Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 >

DUHOVNOST ZA NAJMLAĐE: NEBO IZNAD TAIKIJA

15. travanj 2011.

 

NeboNebo iznad našeg mjesta sasvim je normalna stvar. Što bi drugo bilo iznad nas nego lijepo plavo nebo s bijelim oblacima, sjajnim suncem i pticama? A što kad bi nebo nestalo, kada bi iznad nas bila samo jedna crna rupa?



 

 

      Nebo iznad našeg mjesta sasvim je normalna stvar. Što bi drugo bilo iznad nas nego lijepo plavo nebo s bijelim oblacima, sjajnim suncem i pticama? A što kad bi nebo nestalo, kada bi iznad nas bila samo jedna crna rupa? Upravo to se dogodilo stanovnicima Taikija. Ali, oni su uspjeli nebo iznad svog mjesta vratiti. Kako?

 

 

      Nebo iznad Taikija

      Jedne noći na grad Taiki sručila se strašna oluja. Padala je tuča i udarila silna kiša. Od munja i grmljavine nitko nije mogao zaspati. U zoru se začu prasak od kojega su podrhtavala stakla na prozorima. Zatim odjednom zavlada savršena tišina. Činilo se da je oluja u jednom času prestala. Sljedećeg jutra, kad su ljudi pošli ulicama, nitko nije mogao vjerovati svojim očima: nad gradom Taikijem slomilo se nebo. Neba jednostavno više nije bilo, raspuklo se od onoga velikog groma. Grad je prekrivala velika crna rupa. Vijest je obišla cijeli svijet. Mnogi su išli vidjeti tu čudnu pojavu. Kako nije bilo neba, sunce je zaobilazilo grad kad je onuda prolazilo. Tamo nije bilo oblaka, a ni ptice nisu letjele. Noću se iznad Taikija nije vidjelo ni mjeseca ni zvijezda. Žitelji Taikija bili su jako žalosni jer su živjeli u gradu bez neba. Nitko nije znao kako ga vratiti.

      Jednog dana svima je ipak vraćena nada. U onoj rupi zasvijetlila je žuta zvijezda. Prihvatili su je s velikim oduševljenjem i prozvali je Nada. Sljedećeg jutra dogodilo se isto. Zasjala je druga crvenkasta zvijezda. Svi ljudi su postali veseliji i tu su zvijezdu prozvali Radost. Tako je, malo po malo, ona crna rupa bila ispunjena zvijezdama. Nitko nije znao zašto se pojavljuju nove zvijezde. Za sve je to bila velika tajna. Jedno je ipak bilo jasno: zvijezde bi se pojavljivale svaki put kad bi netko načinio kakvo dobro djelo. Ono što u početku nisu znali sada su ipak otkrili, i tako su pronašli način kako da vrate izgubljeno nebo. Počeli su svi, jedni drugima, činiti dobra djela. Kad bi neko dijete pomoglo majci postaviti stol, rodila bi se nova zvijezda. Kad bi se dvije osobe pomirile, pokazala bi se druga zvijezda. Kad bi netko nešto od svoga podijelio s drugim, zasjala bi zvijezda više na nebu. Na taj način množio se sve više broj zvijezda. Bilo ih je nepregledno mnoštvo, činilo se da neće više stati u crnu rupu. Kad se do kraja napunilo zvijezdama, nebo je zasjalo jakim i vedrim plavetnilom. Crne rupe više nije bilo. Grad Taiki dobio je novo nebo. Sunce se vratilo i sjalo s visine. Došli su oblaci i ptice su opet kružile uokolo. Žitelji su se odjenuli u svečana odijela i izašli da radosno proslave ovaj veličanstveni događaj. O toj novosti izvijestile su sve zemlje svijeta.

      Taiki više nije bio poznat kao grad koji je ostao bez neba, nego kao grad koji je imao nebo na zemlji.

