Sprovod dugogodišnjeg kancelara Srijemske biskupije i petrovaradinskog župnika okupio je velik broj svećenika i vjernika

VIDOVCI (TU) - Nakon što je preč. Loš nedavno po izlasku iz bolnice, gdje se liječio od teške upale pluća, otišao na privremeni oporavak u Svećenički dom u Đakovu, nažalost preminuo je uslijed velike iscrpljenosti teškom bolešću u srijedu 6. ožujka ove godine.

Gotovo svi svećenici Srijemske biskupije, zajedno s biskupom mons. Fabijanom Svalinom i biskupom u miru mons. Đurom Gašparovićem, okupili su se na posljednji ispraćaj u župi Sv. Ivana Krstitelja u Vidovcima kraj slavonske Požege, gdje su pokopani i roditelji preč. Loša, te gdje mu živi ostala obitelj koja je ondje našla novi dom nakon progona iz Hrtkovaca 1995. godine.

Sprovodne obrede u 14 sati na mjesnom groblju predvodio je biskup u miru, mons. Gašparović, kojemu je preč. Loš godinama bio prvi suradnik u Biskupskom ordinarijatu. Izrazivši sućut u ime cijele Srijemske biskupije obitelji pokojnika, napose sestri Tereziji i njezinoj obitelji, istaknuo je vrline pokojnog kancelara, te iznio važnije datume iz njegovog života, te se dirljivim riječima oprostio od pokojnika:

„Rađamo se stisnutih ručica kao da bismo sve zahvatili; umiremo otvarajući ruke i ostavljajući sve. U kriku Krista raspetoga naša nam vjera kaže da postoji pobjedonosna ura nad smrću. 'U Kristu nam zasja nada blaženog uskrsnuća. Koji tuguju zbog neizbježne smrti, njih neka tješi obećanje buduće besmrtnosti. Jer, tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima'.

Tvojim vjernima. A vjernik je bio svećenik Marko koji se sada susreće s Bogom i ostaje zapanjen. I nije mu sada potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. A Božja je volja da nitko iz stada ne propadne. A on je pripadao tom stadu, stadu Dobrog pastira koji reče: Ja sam uskrsnuće i život. On je živio sigurnost Kristova poziva: Tko jede moje tijelo i prije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. On je posvećivao druge po svećeništvu. Sada za to prima nagradu.

I sada govori: Ja vjerujem, uskrsnut ću! Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja. To je naša vjera u Krista umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava  vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce. Mi kršćani smo  oni koji vjeruju u vječnost, u uskrsnuće, u nov život cijelog čovjeka, duše i tijela.“

Nakon homilije, u ime subraće svećenika Srijemske biskupije, prigodan govor održao je i mons. Eduard Španović, župnik u Petrovaradinu 2:

„Mi srijemski svećenici zajedno s našim narodom iz Hrtkovaca, Nikinaca, Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca i iz drugih župa Srijemske biskupije zahvaljujemo ti dragi Marko za vjerno i revno služenje Crkvi i svome narodu, za dobrotu, za prijateljstvo, za tolike zajedničke godine provedene na Njivi Gospodnjoj, našem dragom Srijemu.

Zahvaljujemo dobrom Bogu za svećenika Marka, koji je volio svoj Srijem iz kojega je ponikao, i našu Hrvatsku domovinu- dragu Slavoniju, koja je prihvatila i prigrlila njegovu obitelj i sve naše obitelji koje su morale napustiti svoja stoljetna ognjišta , i u znatnom broju našli svoj novi dom u Požeškoj biskupiji.  Evo tu je i tvoj „vječni dom“ u kom ćeš pod okriljem križa Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga, čekati uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. A ja sam ti dragi rođače Marko donio grudu naše drage srijemske zemlje, da pomiješana s dragom slavonskom zemljom prekrije tvoje tijelo, a dušu neka  ti uzme k sebi Onaj u koga si vjerovao, koga si ljubio i kome si služio - Uskrsli Krist Gospodin.“

U ime župljana iz župa u kojima je djelovao preč. Loš zahvalnim slovom oprostio se Ivan Hornjak iz Petrovaradina 3.

