SRIJEMCI NA ANTUNOVSKOM HODU U ZAGREBU

Mladi iz Srijema sudjelovali su prvi put na ovom hodočašću

ZAREĐEN NOVI POŽEŠKI BISKUP MSGR. IVO MARTINOVIĆ

Imenovani požeški biskup Ivo Martinović zaređen je za biskupa tijekom euharistijskoga slavlja u subotu 8. lipnja 2024. godine u požeškoj katedrali sv. Terezije Avilske

PROSLAVLJEN NASLOVNIK VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE

U nedjelju, 9. lipnja, svečanim euharistijskim slavljem koje je u sarajevskoj katedrali Sarajevu predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina proslavljena je svetkovina Presvetoga Srca Isusova pod čijom je zaštitom Vrhbosanska nadbiskupija, ali i sama prvostolnica.

BISKUP SVALINA PREDVODIO MISU TE BLAGOSLOVIO NOVOPOSTAVLJENI OLTAR I KIP SRCA ISUSOVA

Srijemski biskup Fabijan Svalina predvodio je u petak, 7. lipnja svečano večernje misno slavlje o svetkovini Presvetoga Srca Isusova u istoimenom svetištu u Rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku te je blagoslovio novopostavljeni oltar i kip Srca Isusova, koji su u osječko svetište dopremljeni iz Zagreba, a rad su pokojnog isusovca p. Marijana Gajšaka, koji je jedno vrijeme djelovao i u Osijeku.

U ŠIDU PROSLAVLJENO PRESVETO SRCE ISUSOVO

Misno slavlje predvodio je kancelar Srijemske biskupije i župnik u Laćarku preč. Tomislav Lasić

PREMINUO PREČ. MARKO LOŠ

06. ožujak 2024.

U srijedu, 6. ožujka, u Svećeničkom domu u Đakovu preminuo je svećenik Srijemske biskupije, preč. Marko Loš, nakon teške bolesti, u 74. godini života i 47. godini svećeništva.

Sprovodni obredi bit će u petak, 8. ožujka 2024. u 14 sati, na mjesnom groblju u Vidovcima kraj Požege, Republika Hrvatska. Sveta misa zadušnica uslijedit će odmah nakon ukopa u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Vidovcima.

Rodbini izražavamo iskrenu kršćansku sućut, a pokojnom svećeniku Marku neka je vječni mir; Dobri Pastir koji ga je pozvao i kojega je za zemaljskog života nasljedovao, neka mu bude nagrada!

Preč. Marko Loš rođen je 17. studenog 1950. godine u Hrtkovcima, općina Ruma (RS), od oca Nikole i majke Marije r. Žalac. Osnovnu školu završio je u rodnim Hrtkovcima, a Klasičnu gimnaziju pohađao je u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu na Šalati, te u liceju u Đakovu, gdje je i maturirao 1969., te odslužio vojni rok u Tetovu od 1969. do 1971., nakon čega je upisao teološki studij i stupio u Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Teološko-filozofski studij završio je u Đakovu 1977. godine. Sveti red đakonata primio je po rukama sada sluge Božjega Franje kard. Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa, u Srijemskoj Mitrovici 24. listopada 1976., a za prezbitera tada Đakovačke i srijemske biskupije zaređen je na svetkovinu apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1977. godine u Đakovu po rukama mons. Ćirila Kosa, đakovačkog i srijemskog biskupa.

Kao svećenik djelovao je u Tordincima i Nuštru kao mladomisnik, zamjenjujući župnika, te dvije godine, od 1977. do 1979. u Drenovcima kao duhovni pomoćnik. Bio je upravitelj župa Petlovac (od 1979. do 1981.), zatim župe Nikinci (od 1981. do 2005.), te župe Hrtkovci (od 2002. do 2003.). Službu župnika obnašao je u Petrovaradinu – u župi Sv. Roka hodočasnika od 2005. do smrti, te upravljao i drugim župama u Petrovaradinu – Sv. Jurja mučenika od 2006. do 2007., te od 2015. do smrti, te župe Uzvišenja svetog Križa od 2012. do 2016. godine. Upravljao je i župom Presvetog Trojstva u Sremskim Karlovcima, od 2015. do 2022. godine, kao i biskupijskim svetištem Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu od 2006. do 2007. godine.

Bilježnikom Vikarijata u Srijemu imenovan je 2006. godine, a nakon ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije, imenovan je kancelarom Srijemske biskupije, te je tu službu vršio od 2009. do 2022. godine, kada je imenovan vicekancelarom. Od 2015. do 2023. bio je dekan Petrovaradinskog dekanata, te ponovno vršio dužnost dekana od kolovoza 2023. do smrti.

U nekoliko mandata bio je član Ekonomskog i Prezbiterskog vijeća Srijemske biskupije, te član Zbora savjetnika.

Za vrijeme epidemije virusa Covid-19, nekoliko puta je pretrpio teže posljedice bolesti, koje su ostavile traga, te je u siječnju 2024. hospitaliziran zbog akutne upale pluća. Uslijed velike iscrpljenosti, i radi boljih uvjeta oporavka, po otpuštanju iz bolnice krajem veljače 2024. godine, otišao je na oporavak u Svećenički dom u Đakovu, gdje je nažalost podlegao posljedicama teške bolesti.

Milosrdni Gospodin ga nagradio za njegovu predanu službu, i primio u Svoj mir! Uključimo ga u naše molitve!