ČESTITKA MONS. SVALINE NOVOIMENOVANOM ZRENJANINSKOM BISKUPU ŠTEFKOVIĆU

Srijemski biskup Fabija Svalina čestitao je novoimenovanom zrenjaninskom biskupu Mirku Štefkoviću

MONS. MIRKO ŠTEFKOVIĆ NOVI JE ZRENJANINSKI BISKUP

Papa Franjo imenovao je dosadašnjeg ekonoma Subotičke biskupije mr. Mirka Štefkovića novim zrenjaninskim biskupom, priopćio je u ponedjeljak 18. ožujka u podne Tiskovni ured Svete Stolice, a vijest je svečano objavljena u Ordinarijatu Zrenjaninske biskupije.

KONCERT DUHOVNE GLAZBE U RUMI

To je prvi u nizu koncerata koji će se održati u okviru projekta „Musicae Spirituales Concentus“, čiji su pokrovitelji: Srijemska biskupija, Općina Ruma i Župa Uzvišenja svetog Križa

KORIZMENA TRIBINA U SUBOTICI

Na tribini će govori srijemski biskup mons. Fabijan Svalina.

PRIMANJE U MINISTRANSKU SLUŽBU

U župama Beška i Maradik Radosna nedjelja obilježena je primanjem novih ministranata

Vijesti

MSGR. FABIJAN SVALINA PREDSLAVIO EUHARISTIJSKA SLAVLJA O SVETKOVINI SV. JOSIPA 2022.

19. ožujak 2022.

BREZNICA ĐAKOVAČKA/VUKA (IKA/TU) – Svetkovina sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, tradicionalno se svečano proslavlja diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije. U nastavku donosimo izvješća iz Karmela sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj i Župe sv. Josipa u Vuki, gdje je misna slavlja predvodio srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina

Karmel sv. Josipa – Breznica Đakovačka

Središnjim misnim slavljem koje je u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj u 18 sati predvodio Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor, završena je proslava sv. Josipa, naslovnika karmelske zajednice sestara koja djeluje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. S biskupom Svalinom suslavili su: kancelar Srijemske biskupije Tomislav Lasić, rektor đakovačke Bogoslovije i profesor na KBF-u Stjepan Radić, slavonskobrodski župnik vlč. Tomislav Ćorluka, župnik iz Levanjske Varoši vlč. Miro Tomas i umirovljeni svećenik Marko Bubalo, uz posluživanje đakona Dušana Balaževića i asistenciju četvorice bogoslova iz Đakova.

Uz čestitku svetkovine naslovnika zajednice sestara Karmela u Breznici Đakovačkoj, mons. Fabijan je na početku slavlja istaknuo sv. Josipa kao zaštitnika nebeske obitelji čiji primjer valja slijediti u prihvaćanju volje Božje da bude poočim Isusa Krista te je pozvao okupljene da budu svjedoci te radosne vijesti. Spomenuo je Josipove kušnje, kroz koje je bio oblikovan u autoritet oca, hranitelja i odgojitelja Sina Božjega na njegovom putu sazrijevanja kao čovjeka. Josip se i nadalje susreće s misterijem druge osobe, a to je Isus u kojem je skriveno otajstvo što stasa pred njegovim očima. „Razmišljajući na taj način, u Mariji i Josipu imamo primjer i poticaj da svoj život i život svojih bližnjih promatramo ne samo u svjetlu svog ljudskog razuma, ne samo u okviru zemaljskih interesa i okolnosti, nego prvenstveno u svjetlu vjere, u stalnom odnosu s Bogom. Potrebno je da u dubokom vjerskom predanju, kao Marija i Josip, osluškujemo glas Božji koji se tiče i nama dragih osoba, a glas Božji najjače odjekuje u srcu koje ljubi“, potaknuo je nazočne vjernike, posebno se obraćajući mladim ljudima da u primjeru sv. Josipa, koji je bio suočen s materijalnim neprilikama za svoju obitelj, progonstvom, povratkom i raznim nedaćama, traže pomoć i vodstvo Duha Svetoga u prosuđivanju volje Božje.

