VELIKI ČETVRTAK U SRIJEMSKOJ MITROVICI

U katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika na Veliki četvrtak u prijepodnevnim satima slavljena je misa posvete ulja, a u navečer misa Večere Gospodnje

ODRŽANA KONFERENCIJA „MLADI – IZAZOVI U ZAPOŠLJAVANJU I DOBRE PRAKSE U OSNAŽIVANJU“

Cilj konferencije bila je razmjena iskustava o izazovima s kojima se mladi suočavaju na tržištu rada i predstavljanje inovativnih rješenja

USKRSNA POSLANICA

Poslanica i čestitka srijemskog biskupa Fabijana svećenicima, redovnicima i vjernicima Srijemske biskupije, o Uskrsu 2024.

POTPISAN UGOVOR O PROJEKTU „DOMUS DIMITRIANUM“ U SRIJEMSKOJ MITROVICI

Biskup Fabijan Svalina u ime Srijemske biskupije i državni tajnik Zvonko Milas u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske potpisali su u ponedjeljak 25. ožujka 2024. u Zagrebu, ugovor za novi projekt „Domus Dimitrianum“ u Srijemskoj Mitrovici.

SRIJEMSKI BISKUP NA SPOMEN SLAVLJU ŽALOSNOG PETKA U JASENOVCU

U župnoj crkvi u Jasenovcu u petak 22. ožujka održan je središnji program Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji.

Vijesti

ŽUPNA TRIBINA I PROSLAVA CRKVENOG GODA U GOLUBINCIMA

25. travanj 2022.

GOLUBINCI (TU) – U petak 22 travnja 2022. u župi sv Jurja u Golubincima u Srijemskoj biskupiji, u oči godišnje proslave sv. Jurja, održana je župna tribina koju je predvodio vlč. dr. Davor Vuković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i profesor na KBF-u u Đakovu. Na početku sve nazočne je pozdravio župnik vlč. Zdravko Čabrajac. Naslov tribine glasio je: „Crkva i uloga vjernika krštenika u Crkvi“. Predavač je pojasnio koja je bit i narav Crkve, te je ukazao da je svaki vjernik već po krštenju vitalan i aktivan dionik crkvenog života. Drugi vatikanski sabor jasno je naglasio zajedništvo i jedinstvo svih u Crkvi u različitosti službi. U tom smislu valja razumjeti Sinodski hod Crkve koji je potaknuo papa Franjo. Vlč. Vuković je ukazao također što Crkvu čini Crkvom, živom i vitalnom: slavlje Euharistije, osobito nedjeljom, čitanje i tumačenje Riječi Božje u Svetom pismu, osobna i zajednička molitva, slavlje sakramenata i liturgije, te svjedočenja djela milosrđa i ljubavi prema svima. Nakon predavanja usljedila je živa i konstruktivna rasprava koju je zaključio župnik Čabrajac molitvom.

U subotu 23. travnja 2022. u istoj župi proslavljen je zaštitnik župne zajednice sv. Juraj, mučenik. Svečanom euharijstijskom slavlju predsjedao je vlč. dr. Davor Vuković u zajedništvu sa župnikom vlč. Zdravkom Čabrajcem i još šestoricom srijemskih svećenika. Svečano misno slavlje pjevanjem i sviranjem  je animirao tamburaški sastav HKPD-a „Tomislav“ iz Golubinaca. Predsjedatelj je u homiliji povezao mučeničko svjedočanstvo sv. Jurja u borbi protiv zla sa temeljem kršćanske vjere, pobjedom Krista Uskrslog nad zlom, smrću i grijehom. Unatoč zlu koje danas vlada, a osobito ga primjećujemo u strahotama rata u Ukrajini, kršćanin je pozvan u svjetlu vjere podići oči prema pobjedi uskrsnuća. U Kristovom uskrsnuću već sada, kao vjernici, pozvani smo prepoznavati i vlastitu budućnost, te ustrajati u životu prožetom dobrotom, praštanjem, nadom, ljubavlju i milosrđem, unatoč svemu.

Na koncu misnog slavlja župnik vlč. Čabrajac je sve pozvao na bratski agape i druženje u prostorima župe. Radosnom bratskom zajedništvu pridružili su se mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, koji je tom prilikom proslavio svoj imendan, mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor, te nekolicina ostalih srijemskih svećenika.

