ČESTITKA MONS. SVALINE NOVOIMENOVANOM ZRENJANINSKOM BISKUPU ŠTEFKOVIĆU

Srijemski biskup Fabija Svalina čestitao je novoimenovanom zrenjaninskom biskupu Mirku Štefkoviću

MONS. MIRKO ŠTEFKOVIĆ NOVI JE ZRENJANINSKI BISKUP

Papa Franjo imenovao je dosadašnjeg ekonoma Subotičke biskupije mr. Mirka Štefkovića novim zrenjaninskim biskupom, priopćio je u ponedjeljak 18. ožujka u podne Tiskovni ured Svete Stolice, a vijest je svečano objavljena u Ordinarijatu Zrenjaninske biskupije.

KONCERT DUHOVNE GLAZBE U RUMI

To je prvi u nizu koncerata koji će se održati u okviru projekta „Musicae Spirituales Concentus“, čiji su pokrovitelji: Srijemska biskupija, Općina Ruma i Župa Uzvišenja svetog Križa

KORIZMENA TRIBINA U SUBOTICI

Na tribini će govori srijemski biskup mons. Fabijan Svalina.

PRIMANJE U MINISTRANSKU SLUŽBU

U župama Beška i Maradik Radosna nedjelja obilježena je primanjem novih ministranata

Vijesti

MISNO SLAVLJE UZ ŽUPNU SVETKOVINU DOBROGA PASTIRA I DAN GRADA ĐAKOVA

09. svibanj 2022.

ĐAKOVO (TU) – Na Nedjelju Dobroga Pastira, 8. svibnja 2022., vjernici istoimene đakovačke župe svečano su proslavili svetkovinu svoga zaštitnika. Središnje misno slavlje prevodio je mons. Fabijan Svalina, biskup koadjutor srijemski, a uz župnika domaćina vlč. Josipa Ivešića, suslavili su vlč. Zdenko Ilić, vlč. Josip Dominković i vlč. Vladislav Mandura.

Toga dana je ujedno i Dan grada Đakova, te se kod središnjeg misnog slavlja molilo za Grad i Domovinu. Na misi su sudjelovali gradonačelnik Đakova Marin Mandarić. gradonačelnik Vrlike Jure Plazonić, djelatnici Gradske uprave te drugi gosti.

 

U homiliji je mons. Svalina posebno istaknuo važnost izgradnje zajedništva u današnjem svijetu koji je tako razjedinjen. Stoga je važno da se mi kršćani okupljamo oko Krista, jedinog i pravog Pastira. Današnji ljudi traže vođu, onoga koji će ih povesti i za kojim će ići. Kršćani su pozvani svjedočiti to zajedništvo u svijetu u kojem živimo. Mons. Svalina pozvao je sve na molitvu za duhovna, svećenička i redovnička zvanja. Homiliju je završio riječima: „O, da Gospodin i u našoj zajednici takne srca naših mladih da se u plemenitosti predanja odluče za službu Pastira i Jaganjca.“

Na misnom slavlju posluživao je veliki broj ministranata, a skladnim su ga pjevanjem pratili članovi župnog mješovitog zbora, pod ravnanjem voditelja Ivana Rakonce.

 

Na kraju misnoga slavlja, domaći župnik Josip Ivešić pozdravio je sve drage goste i zahvalio svima na sudjelovanju. Poseban pozdrav uputio je mons. Fabijanu Svalini, te mu čestitao njegov srebreni svećenički jubilej, zaželjevši mu puno blagoslova u njegovoj službi u Srijemskoj biskupiji. Ova župna zajednica kroz korizmeno vrijeme prikupljala je darove za Caritas Srijemske biskupije te je domaći župnik taj dar uručio biskupu Svalini. U znak zahvale, Župa je biskupu darovala misnicu koju je nosio na ovome slavlju.

 

 

 

Za svoj crkveni god župa se pripremala trodnevnicom. Osobito je bilo svečano u četvrtak, kada su na misi sudjelovali poglavari i bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa te Milosrdne sestre sv. križa, kandidatice i novakinje. Zajedno s župljanima ove župe molili su Krista Dobroga Pastira, osobito za duhovna zvanja.

Tiskovni ured/Fotografije: Mihael Kelbas

Izvor: djos.hr

ZAPOČELA VIŠEGODIŠNJA RESTAURACIJA UNUTRAŠNJOSTI CRKVE SVETOG JURJA U PETROVARADINU

09. svibanj 2022.

