ZEMUN, 15. kolovoza 2010. – Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup Đuro Gašparović proslavljena je svetkovina Velike Gospe.

      ZEMUN, 15. kolovoza 2010. – Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup Đuro Gašparović u koncelebraciji s domaćim župnikom, dekanom i začasnim kanonikom, preč. Jozom Dusparom i svećenicima zemunskog i drugih dekanata Srijemske biskupije, u nedjelju 15. kolovoza proslavljena je na zaista uzvišen i dostojanstven način u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu svetkovina Velike Gospe.

      U svečano okićenoj crkvi, koju je kao i mnogo puta do tada, s velikom ljubavlju i požrtvovnošću okitila sestra Ozana iz zemunske zajednice Školskih sestara sv. Frančiska, čini se, nije bilo dovoljno mjesta za sve župljane i njihove drage goste iz drugih župa.  Ni zaista velika vrućina, koja kao da zapravo i nije smetala prisutnima, nije umanjila veličanstveni dojam prisutnosti Majke Božje i susreta s Njom i s Isusom Kristom.

      Jedinstveni ugođaj duhovne povezanosti svih koji su prisustvovali svečanoj svetoj misi mogao se osjetiti od samog početka pa sve do kraja euharistijskoga slavlja. Uvodeći u slavlje biskup Gašparović je rekao: „Sabrali smo se u ovoj našoj zemunskoj župnoj crkvi, slaveći svetkovinu u čast Djevici Mariji, njezinu uznesenju na nebesa, sjedinjeni s vjernicima, kršćanima koji se danas sabiru u crkve i marijanska svetišta širom svijeta. Započinjemo ovo sveto misno slavlje međusobno povezani u zajedništvu s Isusom Kristom i Velikom Gospom, našom Nebeskom Majkom. Dok vas pozdravljam, dragi župniče, braćo svećenici, redovnici, časne sestre redovnice,  dragi vjernici, pozivam vas da zahvalimo Gospi na svakoj njezinoj pomoći i da je molimo da nas i dalje prati i zagovora!”

      „Prije više od dvije tisuće godina otkako je Isus Krist, pravi Bog, postao pravi čovjek, započeo je homiliju biskup Gašparović, prije više od dvije tisuće godina jedna je djevojka zastala pred pojavom i porukom i razmišljala je što znači taj pozdrav 'Zdravo Marijo, milosti puna'. Odabrana je u malom gradiću Nazaretu i tu se odigrava čudo koje za sobom povlači velike plodove, te poslanje koje je Mariju osobno čekalo u životu. Proslavljena je upravo s toga što je do kraja ustrajala u pozivu i poslanju.“ „Vjerna danoj i zadanoj riječi Gospodina: 'Neka mi bude', nastavio je biskup obraćajući se okupljenim vjernicima i rekao kako „Marija svojim pristankom omogućuje silaznu putanju Boga među nas ljude, u našu ljudsku povijest. Njezin odgovor je preuzimanje silne odgovornosti za ostvarenje onoga što Bog hoće. Primjer je to kako se prihvaća i ostvaruje, kako se živi ono što Bog hoće.“ Tako je istaknuo da za Mariju to buduće Dijete, koje pod srcem nosi, postaje središnjicom i sadržajem njezina života, ali i cjelokupne povijesti. Ona prihvaća Božji plan. Za nju ne postoji uzmicanje. Ona ide naprijed. Zbog Njezine vjernosti Bogu i Isusu Kristu u Duhu Svetome ona je dušom i tijelom uznesena na nebo i postala Velika Gospa.

      „Bog upućuje svoj poziv preko Marije svakom, tako da postajemo suodgovorni za spas i sudbinu naroda i svijeta.

      Naime, kako je biskup istakao, svaki čovjek bi se trebao zapitati koliko je zapravo otvoren da čuje Božji glas i poziv te da povjeruje i da ga prihvati. Ima li boljeg primjera, rekao je biskup tom prigodom, kako treba svoj život staviti u ruke Svevišnjega, od rečenice koju je izgovorila naša zajednička nebeska Majka Marija, ’Evo službenice tvoje, neka mi bude po riječi tvojoj’.  Da li mi slijedimo njezin primjer i koračamo putem koji nam je Bog odredio, ili preispitujemo sve ono što mi kao ljudska bića ne možemo razumjeti. Da li na naše susrete, posebno na misu, dolazimo zato što mi to od srca želimo ili što moramo. Da li odgovaramo time na Marijin poziv da slavimo skupa s njom njezima Sina Isusa Krista ili to shvatamo kao nešto što jednostavno moramo uraditi. Sve su to pitanja koja bi nakon ove svete mise svatko od prisutnih trebao postaviti sebi."