Tekst i fotografije: Davor Kormanjoš

RAZGOVOR: LUKA IVKOVIĆ, SVEĆENIK U ČEREVIĆU, BEOČINU I SRIJEMSKOJ KAMENICI

19. travanj 2022.

Ne zaboravimo Kristovu pobjedu nad silama zla

Luka Ivković rođen je 9. kolovoza 1993. u Osijeku. Po završetku osnovne škole u Koški upisuje srednju Prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Našicama. Završivši srednju školu, 2012. godine upisuje Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu kao student laik. U trećoj godini studija pristupa u Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Za đakona je zaređen  2017. godine, a đakonski praktikum imao je u župi Presvetog Srca Isusova u Vinkovcima. Za mladomisničko geslo izabrao je redak Knjige Izlaska: „Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma“ (Izl 15, 2). Mladu misu slavio je 2018. godine, u filijalnoj crkvi Imena Marijina, u Lugu Subotičkom, župa Presvetog Trojstva, Budimci, a nakon toga je bio kapelan u župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, pa u župi Svetog Mihaela u Donjem Miholjcu, te u župi sv. Ćirila i Metoda, Vinkovci i u župi bl. Alojzija Stepinca u Vinkovcima. Nakon kapelanske službe dekretom nadbiskupa Hranića, radi pastoralnih potreba, posuđen je Srijemskoj biskupiji na tri godine s mogućnošću produžetka djelovanja, te je dekretom biskupa srijemskog mons. Đure Gašparovića imenovan 25. kolovoza 2021. godine župnikom župe u Čereviću te župnim upraviteljem župa u  Beočinu i u Srijemskoj Kamenici. Sa vlč. Ivkovićem razgovarali smo na Cvjetnicu.

Kakva iskustva donosite iz jedne velike župe, sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, gdje ste bili kapelan, u Srijem?

Iskustvo je važna stvar za svakog čovjeka kako bi se u naredim situacijama i nepoznatim sredinama što lakše snašao i normalno funkcionirao. Iskustva u župi sv. Ćirila i Metoda su bila lijepa, moja prva iskustva kao mladog svećenika. Sam početak privikavanja je uvijek težak, no takve sam naravi da se vrlo brzo snađem i uđem u dijalog s ljudima. Brzo ostvarujem komunikaciju, a pri tome vedar i lepršavi duh mi u tome pomaže da brzo pridobijem ljude i s njima lako radim u bilo kojem segmentu. Župa je bila daleko zahtjevnija nego dosadašnje, barem u pastoralnom smislu i obaveze predavanja školskog vjeronauka u osnovnoj školi. Naravno, sve ono što sam proživio i iskusio u Osijeku nastavo sam graditi u novim župama na koje sam bio poslan. Nova župa nova iskustva, novi ljudi i novi napori. Bogu hvala.

Srijem slovi kao neatraktivno pastoralno područje, iako je razmjena svećenika bila stoljećima prisutna, te se vjernički Srijem teško mogao zamisliti bez svećenika iz današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije. Što je Vas privuklo da dođete k nama?

Moram odmah napomenuti da nisam bio sretan što me nadbiskup i metropolita đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić pozvao na razgovor i pitao za moju raspoloživost za odlazak u Srijem. Iako sam bio samo pitan jesam li spreman, iako sam rekao da ne želim ići, znao sam da ću doći u Srijem. Bilo mi je teško prihvatiti odlazak, ne samo zbog strane zemlje, već i odvojenosti od obitelji, a pogotovo jer mi je majka nedavno preminula pa osjećam potrebu biti uz obitelj braće i oca. No, bilo kako bilo, moj stav je da idem gdje me biskup šalje, ako je moja potreba ovdje u Srijemu, spremno prihvaćam pastirsko poslanje i ovdje. Zapravo, smatram da, gdje god došao, moje je da vršim svoje poslanje predano i dostojanstveno kao što to Krist od nas zahtjeva.

Pokrivate tri župe, misite na četiri mjesta redovito, tu je i niz filijala, uz Dunav od granice Srijemske biskupije do Petrovaradina, na sjevernim padinama Fruške gore. Prvo pitanje za svakoga tko mora raditi bilo što na ovako puno mjesta je: kako sve postignete? Kako izgleda Vaš radni tjedan, a napose nedjelja.