Prijepodnevnu svetu Misu u čast zaštitnika sveopće Crkve i hrvatskog naroda predvodio je Pavao Mikulčić, voditelj Središnjeg ureda Nadbiskupijskog pastoralnog centra. Uz njega je suslavio David Sluganović, župnik u Slavonskom Brodu, u nazočnosti velikog broja štovatelja sv. Josipa. U svojoj uvodnoj poruci, vlč. Mikulčić je poželio vjernicima da im današnja svetkovina pomogne, poput sv. Josipa biti dobrim čuvarima i domaćinima Isusu Kristu u njihovim srcima i životima.

Kroz tri večeri priprave na svetkovinu sv. Josipa, okupljeni su vjernici imali mogućnost sudjelovati u pobožnostima na čast sv. Josipu koje su animirale sestre Karmela u Breznici Đakovačkoj, kao i na misnim slavljima uz prigodne propovijedi o značenju i ulozi sv. Josipa u povijesti spasenja i utjelovljenja Sina Božjega. Misna slavlja predvodili su vlč. Stjepan Šumanovac, župnik u Sikirevcima, mons. Vlado Škrinjarić, župnik u Podravskoj Moslavini, te vlč. Josip Bošnjaković, voditelj Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije. Liturgijska slavlja je animirao župnik Tomas, uz uobičajenu mogućnost hodočasnicima ulaska u karmelsku bratovštinu kroz primanje sv. škapulara te sakramentalnu ispovijed za koju je više svećenika bilo na usluzi, a što su brojni štovatelji sv. Josipa iz različitih krajeva Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeštine i Bosanske Posavine obilato koristili.

Vuka

Župa sv. Josipa iz Vuke svečano je proslavila svoga nebeskog zaštitnika, zaručnika Blažene Djevice Marije te ujedno obilježila i početak Jubilejske godine u kojoj će proslaviti 80 godina od osnutka.  Župljani su se za ovaj svečani dan pripremali dvjema pobožnostima: pobožnost kroz devet srijeda posvećenih sv. Josipu te devetnicom uoči samog blagdana. Svečeno misno slavlje predvodio je srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, u koncelebraciji kancelara Tomislava Lasića, dekana Čepinskog dekanata Petra Ćorluke, župnika iz Budimaca Bože Petrovića, župnika iz Gradišta Mate Kneževića, župnika iz Punitovaca Đurice Pardona te domaćeg župnika Ivana Markovića.

Na samom početku misnoga slavlja, župnik Marković uputio je riječi dobrodošlice braći svećenicima i biskupu Svalini te mu iskazao zahvalnost prigodnim darom sjećanja na posjet župi, koji su mu uručili članovi KUD-a „Milko Cepelić“ iz Vuke.

Biskup je u homiliji podsjetio kako je sv. Josip i u najtežim okolnostima uvijek postavljao svoje pouzdanje u Boga, u „nadi protiv svake nade“ te je zato primjer svim vjernicima. Njegova se savršenost sastojala od potpune vjere i potpune raspoloživosti Božjemu planu, kojemu se potpuno predao, a ujedno je i svetac pravednosti. „I upravo u ime pravednosti, a ne neke nezakonite povlastice, on želi tajno otpustiti svoju zaručnicu da je spasi od strogosti zakona. Da ju je smatrao krivom, da je nešto poduzeo kako bi joj omogućio da izbjegne propisanu kaznu, evanđeoski tekst bi istaknuo njegovu plemenitost, njegovu obzirnost, a ne njegovu pravednost. Josip se pokazao ‘pravednim’ jer nije želio pripisati sebi očinstvo koje nije njegovo. Ne želi sebi pripisati Božje djelo koje on ne pozna“, istaknuo je biskup Svalina. Na kraju homilije uputio je poruku prisutnima: „I u doba kad se čovjek hvali sa svojim napretkom znanosti i tehnike, Josip je nama uzor, uzor ne idile i sladunjavosti, nego čovjeka vjerna i pravedna koji svjesno i velikodušno dopušta da Bog po njemu ostvaruje svoje velike planove.“

Župnik Marković na kraju misnog slavlja uputio je riječi zahvale svima koji su dali udjela u ovoj proslavi, a biskup Svalina je, iskazujući radost zbog sudjelovanja na ovom slavlju, preporučio svoju Srijemsku biskupiju u molitve svih prisutnih. Čestitao je župljanima na jubileju koji započinje ove godine te poželio da bude blagoslovljen u sve dane.