      Biskup Gašparović je nadalje pozvao vjernike da slijede Mariju jer je ona za nas uzor poziva. „Svi smo pozvani izići iz svoga uhodanog života, pozvani na akciju koja treba prerasti u povijesnu dimenziju, koja će donijeti sreću čovječanstvu. Stoga nam treba ljudi koji će svjedočiti o ljubavi Božjoj koja uzima ljudsko tijelo, o ljubavi Isusa Krista, o Kristovu čovjekoljublju. Treba nam takvih, upravo u ovo vrijeme, danas. Treba nam onih koji će potresati drugoga da osjeti da postoji zakon ljubavi a ne mržnje. A to ste vi, braćo i sestre. To su pravi kršćani, praktični vjernici. Mi smo živa Crkva ovdje u Srijemu. Vjernik i pravi kršćanin, nastavio je biskup, a to smo mi, jest onaj koga Bog treba da unese živosti u obitelji, župne zajednice, u ovu Crkvu u Srijemu. Treba nam ljudi koji će poput Marije okupljati oko sebe raspršeno stado, buditi, oduševljavati ljude za Krista. Tvoriti živo zajedništvo u Kristovu Duhu. Ti ljudi su svećenici s kojima trebamo surađivati i odgovarati velikodušno na svaki njihov poziv. Uvijek živimo to naše obiteljsko, župno i biskupijsko zajedništvo“ zaključio je srijemski biskup.

      Na početku misnoga slavlja biskupa i svećenike u koncelebraciji, časne sestre redovnice te ostale prisutne vjernike pozdravio je župnik, dekan i začasni kanonik, Jozo Duspara i uveo u radost i značenje današnjega slavlja. Liturgijskim pjevanjem euharistiju je obogatio zbor župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu. Slavlju Velike Gospe u Zemunu prethodila je trodnevnica koju su predvodili p. Marko Kurolt, OFM, gvardijan samostana u Zemunu, vlč. Dušan Milekić, imenovani župnik u Novim Banovcima i p. Ivan Maslać, DI, župnik i dekan u Beogradu.

      Veličanstvenost blagdana Uznesenja naše Nebeske Majke upotpunio je zemunski mješoviti zbor „Sveta Cecilija“ prigodnim pjesmama koje su s radošću uvježbavali za ovu prigodu. Osobiti dojam je ostavila završna pjesma „Zemunskoj Gospi“  koju župljani ovoga grada na poseban način štuju. Nakon svečanog euharistijskog slavlja svi prisutni su imali priliku da u crkvenom dvorištu još neko izvjesno vrijeme razmijene dojmove i porazgovaraju uz domjenak i osvježenje.  Vjerujem da je svatko od njih, nakon ove svete mise, kao i nakon posljepodnevnog euharistijskog slavlja koje je predvodio domaći župnik Jozo Duspara, ponio svome domu ono najdragocjenije, osjećaj prisutnosti i zagovora naše Nebeske Majke Marije čiju su pobjedu nad ovozemaljskom prolaznošću danas svečano obilježili.

fotografije: Danijela Lukinović

Biskupski ordinarijat

ZEMUN, 16. kolovoza 2010. godine -  U crkvi Svetog Roka u Gradskom parku u Zemunu, vjernici iz župa Zemuna i Novog Beograda u Srijemskoj biskupiji, proslavili su blagdan svetog Roka.

