BISKUP SRIJEMSKI - EPISCOPUS SIRMIENSIS

            Božićna pastirska poruka 2010. godine

      Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi

                                                      (usp. Tit 2,11)

       Draga braćo i sestre!

      Svetkovina Isusova rođenja poziva nas da mislima uronimo u veliko Otajstvo koje se zbilo u božićnoj noći u gradu Davidovu kada se rodio Spasitelj, kada je Bog postao čovjekom.

     BISKUP SRIJEMSKI - EPISCOPUS SIRMIENSIS

             Božićna pastirska poruka 2010. godine

      Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi

                                                      (usp. Tit 2,11)

      Draga braćo i sestre!

     Svetkovina Isusova rođenja poziva nas da mislima uronimo u veliko Otajstvo koje se zbilo u božićnoj noći u gradu Davidovu kada se rodio Spasitelj, kada je Bog postao čovjekom.

      Božić je događaj kada je prvi puta vidljivo na zemlju stupila noga Onoga, koji je svim ljudima na svijetu govorio o ljubavi, o pravednosti, o miru, o odricanju samoga sebe, o dostojanstvu čovjeka i o istinskom putu njegova ostvarenja. Po Božiću Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi (usp. Tit 2,11).

      Sin je Božji stupio na zemlju i postao čovjekom, da bi ga učinio sposobnim i dostojnim Božjega kraljevstva. To što je Isus sišao s neba i rodio se radi čovjeka izvor je radosti, oduševljenja, uspomena, sjećanja, događaja, doživljaja i zahvalnosti. Neiscrpivo je vrelo divljenja i zahvale Božjoj ljubavi to što je po Kristu rođenom i sama čovjekova narav uzdignuta u božanski red. Po tom je događaju čovjeku “porasla cijena” i dostojanstvo, jer je uzdignut iznad anđela.

      Bog je pohodio svoj narod. On je došao da više nikada ne ode, da ne misli na sebe, da se daje na raspolaganje svima i u svemu, da dijeli naše radosti i nade, žalosti i tjeskobe, a nama da osigura svoju božansku sreću. Isus je postao duša čovječanstva, srce ljudstva, Bog u ljudskom liku. S njim je u svijet došla istina i dobrota, ljubav, i mir, sve božanske vrednote koje prožimaju vrijeme i prostor i rone u dubine vječnosti. Isus Krist se rodio da na zemlji bude više ljubavi koja će prihvaćati druge, radovati se čovjeku i spremno ga dočekivati i pogostiti.

      Božić je svjetlost koja progoni tamu mržnje, zla, besmisla i svake bijede i obasjava putove svijeta do Krista i putove koji od Krista vode u svijet. Novorođeno Dijete nas vodi u božanske visine i svjetske širine te nas prosvjetljuje kako da idemo dalje u bolje sutra.

      Kršćani u svijetu treba da ostvaruju Božji plan s čovjekom, čovječanstvom, društvom i civilizacijom, nastojeći graditi bolji svijet na dobro svih ljudi.

      Zato gradimo bolji svijet u našem društvu. Ovaj bolji svijet mora se dogoditi u ljudima da bi se dogodio među ljudima. Opterećeni smo zbog teških okolnosti života, a ipak sa svijetlim pogledom u budućnost u koju idemo zajednički, svatko na svom polju rada i svatko s osobnom odgovornošću. Svi smo pozvani raditi na dobro čovjeka, obitelji i društva i ulivati nadu i povjerenje u čovjeka s izrazitom brigom za svakoga.

      Zato, pružajmo pomoć, zaštitu i dobrotvornost jedni drugima. Budimo svjetlo ondje gdje je tama u čovjeku, gdje je duhovna i tjelesna nevolja, mržnja i svađa, bolest i trpljenje, materijalna kriza i siromaštvo, a sve u slavu Jedinorođenoga Sina Božjega Isusa Krista.

      Svima Vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, koji nastojite izgrađivati svijet prema vrednotama Kristova utjelovljenja, koji se trudite donijeti božićnu blagovijest svim ljudima dobre volje, od srca čestitam i želim sretan Božić. Nova godina, s milosnim darovima koje donosi, neka Vas obdari mirom, boljim životnim uvjetima te duhovnim i tjelesnim zdravljem!