Teško mi je opisati kako izgleda moj radni tjedan, jer je svaki drugačiji i ne mogu napraviti neki temeljni okvir obveza. Svaki tjedan stavlja uvijek nove izazove i zahtjeve. Načelno gledajući, župnik sam tri župe sa pripadajućim filijalama, premda samo jedna (Neštin) ima crkvu za bogoslužje. Svete mise su redovito utorkom i četvrtkom u župi sv. Barbare, djevice i mučenice u Beočinu, srijedom i subotom u župi Našašća sv. Križa u Srijemskoj Kamenici i petkom u župi sv. Josipa, zaručnika BDM u Čereviću. Sav se raspored može pronaći na oglasnim pločama župa i na facebook stranici župa (Rimokatoličke župe Čerević, Beočin i Srijemska Kamenica).

Prije mise se moli ili krunica ili Križni put ili druga pobožnost, ovisno o doba crkvene godine u kojem se nalazimo. Nakon misa imamo pjevačke probe i druge susrete s vjernicima. Kako sam ovdje tek sedam mjeseci, za sada redovitu župnu katehezu nemam dok ne upoznam sredinu i ono što mi se pruža kao pastoralni zahtjev. Stoga, se sav pastoralni rad svodi na individualnu pouku za krštenje i vjenčanje bilo u župi bilo u domu obitelji. Za prvu pričest i krizmu je u planu redoviti susret u jesen ove godine dok skupim one koji trebaju primiti sakramente. Pod misama tijekom tjedna došašća i korizme imam uvijek kratku propovijed ili nagovor tijekom križnog puta, a u tim liturgijskim vremenima intenzivnije sa pjevačima pripremamo liturgijsko pjevanje.

Uz sve to, imamo i euharistijska klanjanja na sve tri župe, radne akcije uređenja crkve, dvorišta i župnih kuća. Gledajući sve tri župe, nekako je najlakše reći i djelovati kada dođem u obitelj i imam kateheze i susrete, što iziskuje dosta vremena. Naime, teško je naći termin za sve redovite pastoralne djelatnosti u župama, pa se stvara potreba individualnog pristupa prema određenoj potrebi, sasvim drukčije nego je to u Hrvatskoj. Nema nas puno, pa ono malo što nas ima treba držati na okupu, a na koji drugi način nego misionarski pohod u kuću ili stan.

Moj život sadržava i rad u uredu, stvaranje planova i programa, materijala za kateheze, mnoge pravne stvari, održavanja crkve i crkvenih objekata i dr. Kako živim sam i nemam pomoć u kući, sam se brinem za domaćinstvo i ono što jedno domaćinstvo zahtjeva od kuhanja, pranja, peglanja, kopanja, održavanja okućnice itd. Naravno, sve se stigne kad se dobro organizira vrijeme. Uz sve to valja napomenuti da treba odvojiti i vrijeme za sebe i vrijeme za Boga u molitvi.

Što se tiče nedjelje, sveta misa je u Čereviću u 8 sati, u Beočinu u 9.30 i u Srijemskoj Kamenici u 11 sati, a filijala Neštin ima misu načelno u prvu nedjelju u mjesecu ili ako je drugačije određeno zbog kalendara. Nakon misa, koje su uvijek pjevane i svečane, što vjernici jako cijene i vole, i drže do toga, obično odlazim za Hrvatsku bilo u obilazak oca i braće, prijatelja, bilo poslovno. U svakom slučaju, pronalazim ravnotežu između onoga što mi je zahtjev i osobnih potreba, premda je župa uvijek na prvom mjestu.

Neobična je situacija da župnik ovih mjesta ne živi u župi sa najviše katolika, već u Čereviću, gdje ih je najmanje. Zbog čega je to tako?

Živim u Čereviću jer je prethodnik ovdje živio te su životni uvjeti najpristojniji. Župna kuća u Beočinu je malena i ne zadovoljava potrebe župe, a u Srijemskoj Kamenici je treba urediti i renovirati. Iako je Srijemska Kamenica prostorno najveća, ne broji najviše katolika od ovih tri župe, a ima najveći potencijal.

Koliko ste uspjeli  upoznati  Srijemce, obići Vaše župljane? U čemu su posebnosti Čerevićana, Beočinaca, Kameničana i Neštinaca?