ZEMUN, 16. kolovoza 2010. godine -  U crkvi Svetog Roka u Gradskom parku u Zemunu, u ponedjeljak 16. kolovoza vjernici iz župa Zemuna i Novog Beograda u Srijemskoj biskupiji, proslavili su blagdan svetog Roka. Svečano euharistijsko slavlje u čast sveca, čije ime crkva nosi, a koje je započelo u 18.00 sati, predvodio je p. Alojz Letonja, župnik župe sv. Ćirila i Metoda u Beogradu, u koncelebraciji s njegovim subratom p. Rokom Gajsekom, preč. Berislavom Petrovićem, župnikom iz Novog Slankamena i povjerenikom za duhovnu izgradnju svećenika u Srijemskoj biskupiji i preč. Jozom Dusparom, zemunskim župnikom, dekanom i začasnim kanonikom. Na slavlju su sudjelovale i časne sestre redovnice u Zemunu Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Školske sestre sv. Frančiska i druge sestre iz Beogradske nadbiskupije te veći broj vjernika laika.

      „Sveti Rok je bio hodočasnik, zaštitnik od kuge i kolere i svih zaraznih bolesti, osobito onih koje se pokazuju na koži“, započeo je homiliju p. Letonja i nastavio govoriti o svecu da je rođen u Montpellieru, gradu u južnoj Francuskoj. Prije nego je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Voditelj misnog slavlja je zatim predstavio život svetog Roka u odnosu prema drugima naglasivši da je svetac „prodao sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se uputio prema Rimu kao siromašni hodočasnik. Tu je započeo dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je uz Božju pomoć i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Nešto kasnije u Piacenzi, nakon niza putovanja, i sam je obolio od kuge te je bio prognan iz svoga grada. Tada se sveti Rok, kako je p. Letonja istakao u homiliji, osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Povukao se u jednu šumu gdje se hranio biljem. Tako osamljen uzdao se jedino u Božju providnost. U tom razdoblju života, kako neki životopisci spominju, svetom Roku je svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. To je prizor koji su ovjekovječili mnogi slikari, a jedna takva slika nalazi se u crkvi Svetog Roka ovdje u Zemunu gdje se mi sada nalazimo“, rekao je pater.

      „Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, nastavio je predvoditelj misnog slavlja, pronašavši bolesnog Roka u šumi, iako nije bio čovjek od duboke vjere, dirnut sudbinom ovoga svetog patnika, prihvata ga i počinje da ga njeguje dok nije ozdravio. Nakon ozdravljenja Rok se je vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju nije bio kraj jer je iscrpljen od bolesti zbog koje se posve izobličio, tako da je postao neprepoznatljiv. Biva uhvaćen i zatvoren pet godina, te se ponovno razboljeva od kuge. Preminuo je u Gospodinu 16. kolovoza 1327. godine i biva odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima. Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini“, zaključio je pater prvio dio homilije.

      U nastavku p. Alojz, nakon ovoga kratkog podsjećanja na život svetog Roka, podstiče prisutne hodočasnike na razmišljanje o tome koliko je čovjek upućen na drugoga čovjeka, svoga bližnjeg, i da se njegova veličina i ogleda u tome koliko je spreman odgovoriti na taj poziv da pritekne u pomoć bolesnicima i uopće nekomu tko je u bilo kakvoj potrebi. Nakon homilije, u ovoj maloj crkvi, ali punoj vjernika, osjetio se trenutak svečane tišine u kome su prisutni preispitivali svoj kršćanski vjernički život.

      Na samom kraju svečane svete mise, koju su upotpunjavale i prigodne pjesme, Berislav Petrović je ukazao na veliki značaj molitve koju vjernici upućuju Gospodinu da bdije nad njihovim svećenicima. „Na taj način, kako je istakao, učvršćuje se njihova međusobna duhovna povezanost što donosi obostranu dobrobit“. Nakon što se župnik Duspara zahvalio na ovim pobudnim riječima, obavijestio je župljane da postoje ozbiljni planovi kada je u pitanju renoviranje crkve Svetog Roka, koju održavaju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. Nakon ovog euharistijskog slavlja u čast ovog sveca i patnika, ostaje samo jedno, da ga molimo da nas zaštiti od svih fizičkih i duhovnih bolesti današnjice i da nam dadne snage i volje da slijedimo njegov primjer tako što ćemo pomagati svojim bližnjima u nevolji te zadobiti nagradu u vidu neraspadljivosti jedinog pravog bogatstva, čistog i otvorenog duha.

Danijela Lukinović

Danijela Lukinović

PETROVARADIN, 23. srpnja 2010. godine – Prema odluci srijemskog biskupa, mons. Đure Gašparovića, u Srijemskoj biskupiji izvršene su slijedeće promjene u službama svećenika.