      Srijemska biskupija, o Božiću 2010. godine

                                                                                         + Đuro, biskup

Biskupski ordinarijat

ZEMUN, 12. prosinca 2010. godine - Časne sestre iz Đakova Zemuncima su predstavile životni put blažene sestre Zdenke, Shellingove članice družbe Milosrdnih sestara sv. Križa.  Svečano euharistijsko slavlje  direktno je prenosio Radio Marija.

      Nedjeljna sveta misa održana 12.12. u župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu po mnogo čemu se razlikovala od uobičajene. Naime nju su, na veliko zadovoljstvo svih župljana, kako je prečasni Jozo Duspara i najavio, svojim prisustvom uveličale  Milosrdne sestre Svetoga Križa iz Đakova.

      Povod ovog ugodnog susreta bio je taj što su one željele Zemuncima predstaviti životni put blažene sestre Zdenke, članice družbe Milosrdnih sestara sv. Križa čije je krsno ime Cecilija Schelingova.  Svečano euharistijsko slavlje se bitno razlikovalo od uobičajenog po tome što su sestre, uz prisustvo predstavnika radio Marije koji su direktno prenosili cjelokupni događaj, pjevale psalam. A umjesto propovjedi, uz prigodne slajdove i veoma tihu muzičku podlogu koja ih je pratila, one su sa ponosom predstavile župljanima blaženu sestru Zdenku.

      Ona je rođena 24. prosinca 1916. g. u Krivoj na Oravi, a umrla 31. srpnja 1955. g. u Trnavi.  Sestra Zdenka je prerano otišla sa ovoga svijeta u godinama totalitarizma jer je bila žrtva brutalnog nasilja, mučenja i okrutnosti kod preslušavanja. Tome su doprinjeli i uvjeti života, nedostojni čovjeka, koje je ona trpjela u zatvorima. Kako su sestre istakle u svom izlaganju, ova mučenica je dala svoj život u zamjenu za život jednog osuđenog svećenika. Sveti Otac Ivan Pavao II proglasio je 14. rujna 2003. g. sestru Zdenku blaženom i preporučio je kao uzor plemenitosti izrasle iz vjerne ljubavi prema Raspetome i bližnjem. Njen život je osobito bio pun požrtvovanja kada je u pitanju služenje bolesnicima, a i sama je osjetila patnje koje joj je donjela opaka bolest, rak. Misao koja je bila vodilja blaženoj sestri Zdenki „Iza oblaka je moje ljubljeno sunce“ često je ponavljana kroz izlaganje. Ova rečenica je ujedno i naslov njige čiji je autor rođak sestre Zdenke iz Krive, Anton Habovštiak a koja je do sada najpotpuniji objavljeni životopis ove svetice. Zemunci su imali priliku da nakon svete mise dođu do svog primjerka ove knjige.

      Svečano euharistijsko slavlje uveličano je i prigodnim pjesmama koje je izveo crkveni zbor „Svete Cecilije“. Nakon blagoslova, kada se završila sveta misa, usljedilo je fotografisanje i ugodan razgovor sa dragim gošćama, Milosrdnim sestrama i sestrama provincijalkama, koje su na zaista divan način predstavile Zemuncima životni put blažene sestre Zdenke.  Pored osjećaja ponosa što pripadaju istoj družbi kojoj je pripadala i ova svetica, sestre su na današnjoj svetoj euharistiji prenjele suštinu pravog značenja redovničkog poslanja.

Danijela Lukinović

Danijela Lukinović

    Župa Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu, proslavila je ovih dana 200 g. svoje posvete. Iako je najmlađa u gradu, njeno postojanje svjedoči o dugotrajnoj kršćansko-katoličkoj i hrvatskoj povijesti, te sadašnjosti ovih krajeva. Vjerujemo da će i budućnost biti dugotrajna i svijetla.

      Za samu svetkovinu godišnjice posvete dugo smo se pripremali. Prigodne pozivnice i plakati bile su znak poštovanja prema pozvanim gostima i domaćim vjernicima. Nastojali smo nikoga ne zaboraviti. Završni dani bili su trodnevnica, prigodna akademija i biskupska misa našeg Ordinarija.