 

      Jedne noći u strašnom nevremenu grad Taiki ostao je bez neba. Pitamo se zašto se to dogodilo. Dogodilo se zato što su ljudi zaboravili da čine dobra djela, zaboravili su da budu dobri. Ovo nevrijeme koje se dogodilo u Taikiju podsjeća na nevrijeme koje je u Noino vrijeme dovelo do potopa. I tada su  ljudi bili zločesti i zaboravili su na dobro i na Boga, stoga je Bog poslao potop na zemlju. Grad Taiki prošao je mnogo bolje, ljudi su svi ostali živi, ali više nisu imali nebo. Umjesto neba imali su crnu rupu. Ta crna rupa označavala je tamu u njihovim srcima i u njihovom gradu.

      Svaki put kada činimo ružne stvari, kada smo neposlušni, zločesti i kada ne živimo onako kako bi Isus htio da mi živimo, širimo tamu oko sebe. Što je više tame oko nas našem srcu je sve teže da vidi ono što je dobro. I kad u svim srcima i oko svih ljudi zavlada tama, onda ni jedno srce više ne vidi ono što je dobro te više nitko ne čini dobra i lijepa djela. Tada sve izgleda kao crna rupa. Kada Isus vidi da sve oko nas ljudi izgleda kao crna rupa to ga jako rastuži, jer nam je, dok je živio na zemlji, na različite načine pokazao kako da živimo pa da oko nas ne bude tama. Budući da stanovnici Taikija nisu sami shvatili kakvi su, ostali su bez neba. Crna rupa iznad njihovog grada bila je odraz njihovog života. Međutim, oni nisu razumjeli zašto nemaju nebo, pa nisu znali ni kako ga vratiti, stoga su bili jako tužni.

      Ali, jednog dana u crnoj rupi zasjala je zvijezda. Ubrzo je zasjala još jedna, pa još jedna... i rupa se ispunila zvijezdama. Ljudi su tada primijetili: kada kod čine dobro djelo pojavi se zvijezda. Otkrili su način da vrate nebo iznad svog grada. I uspjeli su jer su se popravili. Prestali su biti zločesti, a počeli su činiti dobra djela. Tako su pobijedili crnu rupu.

      Svako dobro djelo je kao jedna zvijezda koja donosi svjetlost i radost u naše srce, a i širi svjetlost i radost oko nas. U jedno danu imamo puno puta priliku odlučiti se za zvijezdu ili tamu. Svaki put kada poslušamo mamu i tatu, kada uradimo zadaću, marljivo učimo, kada izbjegnemo svađu, pospremimo sobu, pomognemo nekom, kažemo istinu, sve su to zvijezde na našem nebu i u našem srcu. Isus se jako veseli kada vidi koliko smo dobri, koliko smo zvjezdica zaslužili. Svaka ta zvijezda potvrđuje da smo njegovi pravi učenici, da idemo njegovim stopama i slijedimo njegov primjer. On nam je pokazao kakvi trebamo biti. Znamo da je Isus slušao svoje roditelje, da nije nikada lagao, da je pomagao ljudima, da je svakog volio i razumio i da nikog nije osuđivao. Bio je jako dobar i to isto od nas očekuje.

      Međutim, Isus nikog ne tjera da bude dobar. Možemo sami izabrati hoćemo li biti dobri ili ne. Samo, moramo paziti da ne bi nestalo nebo i iznad našeg mjesta.

 

dipl. theol. Ana Hodak

 

Ana Hodak

DANI KRŠĆANSKE KULTURE U SPLITU

14. travanj 2011.

 

Dani_kranske_kulture-SplitMeđunarodna manifestacija Dani kršćanske kulture prvi put se održala u Splitu 2005. godine i otada je postala prepoznatljiv sadržaj koji predstavlja značajan doprinos kulturnom bogatstvu i raznolikosti u hrvatskom društvu.

 



 

Dani_kranske_kulture-Split 

      Međunarodna manifestacija Dani kršćanske kulture prvi put se održala u Splitu 2005. godine i otada je postala prepoznatljiv sadržaj koji predstavlja značajan doprinos kulturnom bogatstvu i raznolikosti u hrvatskom društvu.

      Dani kršćanske kulture uključuju izložbe, koncerte, filmske projekcije, kazališne predstave itd.