Župnici i župni upravitelji

Vlč. Stjepan Barišić, danom danom 12. srpnja 2010. godine, ekskardiniran je iz Beogradske nadbiskupije i inkardiniran u Srijemsku biskupiju. Danom 20. kolovoza 2010. godine imenovan je župnikom župe Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu 2 (br. 261/2010.).

Vlč. Ivica Čatić, danom 19. kolovoza 2010. godine, razriješen je službe župnika župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima (br. 259/2010.).

Vlč. Dušan Milekić, danom 19. kolovoza 2010. godine, razriješen je službe župnog upravitelja župe Rođenja BDM u Novim Banovcima (br. 266/2010.) i danom 20. kolovoza 2010. imenovan župnikom iste župe (br. 267/2010.).

Vlč. Ivan Rajković, danom 20. kolovoza 2010. imenovan je župnikom župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima (br. 264/2010.).

Vlč. Stjepan Vukovac, danom 19. kolovoza 2010. godine, razriješen je službe župnika u župi Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu 2, (br. 250/2010.) i danom 20. kolovoza 2010. stavljen je na raspolaganje Nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu.

Župni vikari

Vlč. Dušan Milekić, danom 19. kolovoza 2010. godine, razriješen je službe župnog vikara župe Uznesenja BDM u Zemunu (br. 265/2010.).

Vlč. Mario Paradžik, mladomisnik, rješenjem Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu, stavljen je na raspolaganje Biskupskom ordinarijatu u Petrovaradinu u Srijemskoj biskupiji, te je po odluci srijemskoga biskupa, mons. Đure Gašparovića, danom 20. kolovoza 2010. godine, imenovan za župnog vikara župe Svetoga Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici (br. 253/2010.).

Vlč. Ivan Rajković, danom 19. kolovoza 2010. godine, razriješen je službe župnog vikara župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima (br. 263/2010.).

Vlč. Ivica Zrno, danom 31. srpnja 2010. godine, razriješen je službe župnog vikara župe Svetoga Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici (br. 252/2010.) i danom 1. kolovoza 2010. stavljen je na raspolaganje Nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu.

Ostale službe

Vlč. Stjepan Barišić, danom 12. srpnja 2010. godine, ekskardiniran je iz Beogradske nadbiskupije i inkardiniran u Srijemsku biskupiju. Danom 12. srpnja 2010. godine imenovan je pomoćnikom upravitelja Svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu (br. 262/2010.-ad).

Vlč. Stjepan Barišić, danom 19. kolovoza 2010. godine, razriješen je službe pomoćnika upravitelja Svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu (br. 262/2010.-ad) i danom 20. kolovoza 2010. godine (br. 262/2010.) imenovan upraviteljem istoga Svetišta.

Vlč. Ivica Čatić, danom 20. kolovoza 2010. imenovan je pomoćnikom koordinatora BPC-a u Petrovaradinu i odgovornom osobom za dizajniranje web-stranice Srijemske biskupije (br. 258/2010.).

Vlč. Dušan Milekić, danom 20. kolovoza 2010. godine (br. 267/2010.-ad) imenovan je pomoćnikom u pastoralnom radu u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu.

Vlč. Stjepan Vukovac, danom 19. kolovoza 2010. godine, razriješen je službe upravitelja Svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu (br. 251/2010.) i danom 20. kolovoza 2010. stavljen je na raspolaganje Nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu.

Preč. Eduard Španović, začasni kanonik, župnik i bivši dekan u Srijemskoj Mitrovici, danom 1. lipnja imenovan je za dekana Srijemskomitrovačkog dekanata.

Biskupski ordinarijat

PETROVARADIN, 4. kolovoza 2010. godine - O blagdanu Snježne Gospe, 4. i 5. kolovoza, tradicionalno se hodočasti u Srijemsko „Svetište Majke Božje Tekijske“.

  PETROVARADIN, 4. kolovoza 2010. godine - O blagdanu Snježne Gospe, 4. i 5. kolovoza, tradicionalno se od davnina hodočasti svake godine Gospi Tekijskoj u Petrovaradinu u Srijemsko „Svetište Majke Božje Tekijske“.

