VELIKI ČETVRTAK U SRIJEMSKOJ MITROVICI

U katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika na Veliki četvrtak u prijepodnevnim satima slavljena je misa posvete ulja, a u navečer misa Večere Gospodnje

ODRŽANA KONFERENCIJA „MLADI – IZAZOVI U ZAPOŠLJAVANJU I DOBRE PRAKSE U OSNAŽIVANJU“

Cilj konferencije bila je razmjena iskustava o izazovima s kojima se mladi suočavaju na tržištu rada i predstavljanje inovativnih rješenja

USKRSNA POSLANICA

Poslanica i čestitka srijemskog biskupa Fabijana svećenicima, redovnicima i vjernicima Srijemske biskupije, o Uskrsu 2024.

POTPISAN UGOVOR O PROJEKTU „DOMUS DIMITRIANUM“ U SRIJEMSKOJ MITROVICI

Biskup Fabijan Svalina u ime Srijemske biskupije i državni tajnik Zvonko Milas u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske potpisali su u ponedjeljak 25. ožujka 2024. u Zagrebu, ugovor za novi projekt „Domus Dimitrianum“ u Srijemskoj Mitrovici.

SRIJEMSKI BISKUP NA SPOMEN SLAVLJU ŽALOSNOG PETKA U JASENOVCU

U župnoj crkvi u Jasenovcu u petak 22. ožujka održan je središnji program Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji.

Vijesti

POČINJU PRIJAVE ZA SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI

10. veljača 2020.

Prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u svibnju u Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji počinju 15. siječnja i prikupljat će se do nedjelje 15. ožujka, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Nakon toga datuma prijave više neće biti moguće. Mladi se prijavljuju svojim župnicima, župnim vikarima ili animatorima. Podaci potrebni za prijavu su: ime i prezime, spol, datum rođenja, veličina majice, broj mobitela, e-adresa, mjesto i župa iz koje dolaze te dolaze li na jedno noćenje ili dva (opcija dolaska u petak).
Na Susret se mogu prijaviti mladi od krizmaničke dobi (8. razred osnovne škole) do 30 godina. Prijave se ispunjavaju u pripremljenom obrascu koji se može preuzeti na poveznici: http://bit.ly/prijave_SHKM2020
Kotizacija za SHKM iznosi 30 kuna i ona uključuje majicu Susreta, akreditaciju te ostale materijale.
Važno je napomenuti da se i mladi iz Zagrebačke nadbiskupije, kao domaćini, također moraju prijaviti za sudjelovanje na SHKM-u kako bi dobili majice i akreditacije. Prijaviti se mogu u svojim župama do 15. ožujka.

Susret hrvatske katoličke mladeži održava se 9. i 10. svibnja 2020. godine u Zagrebu. Jedanaesti put okupit će se mladi katolici na nacionalnom susretu, ovoga puta u glavnom gradu Hrvatske, pod geslom „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). Premda se Susret održava u subotu i nedjelju, svi su pozvani doći u Zagrebačku nadbiskupiju već u petak 8. svibnja, kako bi se smjestili kod svojih domaćina.
U subotu 9. svibnja u prijepodnevnim satima svi mladi sudjelovat će na katehezama koje će se održavati u 15-ak župa Zagrebačke nadbiskupije, a poslijepodne bit će organiziran program u centru Zagreba. Navečer se program nastavlja u župama u kojima će mladi biti smješteni. U nedjelju 10. svibnja središnje misno slavlje održat će se na Trgu bana Josipa Jelačića.

Logo SHKM-a u Zagrebu 2020.

Geslo jedanaestoga Susreta hrvatske katoličke mladeži (SHKM) u Zagrebu, 9. i 10. svibnja 2020. glasi: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5)
Ovaj nas Ivanov evanđeoski redak vodi na svadbu u Kanu Galilejsku u kojoj Isus čini svoje prvo znamenje. Na tome je događaju Blažena Djevica Marija ona koja primjećuje da je na svadbi ponestalo vina te sluge, govoreći im da učine što god im rekne, upućuje na svoga Sina.