      Ove 2011. godine u taj bogati program, koji se održava od 9.-19. travnja a priređuje ga izdavačka kuća VERBUM, potpomažu Ministarstvo kulture RH, Splitsko-makarska nadbiskupija, Dubrovačka biskupija, Šibenska biskupija, te županijske i gradske uprave istih gradova, za 14. travnja uvršten je film Draga Gospa Ilačka, redatelja Branka Ištvančića i scenaristice Nevenke Nekić, a producent je Udruga dr. Ante Starčević, Tovarnik. Film sažima metafiziku i mistiku sakralnog i čovjekovog ovozemaljskog hoda u traganju za smislom života. Film je 2010. godine nagrađen prvom nagradom na Festivalu vjerskih filmova na Trsatu u konkurenciji 38 filmova, te dobio i posebnu nagradu za originalnu glazbu kompozitora Pere Ištvančića.

      Istoga dana prikazuje se film Katarina Kosača, autorice Nevenke Nekić, a dan ranije Kraljica Jelena iste autorice. Oba su filma iz serije Povijest ženskim rukopisom.

 

Za Udrugu dr. Ante Starčević, Tovarnik

Antun Ivanković

Nevenka Nekić

 

Antun Ivanković

DUHOVNA OBNOVA ZA KRIZMENIKE SRIJEMA 2011.

12. travanj 2011.

 

Duhovna_obnova_za_krizmanike_Srijema_2011GOLUBINCI, 9. travnja 2011. godine - Ured za pastoral mladih Srijemske biskupije organizirao je pod geslom Zajedno u Kristu duhovnu obnovu za mlade koju su kandidati za krizmu ove godine.



 

Duhovna_obnova_za_krizmanike_Srijema_2011

      Obnova je bila 9. travnja u Golubincima a vodile su je Milosrdne sestre Sv. Križa iz Đakova s. Meri Gotovac i s. Gabrijela Tea Damjanović uz povjerenika za mlade vlč. Ivicu Damjanović koji je potaknuo mlade da se aktivno uključe u svoje župne zajednice po primanju Potvrde. Na duhovnoj obnovi sudjelovali su mladih iz više župa Srijema sa svojim župnicima. Krizmenici su aktivno sudjelovali u radionicama i zajedničkom razmišljanju o sakramentu Potvrde.

 

Ivica Damjanović

 

Ivica Damjanović

31. TRITOIZAIJA (Iz 56-66) I ESHATOLOGIJA STAROG ZAVJETA (POJAM).

10. travanj 2011.

 

Izaijin_fragmentStarozavjetna eshatologija ne orijentira se isključivo onkraj povijesti nego unutar nje prepoznaje pogodne trenutke susreta čovjeka s Bogom u kojim se može ići prema savršenstvu relacije. To je temelj za dinamičko shvaćanje povijesti...



 

        STAROZAVJETNA ESHATOLOGIJA

 

 

Za razliku od kršćanske, SZ-na eshatologija nije sistematsko izlaganje, pri gledanju na budućnost nema za oslonac isključivo mesijansku ideologiju. Ona se ne orijentira isključivo onkraj povijesti nego unutar nje prepoznaje kairos, tj. pogodne trenutke susreta čovjeka s Bogom u kojim se može ići prema telos – savršenstvo relacije. To je temelj za dinamičko shvaćanje povijesti u kojem Izraelac doživljava progresivnu realizaciju Božjeg projekta savršenog odnosa Boga i čovjeka koja će se upotpuniti u posljednja vremena u konačnom završetku – Dan Jahvin.

Sila prisutna u povijesti koja neprestano ostvaruje pojedine kairoi i usmjerava ih njihovom ispunjenju jest Kraljevstvo Božje. Ono dakle nije nekakva društvena struktura ili institucija nego upriličavanje uvijek novih kairoi u kojima čovjek doživljava oslobođenje iz različitih robovanja i ostvaruje relaciju s Bogom. Tako Bog, Stvoritelj i Osloboditelj, neprestano intervenira uspostavljajući pravednost (cedakah) putem suda (rib).

Proroci su oni koji ukazuju na ove Božje intervente. U preegzilsko vrijeme navješćuju kazne i nesreće jer narod nije na visini svog poziva – treba promijeniti smjer uspostaviti kvalitetan odnos s Bogom. Nakon suda i kazne, Bog omogućuje novi početak vjernom ostatku – to je (unutar)povijesna eshatologija. Neki od njih navješćuju ostvarenje obećanja preko zemaljskog kralja – proročki kraljevski mesijanizam. Neki prorokuju o sudu nad drugim narodima.