Na blagdan sv. Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije, 25. i 26. srpnja, tradicionalno se svake godine hodočasti u Svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu, na tzv. „Male Tekije“ i to iz svih krajeva Srijema, Bačke, Banata i šire, iako se ovo slavlje obilježava u okviru petrovaradinskog dekanata. Naime, 26.7.1754. godine, na blagdan svete Ane, majke Blažene Djevice Marije, Svetište je posvećeno, te se nastavlja  hodočašće, koje je već do tada bilo ustaljeno, a Petrovaradinci i drugi ga nazvaše „Male Tekije”. I to hodočasničko slavlje traje do danas i nastavit će se, vjerujemo, do konca svijeta.

Ovogodišnje slavlje "Velikih Tekija" započelo je u popodnevnim satima 4. kolovoza 2010. godine dolaskom na tisuće vjernika hodočasnika iz svih dvadeset i devet župa Srijemske biskupije, iz susjednih biskupija Subotičke, Zrenjaninske i Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, te vjernike hodočasnike iz Beogradske nadbiskupije, kao i one iz Republike Hrvatske iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i iz drugih zemalja, te vjernike sestrinske Srpske Pravoslavne Crkve koji rado dolaze u Svetište na molitvu. Već su od 15 sati hodočasnici pristupali sakramentu pomirenja na hrvatskom, mađarskom, staroslavenskom i drugim jezicima.

Svečano pontifikalno misno slavlje Predvečerja u 19 sati, kojem su prethodile mise na staroslavenskom i mađarskom jeziku, predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović uz koncelebraciju svih dvadeset svećenika koji djeluju u župama Srijemske biskupije, kao i svećenika iz susjednih biskupija, te iz biskupija iz Republike Hrvatske.

Na euharistijskom slavlju je sudjelovalo više tisuća vjernika hodočasnika kojima se u homiliji obratio biskup Gašparović. Najprije je kratko spomenuo povijest Svetišta riječima: „Evo nas u Svetištu Gospe Snježne, Gospe Tekijske, na kojem je od 13. do 16. stoljeća, stajala jedna crkvica bez tornja, posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Bilo je to poznato proštenište njoj u čast. Stojimo na ovom mjestu na kojem su Turci porušili crkvicu i podigli drvenu muslimansku džamiju s minaretom i malim počivalištem koje se arapski zvalo „tekija“, odakle potječe i današnji naziv Tekije. Ovo je sveto mjesto gdje su Isusovci pretvorili džamiju u kršćansku kapelicu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, kasnije crkvicu Gospe Snježne odnosno Gospe Tekijske. A mi se danas molimo i slavimo svete mise u ovom Svetištu i pred slikom Bogorodice s Djetetom u naručju, koju je crkvici u znak zahvalnosti darovao princ Eugen Savojski, veliki vojskovođa i veliki štovatelj Majke Božje jer je Gospinim zagovorom pobijedio silnu tursku vojsku 5. kolovoza 1716. godine. Evo nas u Svetištu gdje je 1881. godine veliki štovatelj Gospe Tekijske Ilija Okrugić, župnik, opat i književnik, u dogovoru s biskupom Josipom Jurjem Štrosmajerom, izgradio ovu sadašnju crkvu. Ovo se mjesto proširivalo, obnavljalo i obnavlja se i održava i danas“.

Govoreći o Majci Božjoj biskup nastavlja: „Večeras slavimo Vigiliju blagdana Gospe Snježne i kao hodočasnici častimo Gospu Tekijsku. Blažena Djevica Marija, koja je po anđelovu navještenju primila Božju Riječ, Isusa Krista i svijetu donijela Život, priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja i naša Nebeska Majka. Ona je živjela Kristov život u svojoj duši. Sve što je Isus proživljavao i doživljavao, od svoga djetinjstva sve do križa, odjekivalo je i u njezinu tihom srcu. Marija po daru velike milosti daleko nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske“.

A biskupova riječ, koja prikazuje Mariju u odnosu prema nama, primijenjena na naš život glasi: „Marija se pokazuje kao naša Majka, u prvom redu time što nas uči. Ona nas uči vjerovati, nadati se i ljubiti. Zato je molimo da nam umnoži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav i da nas ohrabri da ne gubimo povjerenje u Boga. Marija Majka nas uči moliti. Molila je mnogo i čuvala sve Božje riječi u svom srcu. Zato nas poziva da i mi molimo“, pozvao je biskup i nastavio:

„Marija se pokazuje kao naša Majka jer nas vodi, prati i zagovara kod svoga Sina. Ona nas prati i vodi kroz opasnosti ovoga svijeta, štiti nas i brani. Ona nas vodi k Isusu. Neka nas uvijek, na našem teškom putu, tješi, pomaže, prati, vodi i zagovara Blažena Djevica Marija, naša nebeska Majka“, zaključio je svoju homiliju biskup Đuro Gašparović.

Večernje slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i s Gospinom slikom Križnim putem uz Svetište.

Nakon slavlja u Svetištu je upriličen prigodni vjerski program koji je trajao do kasno u noć.

Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

PETROVARADIN - 5. kolovoza 2010. godine - Svečano je proslavljen  blagdan Snježne Gospe Snježne tradicionalnoim hodočašćem u crkvi Gospe Snježne ili Gospe Tekijske.

Na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza 2010. godine, proslavljeno je tradicionalno hodočašće sa zavjetnom pobožnošću u crkvi Gospe Snježne ili Gospe Tekijske, nazvano „Velike Tekije“. Naime, skupine hodočasnika iz Srijemske biskupije, u zajedništvu s hodočasnicima iz Subotičke i Zrenjaninske biskupije, iz Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, te zajedno s hodočasnicima iz Beogradske nadbiskupije kao i iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije i drugih biskupija iz Republike Hrvatske i šire, obavljali su pobožnost križnoga puta uz svetište Gospe Tekijske, te molitvom, ispovijedanjem i misnim slavljima već u jutarnjim satima na hrvatskom, staroslavenskom, mađarskom, njemačkom i drugim jezicima obilježili ovaj veliki dan slaveći Trojedinoga Boga i Nebesku Majku Mariju, Gospu Tekijsku. A sve ovo je pripremio vlč. Stjepan Vukovac, upravitelj Svetišta zajedno sa suradnicima.

Svečano pontifikalno misno slavlje na mađarskom jeziku u 9 sati predvodio je subotički biskup mons. Janoš Penzeš uz sudjelovanje velikog broja vjernika hodočasnika kojima je uputio pastirsku riječ.

Pontifikalno misno slavlje na hrvatskom jeziku predvodio je biskup srijemski mons. Đuro Gašparović uz koncelebraciju brojnih svećenika i redovnika iz Srijemske biskupije, kao i onih iz Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, te svećenike iz Beogradske nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije i drugih biskupija iz Republike Hrvatske, te sudjelovanje više tisuća hodočasnika iz svih navedenih mjesnih Crkava.

Pozdravivši svećenike i hodočasnike, biskup Gašparović je u svojoj homiliji istakao: „U ponudi jednoj od Adamovih kćeri, bez ljage začetoj, da bude Majkom Sina Božjega, dana je mogućnost da se zatrpa mutni izvor istočnoga grijeha. Na andjelovu ponudu i pristanak Blažene Djevice Marije podsjećaju nas zvuci zvona s naših crkava. Triput u danu. To je neprekidna zahvala zemlje nebu što je nastojao uskladiti nesklad.

Nebeski je poslanik anđeo Gabrijel pohodio Nazaret i zapodjenuo razgovor s Izabranicom Božjom. I kao što je prva žena napravila veliku pogrešku, drugoj je ženi dana mogućnost da tu pogrešku ispravi. Njoj je upravljena Božja riječ: “Hoćeš li svijetu darovati Spasitelja? ... Na Marijin pristanak, Riječ Božja uzima ljudsko tijelo u njezinu krilu. Marijin sin bit će Sin Svevišnjega. Marijinim pristankom počela su se ostvarivati obećanja u oslobodjenje naroda i otkupljenje ljudi“.

Primjenjujući na naš vjernički kršćanski život, biskup je rekao: „Slično je s našim pristankom na Božji poziv u životu. I mi primamo od Boga razne ponude. Samo treba prihvatiti i ostati dosljedan zadanoj riječi. Uključeni smo i mi u povijest spasenja. Nije bio sudbonosan samo Marijin odgovor na Božji poziv po andjelu Gabrijelu. Za nas je još sudbonosniji naš odgovor Bogu, naša vlastita privola na Božju riječ izrečenu o nama i na Božji plan s nama. Pred nama stoji Isus Krist koji zove. Na svaki poziv čeka se samo naš odgovor. Možda najprije da prepoznamo što je volja Božja i ako treba da postavimo pitanje: Gospodine što hoćeš da učinim“.

