snage i ljubavi, njezinog nadahnuća još više surađujemo, kako bi Europa, kao kontinent koji je prvi primio dar kršćanstva, ponovno mogao prednjačiti u evanđeoskim vrlinama.

Po završetku misnoga slavlja slika Gospe Tekijske je u procesiji unesena u crkvu, gdje će joj se vjernici u nastavku dana moći pokloniti.

Programa proslave Gospe Snježne na Tekijama završava svetom misom na hrvatskom jeziku u 19.00 sati.

Ana Hodak

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) – Proslava Gospe Snježne u biskupijskom svetištu na Tekijama započela je u četvrtak, 4. kolovoza

Uoči Velikih Tekija služene su tri svete Mise. Misa na staroslavenskom slavljena je u 15.30, na mađarskom u 17.00 sati, a pontifikalno misno slavlje na hrvatskom jeziku započelo je u 19.00 sati. Predvodio ga je srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović u koncelebraciji sa biskupom koadjutorom msgr. Fabijanom Svalinom i svećenicima Srijemske biskupije.

Marija je naša majka

Srijemski biskup je u homiliji govorio o Mariji kao brižnoj zagovornici i majci, te kazao:

Naš svakodnevni  život nosi u sebi mnoštvo izazova i mnoštvo poteškoća, mnoštvo problema i neizvjesnosti na koje imamo vlastite privremene ili polovične odgovore.  Svaki od nas obraća se nebeskoj Majci sa svojim potrebama i s nakanama u svom srcu, koje želi prikazati, kako bi nam ona izmolila milost i pomoć. A svakako smo i zahvalni njoj za sve što čini i što je učinila i za svaku uslišanu molitvu koju smo joj uputili. Zato joj se i danas obratimo i nemojmo otići sa ovoga slavlja, a da nismo zahvalili nebeskoj Majci ili da je nismo za nešto zamolili. Blažena Djevica Marija veliko je blago, neugasivo svjetlo, kruna djevičanstva, žezlo prave nauke, nerazorivi hram pripravljen za mjesto onome kojemu prostor ne može obuhvatiti, za mjesto sinu njezinom Isusu Kristu. Ona je neprocjenjivi dar koji smo primili podno križa kada je umirući Isus rekao Ivanu, a i svima nama, što i danas poručuje : 'Evo ti majke!'  Tada smo postali cjelinom i brigom njezina majčinstva, kazao je msgr. Gašparović.

 

 

 

 

 

 

 

Zagovornica

Biskup se u nastavku homilije osvrnuo na pročitano Evanđelje, koje je govorilo o događaju na svadbi u Kani. Kazao je kako je u ovom događaju Marija pokazala svoju majčinsku brigu prema ljudima koji su se našli u nevolji i već se tu istakla kao moćna zagovornica, kada se za domaćine zauzela kod svoga Sina.

Marija je zagovornica, primjećuje potrebu i traži izlaz iz problema. Malo govori, a puno čini. Kao što je Marija surađivala i surađuje sa svojim Sinom, ona surađuje i s nama. Otkako je Isus  podno križa rekao Ivanu: 'Evo ti majke', od toga dana je ona svima nama majka, koja djeluje i bdije. U tom smislu je prihvatiše dobri kršćani pozdravljajući je s 'Kraljice svih svetih'. Prihvatili su je kao Majku grešnici, pa ju zazivaju 'Utočište grešnika, moli za nas'. Prihvatiše je svi rasplakani, zazivajući je 'Utjeho žalosnih'. Prihvatio ju je i Božji narod koji ju je nazivao pomoćnicom kršćana, odvjetnicom, pomagačicom, posrednicom. I mi ovdje prisutni svjesni smo da bdije nad nama. Evo i sada, i ovoga trenutka i ovoga slavlja bdije nad nama, želi utisnuti u nas sliku svoga Sina, Isusa Krista. I sada na ovome slavlju vigilija Velikih Tekija, Gospe Snježne, na slavlju ove svete mise, Božanskoga stola riječi i lomljenja kruha, Marijino majčinsko oko promatra i istim glasom Isusu govori da čuje naše molitve  sada ovdje, na ovom svetom mjestu, naglasio je biskup Gašparović.

 

 

 

 

Srijemski biskup je na kraju homilije pozvao vjernike na molitvu: Uputimo i danas molitve nebeskoj Majci, da nas zagovara i da nas nikada ne napusti. Molitva je toliko važna za sve kršćane. Neophodna je za disanje. Bez nje nitko ne može živjeti kao vjernik, kršćanin. Nitko nije izuzet od te potrebe molitve. Molitva je posebno važna u obitelji, za život i za skladan rasta svakog pojedinog člana. Molitva je razgovor obitelji s Bogom, koji jača međusobnu ljubav, vjernost i zajedništvo među supružnicima i slogu i povezanost  s djecom. Ona nosi Boga u obiteljsko zajedništvo. Zato molimo zajedno i tražimo zagovor Marijin kod Isusa Krista. Čovjek bez molitve, bez sakramenata i bez Božje jednostavnosti, iščezava. U Isusu Kristu zagrlile su se ljubav i vjernost  prema čovjeku. I samo s Kristom čovjek može biti vjeran i ljubiti svoga bližnjega tako kako nas je Krist ljubio.

 

 

 

 

Zahvalni smo nebeskoj Majci za svaki njezin zagovor. Možda nije odmah pritekla u pomoć, možda smo trebali imati strpljenja. Usudimo se danas moliti Mariju za izgubljene osobe, za izgubljene prijateljske odnose, za izgubljeno dostojanstvo, izgubljene prijatelje, supružnike, mladiće i djevojke. Molimo danas, Majku Božju da kao kršćani nađemo sebe.

 

 

 

 

 

 

 

Poput Marije, oslonimo se na Isusa Krista. Njemu predajmo svoj život, svoje uspone i svoje padove, svoja nadanja, svoja stradanja i svoje radosti. Molimo ovdje za naše obitelji, za naše župne zajednice, 

za muževe i žene, koji su po Božjoj volji pozvani da budu darivatelji života, da ih Gospodin obdari otvorenošću životu, unatoč neizvjesnostima koje imaju. Molimo za mladiće i djevojke, da im Marija izmoli privlačnost prema ljepoti koja dolazi iz čiste ljubavi. Molimo za djecu koja su izložena brojnim lošom utjecajima, da u svojim roditeljima, u svojim odgojiteljima, u svojim bakama i djedovima, u učiteljima, uvijek nađu uzore za svoj život. Molimo za stare osobe, bolesne i pantike, da im Gospodin udjeli snagu, kako bi u svojim svakodnevni patnjama slavili Isusa Krista. Molimo i za nas same, zaključio je msgr. Gašaprović.

 

 

 

 

 

 

Procesija

Nakon svete Mise uslijedila je tradicionalna procesija sa svijećama kroz tekijsko svetište. Sliku Gospe Tekijske nosili su vjernici iz Šida i Sota, a za njom su išli biskupi, svećenici i vjernici noseći upaljene svijeće i pjevajući marijanske pjesme. Po završetku procesije, predsjedatelj slavlja podijelio je završni blagoslov, a  potom je slika Gospe Tekijske u procesiji unesena u crkvu.

Ana Hodak

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – 1. kolovoza 2022., srijemski biskup koadjutor, msgr. Fabija Svalina, izdao je dekret (217/2022.) kojim je preč. Josip IVEŠIĆ imenovan generalnim vikarom u Srijemskoj biskupiji.

Tiskovni ured Srijemske biskupije

NEŠTIN (TU) – Patronica filijalne crkve sv. Ane, majke Blažene Djevice Marije, u Neštinu, malome mjestu u srijemskom Podunavlju, na padinama Fruške gore, proslavljena je 26. srpnja vrlo svečano. Svetu Misu proštenja u ovoj crkvi sagrađenoj 1830. godine na jednom od fruškogorskih brežuljaka, prikazao je župnik Čerevića, Beočina i Srijemske Kamenice vlč. Luka Ivković, koji duhovno skrbi za katolike u ovome mjestu, koje se geografski i crkveno–pravno nalazi u Srijemu, no administrativno je u općini Bačka Palanka. Pedesetak vjernika iz ovoga mjesta, Čerevića, Beočina i Srijemske Kamenice, te iz Novog Sada, a napose zboraši koje je na orguljama pratio stolar orguljaš Ivan Ber iz Čerevića, uteklo se sv. Ani i molilo je za zagovor kod Gospodina za svoje obitelji, djecu i unuke.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovo je veliki dan za sve nas, pogotovo što je ovdje malena zajednica, ali ne i ostavljena, čemu svjedočimo svi mi koji smo došli iz cijelog Podunavlja kako bi ono što u sebi osjećamo međusobno podijelili”, kazao je u homiliji župnik Luka. “Bivajući ovdje skoro 11 mjeseci, ne vidjeh tolike vjere koliko je u vas! Uistinu, Božja ruka je nad ovim mjestom, ruka koja nas prati da ostvarujemo Njegov naum. Pred nas se postavlja izazov da ono što čujemo u evanđelju ne odbacimo, nego da, prihvaćajući volju Božju, ostvarujemo svoj vjernički život. Stoga ne smijemo dozvoliti da, kada odemo iz ove crkve, ne nastavimo drugovati sa Bogom, kazao je župnik.

