Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 >

SVEČANA OBNOVA VJENČANIH ZAVJETA U ŽUPI "UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE" U ZEMUNU

05. siječanj 2016.

ZEMUN (TU) - Prvoga dana nove 2016. godine u župnoj crkvi u Zemunu na prijepodnevnoj svetoj misi dvoje župljana, gospodin Ivan Figl i gospođa Anica Figl obnovili su vjenčane zavjete koje su prvi put izgovorili prije tačno 50 godina. Ovo dvoje ljudi je dobro poznato svima koji su makar i samo ponekad prisustvovali svetim misama u crkvi "Uznesenja Blažene Djevice Marije". Naime, gospodin Ivica je 30 godina bio orguljaš u ovoj župi i vodio  zbor "Svete Cecilje", dok je gospođa Anica jedno vrijeme pjevala u zboru a na mnogo drugih načina doprinosila dobrobiti župe. Svečanosti ovoga veoma značajnog i ljepog događaja doprinosio je veliki broj prisutnih župljana i, kao i uvjek kada su u pitanju važni događaji u župi, članovi pomenutog zbora. Pored zlatnih mladenaca euharistijskom slavlju su prisustvovala i njihova djeca i unuci. U svojoj homiliji prečasni Jozo Duspara istako je upravo to, koliki je značaj obitelji u životu svakoga čovjeka. Naime, kako je zaključio, u današnje vrijeme kada ljudima ponestaje snage i volje da svoj život stave u Božije ruke i ljubavlju i nadom se bore protiv nedaća, pravi je uspjeh i primjer istinske vjere dočekati zlatnu godišnjicu braka. Ivan i Anica Figl su svojim životom i brakom zaista svjedočili da su ljubav, vjera i nada temelj obitelji, a zdrava obitelj siguran put ka vječnosti. Tokom ovog niza godina zajedničkog života, Ivica i Anica su se sigurno suočavali veoma često i s teškim trenucima i problemima, ali ih to nije obeshrabrilo, nego, kako je zaključio prečasni Duspara, učvrstilo njihovu vjeru u kojoj su odgojili i svoju djecu i unuke. Ovome svjedoče i dvije kćeri koje pjevaju u zboru i unuk koji ministrira. Nakon euharistijskog slavlja i obnove vjenčanih obećanja, bračni par Figl je pozvao sve prisutne da uz tortu i osvježenje podjele s njima radost ovog, možda jednog od najsvečanijih trenutaka u njihovom životu. Nakon ovog divnog druženja s obitelji i prijateljima, sumiranja utisaka i pjesme u čast zlatnih mladenaca, bračni par Figl je krenuo svom domu da s najužom obitelji uz svečani ručak proslave ovaj, za njih, veoma značajan dan. A ja, na kraju, mogu samo s ponosom da kažem da sam svjedok njihove čiste i bezuslovne ljubavi jer su gospodin i gospođa Figl moji dragi roditelji kojima mogu samo da kažem jedno veliko hvala na svemu što su mi pružili u životu.

Danijela Lukinović

BOŽIĆNA PASTIRSKA PORUKA BISKUPA ĐURE GAŠPAROVIĆA

26. prosinac 2015.

Božić je događaj radosti, crkveni i obiteljski blagdan. Zato ga i crkveno i obiteljski slavimo. Blagdan je to cijele Katoličke i apostolske Crkve. Milosrdni Bog Otac, po Sinu Isusu na božanski način spustio se na zemlju da nam bude bliz, da bude Emanuel, što znači Bog s nama. Tako je postao čovjekom, jednak nama u svemu, osim u grijehu, uzeo je našu ljudsku narav. Sin Božji rodio se od Djevice Marije da bi pokazao da nas Bog Otac toliko ljubi da je poslao i darovao nam svojega Sina, koji ostvaruje milosrđe nebeskog Oca prema svima nama. Poslušan volji nebeskog Oca, Isus Krist je sišao s nebesa, postao čovjekom i «prošao zemljom čineći dobro» (Dj, 10,38). Život Isusa Krista, silaskom među nas, prosvijetlio je svijet, jer je to bio pravi, istinski Život. To je Božje milosrđe i ljubav koja u Isusu sve obuhvaća, nikada ne prestaje  (1Kor 13, 8) i daruje novi život. To je milosrdna ljubav kao dimenzija vječnosti koja se očituje u Božjem milosrđu jer Bog je ljubav. On je milosrdni Bog. Zato sve što je prožeto i zahvaćeno božanskom ljubavlju dolazi na svijet i donosi svijetu milosrđe i pomirenje, jer sve što je dobro, što je u službi ljubavi pokazuje božansko milosrđe koje se ne gubi i ne propada. Vječno je.