S obzirom da sam ovdje skoro osam mjeseci, mogu reći da sam dosta dobro upoznao Srijemce, a napose svoje župljane. Kako se ne ustručavam doći župljanima kući, vrlo lako se otkrije bogatstvo Srijema, ali i ono što je nedostatak. Teško mi je govoriti o posebnostima mještana svih župa, no mogu reći da su svi vrlo gostoljubivi i srdačni, vole svojeg svećenika i rado mu pomažu ne samo oni što idu redovito u crkvu već i oni koji rjeđe pohode crkvu ili u nju ne idu. Ovo je je skroman kraj i vjernici i žitelji skromno žive, na to su navikli ali se ne predaju kako bi svaki dan bio bolji i radosniji.

Imate li podatak koliko katolika, te koliko Hrvata živi u mjestima središta ove tri župe i filijalama?

Ne primaju svi svećenika u blagoslov obitelji, stoga se ne može izvršiti točan popis onih koji su katolici i koji su Hrvati. Okvirno govoreći, župa Čerević sa mjestima Banoštor, Susek i Neštin broji oko 250 katolika, župa Beočin oko 400 katolika, a župa Srijemska Kamenica sa Ledincima i Starim Ledincima oko 320 katolika. U svim ovim župama i filijalama većina katolika su Hrvati. Najtužnija je stvar kad se sazna da je netko katolik kad se treba sahraniti.

U kakvom su stanju crkve u četiri mjesta u kojima misite? Postoje li materijalne potrebe koje bi trebalo zadovoljiti kako bi se ostvario plodan pastoralni rad u ovim župama?

Crkve u Čereviću, Beočinu i Srijemskoj Kamenici su u dobrom stanju i dostatne su za dobar i kvalitetan pastoralni rad. Svakako da bi se u skoro vrijeme crkva u S. Kamenci trebala urediti i zaštititi od vlage. Crkva u Neštinu nema provedene električne instalacije jer je dva puta gorila. Iako se bogoslužje u njoj vrši, potrebno je uvesti struju, promijeniti prozore, zaštititi od vlage i riješiti pod u crkvi. Teško je reći kad će se što raditi jer su financijski izdaci veliki, a župe se ne mogu pokriti, te je neophodno tražiti donacije, bilo domaćih bilo stranih donatora.

I iz ovih mjesta je znatan broj Hrvata protjeran ili je iz drugih razloga odselio tijekom protekla tri desetljeća. Vide li se danas posljedice tih promjena u puku? Općenito je mišljenje da se katolici i Hrvati u Srijemu još uvijek ustručavaju javno se očitovati na ovaj način. Imate li takav dojam i iskustvo?

Poznata je činjenica da su brojni Hrvati protjerani ili su svojevoljno otišli iz ovog područja što se izrazito očituje u ovim župama. Župe malo po malo umiru i, kako se čini, budućnost nije svjetla. Mladih je sve manje, djeca se ne rađaju, a sve je više starih i sprovoda. Katolici i Hrvati nastoje živjeti u miru ne izazivajući prijezir ili degradaciju.

Sve više tradicionalno katoličkih sredina i crkvenih zajednica kod nas je iznimno staro. Kakve su radosti i koje tuge u pastoralnom radu u „starijim“ župama?

Činimo ono što možemo činiti u sredini u kojoj se nalazimo. I ono malo što imamo vrijedno je rada. Kao što je Kristu stalo do svakog čovjeka, tako i nama župnicima bilo ono mlado ili staro, pripada nama, pripada Bogu. Radosti uvijek postoji te se ona očituje u mudrosti, požrtvovnosti i iskustvenosti  života. Uvijek je tuga kad netko ne može biti aktivni član župne zajednice bilo zbog bolesti, bilo zbog smrti, a radost kad se okupljamo, slavimo Boga i kad pripremam i dijelim sakramente. A uvijek je radost sa župljanima i popiti kavu uz čašicu razgovora.

Puno je dokaza da vjernici ne štede sebe kada je potrebno raditi za dobro Crkve. Uspijete li djelovati u radnim akcijama i drugim oblicima zajedničkog rada?

Svaka radna akcija se pretvori u susret i župnu katehezu, poučavanje i rast u vjeri. Vjernici se rado odazovu radnim akcijama jer drže do crkve i župnika, stoga je imperativ, barem meni, da sam uvijek na radnim akcijama, što naš dosadašnji trud i rad ovih osam mjeseci dokazuje. Rekli bi stari: Pitajte druge pa će vam kazati.

Čini se da smo iz medijski forsiranog, no i realno prisutnog straha i nesigurnosti uvjetovanih pandemijom , i to baš kada smo pomislili da se ona smiruje, ušli u brige koje ljude oduvijek muče, a one su sada potaknute globalnom ratnom psihozom. Kako da se katolik postavi i djeluje u takvom izazovnom ozračju?