Izvor: ika.hkm.hr

MSGR. SVALINA: UGOVOR O CARITASU KATOLIČKE CRKVE OZNAČAVA POVIJESNU PREKRETNICU

18. ožujak 2022.

ZAGREB (IKA) – Potpisivanje Ugovora o Caritasu Katoličke Crkve u Hrvatskoj između Vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije (HBK) svojevrsna je povijesna prekretnica u samoj činjenici da društvo u Hrvatskoj prepoznaje jednu činjenicu, a to je Caritas koji postoji, ne od jučer, nego od samih početaka Crkve iako je kroz povijest imao svoje različite oblike djelovanja i prisutnosti, kazao je u razgovoru za Hrvatski katolički radio (HKR) ravnatelj Hrvatskog Caritasa srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina

Msgr. Svalina istaknuo je kako Caritas u novijoj povijesti djeluje u suvremenom obliku te da svi ljudi dobre volje, dobro prepoznaju djelovanje Caritasa. Podsjećajući na njegovu ulogu u Domovinskom ratu, msgr. Svalina kazao je, kako su „ondašnji biskupi utemeljili Hrvatski Caritas i biskupijske Caritase koji do tada iz dobro znanih razloga nisu postojali i dali su jedan veliki doprinos u zbrinjavanju prognanih i izbjeglih naših sugrađana i ljudi iz susjednih zemalja poput Bosne i Hercegovine, a isto tako i Republike Srbije iz koje su bili protjerani.“

25 godina nakon što su potpisani međunarodni ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske napokon je, ističe msgr. Svalina, “svjetlo dana ugledao i ovaj tzv. Provedbeni ugovor o Caritasu i on pozicionira Caritas u jednom novom svjetlu u hrvatskom društvu, a rekao bih i Crkvu u Hrvatskoj.”

Msgr. Svalina napominje kako “Caritas ovim ugovorom ne dobiva benefite nego svi oni koji imaju korist od Caritasa, a to su brojni korisnici diljem Hrvatske i svijeta jer je naša obveza pomagati ljude u našoj sredini, biskupijama i župama. Imamo sada konkretan primjer rata u Ukrajini gdje je Caritas pokazao svoje svjetlo lice i pruža molitvenu i materijalu pomoć ljudima koji su ugroženi u svojoj egzistenciji.“

Ravnatelj Hrvatskog Caritasa zahvalio je svima koji su doprinijeli da se sastavi ovakav jedan ugovor.

„To je bio proces koji je trajao nekoliko godina. Kada je jednom zgodom u Hrvatsku dolazio tajnik za odnose s državama pri Državnom tajništvu Svete Stolice nadbiskup Gallagher inicirao je jednu ideju da se nametne ovo pitanje i počne rješavati s državnim vlastima te je Ugovor, hvala Bogu, ugledao svjetlo dana. Moram priznati da su tu veliki doprinos dali mnogi ravnatelji i zaposlenici Caritasa diljem Hrvatske kroz svoje stručne savjete, mišljenja i prijedloge te tim pravnika je sve to oformilo u ugovor koji imamo danas.“

Ugovorom o Caritasu Katoličke Crkve u Hrvatskoj rješavaju se i neka druga važna pitanja, ne samo pitanja pravne forme, ističe msgr. Svalina.