„Neka kroz naše dane, prateći Božju riječ i njegov poziv, i u nama odzvanja pitanje: Što trebam činiti u svom životu da budem sretniji i zadovoljniji; u našim obiteljima da bude blagoslova, mira, sloge; u našim župnim zajednicama da bude zalaganja, suradnje i zajedništva; u našem mjestu gdje živimo da , u našim školama, u našoj i našim biskupijama i drugdje. A mnogo toga možemo činiti i učiniti. Zato nam je potrebna i biskupska, svećenička i vjernička spremnost: „Neka mi bude po tvojoj riječi“, zaključio je i poručio biskup srijemski.

Nakon misnog slavlja na prostoru uz svetište slavlje je nastavljeno prigodnim programom za hodočasnike, koji su pripremili mladi iz petrovaradinskih župa predvođeni upraviteljem svetišta vlč. Vukovcem. U poslijepodnevnim satima hodočasnici su dolazili u crkvu, opraštajući se od Gospe i time završavali ovogodišnje hodočašće u ovo svetište. Slavlje se završilo večernjom svetom misom koju je predvodio upravitelj Tekija.

Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

PETROVARADIN, 28. lipnja 2010. godine - U Biskupijskom pastoralnom centru Srijemske biskupije u Petrovaradinu održana je jednica povjerenika za pastoral mladih nad/biskupija u Srbiji.

PETROVARADIN, 28. lipnja 2010. godine - U Biskupijskom pastoralnom centru Srijemske biskupije u Petrovaradinu održana je jednica povjerenika za pastoral mladih nad/biskupija u Srbiji.

Sjednicu je upriličio srijemski biskup Đuro Gašparović zajedno s vlč. Ivicom Damjanovićem, koji predstavljaju i vode Ured za pastoral mladih Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Na sjednici su uz biskupa i vlč. Damjanovića, sudjelovali iz Subotičke biskupije vlč. Utcai Robert, vlč. Verebelyi Arpad, vlč. Marijan Vukov te Petar Gaković; iz Zrenjaninske biskupije don Stojan Kalapiš i Mezei Attila, iz Beogradske nadbiskupije fra Filip Karadža i Branko Simonović, te o. Mihajlo Malacko i Ivan Hardi iz Apostolskog egzarhata.

Nakon molitve i pozdrava voditelja sjednice vlč. Damjanovića, biskup Gašparović izrazio je dobrodošlicu te radost što je omogućen taj radni susret u Petrovaradinu u Biskupijskom pastoralnom centru. Zahvalio je povjerenicima na aktivnom zalaganju u pastoralu mladih kako u biskupijama tako i kao članovi povjerenstva. Na sjednici je bilo riječi o ovogodišnjim susretima mladih u svakoj pojedinoj biskupiji s osvrtom na one koji su prošli, te o organiziranju susreta koji slijede. Glavna tema sjednice bila je priprema i organizacija odlaska i sudjelovanja mladih na Svjetskom danu mladih u Madridu u kolovozu 2011. godine, kada će s mladima biti i papa Benedikt XVI. Razgovaralo se i o godišnjem susretu mladih iz biskupija u Srbiji koji će se sljedeće godine održati na Tekijama u marijanskom svetištu u Petrovaradinu. Taj će susret ujedno biti priprema za Svjetski dan mladih u Madridu. Zatim je bilo riječi o protekloj školskoj godini kada su povjerenici govorili o pastoralu mladih u pojedinim biskupijama, te s osobitim osvrtom na pastoral studenata i mladih radnika i njihovim tjednim susretima u Petrovaradinu.

Sjednica je bila prigoda da se uz bogato iskustvo, kako laika tako i klerika, iz raznih dijelova Vojvodine i Beogradske nadbiskupije može međusobno podijeliti i iskoristiti na zajedničko dobro i sveukupno nastojanje oko što kvalitetnijega rada s mladima u Mjesnim Crkvama. Sjednica je završena s podjelom zaduženja i određivanjem datuma sljedećega susreta u rujnu ove godine.

kta/ika