PETROVARADIN (TU/HR) – Konzervacijsko restauracijski radovi u enterijeru petrovaradinske crkve sv. Jurja započeli su u ožujku i bit će izvođeni u tri etape tijekom više godina. Ovo se, kako je za naš tjednik rekao ravnatelj Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Saša Martinović, odnosi na oltarske kompozicije i slike, skulpture i slike iz enerijera. “Predviđena je i restauracija zidne dekoracije, ali se ona ne može staviti u precizan vremenski okvir budući da ovisi od prethodne građevinske konsolidacije svoda i zidova. Konzervacijsko restauracijske radove u ovoj godini financira Pokrajinska Vlada sa sedam milijuna dinara”, kazao je Martinović. Ravnatelj ove institucije, čiji stručnjaci izvode navedene radove, dodaje da radovi koji su u tijeku obuhvaćaju dezinsekciju (u svim drvenim elementima enterijera zapažena je crvotočina), konsolidaciju drvene oplate, skidanje naknadnih premaza i potamnijelih lakova, rekonstrukciju nedostajućih dijelova drvenih kipova, rekonstrukciju drvene pozlate i slikarstva.

U nedavnoj izjavi za RTV, Martinović je pomenuo da će radovi na obnovi enterijera ove crkve trajati najmanje tri godine. “Oni su predviđeni da traju na način da se svake godine radi po jedna etapa. Za ovu godinu osigurano je financiranje, a imamo obećanja da će se financiranje narednih etapa nastaviti i idućih godina. Zavod je spreman da sve predviđene etape uradi ukoliko se nađu potrebita redstva”, dodaje Martinović. Naš sugovornik je kazao i da Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture (čije je sjedište tik do crkve sv. Jurja sa nekadašnjim isusovačkim samostanom) ranije nije izvodio konzervacijske radove na ovom objektu.

Povijesni značaj za Hrvate

Povijest ove crkve, danas glavnog i najvećeg sakralnog obilježja Petrovaradinske tvrđave, je iznimno burna i neraskidivo povezana sa poviješću Hrvata zajednice i uopće katolika na podneblju Srijema te današnje Srbije. Čim su se isusovci afimirali u Petrovaradinu (došli su u vojni garnizon 1693. iz Osijeka) počeli su graditi crkvu sv. Jurja. Crkvu je u kratkom roku izgradio isusovac Ivan Farkaš godine 1701, a posvećena je 1714. Sagrađena u baroknom stilu, bez pretjerivanja i bogatog kićenja. Orijentirana je dužom osi u pravcu sjever-jug. Na fasadi se ističe uzor gradnje, isusovačka crkva Il Gesu u Rimu. Neposredno je povezana sa nekadašnjim isusovačkim samostanom, gdje je od 1996. rezidencija srijemskog biskupa.

 

Glavne značajke unutrašnjoti crkve su monumenatalni oltar, završen 1774. Prvobitna slika sv. Jurja, autora Felixa Ive Leichera, zamijenjena je 1906. godine “bezvrijednom” slikom Karla Nepomyckog veličine 7x4 m. Oltar krase veliki relikvijari sa ostacima tijela svetaca. Sa lijeve strane oltara su kipovi sv. Ignacija Loyolskoga i sv. Longina, a sa desne isusovca sv. Franje Borgie i sv. Dimitrija Srijemskog. U sredini lijeve strane lađe nalazi se oltar sv. Križa sa raspelom velike umjetničke vrijednosti, dok je nasuprot njega oltar Blažene djevice Marije sa kipovima sv. Sebastijana i sv. Roka. Na ovom oltaru se tijekom zime ćuva čuvena zavjetna slika Gospe Tekijske, sa kojom je Eugen Savojski 5. kolovoza 1716. ušao u kapelicu na Tekijama da se zahvali Bogu i Bogorodici na velikoj pobjedi nad Osmanskim carstvom, čime je središnja Europa ušla u moderni kršćanski period. U prednjem lijevom dijelu lađe, prije početka svetišta, nalazi se oltar sv. Franje Ksaverskoga, a na suprotnom dijelu oltar sv. Petra. Ispod kora nalaze se oltari sv. Antuna Padovanskoga i sv. Franje Asiškoga. Crkvu krasi i barokna propovjedaonica, u čijoj neposrednoj blizini je krstionica iz koje je 16. listopada 1801. kršten ban Josip Jelačić. U unutrašnjosti su i nadgrobne ploče osoba sahranjenih u građevini crkve, a među njima su pripadnici plemstva, vojno osoblje, biskupi, svećenici i dobrotvori crkve. Cijeli enterijer povezan je sa nekada iznimno razvijenom praksom vjerskih obreda, životom bratovština i udruga, zbog čega je ova crkva bila dugo u središtu dugovnog krajolika ne samo Tvrđave već i cijelog Petrovaradina – vojnog i civilnog osoblja koje je onamo služilo i živjelo, a također i redovničkog života i crkvene hijerarhije. Od 1801. godine crkvom upravlja Đakobačko-srijemska ili Bosanska biskupija (danas Srijemska), a župa sv. Jurja je, napose nakon I. svjetskog rata, desetkovana i sa vrlo malim brojem vjernika.