„Imali ste sad situaciju da su mnoge naše ustanove dobile znatno veće račune za grijanje, radi skupljeg plina i poskupljenja energenata. Dosadašnjim rješenjima su takvi subjekti izjednačavani s privrednim subjektima što oni nisu. Jedna Caritasova Pučka kuhinja nije isto što i neko poduzeće, obrt ili neka druga ustanova. Ovim Ugovorom će ta pitanja na neki način biti riješena i pomoći će se takvim ustanovama da budu prepoznate u društvu da one nisu nešto poput nekih drugih subjekata koje privređuju i donose neki benefit. Naš je benefit služenje potrebitom čovjeku i hvala Bogu da je to prepoznala hrvatska država i dala svoj doprinos da se to pitanje nakon desetljeća riješi.“

Msgr. Svalina zahvalio je za suradnju pri pisanju Ugovora Vladi Republike Hrvatske te svim ministarstvima jer je , kako je rekao, ugovor bio stvarno opsežan te se doticao 12 ministarstava i trebalo ga je dobro koordinirati da svi daju svoj doprinos i svoja očitovanja na sve ove prijedloge.

„Hvala svima koji su to prepoznali i dali svoj doprinos. Od strane tima koji bio na crkvenoj strani, a isto tako hvala i onom timu koji je bio na državnoj strani. Svi su zaista dali svoj maksimalan doprinos da se dođe do zajedničkih rješenja koja su zadovoljavajuća za obje strane,“ zaključio je u razgovoru za HKR ravnatelj Hrvatskog Caritasa msgr. Fabijan Svalina.

Izvor: ika.hkm.hr

NASTAVAK DUHOVNO–KATEHETSKIH VEČERI POD NAZIVOM „OBNOVA KRŠĆANSKOG NAUKA“

16. ožujak 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U utorak, 15. ožujka 2022., u rimokatoličkoj župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, nastavljen je ciklus duhovno–katehetskih večeri pod nazivom Obnova kršćanskog nauka. Obzirom da je korizmeno vrijeme, večer je i ovaj puta započela pobožnošću križnog puta u 17.30 sati, nakon čega je, kroz litanije i prigodnu molitvu na čast svetom Antunu Padovanskom upriličen prvi od 13 utoraka na čast ovom tako dragom svecu.

Večer je nastavljena euharistijskim slavljem, koje je predslavio vlč. Ivica Zrno, pastoralni suradnik srijemskomitrovačke župe, u zajedništvu s mons. Eduardom Španovićem, domaćim župnikom. Nakon pročitanog Evanđelja uslijedila je prigodna homilija, u kojoj se mons. Eduard Španović pozvao na prošlotjednu temu vjere i vjerovanja, te je prigodnim tumačenjem proširio.

U ovom trenutku, dok razmišljamo o ovoj tako važnoj temi, možemo se poput mladića iz Svetoga Pisma upitati: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ I doista, to je veoma važno pitanje. Mladić želi uputu o onome što je najvažnije, tim pitanjem mladić izražava svoje unutarnje traženje oko onoga što je veoma važno za čovjeka vjernika. Ne pita on što je potrebno da bi sačuvao svoj ovozemaljski život, nego što mu je potrebno da stekne vječni život. Vjerujem da smo svjesni kako tijelo, ako ne prima hranu, počinje umirati i život se počinje gasiti. U tome duhu možemo promatrati i naš duhovni život – ako ga ne hranimo počet će se gasiti i u njemu će biti sve manje života. A to nam nije cilj. Zato su poticajni i spasonosni savjeti za kršćanski život koji nam mogu uvijek služiti kao smjerokaz: vjerovati ono što nam Bog objavljuje, vršiti Njegove zapovijedi i koristiti se sredstvima Spasenja.

Lako je reći da vjerujemo, ali potrebno je to i životom pokazati i potvrditi, neke su od poruka koje je izrekao mons. Eduard Španović.

Prema planu i programu duhovno–katehetskih večeri, započele su u prvom tjednu korizme, a nastavit će se sve dok se ne obrade sve važne vjerničke teme.

U srijemskomitrovačkoj župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, ove se večeri oragniziraju svakih 5 godina.

 

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Ivan Reves

INTERVJU S MONS. FABIJANOM SVALINOM, BISKUPOM KOADJUTOROM SRIJEMSKE BISKUPIJE

16. ožujak 2022.