Za vrijeme egzila mijenja se priroda nade: Dt-Iz naviješta oslobođenje koje će izvesti Bog, kralj Izraela (40,9-11; 52,7-11) i koje će biti spasenje sasvim nove kvalitete: bit će to novo stvaranje koja će potpuno transformirati čovjeka i ostala bića (41,20; 44,24; 48,6; 51,9-11). Posrednik više neće biti Davidov potomak nego prorok-mesija (trpeći Sluga) a u Trito-Iz prorok na kojeg će sići Duh Gospodnji (61,1-11). Razvija se ideja vjernog (svetog) ostatka, a spasenje dobiva univerzalna obilježja (Iz 45,14-19), kao što je i Gospodinov suverenitet počeo biti shvaćan univerzalnim (prorok Ezekiel – Slava koja ide u Babilon...).

U postegzilsko vrijeme otvoreno se naglašava nota univerzalnosti Božjeg Kraljevstva, a i sam Izrael sve više se shvaća u funkciji univerzalnog spasenja: da bude svjetlo narodima (Iz 49,6). Tako Iz 56,6-8; 60,11-14 naviješta okupljanje svih naroda u Jeruzalemu, na veliku gozbu (25,6-11); Jon širi Jahvino milosrđe i na najljuće neprijatelje.

 

Dan Gospodnji

Ispunjenje obećanja Božjeg kraljevanja uvijek je najavljivano za jedan poseban, odlučujući moment (kairos). Kod preegzilskih proroka ono je bilo najavljivano za vrijeme trajanja prorokove generacije (intrahistorijska eshatologija), dok kod egzilskih i postegzilskih proroka ono sve češće biva odgađano za neku neodređenu budućnost (ultrahistorijska eshatologija) koja je imala početi u posljednjem trenutku povijesti; ovo odgađanje će se kasnije sa apokaliptikom pomaknuti još dalje, izvan povijesti.

Blizina ispunjenja pojedinih obećanja (proročko danas i ovdje) ima više teološko nego temporalno određenje – obećanje se ostvaruje, bez obzira da li to čovjek vidi ili ne, jer Bog je vjeran svojoj riječi. Kršćanska interpretacija će ujediniti iščekivana ispunjenja onog dana i vezati ih uz Isusa iz Nazareta, iako se originalno nisu sva odnosila na Mesiju.

 

 

        TRITOIZAIJA (Iz 56-66)

 

Prorok i njegov ambijent

Stručnjaci danas nisu suglasni niti po pitanju autorstva (da li je knjiga plod djelovanja više proroka?) a ni po pitanju vremenskog smještanja: jedni smatraju da se Trito-Iz odnosi na period 538-510., a drugi idu čak do 450.g.pr.Kr., u vrijeme djelovanja Nehemije. U svakom slučaju u pitanju je postegzilski period kada se, nakon početnog optimizma, židovska zajednica suočava sa problematičnom stvarnošću: teškoće na socijalnom planu, teškoće u vođenju zajednice, religijski sinkretizam, bolni odnosi povratnika s onima koji su ostali u domovini, ali i s onima iz dijaspore.

 

Sastav knjige i poruka

Većina stručnjaka je suglasna da osnovu Iz 56-66 čine Iz 60-62 u vidu jezgre oko koje se progresivno razvijao  ostali tekst:

 

A – 56,1-9: stranci mogu biti dio naroda Božjeg - Njegov hram je kuća molitve za sve narode.

B – 56,9-57,21: navještaj suda zajednici sinova vračarinih, potomstvo je preljubnika...

C – 58: opis istinske religiozne prakse i posta: kidati okove nepravedne, puštati na slobodu...

D – 59,1-15: prorokov ukor i ispovijed grijeha tj. pokajnički psalam zajednice

E – 59,16-20: Gospodin će doći kao otkupitelj Sionu tj. onima koji su se obratili od apostazije.