 Tumačenje loga:

Logo susreta prikazuje Blaženu Djevicu Mariju koja u naručju drži svoga Sina, Isusa Krista. Obrisi njihovih aureola čine glavni oblik loga - srce, simbol ljubavi. Kap u sredini loga simbolizira Duha Svetoga, tj. njegovu prisutnost u našim životima od krštenja jer „u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni“ (1 Kor 12, 13). Osim kapi (vode) Duha Svetoga, simbolizira i vatru (Dj 2, 1-4) koja je u logu, pomoću žute boje, prikazana stiliziranim plamenom.

Nadalje, dio loga koji je odvojen od Marije i Isusa predstavlja Crkvu, vjernike, mladost, u pojednostavljenoj formi ruku koje primaju i daju: primaju milosti od Isusa preko Marije te daju svijetu. Prostorom između ruku (Crkve) te Isusa i Marije prikazan je svijet jer su vjernici pozvani biti u svijetu, ali ne od svijeta (1 Iv 4, 4-6). Dakle, središte i temelj života, ali i djelovanja jest Isus Krist, dok je Marija posrednica milosti preko koje se obraćamo našemu Spasitelju. Crkva, vjernici, mladi predstavljaju ruke koje oblikuju svijet, a koje su sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5, 13-14). Kako bi se razumjela i uočila forma ruku, treba ih staviti u položaj kojim kao da ćete zagrabiti vodu te ih pogledati iz profila.

Na vrhu loga nalazi se križ koji je kršćaninu u djelovanju neizostavan. Nijedno činjenje ili Božji zahvat u ljudski život ne može proći bez križa koji je kršćaninu nužan za spasenje. Božji zahvat i križ u logo su kompozicijski smješteni u vrh znaka kako bi se simbolički prikazalo djelovanje vertikale (Boga) na horizontalu (Crkvu).

Najdominantnija boja u logu jest plava koja istovremeno simbolizira Mariju, ali se nalazi i na grbu Zagrebačke nadbiskupije te grada Zagreba, domaćina SHKM-a. Budući da je jedan od najprepoznatljivijih zagrebačkih simbola licitarsko srce, grad domaćin je, osim plavom bojom, predočen u samom obliku loga – srcu. Plava boja također simbolizira i vodu. Dok crvena boja križa označava Božju ljubav i Isusa Krista koji vodu pretvara u vino, žuta je boja u plamenu simbol Duha Svetoga koji nas sidri u nadi i koji je naša pokretačka snaga.

48. SKUPŠTINA BISKUPA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE U ĐAKOVU

03. veljača 2020.

ĐAKOVO (TU) U Nadbiskupskom domu u Đakovu, 31. siječnja 2020. pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Đure Hranića, održana je 48. Skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Na sjednici su sudjelovali požeški biskup Antun Škvorčević, srijemski biskup Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić i nadbiskup metropolit u miru Marin Srakić. Bio je prisutan i kancelar Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu Drago Marković.

Nakon molitve, nadbiskup Hranić je pozdravio sve nazočne. Naglasio je da se susret biskupa održava na spomendan sv. Ivana Bosca te je istaknuo uzoran primjer toga svetog odgojitelja i pedagoga te njegova zauzimanja za mlade, posebno za one koje su mnogi smatrali problematičnima. Njegov primjer uči i nas današnje pastire i odgojitelje kako se pristupa mladosti, kako se od njih i zajedno s njima uči te kako ih se postupno vodi na putu njihova suobličenja na sliku Kristovu. Sv. Ivan Bosco nam je primjer i izazov napose u ovim mjesecima dok se kao biskupijske i župne zajednice nizom kateheza pripremamo za Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži u svibnju ove godine u Zagrebu.

Slijedom ranije skupštine biskupa u svibnju prošle godine u Požegi te dosadašnjih promišljanja unutar Hrvatske biskupske konferencije, biskupi su promišljali o osnivanju, konkretnim zadaćama, smjernicama za rad i o profilu potencijalnih članova nadbiskupijskoga ureda za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba te biskupijskoga povjerenstva i povjerenika u skladu s motuproprijem pape Franje „Vi ste svjetlo svijeta“, o njihovoj međusobnoj suradnji kao i o suradnji s postojećim te predviđenim crkvenim tijelima na nacionalnoj razini.

U drugom dijelu skupštine biskupi su se susreli s djelatnicima i suradnicima Međubiskupijskoga suda prvoga stupnja sa sjedištem u Đakovu. Saslušali su izvješća o djelovanju, broju parnica i o personalnim potrebama Međubiskupijskoga suda prvoga stupnja u Đakovu i područnih biskupijskih sudova. Zajedno s djelatnicima u Sudu usuglasili su načelne stavove i odgovore na neka pitanja povezana s radom Suda. Susret su zaključili zajedničkim objedom i imendanskom čestitkom nadbiskupu Marinu Srakiću.

Tiskovni ured

Preuzeto sa: http://djos.hr

UKOP VLČ. ANTUNA DEVIĆA

01. veljača 2020.

RUŠČICA (TU) – Vlč. Antun Dević, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je u 79. godini života i 54. godini svećeništva preminuo u petak 24. siječnja u KBC-u Osijek, pokopan je u subotu 25. siječnja na mjesnom groblju u Ruščici kod Slavonskog Broda.

Uz nadbiskupa mons. Đuru Hranića, domaćeg župnika Antuna Farkaša i još osamdesetak svećenika, sprovodne obrede predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić. Među brojnim vjernicima nazočni su bili i đakovački bogoslovi te redovnice Milosrdnih sestara Sv. Križa.

U prigodnoj homiliji biskup Ćurić podsjetio je kako je ljudska povijest puna zadivljujućih lica, sasvim konkretnih osoba, u kojima istodobno iščitavamo našu ljudsku malenost i krhkost, ali i naše dostojanstvo, vrijednost i plodnost našeg života i naših djela. „Zato nam je ljudska povijest trajna učiteljica života, koja se nikada ne pokazuje samo kao neki mehanički prirodni proces, već je prepuna iznenađenja – neočekivanih obrata, te nas u njoj toliko puta zadivi mudrost i dobrota, ali nas i zgranu tragični plodovi mržnje, ratova i sukoba. Sve to možemo prepoznati u onoj najširoj povijesti ljudskih civilizacija, kultura i naroda, ali i u osobnim životnim povijestima svakog pojedinca“, ustvrdio je biskup Ćurić te dodao: „Susreti, zajedništvo i suradnja sa svećenikom Antunom redovito su nosili i neki poseban pečat njegova, možemo reći, dinamičnog ljudskog karaktera: njegove hitre i razigrane riječi, očitovane iskrenosti, isprepletene humorom i vedrinom, uvijek s pozivom da svoj život gradimo bez gordosti, prihvaćajući sve ono što nas kao ljude ograničava i sapinje.”

Posvjestivši da je sav naš život obilježen Kristovim životom, naglasio je kako nas Isus poziva da se u nj gledamo, da mu vjerujemo i da ga nasljedujemo. „U zajedništvu s Kristom nalazimo cjelovit i najdublji smisao svom prolaznom zemaljskom putu. Ja sam Put, Istina i Život. I samo u zajedništvu s njim naš život, sa svim onim što uključuje jedinstvena i neponovljiva životna povijest svakog čovjeka, može postati slatki jaram i lako breme, kad je Isus oslonac, temelj i mjera našeg postojanja i dostojanstva, naših uspjeha i križeva, i kada On, kao zaglavni kamen nosi nadu našeg uskrsnuća. U svjetlu tog navještaja mi danas gledamo životnu povijest preminuloga svećenika Antuna“, rekao je među ostalim biskup Ćurić te u nastavku homilije ocrtao život i djelo vlč. Antuna:

„Vlč. Antun rođen je u Davoru, danas na području Požeške biskupije, 17. svibnja 1941. od roditelja Karla i Mande. Osmogodišnju školu započinje u svom rodnom Davoru, a nastavlja u Ruščici, gdje je još u dječačkoj dobi doselio sa svojim roditeljima, bratom i trima sestrama te u Slavonskom Brodu. Nakon osnovne škole odlazi u malo sjemenište, najprije na Šalatu u Zagrebu, a zatim u Biskupijski licej u Đakovu gdje je maturirao 1960. Zatim započinje filozofsko-teološki studij u Đakovu koji će morati prekinuti služenjem vojnoga roka u Rumi i Pirotu od 1963. do 1965. Studij i sjemenišnu formaciju završava 1966. kada je na Petrovo iste godine u đakovačkoj katedrali zaređen za svećenika. Povjerene svećeničke službe vodile su ga u različite krajeve Đakovačke i Srijemske biskupije. Službu župnoga vikara (kapelana) vršio je u Valpovu, Beški i Đakovu. Nekoliko je mjeseci boravio u Petrovaradinu, da bi u listopadu 1967. godine preuzeo službu župnoga upravitelja u Čereviću (1967. – 1969.), zatim u Lipovcu (1969. – 1971.). Župnikom u Nikincima postaje 1971., gdje ostaje do 1975., upravljajući nekoliko mjeseci i župom Hrtkovci (1974.). Nakon toga slijedi župnička služba u Slakovcima (1975. – 1978.). u Rajevu Selu (1978. – 1980.), Bapskoj (1980. – 1982.), Kukujevcima (1982. – 1984.) te najdulje župničko razdoblje u Jarmini (1984. – 2012.), nakon čega je 17. kolovoza 2012. umirovljen te dolazi u Svećenički dom u Đakovu. Danas izražavamo zahvalnost zajednici, vodstvu i djelatnicima Svećeničkoga doma, osobito za skrb u njegovim bolesničkim danima.

Župe koje su mu bile povjerene pamte ga kao revna župnika, predana katehetskom radu i pomnom oblikovanju liturgijskog života. Kao rijetko koji svećenik, župnik Antun ostavit će u baštinu svim župama u kojima je bio na službi i zasebna monografska izdanja o povijesti tih župa. To je samo dio njegova povijesnog rada, jer je povijesna istraživanja naših krajeva upravo on obogatio s dvadesetak monografija o našim župama, a ostavio je još dvadesetak koje su pripravljene za izdavanje, kao plodni doprinos svojih umirovljeničkih godina. Rado je na povijesna istraživanja i rad, i to s lijepim uspjehom, poticao i druge svećenike. U povijesnim istraživanjima pok. Antun crpio je građu iz brojnih arhiva, a dobro poznavanje latinskoga omogućilo mu je korištenje vrijedne građe iz rimskih arhiva Svete Stolice, što je također objelodanio u nekoliko vrijednih monografskih izdanja. Susreti, zajedništvo i suradnja sa svećenikom Antunom redovito su nosili i neki poseban pečat njegova, možemo reći, dinamičnog ljudskog karaktera: njegove hitre i razigrane riječi, očitovane iskrenosti, isprepletene humorom i vedrinom, uvijek s pozivom da svoj život gradimo bez gordosti, prihvaćajući sve ono što nas kao ljude ograničava i sapinje. Zato su svećenici, a i vjernici laici znali upravo kod njega potražiti i pronaći vrijedan savjet za svoj životni put i kršćansku duhovnost. Uvijek je imao uho koje je pomno slušalo, srce koje je znalo patiti za drugoga, bio je prijatelj na kojeg se uvijek moglo osloniti te čovjek koji je volio svim srcem.”

U vječni počinak pjesmom su pokojnika ispratili bogoslovi iz đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, predvođeni mo. Ivanom Andrićem.

Nakon ukopa u župnoj crkvi Rođenja BDM u Ruščici slavljena je misa zadušnica koju je predvodio nadbiskup Hranić. Koncelebriralo je pedesetak svećenika među kojima biskup Ćurić, župnik Farkaš, župnik u Jarmini Ivan Bešlić i mons. dr. Tomislav Đukez, svećenik na službi u Državnom tajništvu Svete stolice u Rimu.

Podsjetivši kako je život vlč. Antuna bio plodonosan, nadbiskup Hranić je istaknuo kako je bio rijetko zauzet svećenik koji je iza sebe ostavio bogatu ostavštinu u knjigama. Istaknuo je njegovu autentičnost, poniznost, kritičnost, njegovu ljubav prema svećeništvu i Crkvi, zaključivši da je bio svećenik istinskog ekumenskog duha i raspoloženja te izazov, ohrabrenje i poticaj svima svećenicima.