Msgr. Fabijan Svalina za biskupa je zaređen 21. novembra 2021. godine u Srijemskoj Mitrovici po rukama nadbiskupa Gallaghera. Premda je iznenađen što je papa Franjo baš njega imenovao biskupom te drevne biskupije, i dalje upoznaje područje svoga djelovanja i nada se da će mu Bog pomoći kako bi ostvario zacrtane planove. A te planove nam iznosi u tri točke djelovanja: prva je da će inspiraciju crpsti iz kršćanskih izvora koje predstavlja Mitrovica – Sirmium, druga točka je dijalog, a treća je karitativna djelatnost, odnosno djela milosrđa...

 

Molim Vas da se ukratko predstavite čitateljima Blagovesti...

Ja sam Fabijan Svalina, biskup sam koadjutor Srijemske biskupije. Dolazim sad već kao bivši svećenik Đakovačkoosječke nadbiskupije, koja je nekoć bila Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija. Prva služba kao svećenika bila mi je kao župnog vikara u Osijeku u Retfali. Nekoliko godina kasnije uzdizanjem biskupije u nadbiskupiju postajem i prvi kancelar te nadbiskupije. Godine 2010. naljeto imenovan sam v. d. ravnateljem Hrvatskog Caritasa, a nakon dvije godine biskupi Hrvatske imenovali su me redovnim ravnateljem Hrvatskog Caritasa i na toj sam službi do danas, točnije – dok ne pronađu nasljednika koji će me zamijeniti. HBK (Hrvatska biskupska konferencija) me 2017. godine imenuje glavnim koordinatorom objedinjavanja medijskih ustanova HBK–a, nakon čega sam imenovan ravnateljem Hrvatske katoličke mreže. To je ustanova koja u sebi objedinjuje Hrvatski katolički radio, kao najveći i najzahtjevniji medij, i Informativnu katoličku agenciju. To je novo područje na koje smo željeli staviti naglasak, u koje spadaju i novi mediji, dakle – veb portali i nove društvene komunikacije. Željeli smo se na neki način približiti širem auditoriju, korisnicima tih medija. Područje televizije, sekcija televizijske produkcije, ostalo je na neki način zapostavljeno jer ga nisam uspio napraviti, ali vjerujem da će to učiniti moji nasljednici. To bi koristilo u smislu produkcije, stvaranja građe prvenstveno za naše medije, ali lokalni mediji su dobra baza da se ponudi sadržaj u formatima koji bi bili zanimljivi širem slušateljstvu odnosno gledateljstvu.

Prije nekoliko mjeseci došli ste u Srijemsku Mitrovicu kao biskup koadjutor Srijemske biskupije; koji su Vam prvi utisci?

Krajem septembra bio sam pozvan od Apostolske nuncijature u Zagrebu, kad mi je priopćena vijest da me je Sveti Otac imenovao biskupom koadjutorom za Srijemsku biskupiju. Nakon određenog promišljanja i prihvaćanja, dan kad je to objavljeno bio je 7. 10., na Kraljicu Svete Krunice, koja je opet znakovita. Još jedan termin je bio u opticaju: 11. 10. – Sv. Ivan XXIII., papa, koji je opet interesantan jer je on kao nuncij prolazio našim krajevima, bio je u Beogradu, Zemunu, Đakovu, tako da bi i to bila jedna poveznica, ali uzeli smo ovaj bliži termin. Prilikom mog prihvaćanja službe priopćeno mi je da bi me za biskupa zaredio nadbiskup Gallagher, i ja sam to prihvatio. Došlo je i do ređenja održanog 21. 11. 2021. godine. Moram priznati da je to zaista bilo iznenađenje. Iznenadio sam se i još se ne snalazim u tome što bih zapravo trebao biti, ali evo – želim istaknuti da ću se s voljom Božjom snaći u svemu ovome, jer molitva Crkve prati naše poslanje koje imamo, da budemo za dobro vjerničke zajednice u koju nas Crkva šalje.