F – a) 60: Gospodin je istinsko svjetlo Jeruzalema; u nj će doći ponizni sinovi tlačitelja.

b) 61: poziv proroka ili Jeruzalema: posla me da radosnu vijest donesem ubogima...

c) 62: Jeruzalem će biti u Gospodnjoj ruci kruna divna; svi puci će vidjeti tvoju pravednost.

E' – 63,1-6: Božji sud nad neprijateljima Izraela, koje predstavlja Edom.

D' – 63,7-64,11: zajednička molitva Bogu, Ocu i Otkupitelju da razdre nebesa i siđe.

C' – 65: oni koji se daju voljeti od Boga bit će blagoslovljeni a koji odbijaju, prokleti.

B' – 66,1-18a: usprkos nevjernosti, Bog će Kćeri Sionskoj dati mogućnost roditi novi narod.

A' – 66,18b-24: sve će narode Gospodin sabrati i dovest će na moju svetu goru u Jeruzalemu...

 

Bog, Stvoritelj (65,17) i Otac (63,9), ljubi majčinskom ljubavlju, vjeran je kao zaručnik i može povratiti djevičanstvo svom narodu i Jeruzalemu-traženoj zaručnici (62,12). On je temelj nade u unutarnju i vanjsku obnovu židovske zajednice i stoga nema mjesta razočaranju i malodušnosti nego se treba radovati.

Nezasluženost spasenja ne isključuje potrebu obraćenja: ono se ogleda u izgradnji zajednice koja će imati autentičan odnos s Bogom, bez idolatrije, socijalne nepravde i u otvorenosti za svaki narod koji prima riječ Božju. Takav navještaj je upravljen zajednici siromaha Jahvinih koji se uzdaju samo u Njega; njima pripada i prorok poslan navješćivati radosnu vijest siromasima (61,1-3; 62,1). Otvorenost strancima ovdje, za razliku od drugih proroka koji su je vidjeli konfliktnom, poprima pozitivne konotacije (uslijed već spomenutog univerzalizma).

 

Prorok Izaija će za budućnost naviještati velike stvari koje graniče sa najuzvišenijim maštanjima. No, da on nije čovjek maštarija, pokazuje time što prije velikih obećanja daje do znanja da više stoji na zemlji od mnogih drugih Izraelaca.

Tako čitamo u 58,1-12:

Objavi mom narodu njegove zločine,

domu Jakovljevu grijehe njegove.

2Dan za danom oni mene traže

i žele znati moje putove,

kao narod koji vrši pravdu

i ne zaboravlja pravo Boga svoga.

Od mene ištu pravedne sudove

i žude da im se Bog približi:

3"Zašto postimo ako ti ne vidiš,

zašto se trapimo ako ti ne znaš?"

Gle, u dan kad postite

poslove nalazite

i na posao gonite radnike svoje.

4Gle, vi postite da se prepirete

i svađate

i da pesnicom bijete siromahe.

Ne postite više kao danas,

i čut će vam se glas u visini!

5Zar je meni takav post po volji

u dan kad se čovjek trapi?

Spuštati kao rogoz glavu k zemlji,

sterati poda se kostrijet i pepeo,

hoćeš li to zvati postom

i danom ugodnim Jahvi?

6Ovo je post koji mi je po volji,

riječ je Jahve Gospoda:

Kidati okove nepravedne,

razvezivat' spone jarmene,

puštati na slobodu potlačene,

slomiti sve jarmove;

7podijeliti kruh svoj s gladnima,

uvesti pod krov svoj beskućnike,

odjenuti onog koga vidiš gola

i ne kriti se od onog

tko je tvoje krvi.

8Tad će sinut' poput zore

tvoja svjetlost,

i zdravlje će tvoje brzo procvasti.

Pred tobom će ići tvoja pravda,

a Slava Jahvina bit će ti

zalaznicom.

9Vikneš li, Jahve će ti odgovorit,

kad zavapiš, reći će: "Evo me!"

Ukloniš li iz svoje sredine jaram,

ispružen prst i besjedu bezbožnu,

10dadeš li kruha gladnome,

nasitiš li potlačenog,

tvoja će svjetlost zasjati u tmini

i tama će tvoja kao podne postati,

11Jahve će te vodit' bez prestanka,

sitit će te u sušnim krajevima.

On će krijepit' kosti tvoje

i bit ćeš kao vrt zaljeven,

kao studenac

kojem voda nikad ne presuši.

12I ti ćeš gradit' na starim razvalinama,

dići ćeš temelje budućih koljena.

Zvat će te popravljačem pukotina

i obnoviteljem cesta do naselja.

 

I ovdje, kao i kod Amosa, vidimo snagu proročke riječi koja, nadahnuta Božjih Duhom, uočava nepravde koje vrijeđaju Boga. Dokle god postoji bilo kakav jaram na ijednom čovjeku, Bog ne može ostati miran – ne može ga se “umiriti” nikakvom žrtvom u jeruzalemskom hramu niti pobožnim molitvicama. Bog najprije želi da svatko od Izraelaca učini ono što može da ostvari ove Božje riječi. Ako Izraelci mogu biti ravnodušni na trpljenje nekog od ljudi, Bog ravnodušan neće ostati jer – na sliku Božju je čovjek!

 

Iz 66,18-21:

Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove.

Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Gospodin - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Gospodnjem. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite" - govori Gospodin.

 

Izraelci su stoljećima bili uvjereni da su jedini ispravni ljudi. Smatraju da su jedini koji su vršili Zakon Božji i da su zato pravedni. Imali su averziju prema strancima smatrajući se boljima od njih, često ih i tlačili i prema njima se odnosili neljudski pa su ih, vidjeli smo, proroci u Božje ime opominjali.

No, povijesni događaji – napose odlazak Izraelca u babilonsko sužanjstvu – uzrokovat će velike promjene. Za vrijeme sužanjstva u Babilonu sagledavali su svoju prošlost. Počeli su shvaćati da ne bi – nakon tolikih čudesnih izbavljenja iz raznih opasnosti – sada doživjeli ovako veliku tragediju, da ih Gospodin ne bi kaznio da nisu krivi. Teško je to suočenje u kojem čovjek treba relativno brzo promijeniti sliku o sebi i priznati – nisam dobar, nismo dobri – zaslužili smo kaznu.

U isto vrijeme, tu u tuđini Izraelci susreću mnogo stranaca i polako opažaju: nisu bili tako loši, toliko nemoralni kakvima su ih oni zamišljali. Naprotiv, bili su gostoljubivi, učtivi, dobro odgajali svoju djecu i u skladu sa spoznajama koje su imali vršili volju Božju preko življenja etičkih načela. Shvatili su da među ovim strancima mnogi provode život koji mora biti Bogu miliji nego život mnogih Izraelaca.

Kao potvrda takvih zaključaka, dolazi ova riječ Gospodnja preko proroka Izaije. Iz nje je jasno vidljivo da Izraelov Bog ne pripada samo Izraelcima, nije nekakav nacionalni Bog nego je gospodar cijelog svijeta. On vodi računa o svima, među svima on sije dobro i čeka tko će to nadahnuće dobra prihvatiti i živjeti. Štoviše, on obećava buduće, eshatološko zajedničko kraljevstvo za sve narode. To će biti kraljevstvo sreće i mira i zato ga je najlakše usporediti sa velikom gozbom na kojoj se služe izvrsna vina i prvoklasna jela.

Ako su Izraelci bili iznenađeni ovim Božjim planom, to je znak koliko su zastranili od onog prvotnog Božjeg projekta da Izrael treba biti prvi narod koji će živjeti Božji Zakon i zbog toga postati svjedočanstvo pred drugim narodima. Ako je Izrael „zaboravio“ i zastranio, Gospodin nije skrenuo ni lijevo ni desno. On će svoje planove ostvariti, sa većim ili manjim sudjelovanjem Izraelaca. Jer svi su ljudi njegova djeca i on ih sve želi okupiti u svoje krilo i usrećiti.

 

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

KRIŽNI PUT MLADIH 2011.

08. travanj 2011.

 

Krini_put_mladih_2011Šesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-Osiječke nadbiskupije održan je 2. travnja 2011. godine. Križnom putu su se pridružili i mladi župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice. Oni su bili gosti mladih iz Đakova...