Turistički resurs

Monumentalno mjesto i gabariti crkve, u gotovo potpuno obnovljenomi blistavom okruženju ostalih zgrada na Tvrđavi i u Gradiću, izaziva vrlo veliki interes turista, napose jer se crkva nalazi pored galvnog stubišta koji pješaci koriste za uspon na gornje dijelove Tvrđave. “Projekt obnove unutrašnjosti kandidiran je kao jedan od glavnih projekata obnove spomeničke baštine vezane za povijest Hrvata na području Grada Novog Sada, te ga financira Pokrajinska Vlada. Zahvaljujući suradnji predstavnika hrvatske zajednice u Pokrajinskoj Vladi, koje je delegirao DSHV, sa pokrajinskim premijerom Igorom Mirovićem, taj je projekt započeo. Premda će biti dugotrajan, nadamo se da će, skupa sa skorim projektom obnove vanjskog dijela i građevine crkve u šta je ulaganja najavio Grad Novi Sad, donijeti dobrobiti koje očekujemo za ovaj spomenik kulture, ovdašnje Hrvate i cijeli Grad Novi Sad”, kazao je za naš list Goran Kaurić, zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama.

 

 

 

 

 

O projektu obnove petrovaradinskog duhovnog i graditeljskog nasljeđa vezanog za hrvatsku zajednicu afirmativno se izjasnio i srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina.

Marko Tucakov

Izvor: hrvatskarijec.rs

PROSLAVA CRKVENOG GODA U SRIJEMSKOJ KAMENICI

04. svibanj 2022.

SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U utorak, 3. svibnja 2022., euharistijskim slavljem u 18.00 sati svečano je proslavljen blagdan Našašće Svetoga Križa – crkveni god župe Srijemska Kamenica.

Svečano euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima, uz suslavljenje vlč. Luke Ivkovića, domaćeg župnika, preč. Marka Loša, župnika iz Petrovaradina 3, vlč. Ivice Živkovića, župnika iz Hrtkovaca i vlč. Ivana Rajkovića, župnika iz Petrovaradina 2.

U uvodnoj riječi, vlč. Dušan Milekić je čestitao okupljenim vjernicima današnji blagdan te istaknuo važnost križa za svakog vjernika.

U prigodnoj homiliji je razmatrao o Isusovih pet rana na tijelu te ih je usporedio s čovjekovim životom.

Isusove rane na rukama predstavljaju nepravde koje sam učinio, svojim djelima, mržnjom, pakošću, ljude koje sam povrijedio. Isusove rane na nogama su moje noge kada nisam išao gdje sam trebao, rane koje vješto skrivam, rane moje prošlosti. Rane na nogama su netko koga sam probo, odveo na krivi put svojim stavovima, mišljenjima naveo ga da ode stramputicom.  Rana boka je posebna rana, rana koja pokazuje koliko ljudsko biće može biti duhom i emotivno ranjen. I u toj rani, vjerujem da možemo prepoznati svoj život, jer u njemu mnogo puta teče krv i voda, mnogo puta boli i rana od drugih, koji su držali svoje koplju u rukama i mnogo puta zarili u nas.

 

 

 

 

 

 

 

 

Zato je Krist sve to trpio da bi nama ponovno pokazao nas, što je čovjek. Čovjekov život, raširene ruke u bolima koje vape i teže da budu zagrljene. Biće koje vapi da je slobodno, a ne da je prikucano za drvo kao da je rob, zločinac. Zašto je to drvo posebno? Ako nema uskrsnuća onda nije posebno već zastrašujuće. Kako ima uskrsnuća križ je znak u kojem Bog širi ruke da zagrli nas koji težimo zagrljaju. Krist si daje pribiti svoje ruke, da ozdravim tvoje ruke, da znaš kuda ćeš dalje. Da taj bok, krvavi, zaliječim od svih rana koje ti imaš.

Križ i Krist na njemu je znak ljubavi. Krist nije došao da nas osudi, nego da nas spasi, zato taj križ ima snagu te s ponosom možete biti zajednica koja kleči pred križem, koja gleda u Isusov lik znajući da je u njemu ozdravio, da je u njemu oslobođen, siguran.