Odakle ideja rezidiranja u Srijemskoj Mitrovici, a ne u Petrovaradinu?

To nije samo moja odluka, nego i odluka Svete Stolice, kako je na neki način već bilo inominirano, odnosno određeno u buli ponovnog osamostaljivanja Srijemske biskupije, ali spletom okolnosti to se nekako nije izvršilo tijekom posljednjih desetak godina. Ja sam nakon tog svog prihvaćanja odlučio da taj stvarni početak Srijemske biskupije ponovno bude tamo gdje je i njezino prirodno središte, a to je Srijemska Mitrovica.

Srijemska Mitrovica je kršćanska metropola. Vidite li prilike da se drevni kršćanski identitet toga grada tako jače istakne u sadašnjim okolnostima?

To je drevno središte Srijemske biskupije od ranih kršćanskih vremena. To je podneblje koje obiluje tolikim mučenicima, svjedocima vjere, čiju zaslugu i slavu danas i dalje uživamo. To je na neki način inspirativni trenutak i za moju biskupsku službu, a i za sve nas u Srijemskoj biskupiji, a usudio bih se reći i u cijeloj Republici Srbiji. Nema ni jednog takvog „bazena“ svetaca, ili kako sam to u govoru nazvao „kršćanske metropole“ toga vremena koja je zaista živjela kršćanstvo u punom značenju te riječi. Crkva koja je imala svoje uspone i svoje padove, koje proživljava i u današnjim trenucima, jer je i danas Srijemska biskupija u novim povjesnim okolnostima i nastoji živjeti svoj kairos u ovom trenutku u kojem sad živimo. Srijemska Mitrovica ima svoje prirodno središte, jer ona je nekako geografski blizu hrvatske granice, pa do granice s Beogradskom nadbiskupijom, a isto tako i prema Subotičkoj biskupiji s druge strane Dunava...

Katolici su u manjini u Vašoj biskupiji, vidite li mogućnost dijaloga s većinskim pripadnicima SPC-a?

Struktura stanovništva s vremenom se mijenjala. Nekad su katolici bili u većini, ali mnogo ih se raselilo nakon Drugoga svjetskog rata i nakon 1990. godine. Sada su nove okolnosti kojih moramo biti svjesni kao relevantne činjenice, a to što smo manjina ne smije biti u nekom smislu „hendikep“ nama vjernicima, kršćanima, nego svojevrsni izazov. Dijalog je neminovnost, nešto što ne možemo izbjeći, jer mi smo zaista upućeni jedni na druge i ovdje mogu zaista posvjedočiti da sam u trenutku svoga biskupskog ređenja doista doživio to zajedništvo, svojevrsnu simboliku. Ima mnogo, mnogo dodirnih točaka koje nas spajaju, više nego onih koje nas razdvajaju. Dodirna točka nam je naš izvor, a to je Uskrsli Gospodin, to je ovo naše podneblje, to su nam zajednički sveci mnogih stoljeća. Isto tako, Srijem je po svojoj geografskoj poziciji sjecište i stecište određenih i kultura i religija; kao da se na neki način sve sabralo u jednu točku! Moja iskustva u razgovoru s vladikama, kao što je vladika srijemski i kao što je vladika bački, vrlo su pozitivna i rekao bih vrlo otvorena, bratska i ja vjerujem da ima prostora za naš zajednički hod u rastu prema zajedničkom ili sveopćem susretu, na što nas Crkva od samih početaka, a osobito Katolička Crkva i poziva, a to je da svi budu jedno. Moji susreti s pravoslavnim vladikama nisu nekakva novost, dosadašnje službe koje sam obnašao i u Đakovu i u Zagrebu uvijek su imale nekakv doticaj različitih susreta s predstavnicima drugih crkvenih zajednica. Kontakti postoje, nedavno smo imali susret s vladikom srijemskim Vasilijem, gdje smo bili mi biskupi Đakovačko–osječke crkvene pokrajine, a isto tako i prije biskupskog ređenja imao sam susret s vladikom bačkim Irinejem u Novom Sadu. Vjerujem da ima mnogo prostora za dijalog i da ima mnogo iskrenosti te da će se to sigurno i ostvariti. Samo je potrebna volja, otvorenost, prihvaćanje i neke stvari će se ipak pomaknuti. U tom smislu treba njegovati posebnosti svih Crkava pojedinačno i tražiti dodirne točke, a to je Uskrsli Krist.