      Sama Akademija pod naslovom „Zdravo drvo križa…“ održana je u petak 10.12. u samoj crkvi u svečarsko- blagdanskom raspoloženju. Poslije pozdrava voditeljice Gordane, uslijedio je niz međusobno isprepletenih pjesama u izvedbi HKPD-a „Jelačić“ i VIS-a „Tekije“. Njihov glazbeni sadržaj bio je posvećen Srijemu, Gospi Tekijskoj, odnosno molitvena pjesma za vjeru, nadu i ljubav.
Referat o prošlosti Petrovaradina, župi i gradnji crkve održao je Petar Pifat, vrsni poznavalac ove tematike. Nešto slično, ali više o dosadanjim župnicima-ravnateljima župe, govorio je nekadašnji župnik susjedne župe sv. Roka, preč. Marko Kljajić.
      Dio sadašnjosti i budućnosti iznijeli su vjeroučenici Kristina i Luka, odnosno Slavica, član Župnog pastoralnog vijeća.
      Svečanu misu uz sudjelovanje svećenika i gostiju predvodio je Srijemski biskup Msgr Đuro Gašparović, potakavši vjernike na održavanje crkve kao zgrade ali i izgradnju Crkve vjernika.
      Župni zbor, i na akademiji i na samoj misi, uz ostale pjesme zanosno je otpjevao Tebe Boga hvalimo.
      Oba slavlja završena su tradicionalnim druženjima na Tekijama.
      Evo nešto iz prošlosti, mnogima do sada nepoznato:
      Dio Petrovaradina poznat kao Ljudevitov dol, još je u Rimsko doba služio kao groblje na kome su bili pokapani rimski vojnici kršćani. Kao staro, zabačeno groblje, proživjelo je to mjesto kao sjena grada Petrovaradina sve do kraja 17. Stoljeća, kada je Petrovaradin konačno bio oslobođen od Turaka.
Prvih godina 18. stoljeća, na mjestu današnje crkve postojalo je groblje sa drvenim križem. Već 1713. godine na groblju je podignuta kapela u čast Raspetom Spasitelju i zvonik sa jednim zvonom. Kapela je kroz dugi niz godina bila središte vjerskog života ovoga filijalnog mjesta koje je bilo pod jurisdikcijom isusovačkih redovnika iz grada Petrovaradina.
      Prije formalnog osnutka župe 01.01.1777, Ljudevitov dol imao je oko 1000 žitelja. Blagoslov nove crkve u klasicističkom stilu gradnje obavljen je 14.09.1810. sa prvim zapisanim vjernicima: Andres, Čoaš, Gegenbauer, Grginčević, Galović… čiji potomci su i sada tu.
Zapisano je takođe: „Franjo Veninger tragično je nastradao kod gradnje crkve. Crkva je duga „15 hvati i 2 stope a široka 5 hvati i 2 stope…ima 3 zvona…3 oltara…“

Stjepan Barišić

ZEMUN, 5. prosinca 2010. godine - Blagdan Svetog Nikole ove godine je u zemunskoj župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ proslavljen dan ranije, odnosno u nedjelju 5. prosinca.

      ZEMUN, 5. prosinca 2010. godine - Blagdan Svetog Nikole ove godine je u zemunskoj župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ proslavljen dan ranije, odnosno u nedjelju 5.12.

      Naime, na večernjoj svečanoj svetoj misi koju je predvodio monsinjor Jozo Duspara okupio se zaista veliki broj vjernika. Kako je svima veoma dobro poznato da je Sveti Nikola bio posebno naklonjen djeci, među župljanima je bio i prilično veliki broj roditelja koji su doveli svoje nasljednike. I pored toga što se često u toku mise čulo njihovo glasno komentiranje svega što se događa to nije ni u kom smislu remetilo tok svete euharistije kao ni skrušenost odraslih u molitvi. Naprotiv, čini se da je svečanost time bila na neki način čak i izraženija.

      U svojoj propovjedi župnik je naveo prisutne na razmišljanje o činjenici da nijedan vjernik ne sljedi mrtvoga već živoga Isusa Krista. Svaki čovjek koji ide u crkvu bi, dakle, ističe on, trebao pred Gospodinom odgovarati za svoje postupke.