Ne možemo sporiti činjenice stvari koje se oko nas događaju, ne možemo ostati ni ravnodušni prema svemu. Ono što se od nas katolika zahtjeva je da činimo što možemo činiti, da pomognemo koliko možemo, ne samo materijalno već i nematerijalno, molitvom. Čuvati svoje zdravlje i ne brinuti tuđu brigu, češće prepustiti Bogu stvari. Čovjek kad se hrani lošim stvarima u njemu se budi jedan prezir i nezadovoljstvo, stoga neka naša hrana bude dobro, kojim ćemo savladati zlo.

Kao pouzdan marker svjetskih događaja čeka nas Isus i njegova jedinstvena pobjeda koja i danas ljude fascinira. Što za Vas znači uskršnji optimizam? Uspijevate li ga pobuditi kod župljana i kako to činite?

Jednom kad čovjek, vjernik prihvati realnost smrti i njezinu ljepotu, znat će i vapit će za životom koji mu samo Bog daje, a to je upravo uskrno jutro i Kristova pobjeda na smrću.

Adam je sagriješio u vrtu, a i Isusova muka počinje u vrtu na „Maslinskoj gori“. Prema Svetom pismu, u Edenu su se isticala dva stabla: „stablo života, nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla.“ (Post 2,9)  Stablo života predstavlja puninu života, sve ono što je čovjeku potrebno da bi mu duša bila ispunjena mirom. Upravo je to stablo života čovjek izgubio prijestupom praroditelja. Prema židovskoj tradiciji, drvo života je bilo drvo masline, a čovjek je primao vječni život mažući se uljem dobivenim od plodova toga drveta. Mažući se tim uljem, svećenici i kraljevi Starog zavjeta, htjeli su se povezati sa davno izgubljenim prostorom Božjega prebivališta. Danas Crkva to isto čini u sakramentima krštenja, krizme, bolesničkog pomazanja i svetoga reda kako bi donijela vječni život osobi koja sakramente prima. Getsemani prevedeno s hebrejskog znači 'preša za ulje'. Kao što je plod stabla života morao biti iscijeđen da postane upotrebljivo ulje, tako i na Maslinskoj gori počinje Isusovo drobljenje, kako bi iz njega potekao izvor života. Prvi je Adam sagriješio ubravši plod s drveta, a Isus je visio na drvetu kako bi sam postao plod spasenja koje će poništi prvi grijeh.

Upravo je ovo naš uskršnji optimizam koji nam donosi život. Biti u Božjoj ljubavi, sudjelovati u euharistiji, hraniti se Tijelom i Krvlju Kristovom, primati sakramente, jer nam sakramenti donose život. Znajući to nećemo se bojati smrti, već ćemo joj se radovati znajući da poslije nje dolazi vječni život u zajedništvu s Trojedinim Bogom.

Vjerujem da uspijevam pobuditi uskršnji optimizam kod župljana, moje je da vršim volju Božju i poziv na koji me poslao, da budem autentičan, Kristov, a način i metode ostvarenja toga će Bog providjeti.

Kako danas, u Srijemu, ovdje u Srbiji, biti autentičnim svjedokom uskrsloga Isusa?

Neovisno o mjestu i prostoru, svaku čovjek, svaki vjernik koji želi biti autentičan to može i ostvariti. Iako su sile zla jake oko nas, ne smijemo zaboraviti na Krista i njegovu pobjedu. Čovjek se često puta oslanja na svoje snage i zanemari Boga i time postaje neautentičan. No kad nam je Bog na prvom mjestu, sve ostalo će doći na svoje mjesto.

Marko Tucakov

Izvor: hrvatskarijec.rs

PROSLAVA SVETKOVINE USKRSNUĆA GOSPODINOVA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

17. travanj 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Svečano misno slavlje na Uskrs, 17. travnja, slavljeno je u 10.30 sati u srijemskomitrovačkoj katedrali

Uskrsnu svetu misu predslavio je srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina, uz suslavljenje srijemskomitrovačkog župnika mons. Eduarda Španovića i kancelara Biskupskog ordinarijata vlč. Tomislava Lasića.