Možemo li ostvariti dijalog sa SPCom kroz Caritas, budući da ste i dalje ravnatelj Hrvatskog Caritasa; osim toga, u Vašem geslu stoji „Super omnia Caritas“?

U vrijeme razornog potresa koji je pogodio Banovinu, jer je na tom području prisutan i znatan broj pravoslavnih vjernika, imao sam dobre kontakte, ali usudio bih se reći i odnose s predstavnicim SPC–a koji deluju u Gornjokarlovačkoj eparhiji, na području gdje se dogodio potres. Ja vjerujem da je Caritas uvijek izazov i uvijek poziv svakome od nas da djelujemo prema najugroženijim skupinama, a to su naši bližnji, bio netko pravoslavac ili katolik, dakle – on je potrebit i mi smo mu kao vjernička zajednica dužni pomoći i vratiti ono dostojanstvo koje mu pripada po snazi njegovog krsnog dostojanstva. Već imamo neke pomake na tome tragu i vjerujem da će se nastaviti kroz neke projekte koje kanimo predstaviti kao Srijemska biskupija, kao što je, recimo, „Kućni hospicij“. Moja ideja je da kroz posuđivanje bolničkih kreveta ili drugih medicinskih pomagala olakšamo prvo tim bolesnicima, ali i njihovim obiteljima, da bi lakše mogli podnositi taj križ bolesti i trpljenja, a i mi zajedno s njima, dijeleći te njihove muke i križeve. Tu je čovjek na neki način najotvoreniji i moramo pokazati zaista ono svijetlo lice Isusa Krista koji želi podići čovjeka, palog, posrnulog, bolesnog i na neki način pomilovati tog čovjeka i svojom blizinom posvjedočiti da nam je stalo do njega te na taj način iskazati svoju kršćansku, vjerničku blizinu i zajedništvo.

Koji su Vaši planovi za budućnost Biskupije?

U samom inanguracijskom govoru pokušao sam to nekako sažeti u tri vrlo kratke točke: prva je da inspiraciju trebamo crpsti iz kršćanskih izvora koje predstavlja Mitrovica – Sirmium; druga točka je dijalog, prevažan za sve pa ga ne možemo zaobići, a još manje ne primijetiti; i treća točka je karitativna djelatnost, odnosno djela milosrđa. To je ono što bih želio da obilježi mene i moje djelovanje kao svećenika i biskupa.

Poruka čitateljima Blagovesti?

Svi smo pozvani biti svjedocima Radosne vijesti Isusa Krista, onoliko koliko tu Radosnu vijest upijamo i koliko je svojim životom živimo i svjedočimo u svakodnevnim mogućnostima, prilikama i zadaćama koje nam Bog daje, bilo da su to naše obitelji, naša radna mjesta, bilo da je to naša komunikacija s našim bližnjima. Ono što je također iznimno važno jest njegovati svoje izvore, a to znači crpsti svoju duhovnu snagu na izvorima, a to je euharistija. Biti otvoren tom Kristovom pozivu, doći na izvore, doći u svoje župne crkve, crkve kojima pripadamo i biti aktivnim vjernikom laikom te na taj način ostvariti gore spomenutu misiju. Poruka svima nama – i biskupima, i svećenicima, i vjernicima jest pokušati da zajedničkim snagama učinimo nešto dobro, plemenito, afirmativno za ljude na ovom prostoru. Na tom tragu bilo bi dobro pokrenuti zajedničku informativnu platformu koja će biti od pomoći svim ljudima, prvenstveno katolicima, ali i svim ljudima dobre volje.

Razgovarao: Velimir Martinović

Izvor: List Blagovest (2/2022.)