Novorođeni Isus Krist, poslan od Nebeskog Oca, želi nam «podići ruke klonule i ojačati koljena klecava» (usp Heb. 12,12), obnoviti nam malaksale sile naše vjere, nade i ljubavi. Želi nam objaviti Milosrdnog Oca. A Božić je upravo dar kojega je rođeni Isus ponudio ljudima i plod je novoga života započetog njegovim rođenjem. Taj događaj je savršeno očitovanje milosrđa Boga Oca  koji je "milostiv slugama svojim"  (Ps 135,14). Ovaj Božić također nas poziva da ne klonemo duhom, da ostanemo vjerni svojim kršćanskim korijenima i istodobno budemo otvoreni zahtjevima sadašnjega trenutka te da svoj život  izgrađujemo na trajnim vrijednostima, tako da iz naših kršćanskih korijena provre nova bujica života koja će pratiti našu budućnost.

Novorođeni Isusu nam je otvorio vidike i putove novoga života i svijeta i pozvao nas  da ga, kroz ovu Godinu milosrđa, životom i djelima slijedimo. Zato neka u tome bude prepoznata naša kršćanska vjerodostojnost pred ovim svijetom i vremenom, ljudima i događajima. a kršćanin neka ne strahuje i ne zdvaja, nego neka ide radostan u svijet i naviješta da je Isus uistinu s nama, Emanuel.

Za sve vas, draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji, župni suradnici i Vama svima koji ste promicatelji Isusovih vrednota u društvenom kulturnom i javnom životu molim Gospodina da Vam podari radost i nadu Božića. Za sve nas se Isus rodio, za sve je došao na svijet i svima Otac naš nebeski, Bog milosrđa, po Njemu želi dati život koji ne prestaje. Neka se u ovoj Godini milosrđa ostvaruje Božansko milosrđe.

Sretan vam svima Božić!

                                                                                            

                                                                                                         Đuro Gašparović, biskup

O Božićju 2015.                                                                                                               

BOŽIĆ U SRIJEMSKOJ MITROVICI

26. prosinac 2015.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Svečano božićno misno slavlje u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, predvodio je 25. prosinca 2015. godine, na svetkovinu Rođenja Isusa Krista, srijemski biskup Đuro Gašparović. S biskupom su koncelebrirali generalni vikar, dekan i župnik u Srijemskoj Mitrovici, mons. Eduard Španović i grkokatolički paroh župe Uzašašća Gospodinova u Srijemskoj Mitrovici vlč. Vladislav Varga. Misno slavlje je animirao katedralni zbor Sveta Cecilija pod vodstvom sestre cecilije Tomkić.

„Danas je veliki, radosni dan, kada slavimo veliku i radosnu svetkovinu Božića koju smo noćas, svečanim slavljem polnoćke započeli. Radostan je i milosni ovo događaj, jer se i po ovom slavlju rađa Krist Gospodin, po ovoj euharistiji dolazi k nama, nama se daruje i želi da bude s nama sada i u sve dane do svršetka svijeta“, rekao je na početku mise biskup Gašparović.