Braćo i sestre, svatko od vas ima svoj život, zna što bi u te rane stavio, i svako od nas drži svoje rane, možda zavijene, sakrivene, ali ih nosimo. U tom drvetu križa, kojega s  ponosom kao kršćani stavljamo u prostorima u kojima živimo jer želimo taj znak imati kraj sebe, znak je u kojem prepoznajemo da nam Bog stalno govori 'voljen si sine i kćeri', pogledaj i ozdravi. Kad Krista gledamo ozdravljamo od rana koje imamo, a imamo ih svi. Križ Kristov je melem za naše rane. Stoga predajmo Gospodinu svoje rane, da osjetimo Gospodinov zagrljaj.

 

 

 

 

Na koncu euharistijskog slavlja, vlč. Luka Ivković se zahvalio prisutnim svećenicima, osobito predsjedatelju, kao i župljanima i vjernicima susjednih župa koji su hodočastili da kao jedno stado proslavi blagdan Našašća svetoga Križa.

Prije misnog blagoslova izmoljena je molitva Svetome Križu, a poslije, prema običaju župe, dao se križ na čašćenje poklekom ili poljupcem. Euharistijsko slavlje je svojim pjevanjem uzveličao župni zbor, predvođen dirigenticom Stefanijom Obleščuk i orguljaškom pratnjom stolara Ivana Bera iz Čerevića. Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je druženje i okrjepa u prostorima župnoga dvora.

Luka Ivković

 

SVIBANJSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

02. svibanj 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je u ponedjeljak, 2. svibnja 2022. mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području te biskupije.

Predvoditelj duhovne obnove bio je vlč. Tomislav Lasić, kancelar Srijemske biskupije.

Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

Prvi dio duhovne obnove obilježen je molitvom himna Dođi Duše Presveti, kao i prigodnom molitvom na čast Mariji Zvijezdi mora.

U drugom dijelu, kroz prigodno promišljanje pod nazivom Dođite k meni svi..., vlč. Tomilsav Lasić je pozvao na razmatranje nad ikonom Vladimirske Bogorodice.

Započeli smo mjesec svibanj, Marijin mjesec, ispunjen svibanjskim pobožnostima koje su nam uvijek toliko drage. Marije, kao Majka, zauzima posebno mjesto u životu ili bolje rečeno u srcu svakog vjernika. Danas ćemo zajednički promišljati nad slikom – ikonom Majke Božje koja je poznata kao „Vladimirska Bogorodica“. Prema predaji, ova je ikona nastala u Jeruzalemu, gdje ju je naslikao sam sv. Luka, na drvenoj ploči koja je bila blagovalište u Marijinoj kući. Prema ikonografskoj tipologiji, ovaj se lik Bogorodice naziva „Majka nježnosti“, jer ova ikona od svih tipova Bogorodičinih ikona najviše iskazuje ljudske osjećaje Majke Božje i njenog Sina.

U starim liturgijskim himnima, Bogorodicu se često uspoređuje s gorućim grmom koji gori Božjom prisutnošću, a ipak ne sagorijeva. Mariju je „osjenila sila Svevišnjega“, a ipak je ostala ljudsko biće puno otvorenosti za Boga. I mi smo osjetili Božji poziv, Njegov pogled pun ljubavi koji se zaustavio nad nama i poslao nas živjeti tu istu Ljubav. Može se reći da je Marija ogledni primjer koji nam pokazuje kako izgleda preobrazba na koju smo kao vjernici pozvani, a na osobit način mi svećenici.

Mariju bismo mogli nazvati i „školom molitve“. Ona je prva moliteljica među svim kršćanima, predvodnica svih molitelja. A nije li i svećenik „prvi molitelj“ – predmolitelj u zajednici?, neke su od poruka koju je vlč. Tomilsav Lasić uputio okupljenim svećenicima.

Duhovna obnova je zaključena zajedničkom molitvom u stolnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, nakon čega je msgr. Fabijan Svalina uputio nekoliko prigodnih riječi i informacija okupljenim svećenicima. Susret je završen zajedničkim objedom.

Ivica Zrno

 

MARKOVSKI BLAGOSLOV POLJA U LAĆARKU I STAROJ BINGULI

27. travanj 2022.

STARA BINGULA/LAĆARAK (TU) – U ponedjeljak, 24. travnja 2022., s početkom u 15.00 sati, upriličen je blagoslov polja u Staroj Binguli. Riječ je o tradicionalnom blagoslovu polja koji je uobičajen za blagdan svetoga Marka, evanđeliste. Obred blagoslova predvodio je vlč. Ivica zrno, župnik župe Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku, kojoj pripada filijalna zajednica Sveti Petar, apostol u Staroj Binguli.