 

Biskup Svalina je u homiliji govorio o smrti kao prijelazu u vječni život, te kazao: Isus je došao na ovaj svijet kao utjelovljeni Boga, a pobijedio je smrt kao ljudsko biće, umjesto nas i za nas. Smrt više nije nepremostiva prepreka između čovjeka i Boga. Smrt više ne smijemo gledati kao nepobjedivog neprijatelja. Ako smo Isusovi učenici onda nas smrt ne može uništiti i nećemo prestati živjeti. Stvarnost vječnoga života ponovno nam je ponuđena i na dohvat nam je ruke. Ima budućnosti i nade za smrtnoga čovjeka. Onaj koji vjeruje u Isusa Krista i slijedi ga nikada ne umire. Smrt je samo prijelaz iz prolaznosti u vječnost, iz stanja smrtnosti u stanje besmrtnosti, iz ove naše nesavršenosti u savršenost. O, kakve li nam radosne vijesti! Znači li to da i naši pokojni žive? Znači li to da ćemo i mi živjeti i ugledati jednom i Boga i njih? Da, braćo i sestre. Ljepša vijest nije nikada došla do ušiju smrtnoga stvorenja, kao na današnji dan. Isus nije zasigurno dokinuo smrt, on ju je prihvatio i proživio. No, uništio je njezinu snagu razdvajanja čovjeka od Boga. U vječnost se ide kroz smrt, jer drugoga puta nema. Čini se tužan takav put, zastrašujući, radije bismo ga po svaku cijenu izbjegli… 'Ne bojte se' rekao je Isus ženama i apostolima, a dovikuje to danas i svima nama. Ne bojte se, braćo i sestre. 'Napravio sam nešto veliki za vas', rekao je Isus 'Doći ću do vas da budete tamo gdje sam ja'. Odzvanja i danas radosna vijest Isusa Krista. U smrti me, dakle, čeka on i kroz smrt ne prolazim sam, niti u smrti se neću izgubiti ako se držim za njegovu ruku, rekao je između ostalog srijemski biskup koadjutor mons. Svalina.

Biskup je, također naglasio koji je smisao kršćanskoga života na zemlji: Mogu mi se mnogi diviti nakon smrti, mogu mi spomenike dizati i knjige o meni pisati, mogu memoare moje objavljivati i pamet moju slaviti, mogu zasluge moje veličati i u korice svečane uvezati, ništa nisam učinio, ako za uskrsnuće nisam živio. Možemo reći slab sam i grešan, sa stotinu mana, ali ipak uskrsnuću i životu okrenut. To je najveći životni uspjeh koji čovjek može doživjeti. Ne postići, nego doživjeti, jer uskrsnuće se ne može zaslužiti, niti djelima postići, nego od Boga nam ga je primiti, istaknuo je mons. Svalina.

 

 

 

 

 

 

 

Na samom kraju slavlja župnik domaćin mons. Španović zahvalio je svim pastoralnim suradnicima koji su pomogli organiziranje slavlja proteklih dana. Osobito se zahvalio čuvarima Kristova groba, te naglasio kako je to stoljetna tradicija u Srijemskoj Mitrovici, koja nikada nije prekidana, čak ni u najtežim vremenima. Zahvalio je i župnome zboru koji je uljepšao uskrsno misno slavlje, ali i obrede svih prethodnih dana. I biskup koadjutor se zahvalio svima koji su sudjelovali u obredima te prije završnog blagoslova čestitao vjernicima Uskrs.

Ana Hodak

USKRSNI BLAGOSLOV JELA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

17. travanj 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na svetkovinu Uskrsa, u nedjelju 17. travnja 2022. godine, u 7.00 sati, upriličen je uskrsni blagoslov jela, koji se već tradicionalno organizirana na Kalvariji. Jelo je blagoslovio srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, a blagoslovu jela su se priključili srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina i laćarački župnik vlč. Ivica Zrno. Iako su bili rani jutarnji sati, vjerni puk se okupio kako bi i ovim načinom zatražili blagoslov Uskrsnuloga, za sebe i svoje obitelji.

Kalvarija je značajno mjesto za srijsmskomitrovačke Katolike, koji se više puta kroz godinu sakupljaju na tom mjestu, a kao primjer se mogu navesti dani posvećeni Blaženoj Djevici Mariji, te korizmeno vrijeme kao vrijeme posvećeno pobožnosti križnog puta. Kao jedan od veoma značajnih dan izdvaja se rano jutro svetkovanja Uskrsnuća Gospodinova, kao jutro blagoslova svetenja.