      Na samom kraju svete mise, župnik se obratio dječici da priđu bliže oltaru i najavio dolazak Svetoga Nikole. Prigodnu predstavu koja je potom usljedila sa puno ljubavi i truda osmislila je sestra Ozana. Iako je na samom njenom početku bilo i malo suza kada su se pojavili krampusi, svečani ulazak Svetog Nikole u crkvu sa puno paketića izmamio je kod mališana osmjehe i pljesak.

      Nakon predstave tokom koje je Sveti Nikola dječici objasnio da trebaju biti dobra kako ne bi bila poput krampusa, konačno je došao i radostan trenutak za mališane kada su im andjelčići podjelili paketiće. Župljani Zemuna su se na ovoj svetoj misi mogli prisjetiti svoga djetinjstva i cipelica koje su baš ovoga datuma pripremali da bi sutradan u njima pronašli igračke i slatkiše koje je ostavio Sveti Nikola.  Isto tako roditeljima je nakon ove svete euharistije zadata najteža zadaća, a to je da se i njihovi mališani sutra imaju čega sjećati i prenjeti svojoj djeci radost dolaska blagdana Svetog Nikole.

Lukinović Danijela

Danijela Lukinović

Biblijske knjige Jš; Suci; 1-2Sam; 1-2Kr, koje hebrejska tradicija naziva ranim (prednjim) prorocima, katolička povijesnim knjigama, znanstvenici nazivaju deuteronomistička povijest. One obrađuju dug period od ~1200-587.g.pr.Kr.

      Izišavši iz Egipta, prošavši pustinju i ušavši u Obećanu zemlju, Izrael počinje dug period u kojem se treba ukorijeniti na tlu nove domovine i učvrstiti joj granice. Međutim, zbog ponavljanih iznevjerenja Zakonu Božjem, počet će gubiti svoju zemlju i ponovno doživljavati dramu ropstva. Biblijske knjige Jš; Suci; 1-2Sam; 1-2Kr, koje hebrejska tradicija naziva ranim (prednjim) prorocima, katolička povijesnim knjigama, u znanstvenim se krugovima nazivaju deuteronomistička povijest. One obrađuju dug period od ~1200-587.g.pr.Kr., dakle znatan dio Izraelovog povijesnog hoda.

      Hebrejski naziv prednji proroci nagovještava da ove knjige nisu u prvom redu socio-politička kronika, nego proročka interpretacija povijesti: promatraju (ne)vjernost Izraela Savezu s Jahvom, tema koja je snažno naglašena već u Deuteronomiju (Pnz). One su meditacija nad povijesnim događajima, traženje Božje prisutnosti u njima, odgonetavanje utjecaja pojedinih postupaka ljudi na daljnji tijek povijesti Izraela te pokušaj iz svega toga izvući indicije za aktualni povijesni trenutak u periodu kada su te knjige nastale – da budu riječ Božja za njihov „sadašnji“ trenutak. U mnoštvu spoznaja visoko uzdignutom stoji svijest o trajnoj Božjoj vjernosti na povijesnom putu izraelskog naroda. Ovu meditaciju povijesti izvršili su pripadnici deuteronomističke škole, nadahnuti na Deuteronomiju tj. Knjizi Ponovljenog Zakona, pa se zato ona u znanstvenim krugovima zove i deuteronomistička povijest.

      Povijesni okvir

      Povijesna pozadina ovih knjiga počinje ulaskom Izraelaca u Kanaan. Prema povijesnim nalazima osvojenje je teklo puno sporije i složenije negoli je prikazano u Jš 10-11; smatra se da čak nije ni završeno za Jošuina života, arheološki nalazi pokazuju da je ipak u 13.st  (1250-1230) došlo do nasilne provale u Palestinu. Neki su Izraelci u Palestini već bili i prije ratnih pohoda, a Amorejci, koji su činili znatan dio pučanstva, iako su poprimili jezik i kulturu kanaanaca, pripadaju istoj semitskoj skupini naroda kao i Izrael pa vjerojatno nisu pružali gotovo nikakav otpor. Sklapanje Saveza u Jš 24 vjerojatno podrazumijeva integraciju svih domicilnih elemenata u novu društvenu zajednicu.