KORIZMENA TRIBINA U ŽUPI „SVETI JURAJ, MUČENIK“ U GOLUBINCIMA

14. ožujak 2022.

GOLUBINCI (TU) – Na drugu korizmenu nedjelju, 13. ožujka 2022., s početkom u 19.30 sati, u župi Sveti Juraj, mučenik u Golubincima kao početak višemjesečne priprave za proslavu jubileja 250 godina od osnivanja župe (1771.–2021.), održana je prva mjesečna tribina.

Tribina je održana u župnom pastoralnom centru Ivan Pavao II., na kojoj je bilo prisutno petnaestak vjernika iz župe Golubinci.

Gost i predavač na prvoj tribini bio je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije. Tribina je održana pod geslom Župa kao mjesto rasta u osobnoj odgovornosti, na kojoj se predavač dotaknuo perspektiva župske zajednice kao Crkve u današnjem svijetu.

Predavač je u svojem izlaganju progovorio i o budućnosti koju samo Bog zna i budućem vremenu u kojem možemo na vrijeme isčitavati znakove vremena. Vlč. Dragan Muharem je također istaknuo da je sadašnjost ta u kojoj se živi poziv na svetost redovito na izvanredan način.

Uoči početka tribine sve je prisutne, gosta predavača i vjernike, pozdravio vlč. Zdravko Čabrajac, domaći župnik. Po završetku tribine svi su se zadržali u župnim prostorima u ugodnom i vedrom ozračju gdje su međusobno razmjenjeni dojmovi s tribine. To je ujedno bila prigoda za pružanje prijedloga i ideja za budućnost.

Na koncu druženja je najavljena sljedeća tribina koja je planirana za nedjelju, 24. travnja 2022. u istim prostorima, kada će gošća i predavačica biti gđa. Marija Krivić.

Davor Kormanjoš

U SRIJEMSKOJ MITROVICI ZAPOČELE DUHOVNO–KATEHETSKE VEČERI POD NAZIVOM „OBNOVA KRŠĆANSKOG NAUKA“

08. ožujak 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U utorak, 8. ožujka 2022., u rimokatoličkoj župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, započelo se sa duhovno–katehetskim večerima pod nazivom Obnova kršćanskog nauka. Večer je započela pobožnošću križnog puta u 17.30 sati, a nastavljena je euharistijskim slavljem, koje je slavio mons. Eduard Španović, srijemskomitrovački župnik. Nakon pročitanog Evanđelja uslijedila je prigodna homilija kojoj tema pojedine večeri daje usmjerenje. U ovoj prvoj večeri, mons. Eduard Španović je progovorio o temeljima kršćanstva koje, kako je naglasio, treba tražiti u vjerovanju.

Što je vjera, kako najbolje govoriti o njoj? Kada je riječ o vjeri i vjerovanju kao najbolje usmjerenje vidim u tri radnje: prihvatiti/vjerovati, vršiti i koristiti. Prihvatiti, tj. vjerovati sve ono što nam Bog objavljuje, vršiti zapovijedi koje nam Bog daje i koristiti se svim sredstvima kako bi se spasili.

Možda će se pojaviti pitanje gdje se to sve može naći? Bog nam se objavljuje i potiče nas da Ga tražimo, na osobit način u Svetom Pismu. Tu možemo naći i Njegove zapovijedi. A ni sredstva za Spasenje nisu daleko od nas. To su Sakramenti koji su nam tako bliski, neke su od poruka koje je izrekao mons. Eduard Španović.

Duhovno–katehetske večeri, koje su započele u prvom tjednu korizme imaju za cilj obnovu kršćanskog nauka, kako i sam naziv svjedoči, te učvršćivanje vjernika u nauku kako on ne bi ostao na razini davno naučenog vjeronaučnog sadržaja. Nadalje cilj im je poticanje vjernika kako bi dublje živjeli i svjedočili vjeru.

U srijemskomitrovačkoj župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, ove se večeri oragniziraju svakih 5 godina.

Ivica Zrno