Ivica Zrno

VAZMENO BDIJENJE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

16. travanj 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Obredi Vazmenog bdijenja na Veliku subotu, 16. travnja, u srijemskomitrovačkoj katedrali započeli su u 20 sati

Obrede je predvodio srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina u zajedništvu sa župnikom domaćinom mons. Eduardom Španovićem i kancelarom Biskupskog ordinarijata vlč. Tomislavom Lasićem.

Biskup koadjutor mons. Svalina na samom početku je blagoslovio novi oganj, čime je započela Služba svjetla. Župnik mons. Španoviće je unio uskrsnu svijeću u crkvu, u kojoj su bila ugašena svjetla, te je otpjevao Hvalospjev uskrsnoj svijeći.

 

 

 

 

 

 

 

Služba riječi započela je čitanjima iz Staroga zavjeta, nakon kojih je otpjevan svečani Slava. Dok je zbor pjevao Slavu, župnik je iz Isusovog groba iznio kip Uskrsloga i zatvorio grob. Služba riječi je nastavljena čitanjem Poslanice i Evanđelja, koje je navijestio vlč. Tomislav Lasić.

Biskup mons. Svalina je u homiliji govorio o radosti Uskrsa, te između staloga kazao: Večeras ni jedno kršćansko srce ne bi trebalo ostati ravnodušno. I u ovom veličanstvenom bogoslužju, najsvečanijem od svih bogoslužja tijekom liturgijske godine, proslavljamo temelje naše kršćanske vjere. Jer ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je naša vjera. A ova sveta noć pomaže nam shvatiti kako ne postojimo uzalud i stavlja nam pred oči veličanstveni cilj našega života, glavni razlog našega stvaranja. Bog nas želi uza se. Želi s nama podijeliti svoj besmrtni život, želi čovjeka zauvijek usrećiti,“ rekao je biskup, te dodao: „Ova sveta noć želi u srca svih nas, Isusovih učenika, unijeti mir, trajni i nepomućeni, koji dolazi odozgor, sa visina. Mir koji nam pruža ovaj svijet tek je primirje koje prolazi, a tjeskoba se ponovno budi svakim novim iskušenjem s kojim se susrećemo. Uskrsni mir smiruje čovjeka u zagrljaju Boga, koji nam je po Isus pokazao da nas neće ostaviti u zagrljaju smrti, da nećemo zauvijek ostati zarobljeni prolaznošću kojom živimo. I sve što nam se događa, što se zbiva u životima naših bližnjih, i radost, i tuga, i rađanje i umiranje, moramo naučiti gledati u svjetlu uskrsnuća, poručio je mons. Svalina.

 

 

 

 

 

 

 

Biskup je na kraju homilije postavio nekoliko pitanja za promišljanje o smislu Uskrsa u životu vjernika:

Što bi trebalo u meni kao kršćaninu uskrsnuti? Možda već ove noći neka odluka, da ću biti sin uskrsnuća, da ću oprostiti, da ću pružiti ruku onima kojima već dugo nisam, da ću više pažnje posvetiti onima koji me trebaju, da ću s više hrabrosti živjeti čestito i pošteno, da ću ponosno isticati svoju kršćansku pripadnost i vjeru, osobito pred onima gdje sam šutio. Ljepota ovog večerašnjeg uskršnjeg bogoslužja pita me ima li tame u mome životu, koja bi trebala postati svjetlo. Što je u mom životu zatvoreno i zapečaćeno u grob koji nikako da se otvori? Neka se noćas raspukne grob i grobni kamen naše oholosti, naše krutosti, naše sebičnosti, lažnoga ponosa. Neka zasja Isusova pobjeda i u našim životima, kazao je mons. Svalina.

 

 

 

 

 

 

 

Nakon službe riječi uslijedila je Krsna služba, kada je blagoslovljen krsni zdenac, a vjernici su obnovili svoja krsna obećanja. Obredi su završili Euharistijskom službom. Na koncu slavlja biskup koadjutor mons. Svalina čestitao je svima Uskrs.

Poslije završetka obreda vjernici su se okupili u župnoj dvorani, kako bi im župnik blagoslovio uskrsni doručak.