O pokojniku je u homiliji govorio mons. Đukez. On je jedan od trojice mladih svećenika rodom iz Jarmine za čije je zvanje uveliko zaslužan vlč. Dević koji je u vrijeme njihova odrastanja i proslave mladih misa bio na službi u župi sv. Vendelina opata u Jarmini. Istaknuo je ljubav nehinjenu, ljubav bez pretvaranja koju je svojim životom svjedočio vlč. Antun, a kojemu mu je to bilo i svećeničko geslo. Dodao je kako je za svakoga tko bi ga susreo uvijek imao uho koje je pomno slušalo, srce koje je znalo patiti za drugoga, bio je prijatelj na kojeg se uvijek moglo osloniti te čovjek koji je volio svim srcem.

Od pokojnika su se na kraju mise oprostili, uime župljana Jarmine Darko Proščan, a uime župljana Ruščice župnik Farkaš. Brankica Lukačević

Preuzeto sa: http://djos.hr

PREMINUO VLČ. ANTUN DEVIĆ

24. siječanj 2020.

ĐAKOVO (TU) – U petak, 24. siječnja 2020. u Kliničkom bolničkom centru Osijek u 79. godini života i 54. godini svećeništva preminuo je vlč. Antun Dević, jarminački župnik u miru. Sprovodni obredi bit će u subotu, 25. siječnja 2020. s početkom u 14 sati na mjesnom groblju u Ruščici. Poslije ukopa u župnoj crkvi Rođenja BDM u Ruščici bit će misa zadušnica.

Preuzeto sa: http://djos.hr

VLČ. MARKO ĐURIN IMENOVAN REKTOROM PAPINSKOGA HRVATSKOG ZAVODA SVETOGA JERONIMA U RIMU

21. siječanj 2020.

IKA (TU) - Kongregacija za kler imenovala je, dekretom od 9. siječnja 2020., vlč. Marka Đurina, svećenika Varaždinske biskupije i dosadašnjeg vicerektora Zavoda, rektorom Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima u Rimu, s mandatom od pet godina počevši od spomenutoga datuma.

Hrvatski biskupi su, u skladu sa statutima Zavoda, nakon što je dotadašnji rektor mons. Bože Radoš imenovan za varaždinskog biskupa,  predložili vlč. Marka Đurina za novoga rektora. Taj prijedlog je, kao aktualni predsjednik Biskupske komisije HBK i BK BiH za Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima spomenutoj Kongregaciji priopćio dubrovački biskup Mate Uzinić. Odgovarajući na taj prijedlog, Kongregacija je obavijestila biskupa Uzinića o imenovanju novoga rektora sa zamolbom da mu uruči dekret imenovanja.

Vlč. Marko Đurin rođen je 25. ožujka 1985. godine u Varaždinu, od oca Rudolfa i majke Božene r. Beštek. Rodom je iz Župe Kraljice svete Krunice u Remetincu u Varaždinskoj biskupiji, poznatoj po brojnim duhovnim zvanjima. Osnovnu školu je pohađao i završio u Remetincu i Novom Marofu. Nakon završetka osmog razreda upisuje se u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju koju završava 2003. godine, boraveći istovremeno u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Akademske godine 2003/2004. upisuje se na Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, te istovremeno ulazi u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište kao kandidat Varaždinske biskupije. Diplomirao je 2008. godine. Primio je sveti red đakonata u Varaždinskoj katedrali 8. studenoga 2008. Đakonski pastoralni praktikum obavljao je u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu kao tajnik varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. Za prezbitera je zaređen 14. lipnja 2009. godine u Varaždinu. Nastavio je obnašati službu biskupskog tajnika do kolovoza 2012. godine. Godine 2010. i 2011. obnašao je i službu predstojnika Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije. U rujnu 2012. godine ga biskup Mrzljak šalje u Rim na poslijediplomski studij iz teologije braka i obitelji na Papinski institut Ivan Pavao II. za studije o braku i obitelji gdje je magistrirao u lipnju 2014. godine te nastavio studij prema doktoratu. Od jeseni 2012. godine boravi u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima.

Vicerektorom Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima imenovan je 25. listopada 2013. Dekret o imenovanju, uime hrvatskih biskupa, potpisao je kao predsjednik Biskupske komisije HBK i BK BiH za Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima tadašnji šibenski biskup Ante Ivas. Dekretom tadašnjeg Papina vikara za Rimsku biskupiju kardinala Agostina Vallinija od 1. studenoga 2013. imenovan je i vicerektorom Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu. Po isteku petogodišnjeg mandata, u listopadu 2018. ponovno je imenovan na novi petogodišnji mandat na službu vicerektora Zavoda sv. Jeronima dekretom požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, predsjednika Biskupske komisije HBK i BK BiH za Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima.

PROSLAVA SVETE ANASTAZIJE MUČENICE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

16. siječanj 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Liturgijski spomen sv. Anastazije mučenice proslavljen je u srijedu 15. siječnja u katedrali Sv. Dimitrija đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici. Večernje euharistijsko slavlje predvodio je domaći župnik mons. Eduard Španović uz koncelebraciju župnika Župe svete Ane u Laćarku Ivice Zrna.

Za Srijemsku Mitrovicu, kao središte Srijemske biskupije, te za sam grad, ova svetica i mučenica od velikog je značenja i rado se ističe naziv Anastazija Srijemska. O tome svjedoči i kratki izvještaj o sv. Anastaziji, koji se može naći u časoslovu Đakovačke i Srijemske biskupije: „Mučena u Sirmiju na Božić 304. godine. Pripadala sirmijskoj Crkvi. Relikvije prenesene 457. u Carigrad, a 807. u Zadar. Godine 1976. jedan dio relikvija pohranjen u Srijemskoj Mitrovici. Središte njezinog štovanja u Rimu je bazilika na Palatinu. Spominje se u Rimskom kanonu“.

Sveta Anastazija mučenica svoj je život položila kao svjedočanstvo za Krista na sam Božić 304. godine, za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana, što je svrstava u red brojnih svjedoka drevnoga Sirmiuma. Svojim jakim vjerničkim primjerom kroz povijest je privlačila mnoge, stoga se danas njezinim imenom diče mnogi gradovi i mnoge župe. Primjer sv. Anastazije tako je ujedinio Srijemsku Mitrovicu, Zadar, Samobor, Rim, Carigrad…

Premda je srijemska mučenica i pokopana u Sirmiumu, spletom povijesnih okolnosti, njezine relikvije su prenošene preko Rima u Carigrad (5. st.), zatim u Zadar (9. st.), da bi se dio relikvija 1976. „vratio kući“, u Srijemsku Mitrovicu i sada je pohranjen u glavnom oltaru srijemske katedrale.

Obraćajući se vjernicima, mons. Španović istaknuo je kako sveta Anastazija ima veliko značenje za župu i biskupiju. Radi se o ženi, svetici i mučenici koja je u vremenu teškoće i progona pokazala veliku hrabrost. „Prilikom hodočašća 2004. godine, o velikoj obljetnici ‘1700 godina srijemskih mučenika’, posjetili su nas građani Zadra predvođeni svojim nadbiskupom Ivanom Prenđom. Upravo tada je on istaknuo da Zadar i Srijemsku Mitrovicu veže jaka spona koja se prepoznaje u herojskom primjeru svete Anastazije mučenice: ‘Mi, u našem Gradu štujemo svetu Anastaziju, ali ovdje hodamo po tlu kojim je i ona hodila, prostorom gdje je svojim životom svjedočila Krista’. Sveta Anastazija svojim se mučeništvom pribrojila vojsci srijemskih svjedoka, koje smo pozvani nasljedovati i u današnje vrijeme, poput njih svjedočiti“, rekao je mons. Španović.

Nakon euharistijskog slavlja vjernici su se uputili pred oltar s moćima svete Anastazije, gdje su u osobnoj molitvi još jednom zatražili Svetičin nebeski zagovor. Ivica Zrno