Homiliju je biskup Gašparović započeo naglasivši da je došao Božić k nama kao veliki blagdan, tako radosno očekivan, i da je to blagdan rođenja Isusa Krista koji slave ne samo kršćani nego i ljudi uopće i to svatko na svoj način, a koji se uklapa u tijek vremena. Naglasio je da je Rođenje Isusovo slavlje događaja koji označuje puninu vremena i koji znači prijelom u ljudskoj povijesti, jer narod, koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. „Blagdan rođenja Gospodinova, nastavio je biskup, poziva nas da mislima uronimo u veliko Otajstvo koje se zbilo u božićnoj noći kada se u gradu Davidovu rodio Spasitelj i kada se očitovala Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi. Već od prvog čovjekovog grijeha Bog Otac je svoju Riječ, svoj glas, Isusa, poslao grješnom čovječanstvu, da u njemu ponovno potraži i prihvati izgubljeno. Dizao je svoj glas govoreći ocima po prorocima. Ljudi su često puta zatvarali uši da ga ne čuju. Došao je k svojima, a njegovi ga ne primiše.“

Da naglasi vrijednost Isusova dolaska na svijet i plodova njegova djelovanja, biskup je naveo da prije tih događaja nijedna stara poganska vjera nije mogla zadovoljiti čežnje duša svojih pripadnika ni smiriti njihove društvene razlike, jer njihovo mudrovanje nije moglo odgovoriti na životna pitanja staroga poganskoga svijeta. Niti državnici nisu u tome uspjeli. Nitko naime od njih nije otkrio potpune i neoborive istine o svrsi ljudskoga života, za kojim je težila ljudska duša niti je znao pokazati način, na koji bi se poravnala krivnja, koju je oduvijek osjećao čovjek zbog grijeha i prijestupa.

„Dolaskom Kristovim, potvrđuje Gašparović, sve se počelo temeljito preokretati. Već on sam, kraljevskoga roda Davidova, ugledao je svjetlo u krilu siromašne radničke obitelji. Ali mu anđeli pjevaju, kraljevi donose darove i pastiri mu se klanjaju. Na početku svoga javnog naučavanja proglašava blaženima: siromašne, dobronamjerne, žalosne, gladne, milosrdne, miroljubive, te one koji su čista srca, koji trpe, koje mrze i progone radi Njega, jer ih čeka velika plaća na nebu. On proglašava glavnim zapovijedima: ljubav prema Bogu i bližnjemu tj. svakom čovjeku, jer smo svi braća kao djeca jednog nebeskog Oca, koji daje da sunce izlazi nad pravednima i nepravednima. On dolazi na svijet usklikom: Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji. On je Mir i donosi mir svijetu. Poslije rođenja Kristova baš njegova nauka i Njegov duh neprestano pokreću čovječansko more u njegovoj najvećoj dubiti i širini više od dvije hiljade godina, kako ni jedna oluja ni vjetar nije nikada pokrenuo oceane svijeta.“

Na koncu homilije biskup je poručio: „Danas se Isus rodio u nama samima, u našim obiteljima kojima donosi ljubav, vjernost, slogu, blagoslov u djeci, zajedništvo u molitvi i nedjeljnom slavljenju mise. Zove djecu k sebi da se s njima sprijatelji. On tješi one koji trpe nevolju, koji su bolesni ili progonjeni, koji doživljavaju nesreću i bijedu. Božićem Bog dolazi k nama, obogaćuje naš život, postaje nam suputnik na našem zemaljskom putovanju, on postaje naš vodič, naša svjetlost, naša snaga. Rasvijetlio je naša srca i duše, obasjao putove koji vode k njemu, jer mnogi tumaraju po bespućima. Isus nas je svojim rođenjem ispunio radošću, on vraća radost u srca prožeta tugom i nadu u duše slomljene beznađem. Isus, Kralj mira, unosi mir neba i kraljevstvo ljubavi u naš svijet prepun nemira. Prosvjetljuje nepoučene, izmiruje posvađane, sjedinjuje rastavljene, prikuplja raspršene, poučava velikane svijeta, učitelje mudrosti, vođe i vladare naroda, da u svoj program rada i odgovornosti uvrste ponajprije čovjeka i njegovo dostojanstvo na koje ga je uzdigao Isus postavši čovjekom.“

Mons. Španović je zahvalio svim župljanima na velikom odazivu prigodom božićnih ispovjedi, na sudjelovanju na misama zornica, te na svim zajedničkim suradnim djelatnostima u župi u pripravi božićnih svečanosti. Zahvalio je svima na današnjem slavlju.