 

 

 

 

 

 

 

Čuvari Božjega groba

Prema veoma dugoj tradiciji, mladići i ljudi obučeni u narodne nošnje čuvaju Isusov grob od završetka obreda na Veliki petak, pa do svečanog Slava u obredima Velike subote. Straža se mijenja na svakih dvadeset minuta, predvođena razvodnikom straže. Mladići se veoma rado odazivaju ovoj službi. U mnogim obiteljima služba čuvara Božjega groba prenosi se već generacijama s oca na sina, te među njima ima mnogo onih kojima je i djed bio ponosni čuvar Kristovog groba.

Ana Hodak

OBREDI VELIKOG PETKA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

15. travanj 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Obredi su u srijemskomitrovačkoj katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, započeli u 19 sati

Obrede Velikog petka predvodio je srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović u zajedništvu sa srijemskim biskupom koadjutorom mons. Fabijanom Svalinom, kancelarom Biskupskog ordinarijata vlč. Tomislavom Lasićem te laćaračkim župnikom vlč. Ivicom Zrno. Pjevanu Muku po Ivanu, uz mons. Španovića (uloga Isusa) i vlč. Zrna (uloga evanđeliste) izveo je župski zbor Sveta Cecilija pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić.

 

 

 

 

 

 

 

Župski zbor je i ove godine dao svoj doprinos obredima Velikog petka pjevajući, uz Muku po Ivanu, prikladne pjesme kao što su Ronite suze anđela kori, Na rajskom drvu,... a za istaknuti je kako je dio tih pjesama srijemskomitrovački original koje su skladali župski orguljaši dok su bili na službi u Srijemskoj Mitrovici.

 

 

 

 

 

 

 

Župnik Španović je u homiliji podsjetio vjernike da Kristova smrt na križu nije kraj, već nakon križa slijedi Uskrsnuće, te je između ostalog kazao:

Muka koju smo slušali završila je polaganjem Isusa u grob. U korizmi smo molili Križni put i završavali četrnaestom postajom „Isusa polažu u grob“. Izgledalo je da je tu kraj. U jednom taboru je nastupila velika radost. Pobjeda! Uklonjen je Isus koji je smetao svojim riječima, svojim zahtjevima, svojom pojavom. U drugom taboru, gdje je bila Isusova majka, apostoli, malobrojni Kristovi simpatizeri, zavladala je žalost i strah. I činilo se da je četrnaesta postaja kraj, da zlo i nepravda imaju posljednju riječ, da mržnja kraljuje, da tama caruje. Da je ostalo na četrnaestoj postaji mi večeras ne bi bili u zajedništvu s milijardama ljudi okupljenih u proslavi Kristove muke i smrti. Uslijedila je petnaesta postaja, Kristovo slavno uskrsnuće, koje ćemo prekosutra svečano proslaviti, a svake nedjelje kod svake svete mise slavimo otajstva bitna za naše spasenje. Obnavljamo kod svake svete mise Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Slavimo petnaestu postaju… Kaže pobožni pisac 'I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih dijela.' Za vjernika, koji izgrađuje svoj život evanđeoskim načelima, ovo nije zastrašujuće. On zna da će jednoga dana umrijeti. Zbog Kristova groba svi naši grobovi nisu više rupe, nego kolijevke za novi život. Tako kršćanina vjernika ne plaši podsjećanje da će jednom biti položen u grob. To je zahvalna opomena. Zbog te istine nastojimo sve više biti slični Kristu i živjeti otajstvo križa. A življenje toga otajstva je teško, zahtjevno, uzak je put koji vodi u spasenje, ali to je jedini put, jedini način da postignemo ono što je Isus želio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Zato čovjek kršćanin nikad nije čovjek straha, panike, očaja. Jeste čovjek žalosti. Žalosti se zbog mnogih problema, ali nikad nije u očaju. 'I tebe će jednom položiti u grob' znači ' I ti ćeš jednom živjeti zauvijek'. I zato večeras dok smo zagledani u križ Isusa Krista, preko četrnaeste postaje, preko Kalvarije, preko Velikog petka, mi već vidimo uskrsno jutro i Uskrsloga, kazao je mons. Španović.

 

 

 

 

 

 

 

Nakon službe riječi uslijedilo je otkrivanje križa i poklon križu, pred kojim se najprije poklonio srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina, potom svećenici, a onda i okupljeni puk. Poslije pričesti vjernici su se razilazili u tišini. Mnogi su ostali u molitvi pred Kristovim grobom, kojega će čuvari, prema tradiciji, čuvati neprekidno sve do sutra.

Tekst: Ana Hodak/Ivica Zrno

Fotografije: Ana Hodak