Na početku blagoslova, pozdravljajući sve okupljenje, vlč. Ivica Zrno je rekao:

Dragi vjernici, dragi starobingulci! Okupili smo se ovdje, na polju, jer želimo zamoliti Gospodina da blagoslovi nas, naše obitelji, naše selo i sav naš rad koji marljivo izvršavamo cijele godine. Znamo da možemo uložiti obilje truda, ali bez Gospodina jednostavno ne ide. Naš dolazak ovdje pokazatelj je da tražimo Gospodinov blagoslov. Ako se prisjetimo prošle godine, znamo da nam nije bilo moguće okupiti se. Stoga neka u svakome od nas živi svijest da nam je svaki dar od Boga istinski blagoslov. Neka nam ovaj blagoslov bude i podsjetnik na potrebu zahvale Bogu na svakom Njegovom daru. Neka je Bogu na slavu, a nama na vjerničku izgradnju.

 

 

 

 

 

 

 

Vjernici iz Stare Bingule su u velikom dijelu poljoprivrednici, vinogradari i voćari, te je organiziranje markovskog blagoslova među njima pokazalo veoma lijepe rezultate, a svake godine se bilježi lijepi broj sudionika.

U 17.00 sati u župskoj crkvi u Laćarku vlč. Ivica Zrno je slavio euharistijsko slavlje. I ovjde je upriličen markovski blagoslov polja i usjeva.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Željka Klavžar

MARKOVO U HRTKOVCIMA

26. travanj 2022.

HRTKOVCI (TU) – U ponedeljak, 25. travnja 2022., sa početkom u 11.00 sati proslavljen se blagdan Svetoga Marka u Hrtkovcima. Kao i svake godini tradicionalno se blagoslivlja župno polje.

 

 

 

Obrede blagoslova je predvodio domaći župnik vlč. Ivica Živković. U svojoj homiliji vlč. Ivica Živković je govorio o životu Svetoga Marka:

Sveti Marko živio je u Isusovom vremenu. Markovi roditelji bili su pobožni vjernici i odgojili su Marka u dobroj vjeri. Marko i njegova obitelj prihvatili su Isusa Krista kao Sina Božjeg i Spasitelja svijeta. Kad je nastao progon kršćana, Marko i njegova obitelj pružali su utočište progonjenim kršćanima. Kršćani su se u njegovoj kući skupljali na molitvu i na slavlje svete Mise. Marka je krstio sveti Petar u njegovoj kući i zavolio ga je, uzeo ga je za svoga učenika i pratica. Marko je sa Barnabom i svetim Pavlom širio Kristovu nauku po Maloj Aziji. A kasnije je širio Kristov nauk i kršćansku vjeru sa svetim Petrom po Antiohiji i Rimu. Marko je napisao evanđelje, koje se i zove po njemu – evanđelje po Marku. Iz Rima Marko odlazi u Egipat, da tu propovijeda i širi kršćanstvo. Uspio je mnoge pogane pridobiti za Kristovu vjeru. Kasnije Marko propovijeda po Italiji i Istri. Dok je Marko na Uskrs služio Misu došli su progonitelji kršćana, uhvatili su ga, svezali za konja i vukli ga po gradu dok nije iskrvario i umro. To je bilo na Uskrs, 25. travnja 68. godine. Tako je Marko za vjeru i Krista dao svoj život. Posljednje njegove riječi bile su: ,,Bože u ruke Tvoje preporučujem dušu svoju". Što ćemo naučiti od svetoga Marka? Poput svetog Marka trebamo Isusa izabrati za svoga vođu i Spasitelja. Trebamo moliti svetog Marka da nam isprosi od Isusa milost svete vjere da bi mogli živjeti dobrim kršćanskim životom, pa ako treba i žrtvovati se za Isusa i kršćansku vjeru, poručio je vlč. Ivica Živković.

 

 

 

Nakon svete Mise upriličen je tradicionalni blagoslov polja. Procesijom iz crkve do izvanjskog oltara pjevale su se litanije svih svetih. Vlč. Ivica Živković je blagoslovio žito i polje, da ih sačuva od leda i drugog zla. Te je svijećom i križem blagoslovio na sve četiri strane svijeta da sačuva zemlju od kuge, rata, korone i svakog drugog zla. Posijle blagoslova je svim vjernicima podjeljen snop žita.

Tekst i fotografije: Andrija Dort