                                                                                                             Mario Paradžik

 

POLNOĆKA U SRIJEMSKOMITROVAČKOJ KATEDRALI

25. prosinac 2015.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Srijemski biskup Đuro Gašparović predvodio je na svetkovinu Božića misu polnoćku u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, prepunoj vjernika, posebno djece i mladih, koji su kroz vrijeme Došašća sudjelovali  na misama zornicama u katedrali i tako se pripremali za ovu svetkovinu. S biskupom su koncelebrirali mons. Eduard Španović, generalni vikar, dekan i župnik u Srijemskoj Mitrovici, vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku i pastoralni pomoćnik u Srijemskoj Mitrovici te vlč. Željko Štimac, župni vikar u Srijemskoj Mitrovici.

„Božićnom pjesmom 'Radujte se narodi', koju je zapjevao katedralni i župni zbor Sveta Cecilija, pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić,  pozvani smo na početku ovog polnoćnog slavlja Rođenja Isusova da osjetimo naše zajedništvo jednih s drugima i s Isusom koji i sada dolazi k nama“, započeo je biskup misno slavlje i pozvao da to malo Dijete prihvatimo kao poslanog od Oca k nama da objavi Božje milosrđe. Spomenuo je da smo sada zajedno sa slušateljima Radio Marije Srbije i Radio Subotice koji izravni prenose ovo slavlje.

U homiliji biskup je rekao da se obistinilo obećanje Oca nebeskoga da će poslati svoga Sina na svijet. „Tako se ostvarila riječ proroka, nastavio je biskup, da će kroz tišinu sići maleni Kralj u siromašnu u betlehemsku štalicu. A kada je zasjalo polnoćno nebo i kraj se osvjetlio rajskim sjajem, tada su pastiri čuli pjesmu vjekova, anđeosku himnu mira i ljubavi 'Svim na zemlji mir veselje', da joj odgovore glasom štovanja i predanja riječima 'Pođimo do Betlehema'. Silazi noćas k nama Najmoćniji u skromnom malenom dijetetu, sitnom čovjeku. Dolazi tako da mu se lakše približe oni najmanji i najslabiji, da nađu zaštitnika oni ostavljeni, da se utješe rasplakana uvrijeđena srca. Dolazi k nama da nam bude bliz, da nas razveseli i ohrabri. Zato neka se raduju narodi jer se rodio Spasitelj svijeta, onaj koji će preobraziti svijet.

U punini vremena dogodilo se najveće čudo, jer 'Riječ tijelom postade i nastani se među nama' (Iv 1,14) i Sin Božji postade čovjekom. Onaj koji je odvijeka bio u slavi Očevoj i nosio božansko obilježje, koji je na samom početku bio posrednik stvaranja, dolazi na zemlju, da spoznamo kako sam Bog Otac po njemu prihvaća čitavo čovječanstvo prihvaćajući ljudsku zbilju i narav.

Riječ Božja, po utjelovljenju i rođenju Sina Božjega stavljena je u točno određeno vrijeme i prostor: U one dane iziđe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijet. Jedan bračni par uziđe iz Galileje u Judeju. I dok su bili ondje Mariji se navršilo vrijeme da rodi. I ona položi dijete u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu (usp. Lk 2,1-7). I još konkretnije: 'Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin' (Lk 2,11). Bog je djelovao i zato Riječ nije ostala glas ili govor, nego je Tijelom postala.“

Na koncu je biskup posvjedočio da je Bog u ovaj svijet ušao tako da bude s vjernicima, postao je jedan od istih vjernika, pravi čovjek, boravi s ljudima u povoju, kao dijete, kao dječak, mladić, zreo čovjek po putovima Palestine - naše palestine, propovijedajući i liječeći. Boravi s ljudima kroz vjekove, u sve dane do svršetka svijeta. On je Bog je s čovjekom u svakom trenutku gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime. „Zato mu se radujmo i prihvaćajmo ga vjerom, s njime živimo, sabirimo se u njegovo ime, jer on nas okuplja u našim obiteljima, u župi i biskupiji i u društvu. Rado se s njime družimo“, pozvao je Gašparović.