      Savez-amfiktionij. Do sklapanja Saveza kakvog opisuje Jš 24 vjerojatno je došlo već i prije ulaska radi lakšeg osvojenja (možda na Sinaju?). On je udruženje-konfederacija 12 plemena bez središnjez vlade, pojedina su plemena neovisna i njima upravljaju patrijarsi. Rješavanje ključnih pitanja se temelji na Savezu s Gospodinom. Zborno mjesto je stoga bilo u Šilu, gdje je prebivao Kovčeg saveza (Jš 18).

      Razdoblje sudaca. Nakon Jošuine smrti, uslijed nedostatka centralne vlasti, starješine su teško mogli održati jedinstvo (Suci 17,6). Uz to, čini se da su Izraelci potpuno vladali jedino gorskim krajevima dok su ravnicom harala brza kola Filistejaca i Kanaanaca. Za razliku od sjevernih plemena koja nisu potpuno zaposjela dodijeljeni im teritorij, Šimun i Juda su uspjeli ali nakon toga su se i distancirali od sjevera – klica budućeg raskola! Suci su u tom periodu (1200-1025) vodili uglavnom pojedina plemena u lokalnim ratovima; oni su bili karizmatici odabrani i obdareni od Boga moralnom snagom i fizičkim sposobnostima (Samson, Otniel, Ehud, Debora, Gideon…). No, uslijed jačanja Amonaca na istoku (1Sam 11) i Filistejaca na zapadu (1Sam 4,1-11) koji su predstavljali preveliku opasnost za obranu po plemenskom principu, ukazala se potreba za ujedinjavanjem plemena u čvršću zajednicu.

      Ustanova monarhije. Prvi kralj Šaul kraljuje (1030~1010), nakon poduhvata kod Jabeš Gileada (1Sam 11), potvrdilo ga je vojnim vođom. Kao i suci, bio je karizmatik ispunjen Duhom Božjim. Uspijevao je kroz 20-ak g. držati na kontroli Filistejce. Nakon pobjede nad Filistejcima kod Mikmasa, počeo je uređivati granicu i prema ostalim narodima, osnovao stalnu vojsku. Za pohoda protiv Amalečana, popušta volji naroda i krši Božju naredbu; zbog toga je odbačen. Tu je naznaka konstatnog sukoba između svjetovne politike i Božjeg prava koji će obilježiti period monarhije.

      Nakon Šaulove pogibije u boju sa Filistejcima kod Afeka, David je pomazan za kralja Hebrona 1010. Nakon pobjede u građanskom ratu, jer Šaulov vojskovođa Abner na sjeveru je pomazao za kralja Šaulovog sina Išbaala, David je bio 7 godina kraljem Judeje a nakon toga prihvaćaju ga i sjevernjaci te postaje kraljem Izraela, oko 1000.

      Davidovo kraljevstvo se sastojalo zapravo od južnog i sjevernog kraljevstva a Jeruzalem postaje prijestolnica, Davidov grad; uskoro je u njega prenesen i Kovčeg Saveza. Filistejci su, uvidjevši opasnost od ujedinjenog kraljevstva, napali i osvojili čak i Betlehem. David je otpočeo dugotrajni rat i na koncu pobijedio zauvijek slomivši moć Filistejaca, a uskoro pokorava i Moabite i Amonce, Edom i Damask (interesantno je da su unutar kraljevstva ostala poput otočića još neka neosvojena područja). Time je Izrael, zahvaljujući povoljnoj međunarodnoj situaciji (mirovanje Egipta i Mezopotamije), postao lokalna supersila.

      Salomonovo kraljevanje (970-931) – zenit kraljevstva i početak slabljenja. Odmah po Davidovoj smrti nezavisni postaju Damask i Edom; on se nije bavio toliko vojnim pitanjima koliko trgovinom, osnovao je i trgovačku flotu. 969 počinje graditi Hram, za koji je građu skupljao još David. Nakon Hrama, Salomon je uz njega napravio još i kraljevsku palaču te stan za svoju suprugu-faraonovu kćerku. Otvara škole za dvorske službenike. Ovi radovi su donijeli neviđeni sjaj izraelskom kraljevstvu ali su značili i nametanje velikih poreza i njegovu unutrašnju destabilizaciju. Dopustivši poseban administrativni položaj Judeje, uveo je protekcionaštvo i time priredio teren za skori razdor. Umro je oko 931. 1-2 Sam; 1 Kr 1-11; 1 Ljet; 2 Ljet 1-9.