U ime Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i Zavičajnog kluba Hrtkovčana „ Gomolova“ obratila se i Marta Kučinić, član glavnog odbora.  Ona se zahvalila preč. Marku za sve što je učinio za svoj zavičaj i narod kojemu je pripadao, noseću uvijek u srcu svoj rodni kraj. U ime svih raseljenih Hrtkovčana oprostila se od preč. Marka riječima: „Tko umre, prestaje živjeti, ali prestati živjeti ne znači umrijeti. Ti si ostavio dubok, neizbrisiv trag u našoj povijesti i vječno ćeš živjeti u našim srcima, kao i naši Hrtkovci.“

Nakon ukopa, svećenici i vjernici okupili su se u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, gdje je srijemski biskup mons. Svalina predvodio slavlje svete mise zadušnice za pokojnog svećenika. Povezao je dnevna čitanja sa životom preč. Loša, te istakao kako je u svojoj svećeničkoj službi bio prepoznatljiv kao Kristov učenik po svojoj blagosti i ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu, a nemali životni križevi bili su mu izvor snage da u svome rodnom Srijemu hrabro nastavi požrtvovno služenje Bogu i njegovu narodu i u vremenima teških kušnji i neprilika. Dok zahvaljujemo Gospodinu na daru njegovo života i daru svećeništva, po kojemu su toliki došli k Bogu i Bog k njima, sada je Dobri Pastir „oslobodio od tereta rame njegovo“, kako ističe današnji psalam. Vjerujemo i nadamo se da će mu dati počinka i zasluženu nagradu u svome Kraljevstvu.

Biskup se zahvalio svima koji su brinuli o preč. Marku: Institutu za plućne bolesti Sremska Kamenica, doktorima i svem medicinskom osoblju, svećenicima koji su neposredno brinuli o njemu: Mateju, Ivanu, Eduardu i Luki, njegovoj domaćici Jeleni, Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nadbiskupu Đuri Hraniću, Svećeničkom domu u Đakovu na čelu s ravnateljem Petrom Vidovićem, časnim sestrama i osoblju doma. Izrekao je zahvalu obitelji preč. Marka, osobito sestri Tereziji, kao i svim vjernicima koji su ga pratili svojim molitvama. Na koncu se zahvalio i domaćem župniku Branku Šipuri. 

Svetoj misi i sprovodnim obredima pridružilo se šezdesetak svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije, Milosrdne sestre sv. Križa, kao i vjernici iz Srijema, napose Sremskih Karlovaca i Petrovaradina, te mnogi iseljeni Srijemci koji sada žive u okolici Požege. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor.

Preč. Marko ostat će zapamćen kao prvi kancelar ponovno osamostaljene Srijemske biskupije, te pastir koji je i u najtežim vremenima ostajao vjerno i hrabro uz svoj narod.

Podsjetimo, Preč. Marko Loš rođen je 17. studenog 1950. godine u Hrtkovcima, općina Ruma (RS), od oca Nikole i majke Marije r. Žalac. Za svećenika je zaređen 1977. Godine. Kao svećenik djelovao je u Tordincima, Nuštru, Drenovcima, Pelovcu, Nikincima, Hrtkovcima, Petrovaradinu 1, 2 i 3, Sremskim Karlovcima, a jednu godinu bio je i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama. Bio je bilježnik srijemskog Vikarijata, te nakon ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije vršio službu kancelara gotovo 13 godina. Bio je dekan petrovaradinskog dekanata, kao i član biskupijskih tijela i vijeća.

Cjeloviti životopis pokojnika možete pročitati ovdje:  https://www.srijembiskupija.rs/hr/preminuo-prec--marko-los