Na koncu mise mons. Španović je čestitao Najradosniji dan biskupu, svećenicima i svim nazočnim vjernicima i njihovim obiteljima. Pozvao ih je da nastoje živjeti s Novorođenim Isusom u svakom trenutku života.

                                                                                                           Mario Paradžik

 

NADBISKUP LUCIANO SURIANI NOVI JE APOSTOLSKI NUNCIJ U BEOGRADU

22. prosinac 2015.

PETROVARADIN (TU) - Nadbiskup Luciano Suriani (58), titularni nadbiskup Amiterna, imenovan je za novog apostolskog nuncija, u Srbiji, objavljeno je na zvaničnom sajtu Svete stolice.

Italijanski nadbiskup Luciano Suriani je prije imenovanja na novu dužnost bio zadužen za praćenje i koordinaciju rada svih diplomatskih predstavništava Vatikana širom svijeta. Italijanski nadbiskup u diplomatskoj je službi Svete stolice od lipnja 1990. godine.

Nadbiskup Suriani bio je u diplomatskoj službi u Obali Slonovače, Švicarskoj, Boliviji. Od 1995. do 2004. godine radio je u Sekretarijatu za odnose s državama Svete stolice, a četiri godine proveo je u apostolskoj nuncijaturi u Italiji. Školovao se i na čuvenoj Papinskoj crkvenoj akademiji, gdje se svecenici školuju za diplomatsku službu i rad u različitim diplomatskim tijelima Svete stolice, i doktor je kanonskog prava. Govori španjolski, francuski i engleski jezik.

                                                                                                                    Marko loš

IN MEMORIAM – VLČ STJEPAN BARIŠIĆ (1951. – 2015.)

20. prosinac 2015.

„Bio je hrabri nazirej Božji, otvoren Božjoj Istini i predan poslanju Crkve“

PODVINJE, VRANOVCI (TU) - Na mjesnome groblju u Vranovcima, župa Podvinje (Slavonski Brod) u subotu 19. prosinca 2015. sahranjen je vlč. Stjepan Barišić, svećenik Srijemske biskupije, župnik župe Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske, koji je iznenada preminuo  u srijedu 16. prosinca u Petrovaradinu u 65. godini života i 38. godini svećeništva.

Sprovodnim obredima prethodilo je molitveno bdijenje i misa ispraćaja u petak, 18. prosinca 2015. godine u  župnoj crkvi Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu. Iste večeri pak bdijenje u filijanoj crkvi svetog Josipa u Bukovlju, te neposredno prije ukopa, ispraćaj i misa u župnoj crkvi svetog Antuna Padovanskog u Podvinju. Pred brojnim okupljenim vjernicima iz župe Podvinje i susjednih župa Slavonskobrodskog dekanata, ali i iz Petrovaradina, misu je predvodio biskup Srijemske biskupije mons. Đuro Gašparović, u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom Beogradske nadbiskupije mons. Stanislavom Hočevarom, đakovačko osječkim nadbiskupom metrpolitom mons. dr. Đurom Hranićem te još 40-ak svećenika iz župa s područja ove tri (nad)biskupije.