      Rascjep kraljevstva. Salomonov sin Roboam nije olakšao namete i došlo je do pobune i rascjepa. Kroz dva stoljeća dva će kraljevstva postojati jedno pokraj drugoga. Nakon rastućih tenzija sa Aramom i Asirijom, Izrael i Juda su uvučeni u ratove. Zajedno se 738. bore protiv Asirije ali gube; 734. Izrael je nasilno uključen od Arama u siroefrajimski rat protiv Jude. Juda gubi i postaje vazal Asirije. Asirija će 722. osvojiti i potpuno anektirati Sjeverno kraljevstvo. Asirija je toliko ojačala da 671. pravi invaziju čak na Egipat; u to vrijeme Juda proživljava teške dane. Na vjerskom području sinkretizam jahvizma i lokalnih religija (Ilija, Hoš, začeci deuteronomskog Kodeksa). 1 Kr 12-22; 2 Kr 1-17; 2 Ljet 10-28; Am, Hoš, Iz, Mih.

      Jošijina reforma. Uslijed slabljenja Asirije, mladi kralj Jošija (640-609) započinje sveobuhvatne reforme na unutrašnjo-političkom, vojnom i religioznom planu. Vjerska reforma se sastojala od odstranjivanja asirskog kulta. U to je doba na vidjelo izišla i Knjiga Zakona (Pnz 12-26) koja je u međuvremenu donešena sa Sjevera ali je zanemarena i zaboravljena. Reforma je prekinuta Jošijinom pogibijom. Sef, Jer.

      Pad Jeruzalema i babilonsko sužanjstvo. Egipćani su držali slijedeća dva judejska kralja Joahaza i Jojakima kao svoje vazale. U međuvremenu ojačalo babilonsko carstvo potuklo je faraona i potisnulo ga do Egipta. Nespretno se postavljajući na stranu Egipta, Izrael postaje metom nekoliko vojnih pohoda Babilonaca koji osvajaju Jeruzalem 598. i odvode u deportaciju Jojakina, sina u međuvremenu preminulog kralja Jojakima, te kraljevsku svitu i dvorjanike. Jojakinov stric Sidkija (597-587), koga su postavili za kralja, protivno savjetima proroka Jeremije podliježe utjecajima proegipatske struje i sklapa savez s Egiptom i Amonom. Nabukodonozor reagira na urotu i 587. osvaja Jeruzalem, razara zidine, spaljuje Hram i plijeni sveto posuđe. Skupa sa kraljem ovaj puta i dio stanovništva je deportiran u Babilon. Nakon smaknuća Gedalije, kojeg su za namjesnika postavili Babilonci, došlo je i do treće deportacije 582. Ukupno je odvedeno oko 20000 najznačajnih ljudi (zanatlije, umjetnici, intelektualci). 2 Kr 18-25; 2 Ljet 29-36; Sef, Nah, Hab, Jer, Ez.

      Nastanak deuteronomistička tradicije

      Na duhovnom planu, babilonsko sužanjstvo je imalo nemjerljivu ulogu u razvoju hebrejske religije. Nacionalna katastrofa postala je pravom pustinjom koja će uroditi plodnim iskustvom i sazrijevanjem vjere. Eliminirane su sve sigurnosti, idoli, sinkretizmi… Ostao je samo pogled prema Gospodinu i pitanje: da li je, nakon toliko Izraelovih nevjernosti, On još uvijek vjeran svojim obećanjima? U kakvom je odnosu Jahve spram bogova pobjedničkog naroda, posebice Marduka? Čemu se može Izrael sada nadati?