Govoreći o strpljivosti i nadi sv. Ane i Joakima, župnik je, u osvrtu na navješteno Evanđelje, kazao da je Božja promisao već izdaleka, po starcima, izvela čudesno djelo – da se rodi Marija. Podcrtao je tri stvari koje obilježavaju poruku sv. Ana i Joakima: obraćenje srca, pokoru i molitvu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon svete Mise, svi sudionici su se uputili u dom obitelji Feltan na čestitanje trima Anama, te bratski razgovor, uz čašćenje. Župnik Luka se tom prigodom susreo sa Goranom Kaurićem, pomoćnikom pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama u Pokrajinskoj vladi, te mu izložio gorući problem ove crkve. Ona je, naime, nakon dva nasilna spaljivanja u proteklim desetljećima, ostala bez strujnih instalacija. Enterijer je nekako osposobljen za služenje Mise, no ona se služi uz svjetlost mobitela i svijeća, a glazbalo, kada se koristi, priključeno je na akumulator. Kaurić je predstavio mogućnosti financiranja potreba vjerkih zajednica koje osigurava Tajništvo putem natječaja i naglasio mogućnost konkuriranja za njih kako bi se zadovoljile potrebe svih župa kojima upravlja vlč. Luka Ivković, sukladno prioritetima koje iskaže biskupijska vlast.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U Neštinu, po riječima tamnošnjih vjernika, živi 21 katolička obitelj, koliko ih je bilo na posljednjem blagoslovu. Najveći broj su Hrvati, uz Slovake i Mađare. Po posljednjem popisu, iz 2011. godine 67 Neštinaca, od 794 stanovnika, izjasnilo se Hrvatima, koji su već više desetljeća drugi narod po brojnosti u ovom selu. Neštin je naselje sa najvećim udjelom Hrvata i katolika u općini Bačka Palanka i u Srijemskome Podunavlju.

Marko Tucakov

SOT (TU) – Vjernici iz Sota već više od sto godina zavjetovani su sv. Ani da čuva njihova polja od raznih vremenskih nepogoda

Zavjetna kapelica sv. Ani podignuta je na obali Sotskog jezera, a prije nekoliko godina uz kapelicu je podignut i ljetnikovac, kako bi bilo lakše tu slaviti svetu Misu.

 

Misno slavlje pokraj kapelice u utorak, 26. srpnja, u 18 sati predvodio je župni upravitelj vlč. Nikica Bošnjaković. Prije Mise svi su se okupili oko kapelice i izmolili litanije sv. Ani.

 

Velečasni Bošnjaković je u homiliji posebno naglasio ustrajnost u molitvi i vjeru sv. Joakima i Ane, koji nisu mogli imati djece, te su zbog toga doživljavali neugodnosti, budući da su Židovi to smatrali Božjom kaznom grješnicima. Posebno je naglasio kako nam život ovih pobožnih ljudi pokazuje da Bogu ništa nije nemoguće. On je uslišio njihove molitve, a njihova kćer nije bila poput ostale djece, već ona koja je od Boga odabrana da postane majka Spasiteljeva. Župnik je homiliju zaključio porukom da nam sv. Joakim i Ana trebaju biti uzor molitve i vjere.

Nakon svete Mise uslijedio je kratko euharistijsko klanjanje u kojem su vjernici sa župnikom molili za blagoslov usjeva i blagoslov jezera pokraj njihovog sela.

Ana Hodak

LAĆARAK (TU) – Župa Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije, proslavila je svoju nebesku zaštitnicu u utorak, 26. srpnja, svetom Misom u 9.30 sati

Misno slavlje predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, a u koncelebraciji su bili: mons. Eduard Španović, župnik u Srijemskoj Mitrovici, vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, o. Vladimir Edelinski Mikolka, grkokatolički župnik u Berkasovu, vlč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu, vlč. Danijel Tigandžin, župnik u Duboševici, vlč. dr. sc. Antun Japundžić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, vlč. Krešimir Šaf, župnik u Soljanima, te župnik domaćin vlč. Ivica Zrno.

          Sv. Ana – uzor u molitvi

Biskup Gašparović je u homiliji govorio o sv. Joakimu i Ani, koji su, iako pobožni i pravedni, u društvu bili obilježeni kao grješnici jer nisu imali djece. Posebno je spomenuo zgodu kada je svećenik odbio primiti Joakimovu žrtvu, jer je grješnik, što je sv. Jokaima razočaralo, te je otišao u pustinju. Biskup je ovim primjerom naglasio pobožnost roditelja Blažene Djevice Marije, koji nisu nikog osuđivali, nego su molili.

 

Bračni par se molio, Ana kod kuće, a Joakim u pustinji. Morate shvatiti da su prihvatili svoju sudbinu kakva jeste, da nisu prigovarali niti se uvrijedili. I njihove molitve su uslišane. Desilo se čudo. Nebeski glasnik se pojavio supružnicima. Ovaj glasnik ih je obavijestio da će voljom Božjom dobiti kćer. Ali ovo neće biti obična djevojka. Ona ima posebno poslanje. Ona je Blažena Djevica Marija. Kao odrasla osoba, ona će roditi Spasitelja. Nebeski glasnik je naredio da se par sastane u Jeruzalemu. Odmah su otišli u ovaj grad. Kako je Gospodin zapovjedio, u svoje vrijeme su dobili kćer… Ana i Joakim su svojim životom dokazali milost Gospodnju onima koji su vjerni ljubavi i uzdaju se u njegovu pomoć. Ustrajno su molili i imali veliko povjerenje u Boga.

 

Predsjedatelj slavlja je u nastavku homilije  potaknuo vjernike na ustrajnost u molitvi i povjerenje u Boga, kakvo su imali Marijini roditelji:

Braćo i sestre, poziv je svakome od nas da, kao sveti Joakim i Ana, uvijek pred očima imamo riječi Evanđelja da 'Bogu nije ništa nemoguće' i stoga da, poput sv. Ane, imamo povjerenje u Boga. To je ono povjerenje da nas nikada neće ostaviti same, posebno u nerazumljivim i teškim trenucima našega života. Svako bježanje od Boga i svako odgađanje susreta s Bogom, ujedno je i produženje životnih lutanja, patnji i osobnog nezadovoljstva. U vjeri i povjerenju u Boga i bližnjega, poput svetih Marijinih roditelja, gledamo u budućnost.

 

Prilike u kojima žive pojedinci, tjeskobe u kojima se nalaze obitelji, muke koje pritišću čitave narode, brige koje ispunjaju Crkvu, sve nas to poziva da se ponovno saberemo na molitvu. Tako su radili sveti roditelji Blažene Djevice Marije. Vjernik ne smije biti ravnodušan za potrebe i nevolje, opasnosti i tjeskobe svoje braće ljudi. Svatko je pred Bogom odgovoran za svoga bližnjega, zaključio je mons. Gašparović.

Oproštaj

Župnik domaćin vlč. Ivica Zrno se na koncu slavlja zahvalio svima, osobito svećenicima i biskupu koji je predvodio slavlje. Također se zahvalio župljanima na četiri godine suradnje i podrške u svim akcijama, budući da je nakon četiri godine župništva u Laćarku premješten na novu službu u Đakovačko–osječkoj nadbiskupiji. Posebnu zahvalu izrekao je biskupu Đuri Gašparoviću koji mu je iskazao povjerenje i povjerio mu župu, te pružio podršku u svemu što je radio, a rado se odazivao i na slavlja lačaraćke župe. Također, na osobit način vlč. Zrno se zahvalio i mons. Španoviću na godinama lijepe suradnje i podrške. Na koncu, je izrekao zahvalu i svojim župljanima, osobito bliskim suradnicima te između ostalog kazao:

Hvala za srdačan doček, za svaku suradnju, za otvorena vrata obiteljskog doma, za strpljivost u radu, prijateljsku riječ, pomoć u različitim prigodama, pomoć u radu i djelovanju o ovoj našoj župi, za svaki poticaj, ustrajnost, za svaku molitvu i sklopljene ruke, za svako pobožno euharistijsko slavlje od srca vam svima hvala. Osobito se zahvaljujem svojim prvim suradnicima…

 

Prije nego je podijelio blagoslov na kraju euharistijskog slavlja i biskup mons. Gašparović se zahvalio vlč. Zrnu za njegovo služenje u Srijemskoj biskupiji, ne samo kao župnik u Laćarku, nego i kroz niz drugih službi koje je vrlo marljivo obnašao.

Nakon misnog slavlja upriličeno je druženje u župnom dvorištu.

Ana Hodak