Srce svećenika Stjepana prestalo je kucati dok se pripremao za susret s vjernicima u božićnoj ispovijedi u petrovaradinskoj župi Uzvišenja svetog Križa u kojoj je posljednjih pet godina bio na službi župnika. Prethodno je 32 godine proveo na nekoliko službi u Beogradskoj nadbiskupiji, u čijoj je katedrali Krista Kralja u Beogradu i zaređen za svećenika 22. veljače 1978. Zahvaljujući Gospodinu za život, neumorni rad i požrtvovnost koje je vlč.  Stjepan ugradio i u Beogradsku i u Srijemsku biskupiju, biskup Đuro Gašparović kazao je kako „sva dobra djela i napore što ih je vlč. Stjepan postigao tijekom svog života i  svećeništva,  smrt ne može obezvrijediti niti razoriti“. „Isus se okrenuo prema onima koji su u svoj život prihvatili vjeru u Milosrdnog Oca. Takvu vjeru svjedočio je i naš pokojni Stjepan, prihvaćajući  sve što dolazi iz Božje ruke. Mi sada vjerujemo da on Ocem nebeskim ulazi  slavu novoga, vječnoga života, nove budućnosti. Nije naše da samo sjednimo i čekamo trenutak prelaska s ovoga svijeta. 'Neka vam bokovi budu opasani, a svjetiljke upaljene', poručuje nam Isus, a to znači biti pripravan u svakome trenutku ovozemaljskog života ne znajući kada će Gospodin doći. Upaljene svjetiljke znače iščekivanje, a svjetiljke su djela dobra koja svuda svijetle, koja ne možemo stvoriti, dakle samo sjedeći i čekajući kad ćemo otići s ovoga svijeta, djela koja možemo stvoriti samo radeći. To je znao i pokojni Stjepan. Zato nam je nastojati činiti što više dobrih djela, što više susreta i razgovora jednih s drugima, međusobne utjehe i  poticaja“, istaknuo je u prigodnoj homiliji mons. Gašparović.  

Nakon euharistije od vlč. Stjepana Barišića biranim se riječima oprostio i nadbiskup Đuro Hranić, podsjetivši na niz godina teškog ali ustrajnog pastirskog i pastoralnoga rada koji je pokojni Stjepan  kao svećenik na više službi povodio u Beogradskoj nadbiskupiji, za koju je ustvrdio da je izrazito zahtjevno misionarsko područje u kojoj je opstati svećenik zaista veliki izazov.  „Puno je lakše svećenikom postati nego opstati, ustrajati i u potpunosti biti predan Bogu, biti nazirej Božji kako čitasmo u Knjizi Sudaca. Upravo snagom te vjere vlč. Stjepan je  od najranije dobi postajao i bio nazirej Božji. Činio je uistinu sve što je mogao.  S toliko se zanosa i ljubavi posvetio svetištu Gospe Tekijske i već dvije godine ustrajno radio na pripremama za veliku proslavu 300. obljetnice svetišta, u Godini Milosrđa.  Doista, otišao je prerano“, rekao je uz ostalo nadbiskup Hranić, potičući vjernike neka mole i za dušu svećenika Stjepana, ali i za nova duhovna zvanja, nove svećenike, redovnike, redovnice…

Nakon mise u crkvi u Podvinju, pogrebna povorka uputila se prema groblju u Vranovcima, gdje je sprovodne obrede predvodio nadbiskup Hočevar, izražavajući u ime svih katoličkih, ali i pravoslavnih, vjernika beogradske nadbiskupije, ponajprije obitelji pokojnog Stjepana, bratu Ivanu i sestri Mandi, te vjernicima i župljanima jedinstvo u nadi, molitvi i ljubavi. Zahvalio je i Đakovačko osječkoj nadbiskupiji koja je svoga sina Stjepana dala na svećeničko zaređenje, a potom i  33 godine njegova djelovanja u beogradskoj nadbiskupiji.

„Mi biskupi, okupljeni te srijede 16. prosinca, nismo mogli ni zamisliti da će nas vlč. Stjepan tog poslijepodneva ovako iznenaditi svojim odlaskom, kao što nas je volio počesto, ali pozitivno iznenađivati.  Bio je svjestan da ga je Bog u svojoj originalnoj ljubavi stvorio,  i živio je tu originalnost. Volio je povijest, puno je istraživao. Prilikom razgovora oko pripreme za gradnju crkve u Smederevu u kojoj je bio župnik, imao je toliko pitanja, tražeći objektivnu povijest i Božje tragove vodstva svijeta i Crkve. Hvala mu na tome, jer je osjećao živo da kao katolički svećenik mora biti otvoren svoj istini Božjoj, poslanju Crkve i zadaći čovječanstva. Imao je nevjerojatnu snagu dijaloga, mnogi su u njemu otkrivali put dijaloga i zajedništva, suživota  s Bogom u molitvi. Dragi Stjepane, možda bi tko mogao i preispitivati razloge tvog prelaska u Srijemsku biskupiju, ali – duboko u srcu želio si biti bliže svojoj rodnoj nadbiskupiji, svojoj rodnoj grudi, svima koji su ti posebno u životu pomogli. To smo i mi u Beogradu osjećali. Uvjeren sam da ovaj tvoj odlazak nije prekinuće, nego naprotiv početak  našeg još dubljeg i intenzivnijeg suživota u kojemu ćeš nam s neba pomagati krijepiti vjeru, nadu i ljubav.“ rekao je mons. Hočevar.

U ime vjernika i župljana iz Petrovaradina, dirljivim riječima se okupljenima, ali i vlč. Stjepanu, obratio njegov prvi i najbliži župni suradnik i prijatelj Petar Pifat: „I mi Petrovaradinci došli smo u Vranovce kod vašeg Slavonca, kažem vašeg jer je Stjepan za nas bio i ostao Petrovaradinac. Došli smo ga ispratiti kao njegovi župljani, hodočasnici, kao predstavnici Hrvatskog kulturnog prosvjetnog društva Jelačić koje je on kao domoljub zdušno podržavao, hrabrio, štitio i mudro savjetovao. Dragi Stjepane, moleći za tebe vjerujemo da si već kod Gospodina i da ćeš nas zagovarati kao što si nas i ovdje branio i tješio u trenucima brojnih izazova kao ozbiljan, odmjeren, mudar i hrabar pastir,  koji je znao u pravo vrijeme šutjeti i druge pozorno slušati. Svi smo u nevjerici, šutimo, plačemo i pitamo se kako, zašto, zbog čega… Stjepane, jako si nas iznenadio. Ostale su na tvome stolu božićne čestitke koje si potpisao i koje trebamo odaslati na više od tisuću župa diljem Hrvatske, Bosne, Vojvodine, Srbije…Zavaljujemo Bogu što smo imali privilegiju i čast poznavati te, surađivati i živjeti s tobom, te molimo zagovor tvoje i naše Gospe Tekijske, do ponovnog susreta u Vječnosti.“

Vlč. Stjepan Barišić rođen je 10. veljače 1951. godine u Vranovcima, kod Slavonskog Broda, kao drugorođeno dijete Antuna i Ruže Barišić, obitelji  s petero djece. U rodnome selu završio je osmoljetku, u Zagrebu pak pohađa Klasičnu vjersku gimnaziju, kao klerik đakovačko bosanske biskupije, a maturira u Đakovu godine 1970. Po povratku iz vojske – mornarice u Puli, upisuje bogosloviju 1972. godine. U Beograd se javlja kao đakon  tamošnjeg nadbiskupa Gabrijela Bukatka, a 22. veljače 1978. zaređen je za svećenika u katedrali Krista Kralja, u  kojoj obnaša i službu župnog vikara do 1980. Potom postaje župnikom u  Kraljevu do 1986. kada prelazi na službu župnika u Ravnu Reku. Od 1987. do 1988. bio je župnik u Boru i Zaječaru, a potom narednih deset godina na službi župnika u Smederevu, gdje je unatoč velikim poteškoćama, zabranama, čak i prijetnjama zatvorom,  uspio sagradi novu crkvu. Župnikom u Beogradu u konkatedrali Krista Kralja postaje 2008. i ostaje do 2010. kada je zatražio inkardinaciju i prelazi u Srijemsku biskupiju u kojoj je imenovan župnikom župe Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu. Povjereno mu je na upravljanje i biskupijsko svetište Gospe Tekijske, te se u posljednje tri godine zauzima za proslavu 300 godina tog svetišta. Dvije godine marljivo i predano radi na pripremama i organizaciji proslave, a treća je ostala za nebo.

                                                                                                    Ivica Vlašić

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 >