      Kao jedan od odgovora na ovo pitanje, između ostalih (Ez, Dt-Iz, P) nastaje deuteronomistička tradicija. Deuteronomij (Pnz), zaključujući Pentateuh, snažno je naglasio Gospodinovu savezničku vjernost (dar blagoslova, zemlje, mira i prosperiteta), ali i obaveze Izraela: obdržavanje Zakona, kult, obveza bratskih odnosa u okviru „Jahvine obitelji“. Pod tim kriterijima biva promatrana i povijest nakon ulaska u Kanaan pa do babilonskog sužanjstva. Time se željelo sve događaje sagledati u svjetlu onih uputa koje je Mojsije dao u Pnz, da li su one poštivane ili ne. Deuteronomij s jedne strane zaključuje Pentateuh, predstavljajući njegov vrhunac i sumarij, i istovremeno s druge strane kao snažan reflektor baca teološko svjetlo na buduće događaje kako bi mogli biti vrednovani upravo onim kriterijima kojima je nadahnut i on sam.

      Tako je nastala deuteronomistička povijest (DtrH) koja obuhvaća Jš; Suci; 1-2Sam; 1-2Kr. Smatra se da je konkretni impuls DtrH dobila u pronalasku Knjige Zakona (=Pnz 12-26) za vrijeme Jošijine reforme (oko 625-610g.pr.Kr.); on je potaknuo čitav pokret prikupljanja pojedinačnih te već gotovih zbirki predaja i redigirao ih u zaokružene književne cjeline. Za vrijeme sužanjstva i poslije njega doći će do novih redakcijskih zahvata koji su plod promatranja povijesti u svjetlu egzilskog iskustva; oni naglašavaju nevjernost naroda i njihovih kraljeva.

Ivica Čatić

ivicat6@gmail.com

Ivica Čatić

PETROVARADIN, 8.12.2010. - Na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM održan je u Petrovaradinu 9. susret mladih na kojem su se s biskupom Đurom  našli Ivica Damjanović, povjerenik, Dušan Milekić i Marijan Vukov te suradnici u pastoralu mladih.

      PETROVARADIN, 8.12.2010. - Povjerenstvo za pastoral mladih Srijemske biskupije nastavlja sa susretima studenata i mladih radnika u organizaciji Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije. 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije održan je u Petrovaradinu deveti susret mladih na kojem su se našli zajedno s Đurom Gašparović, srijemskim biskupom, Ivica Damjanović, povjerenik, Dušan Milekić i Marijan Vukov te suradnici u pastoralu mladih. Voditelj susreta bio je vlč. Marijan Vukov, povjerenik za pastoral mladih Subotičke biskupije.

      Na početku susreta mlade je pozdravio biskup Gašparović, koji je istaknuo da je vrijedno i korisno da se svake srijede okuplja veliki broj studenta u Biskupijski pastoralni centar u Petrovaradinu u prostorije za mlade. Zahvalio je koordinatoru BPC-a Damjanoviću za brigu u pastoralu mladih i potakao srudente i mlade radnike da ustraju i dalje okupljati se na susrete. Voditelj susreta Vukov je predstavio temu Laž naša, svagdanje svjedočanstvo. Predavač je istaknuo da ga je iskustvo naučilo da istina uvijek slobađala, iako je često bilo situacija u kojma je teško govoriti istinu i živjeti istinu. „Za nas vjernike to je jedini ispravan put, osobito za nas mlade. Ne budemo li mi svjedoci istine, nositelji pravih vrednota, lice Crkve će dobiti neki drugi izričaj. Snaga Crkve, snaga mladog čovjeka u crkvenoj zajednici je u biti prepoznatljiva po primanju i davanju istine. Susrećemo se s mnoštvom iskrivljenih pogleda na istunu. Poticani i od društva i od bližnjih, pokušavamo ‚zaobići’ istinu gdje možemo i za to bivamo pohvaljeni. Pred takvim ponudama mladi čovjek treba birati svjedočenje istine do kraja ili ‘snalažljivost’ ovog svijeta.“

      Susret je nastavljen radom u radionicama gdje je svatko na temelju dobivenih pitanja mogao svjedočiti svoje iskustvo pristupa osmoj zapovjedi. Na koncu susreta molitvom i paljenjem adventskih svijeća mladi su potaknuti živjeti u istini kroz ovo vrijeme Došašća.

Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević