Vijesti

SESTRE SVETOG KRIŽA POSJETILE SRIJEMSKU BISKUPIJU

Sestre svetog Križa posjetile Srijemsku biskupiju

– Godina Majke Amadeje (Karoline) Pavlović –

U subotu, 6. lipnja 2020., predstavnice časnih sestara Svetog Križa iz Đakova, na čelu sa s. Helenom Šajbl, provincijalnom asistenticom, te s. Marijom Esterom Radičević, koja je predstavila život i rad Majke Amadeje (Karoline) Pavlović, posjetile su Srijemsku biskupiju. Susrele su se msgr. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim, mons. Eduardom Španovićem, župnikom srijemskomitrovačkim, te preč. Markom Lošem, župnikom župe Sveti Rok, hodočasnik, u kojoj je krštena Majka Amadeja.

Susret je bio, ponajprije u Srijemskoj Mitrovici, gdje se nalazi jedan od samostana sestara, a zatim i u Petrovaradinu, gdje je rođena i krštena Majka Amadeja. Povod ovom susretu je 50. obljetnica smrti Majke Amadeje, redovnice čiji je život ostavio neizbrisiv trag u teškim godinama života i rada sestara svetog Križa.

Nakana i želja sestara svetog Križa je postavljanje spomen–ploče na spomen Majke Amadeje i to u Petrovaradinu, gradu u kojem je rođena, te u crkvi svetog Roka, hodočasnika, u kojoj je krštena.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U razgovoru, koji se odvijao u Petrovaradinu, predstavljen je plan i program obilježavanja dana Majke Amadeje. Koncem studenog 2020. godine započela bi Godina Majke Amadeje. U okviru Godine sestre svetog Križa bi hodočastile  u crkvu svetog Roka u Petrovaradinu. Također bi se upriličio prigodni duhovni program. U Đakovu se planira organizacija simpozija u čast Majke Amadeje. A kao zaključak Godine planira se izrada i postavljanje spomen–ploče u čast Majci Amadeji, što bi bilo 2021. godine, kada se navršava 50 godina od njezine smrti.

 

O liku i djelu Majke Amadeje Pavlović, razgovarali smo sa s. Marijom Esterom Radićević.

Prema riječima s. Marije Estere, riječ je o veoma važnoj obljetnici, te o veoma poniznoj redovnici, koja je obnašala mnoge službe za svoga redovničkog života. Jedna od tih službi je služba provincijalne poglavarice, koju je vršila u vremenu 1943. – 1955., što je bilo veoma teško doba za Crkvu kao i njihovu zajednicu časnih sestara. Trebalo je, a nije bilo ni malo lako sačuvati i zajednicu i uniforme u javnoj službi, protumačila je s. Marija Estera Radičević.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za vrijeme svoje aktivne službe, Majka Amadeja je uložila brojne napore, te učinila puno dobrih djela, koja i nisu bila odmah vidljiva niti poznata. Tako se posebno može izdvojiti spašavanje života desetgodišnje židovske djevojčice Zdenke Binnenstok iz Osijeka. O tome herojskom činu svjedočila je Zdenka osobno, 2007. godine, prigodom svoga posjeta Đakovu i đakovačkom samostanu, kojeg se veoma rado sjeća. Na njezinu inicijativu pokrenut je postupak, te je Majci Amadeji 23. ožujka 2009. posthumno dodijeljeno priznanje Pravednik među narodima. Radi se o najvećem priznanju koje Država Izrael dodjeljuje  nežidovima. Time se Majka Amadeja ubrojila među 117 sunarodnjaka, koji su dobili ovo visoko priznanje.

 

O njezinim zaslugama i požrtvovnosti posvjedočio je kardinal Alojzije Stepinac. Njegove su riječi: Sestre svetog Križa jedina su ženska redovnička zajednica koja nije molila dispenzu da odloži redovničko odijelo. Te sestre imaju dobar redovnički duh.

Ivica Zrno

LIPANJSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu izgradnju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

Ovo je prvo okupljanje svećenika Srijemske biskupije nakon pandemije korona virusa.

 

Duhovna obnova je zakazana za utorak, 2. lipnja 2020.

Predvoditelj duhovne obnove bio je fra Karlo Harmat, ofm, otac franjevac iz Novog Sada.

Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

 

U svojim razmatranjima fra Karlo je pozivao na razmišljanje o svećeništvu i svećeničkom životu koje bi se trebalo odvijati u znaku životnog poziva i gesla Služenje u ljubavi.

Za svećenika i njegov istinski poziv veoma je važno iskreno i ispravno shvaćanje ova dva pojma – služenje i ljubavi.

Prvi dio izlaganja bio je posvećen razjašnjavanju središnjih pojmova služenja i ljubavi:

Ova dva pojma koriste se često, često ih se izgovara i ponavlja. U tome ambijentu mogu nam biti pomalo dosadni. Ali to u isto vrijeme znači da ih nismo ispravno shvatili, te da su nam doprli tek do intelekta, a ne do srce. Prihvatili smo ih tek glavom, ali ne i srcem. A upravo ih je potrebno prihvatiti srcem, jer prema Svetom Pismu, srce je čovjekov centar, ono je u dubini čovjeka.

Tumačeći riječi Ivanova Evanđelja (Iv 21, 15–18), te Kristovog trostrukog pitanja Petru, istaknuto je kako je tek iskrena ljubav temelj svećeničkog poslanja.

Ako ne ljubiš Krista, trebaš se zapitati što tražiš u ovom zvanju? Treba pasti ovce, pasti stado, ali s ljubavlju. Ako ne radiš s ljubavlju, onda i ne služiš, nego strižeš ovce, što ni u kom slučaju nije svećenikov zadatak. Svećenik je, kao pastir, na čelu stada, zajednice koja mu je povjerena. To znači da služi vlašću koja mu je dana.

Svećenik treba ljubiti Krista ljubavlju punom entuzijazma, a to je čovjeka koji se s oduševljenjem posvetio nekome ili nečemu, a u ovom slučaju Kristu i stadu. A svoje zvanje, svoju službu treba trajno hraniti molitvom, slušanjem Riječi, Euharistijom, Sakramentima, poruke su koje je istaknuo fra Karlo Harmat.

Drugi dio razmatranja, fra Karlo Harmat, posvetio je svećeničkom djelovanju.

Istaknuto je kako svećeničko djelovanje ima i nadnaravni aspekt.

Po tome smo dionici Kristova svećeništva. Moramo biti svjesni da služimo prikazivanjem žrtve na dobrobit onih koji su nama slični. To znači da trebamo imati Kristove osjećaje. Mi djelujemo „In persona Christi capitis Ecclesiae“. Stoga moramo imati „isto mišljenje i isti mentalitet“ kao u Isusa Krista. Misliti na Kristov način često znači prihvatiti križ, poput Krista poniziti samoga sebe „do smrti na križu“ (usp. Fil 2, 5).

Svećeničko djelovanje ima i zajedničarsku dimenziju.

To bi nas trebalo podsjetiti da svećenik dijeli ljudima i s ljudima ono što Krist nosi u svom srcu. O tome lijepo govori sv. Ivan Maria Vianney: „Svećeništvo je ljubav Isusova srca“.

Stoga bi svećenik trebao biti uzor posvećenosti Bogu. Svećenik bi sve trebao vrednovati u Božjem svijetlu i na sve gledati Božjim očima, poručio je fra Karlo Harmat okupljenom kleru Srijemske biskupije.

 

Nakon izlaganja uslijedilo je kratko iznošenje iskustava.

Duhovna obnova je zaključena Anđeoskim pozdravljenjem i bratskim stolom.

 

Ivica Zrno

PASTORALNA ISKUSTVA SVEĆENIKA IZ VOJVODINE U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA PANDEMIJE

SUBOTICA (IKA) TU - Premda redovita katolička medijska ponuda sadržava program katoličkog radija i tiskane formate, uključujući jedan tjednik i nekoliko mjesečnika, svećenici Subotičke, Srijemske i Zrenjaninske biskupije vrlo su se brzo nakon uvođenja neredovitih okolnosti za život Crkve 19. ožujka prihvatili i društvenih mreža kao pastoralnog sredstva.

Broj internetskih „TV postaja“, putem kojih su se prvenstveno prenosili bogoslužni čini, rastao je tijekom posljednja dva mjeseca, a svećenici su počinjali komunicirati i solidarizirati se međusobno u učenju i prihvaćanju pojedinih aspekata te mogućnosti. Ostali sadržaji koji su emitirani, a čiji je broj također rastao kako su izvanredne okolnosti odmicale, bili su po formi jednostavni, no imali su zavidan broj pratitelja, koji je u nekim slučajevima daleko premašivao broj aktivnih vjernika u pojedinim župama.

O iskustvima pastorala putem društvenih mreža u izvanrednim vremenima u pretežito dvojezičnoj katoličkoj sredini govorila su trojica svećenika iz Vojvodine. Ivica Zrno je župnik u župama sv. Ane u Laćarku i sv. Mihovila u Erdeviku i pastoralni suradnik u katedralnoj žiupi sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici (Srijemska biskupija), Miklós Világos je župnik u Župi sv. Margarete Ugarske u Bečeju (Subotička biskupija), dok je mons. Lászlo Gyuris župnik u župama sv. Karla Boromejskog u Pančevu i sv. Mauricija u Starčevu (Zrenjaninska biskupija). Prvi pastoralno djeluje na hrvatskom, drugi na mađarskom, dok mons. Gyuris služi u župama na hrvatskom i na mađarskom jeziku.

Oni su započeli prijenos liturgijskih slavlja iz župnih crkava u kojima službuju ubrzo nakon proglašenja izvanrednoga stanja, koje je gotovo koincidiralo s odredbama biskupa biskupija u Srbiji kojima su obustavljena služenja misa s narodom i podjela sakramenata. Vlč. Miklós ima drukčije i dugotrajnije iskustvo:  svakodnevni prijenos misnih slavlja putem Facebooka osigurava iz župne crkve od 2017. godine. Motivi su također bili gotovo identični i vezani za stanje u kojem se mjesna Crkva našla, a koje je uvelike utjecalo na život vjernika. Za Ivicu Zrno „želja je bila ne ostaviti ih bez vjerske podrške, u obliku u kojem je to moguće“. „Glavni motiv bio je da vjernici ne ostanu bez mise koja je, premda samo virtualna, za njih bila izvor neizrecivih milosti i snage u te dane, te da se održi kontakt sa župljanima”, kaže mons. Gyuris. “Na početku izvanrednog stanja bilo je mnogo više neizvjesnosti, straha i panike, i Crkva je trebala biti ta koja će jasno reći “Ne bojte se, Isus je sa nama!”, dodaje on.

“Čim sam, prije tri godine, saznao za mogućnost prijenosa uživo putem Facebooka, počeo sam razmišljati o tome kako tu mogućnost iskoristiti. Prva su mi briga bili stariji koji ne mogu dolaziti u crkvu”, kaže vlč. Világos. “Televizijski prijenosi katoličkih misa na mađarskom jeziku nisu toliko česti, i to katoličkome narodu nedostaje. Zato sam, prvo probno, započeo internetsku misiju. Sada imam oko pet tisuća pratitelja diljem svijeta, što je oko 25 puta više od broja vjernika koji sudjeluju redovito u nedjeljnoj misi u našoj župi. Mi ovdje uopće ne razumijemo koliko znači moći sudjelovati u misnim činima i slušati propovijed na materinjem jeziku. Ljudi koji žive u dijaspori su na tome vrlo zahvalni“, dodaje on.

O reakcijama pratitelja prijenosa, vlč. Zrno kaže da su oni primarno organizirani zbog ljudi iz župa Srijemska Mitrovica, Laćarak i Erdevik. „Njihove reakcije su veoma pozitivne i vezane uz osjećaje zahvalnosti na svemu što se za njih čini. Tu je bio i stanoviti broj pratitelja koji ne žive na području župe, a porijeklom iz Mitrovice ili osobno poznaju svećenike, pa su se odlučili na praćenje vjerničkih sadržaja koji su se nudili u našoj župi. Javljali su se vjernici iz raznih mjesta u Hrvatskoj s kojima se osobno poznam, kao i iz Njemačke, gdje sam bio na prethodnoj službi“, kaže on. I župnik Világos imao je uglavnom pozitivna iskustva, iz kojih izvlači smjernice za takav pastoral. „Trebamo biti jednostavni i ne svrstavati se niti propagirati niti jednu kategoriju ljudi kojima komuniciramo Isusa“, kaže on.

Osim svakodnevnih euharistijskih slavlja, koja su bila prenošena iz sve tri župe, mons. Gyuris navodi da je na samom početku tih aktivnosti uveo rubriku „Riječ za život”. „Iz evanđelja dana uzeo sam jednu ili nekoliko rečenica kao geslo za taj dan i kratko komentirao uz prijedlog kako bi se evanđelje moglo živjeti. Uz prethodne najave, čitam odlomke iz knjige s. Emmanuel Maillard o Međugorju, prvo na hrvatskom pa na mađarskom jeziku, oko 15 minuta dvaput tjedno, a rubriku sam nazvao „Kraljica mira”. Oba sadržaja pogleda 40-70 osoba, no ne mogu suditi o tome koliko pozorno to čine”, kaže on. Za vlč. Zrnu postojale su dvije grupe pratitelja: oni koji su pratili uživo i oni koji su snimku gledali naknadno. Svakodnevno ih je bilo 40–45, a do večeri istoga dana broj pregleda bio je 90–100.  Tehnički mu je pomogao savjet i iskustvo kolege svećenika Siniše Tumbasa Loketića, župnika u Selenči (Subotička biskupija).

„S. Aneta Raič, koja je na službi u Srijemskoj Mitrovici, tehnički je postavila program i brinula se za sve programske predradnje. I mons. Gyurisu bila je dobrodošla tehnička pomoć mlađeg kolege svećenika. Osobni mobitel i internet, u inače maloj crkvi Sv. Margarete dovoljan je vlč. Miklósu za prijenose. Konačno, sugovornici se slažu da je preporuka i obavijest biskupa da vjernici prate svete čine, između ostaloga i prenošene putem interneta (u odluci o prekidu služenja misa s narodom od 19. ožujka) bila korisna. „S preporukom ili bez nje, osobno bih pristupio organiziranju prijenosa. Ostaviti vjernike bez vjerničke skrbi, u obliku u kojem je moguće, nikako nije dobro“.

Postavlja se pitanje nastavka korištenja društvenih mreža u pastoralu sada kada su dopušteni ograničeni skupovi vjernika. Vlč. Zrno kaže da je vrlo važno što se želi postići. „U pitanju je bilo neredovito stanje, a prestankom takvoga stanja ukinuti su online prijenosi jer se otvorila mogućnost koja nas vodi prema redovitosti života Crkve“, objašnjava on.

Mons. Gyuris je istog mišljenja, s time da zadržava kraće forme svakodnevnoga obraćanja pratiteljima putem društvene mreže, dok se iz crkve Sv. Margarete nastavljaju prijenosi svih misa. Vlč. Világos pojašnjava: „Nikada nismo iskusili pastoralnu situaciju u kojoj smo bili suočeni s izvanrednim stanjem, policijskim satom, zatvorenim crkvama i strahom naroda od bolesti. Cijela hijerarhija Crkve je počela razmišljati o tome kako nadići bolnu rasparčanost crkvene zajednice. Svećenici, biskupi pa čak i Papa počeli su prenositi mise, molitve i pobožnosti, osobito tijekom Velikog tjedna. No, moramo biti vrlo oprezni. Bogoslužje nije emisija nego čin zajednice koje putem interneta nema jer nije fizički skupa“, kaže on. „Ako me pitate kako bolje iskoristiti internet i društvene mreže u pastoralu, ne znam što odgovoriti. Ne zna ni Crkva, jer je to još uvijek novost u njezinom povijesnom hodu, čije granice nisu sasvim jasne“, zaključuje on.

U vremenu izvanrednog stanja aktivnost svećenika u internetskom pastoralu ogledala se i u prijenosima kateheza za mladež, molitvi i euharistijskom klanjanju. Na području Subotičke biskupije, osim redovitoga prijenosa putem Radio Marije Srbije, svakodnevni sadržaji namijenjeni vjernicima prenošeni su putem društvenih mreža različitom dinamikom iz 11 župa ili samostanskih crkvi na području Subotičke biskupije, u čemu su se angažirala 24 svećenika, i to na hrvatskom, mađarskom i slovačkom jeziku. Na području Zrenjaninske biskupije bilo ih je dvije, uz angažiranje trojice svećenika, na području Srijemske biskupije jedna, a na području Ruskokrsturske eparhije sv. Nikole za katolike bizantskog obreda tri. Redovito i svakodnevno mise su prenošene i iz kapelice Pohođenja Marijina koja se nalazi u Ordinarijatu Beogradske nadbiskupije.

Preuzeto sa: https://ika.hkm.hr

SKUPŠTINA BISKUPA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE U ĐAKOVU

ĐAKOVO (TU) U utorak 19. svibnja 2020. u Nadbiskupskom domu u Đakovu održana je 49. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine kojom je predsjedao nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić. Uz nadbiskupa metropolita u radu skupštine sudjelovali su: požeški biskup mons. Antun Škvorčević, đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić i pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić. Zbog trenutnih epidemioloških mjera u vremenu pandemije Covid-19 na skupštinu s područja Republike Srbije nije mogao doći srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Na skupštini je sudjelovao i kancelar Nadbiskupskog ordinarijata mr. sc. Drago Marković, a u jednom njezinu dijelu i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. sc. Vladimir Dugalić.

Susret je započeo molitvom Trećega časa te dobrodošlicom domaćina, nadbiskupa metropolita Đure Hranića. U svojim pozdravnim riječima nadbiskup je istaknuo radost zbog ponovnoga susreta i okupljanja biskupa, nakon dulje stanke prouzrokovane pandemijskom zarazom Covid-19, izražavajući osobitu povezanost sa srijemskim biskupom koji se nije mogao pridružiti skupštini. Nadbiskup je naglasio kako, i u prilikama ograničenja i poteškoća izazvanima opasnostima od zarazne bolesti, vjernički hod naših zajednica nije prestao, a vrijeme koje je pred nama nuka nas na razborite korake planiranja i vraćanja redovitoga crkvenoga života i djelovanja. Nadbiskup Hranić posebno je istaknuo duhovnu snagu i radost spomena 100. obljetnice rođenja svetoga pape Ivana Pavla II, koji je uvelike obilježio završetak prošloga i prijelaz u novo tisućljeće Crkve i svijeta. Njegova je osoba na poseban način utkana i u život naših biskupijskih zajednica te ga s osobitom zahvalnošću spominjemo kao utemeljitelja Požeške biskupije, te kao najdražeg ‘hodočasnika’ našem zavičaju prigodom njegova 3. apostolskoga posjeta Hrvatskoj i susreta s njim u Osijeku i Đakovu 7. lipnja 2003. godine. „Njegov nam apostolski žar i gorljivost ostaju poticaj i nadahnuće za sva naša nastojanja i evangelizacijsko djelovanje u povjerenim nam biskupijama“, istaknuo je nadbiskup Hranić.

U radnome dijelu susreta biskupi su razmatrali brojne sadašnje izazove s kojima se susreću pojedinci, obitelji i društvo na području Slavonije, Baranje i Srijema, što je nezaobilazno povezano i s djelovanjem i ostvarivanjem poslanja Crkve. S obzirom na snažno prisutan problem iseljavanja i demografske krize, što je snažno pogodilo, i još uvijek pogađa, prostore na kojima se nalaze biskupije Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, valjat će uzeti u obzir i najnovije okolnosti, uzrokovane preventivnim mjerama i opasnostima od širenja zarazne bolesti. To svojevrsno „novo stanje“ zahtjeva pomake na različitim životnim područjima, a u konkretnom planiranju i djelovanju zavrjeđuje, također, i posebnu pozornost Crkve i njezine pastoralne brige. Nove su okolnosti na još snažniji način otkrile i osobitu vrijednost pojedinih eklezioloških stvarnosti, posebno ‘kućne Crkve’, molitve u obitelji i solidarnosti, kao i važnosti sudjelovanja u liturgijskom i sakramentalnom životu. U novonastalim okolnostima mogli su se uočiti i veoma lijepi i vrijedni koraci, kojima se nastojala posredovati Kristova Radosna vijest, koristeći pritom moderna sredstva društvenog priopćavanja, što može biti snažan poticaj na stvaranje nove kulture i ozračja, ne samo kad je u pitanju dijalog Crkve i medija, već i snažniju uporabu medijske komunikacije u ostvarivanju evangelizacijskoga poslanja Crkve. Pojedine vidove socijalnih i gospodarskih prilika u našim krajevima te njihovu perspektivu sa stajališta socijalnog nauka Crkve predstavio je mons. dr. Dugalić. U drugom dijelu radnoga susreta biskupi su se posvetili pitanjima vezanima uz organizaciju i djelovanje crkvenoga sustava za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, i to u svjetlu motuproprija pape Franje „Vi ste svjetlost svijeta“, kao i drugih dokumenata prema kojima se oblikuju upute i smjernice Hrvatske biskupske konferencije.

Preuzeto sa: http://djos.hr

PROSLAVA SVETOG IVANA NEPOMUKA I CRKVENI GOD U GIBARCU

GIBARAC (TU) – Župa Sveti Ivan Nepomuk u Gibarcu proslavila je 16. svibnja 2020. godine nebeskog župe i župne crkve. Misno slavlje predvodio je župni upravitelj vlč. Nikica Bošnjaković u zajedništvu sa manjim brojem vjernika, župljana ove župe i tek nekoliko hodočasnika iz okolnih mjesta, poštujući propise vezane uz aktualnu situaciju epidemije izazvane korona virusu u svijetu i kod nas. Radi toga što su zatvorene granice između Srbije i Hrvatske ove godine po prvi put nisu mogli doći Gibarčani raseljeni po Republici Hrvatskoj, te je patron ove srijemske župe proslavljen skromnije nego prijašnjih godina.

Župni upravitelj Bošnjaković je u homiliji istaknuo primjer svetog Ivana Nepomuka kojega trebamo slijediti u svakodnevnom životu. Naglasio je kako je šutnja ovoga sveca za nas najveća poruka, a ta je da se treba pokoravati Bogu, a ne sebi, a ne ljudima. Tako nam je sveti Ivan ostavio sebe kao svjetlo koje nam pokazuje kako služiti Bogu i ljudima. Naglasio je i  pozvao vjernike da se zapitaju kako oni služe Bogu, što je njihova briga u životu, da li da kroz život prođu ostavljajući iza sebe materijalno, ili žive kao što su činili svi sveci, brinući se za vječnost. Svaki svetac živi za vječno, a svjedočanstvom svojega života i nas poziva na takav stav. Također je naglasio da sveci žive po Božjim mjerilima, a ne kao da će zauvijek ostati na zemlji, na što je pozvan svaki vjernik. Osvrnuvši se na evanđelje i Isusove riječi: »Svi će vas zamrziti zbog imena mojega« (Lk 12,17), vlč. Bošnjaković je kazao kako je nekada teško slijediti Isusov nauk, jer to ne prija ljudima u našoj okolini. Tako je bilo i sa svetim Ivanom Nepomukom, ali on se nije htio dodvoriti svijetu, tj. kralju, nego je ostao vjeran Bogu, zato je izgubio život. Isus želi da i mi budemo tako ustrajni i čvrsto se držimo njega, a on će nam pomoći u našoj borbi da živimo za vječnost.

Vjernici su se po završetku misnog slavlja okupili u župnom dvorištu i, poštujući mjere opreza, popričali i počastili se pripremljenim domjenkom.

Ana Hodak

UPUTE KATOLIČKIH BISKUPA U REPUBLICI SRBIJI SVEĆENICIMA I VJERNICIMA LAICIMA O SLAVLJENJU SVETIH MISA I DRUGIH LITURGIJSKIH SLAVLJA NAKON UKIDANJA VANREDNOG STANJA

Draga braćo i sestre!

 

Raduje nas što su se stekli uvjeti, počevši od 7.5.2020., da u našoj zemlji budu ukinuti vanredno stanje i Uredba kojom su bila zabranjena sva javna okupljanja. Zato ovdje ponajprije zahvaljujemo svima koji vode brigu o našem zdravlju, a jednako tako i vama, dragi svećenici i vjernici laici, što ste se odgovorno pridržavali naših Odredbi veznih za obustavu liturgijskih slavlja s narodom za vrijeme trajanja vanrednog stanja, koje su stupile na snagu 19.03.2020. Vjerujemo da je ta, za sve nas tako teška i bolna mjera, pomogla usporavanju širenja pandemije, čime su se stekli uvjeti da se ovim aktom te Odredbe opozovu i da se donesu ove Upute o slavljenima svetih misa i drugih liturgijskih slavlja nakon ukidanja vanrednog stanja.

 

Istina, pandemija još nije prestala, te vas molimo da se prema preporukama epidemioloških službi pridržavamo ovih uputa, kako bismo se kao društvena zajednica izborili s ovom zarazom izazvanom korona virusom. Stoga će se od pete uskrsne nedjelje, 10.05.2020., u našim crkvama ponovno slaviti javna liturgijska slavlja s narodom uz pridržavanje ovih uputa, pri čemu je naglasak stavljen na fizičko distanciranje:

 

  1. Crkve se prije otvaranja trebaju dezinficirati, osobito kvake, klupe, stolice i svi oni dijelovi s kojima vjernici neposredno dolaze u doticaj. Ispred svakog ulaza neka bude postavljen otirač (barijera) natopljen dezinfekcijskim sredstvom, a kod svakog ulaza neka na vidnom mjestu bude postavljeno sredstvo za dezinfekciju ruku. Poštujući udaljenost od 2 metra u svim pravcima, neka se u crkvi označe (moguće je to učiniti krep trakom ili čime sličnim) sva mjesta na kojima vjernici mogu sjediti ili stajati, tako da za svaku osobu budu osigurana 4 kvadratna metra prostora. Prema ovim parametrima neka na ulazu u crkvu bude istaknut broj osoba koje se istovremeno mogu nalaziti u njoj, s tim da – prema odredbi mjerodavnih vlasti – taj broj zasada ne smije prijeći 50. Iz klupa neka se uklone molitvenici i pjesmarice.
  2. Kad se crkva otvori, neka se vrata sve vrijeme drže otvorenima da ih vjernici pri ulasku/izlasku ne moraju dodirivati, a posude za blagoslovljenu vodu neka i dalje ostanu prazne. Pri ulasku svaki posjetitelj treba dezinficirati ruke, te u crkvi sve vrijeme nositi zaštitnu masku preko usta i nosa – ovo se ne odnosi na svećenika i kantora tijekom vršenja službe –, a preporučuje se i nošenje rukavica. Neka se po mogućnosti osigura određeni broj zaštitnih maski, koje bi se poklonile vjernicima koji u crkvu dođu bez zaštitne maske.Nakon svake svete mise i/ili pobožnosti, potrebno je dezinficirati sve s čim su vjernici dolazili u kontakt.
  3. Za nedjeljna misna slavlja neka se u svakoj crkvi odrede redari, koji će obavezno nositi maske i rukavice. Kod ulaza u crkvu oni će svakom vjerniku pri dolasku poprskati ruke sredstvom za dezinfekciju, voditi računa da svatko nosi zaštitnu masku i paziti da broj vjernika u crkvi ne prijeđe ograničeni broj mjesta. Nadalje, ostalim vjernicima oni će pomagati oko pridržavanja svih preventivnih mjera, osobito čuvanja potrebne međusobne udaljenosti, što važi i za zbor i za ministrante, dok se to ne odnosi na članove iste obitelji odnosno domaćinstva. Gdje to prilike zahtijevaju, neka se vjernicima koji ne budu mogli ući u crkvu omogući praćenje svete mise izvan crkve, preko ozvučenja, a tamo gdje za to ima potrebe i mogućnosti neka se svete mise slave na otvorenom, uz poštovanje mjera fizičkog razmaka i ograničenja od 50 osoba  na skupu, koje važi i za skupove na otvorenom.
  4. Može se uvesti još jedna misa ili privremeno izmijeniti raspored nedjeljnih svetih misa, za vrijeme trajanja pandemije, u onim župama gdje župnici procijene da sadašnji raspored ne može zadovoljiti postavljene uvjete.
  5. Poslužitelji koji pripravljaju darove (kruh i vino) za svetu misu, kao i liturgijsko posuđe i knjige, neka prethodno dezinficiraju ruke i nose zaštitnu masku. Ciborij s hostijama, kaleži drugo liturgijsko posuđe neka sve vrijeme budu pokriveni. Poslužitelji koji prikupljaju milostinju neka nose zaštitne maske i rukavice, a prikupljanje neka se tako upriliči da vjernici rukama ne dolaze u kontakt sa škrabicom, a neka se izbjegne i to da vjernici jedni drugima dodaju košaricu za milostinju.
  1. Svećenik koji slavi svetu misu, neka neposredno prije početka svete mise dezinficira ruke, a isto to neka ponovi prije prinosa darova. Kod prinosa neka svi darovi sve vrijeme, uključujući i samu posvetu, ostanu pokriveni kako ih se ne bi kapljično onečistilo. U svetim misama se do daljnjeg izostavlja davanje mira pružanjem ruke. Neka svećenik/djelitelj svete pričesti prije nego uzme ciborij za pričešćivanje stavi zaštitnu masku i dezinficira ruke. Sveta pričest neka se dijeli isključivo na ruku i to tako da za vrijeme pričesti vjernici nemaju rukavice na rukama nastojeći da se izbjegne svaki fizički kontakt između svećenika/djelitelja svete pričesti i vjernika, a ciborij neka se drži većim dijelom prekrivenim (poklopcem ili folijom). Pri dolasku na pričest, neka redari pomognu vjernicima da čuvaju propisano rastojanje. Tijekom podjele pričesti neka se djeci ne stavlja križić. Nakon podjele pričesti neka svećenik/djelitelj pričesti dezinficira ruke.
  2. U koncelebriranim slavljima neka glavni slavitelj, nakon što je dezinficirao ruke, sam pojedinačno podijeli hostije koncelebrantima, te neka se on pričesti pod obje prilike, a ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog.
  3. Vjernicima koji nisu u mogućnosti doći na svetu misu, bilo zbog bolesti, bilo zbog opravdanog razloga u savjesti ili radi zaštite od zaraze, prema odredbama Zakonika kanonskog prava (kan. 87 § 1), osobito starijima, i dalje dajemo oprost od obaveze sudjelovanja na nedjeljnoj misi dok su ove upute na snazi. Ujedno tim osobama preporučujemo da nedjeljom svetu misu prate putem medija, te ih potičemo na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji i bude želju za sjedinjenjem s Njim, a neka toga dana više vremena posvete molitvi.
  4. Za ispovijed se preporučuje prostor (crkva, sakristija ili dvorana), u kojem je moguće čuvati potreban fizički razmak, ili na otvorenom, a klasične ispovjedaonice neka se nikako ne koriste. Ispovjednik i pokornik neka nose zaštitne maske, a vjernici koji čekaju na ispovijed neka se pridržavaju potrebnog fizičkog razmaka. Imajući u vidu da vjernici nisu mogli pristupiti uskrsnim ispovijedima, preporučuje se župnicima da organiziraju velike ispovijedi, tako da više svećenika po jedan cijeli dan bude na raspolaganju vjernicima za ispovijed u dotičnoj župi, pri čemu je nužno poštovati sve preventivne mjere. Neka nas sve pri tomu vodi svećenička solidarnost i strpljivost kako bismo vjernicima omogućili slaviti osobni sakrament pomirenja.
  5. Sakramenti krštenja i ženidbe mogu se slaviti uz poštovanje svih preventivnih mjera. Neka i svećenik koristi zaštitnu masku u onim dijelovima obreda u kojima ne može držati potreban fizički razmak. Obredne geste koje uključuju dodir, treba svesti na najmanju moguću mjeru ili izbjegavati. Krštenja se vrše isključivo polijevanjem i to vodom blagoslovljenom unutar obreda.
  6. Prilikom podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja, prije dolaska kod bolesnika, neka svećenik stavi jednokratnu zaštitnu masku i rukavice. Bolnički kapelani i svećenici, koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama, trebaju slijediti upute spomenutih mjerodavnih ustanova za prevenciju zaraze.
  7. Za obred sprovoda neka se poštuju sve preventivne mjere, osobito neka se vodi računa o fizičkoj distanci, a gdje je to moguće neka se obred vrši vani ispred kapele odnosno mrtvačnice.
  8. Slavlja prve pričesti, prve ispovijedi i krizme do daljnjega se odgađaju, sve dok ne bude proglašen kraj pandemije.
  9. Župna kateheza i druge župne aktivnosti odgađaju se do daljnjega. Sastanci, kako u zatvorenom prostoru tako i na otvorenom, neka se održavaju isključivo ako su pastoralno opravdani i ako se mogu ispoštovati propisane preventivne mjere. Pučke pobožnosti i drugi događaji unutar crkve mogu se održavati uz jednako obdržavanje svih preventivnih mjera, ali neka ne budu neposredno prije odnosno poslije svete mise.
  10. Župni, biskupijski i drugi crkveni uredi neka budu otvoreni, a vjernicima se i dalje preporučuje, kada god je to moguće, da se navedenim ustanovama obraćaju telefonom ili elektroničkom poštom.

 

Dragi vjernici, dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću i grijehom, sjetimo se onih koji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti i straha, te im budimo blizu svojim molitvama, žrtvom i ljubavlju.

 

Po zagovoru naše nebeske Majke, Blažene Djevice Marije, na sve vas i na cijelu našu zemlju zazivamo Božji blagoslov!

 

 

Vaši biskupi:

 

 

Mons. Stanislav Hočevar SDB, v.r.

nadbiskup i metropolit beogradski

 

Mons. DjuraDžudžar, v.r.

eparhijski biskup za grkokatolike

 

Mons. JánosPénzes, v.r.

biskup subotički

 

Mons. Đuro Gašparović, v.r.

biskup srijemski

 

Mons. Martin Roos, v.r.

umirovljeni biskup temišvarski i

apostolski upravitelj zrenjaninski