 

Krini_put_mladih_2011IV

Krini_put_mladih_2011

      Šesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-Osiječke nadbiskupije održan je 2. travnja 2011. godine. Križnom putu su se pridružili i mladi župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice. Oni su bili gosti mladih iz Đakova, kod kojih su stigli dan ranije i prenoćili po obiteljima.

Krini_put_mladih_2011II

   Krini_put_mladih_2011III

   Mladima je ovo bila prilika da se upoznaju i steknu nova poznanstva. Druženje se nastavilo sutradan u hodočašću od Slakovaca do Tompojevaca, zajedno sa još oko 2500 mladih. Prema riječima mladih iz Srijema, i pored napornog pješačenja, bio je poseban osjećaj biti u zajedništvu sa tolikim mladima, a još i više jer je ovo nekima od njih bilo prvi put da dolaze u matičnu Domovinu Hrvatsku.

 

Mario Paradžik

 

Mario Paradžik

UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: 30. PROROK EZEKIEL

03. travanj 2011.

 

EzekielEzekiel je doživio prvu deportaciju u Babilon 597. Dospijeva u Tel Abib, do rijeke Kebar, i među prognanicima vrši svoju aktivnost. Nakon raspada političkih struktura, svećenici i proroci su postali kohezioni dio društva koji će pokušati ujediniti i animirati prognanike.



 

       Sastav knjige

      Knjiga proroka Ezekiela je sastavljena od tri dijela koji prilično vjerno odražavaju tijek prorokove aktivnosti.

Ez 1-24: nakon uvoda koji opisuje prorokov poziv (Ez 1-3), slijedi zbirka ukora i prijetnji koja je upravljena Judi i Jeruzalemu prije njegove opsade i pada. Ovaj dio knjige pokriva period 593-587. g. pr. Kr. i predstavljaju prvi dio binomija – pars destruens.

Ez 25-32: proroštva protiv naroda koji su na neki način doprinijeli padu Jeruzalema. Drugi i treći dio knjige se odnose na period 586-571. g. pr. Kr. i odnose se na drugi dio binomija – pars construens.

Ez 33-48: poslije dolaska drugih prognanika (iz druge deportacije, 587), Ez se bavi temom mogućnosti narodnog preporoda (Ez 33-37), Gospodinovim odlučujućim interventom protiv neprijatelja (Ez 38-39) te opisom nove zajednice nakon što Gospodin omogući povratak prognanika (Ez 40-48).

 

      Ezekielov poruka

      Ezekiel je rođen oko 622. i doživio prvu deportaciju u Babiilon 597. (usp. 2Kr 24,10-16). Dospijeva u Tel Abib, do rijeke Kebar (3,15) i među prognanicima vrši svoju aktivnost. Nakon što se raspala politička struktura, svećenici i proroci su postali kohezioni dio društva koji će pokušati ujediniti i animirati prognanike. Ezekiel, koji je i prorok i svećenik (usp. 1,3), vršit će dvostruku ulogu: kao svećenik čuvat će i poučavati o tradiciji i kultu, a kao prorok pomagat će Izraelcima da čitaju povijest Božjim očima.

 

      U prvoj fazi djelovanja (593-587.), nakon opisa poziva (Ez 1-3), prorok se obraća sunarodnjacima u sužanjstvu da ne počinju živjeti u iluzijama o skorom povratku. Naime, nakon Nabukodonozorovog kraha (596-594.) pojavio se tračak nade u moguće oslobođenje. Ezekiel simboličkim radnjama naviješta da tek predstoji opsada i pad Jeruzalema te nova deportacija (Ez 4-5); opasnost će se nadviti i nad Izraelove planine (Ez 6) te nad cijelu Obećanu zemlju (Ez 7). U poglavljima 8-11 objašnjava uzroke Izraelove tragedije (idolatrija, sinkretizam, uvjerenje o vlastitoj ispravnosti), proglašava da će Božja prisutnost napustiti Jeruzalem.

      U 9,1-11 čitamo kako Gospodin kažnjava svoj sveti grad:

Tada zagrmje na moje uši i reče: "Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma.

I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, te mu reče: "Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!" A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom.

Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" Reče mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!" I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Učinih kako si mi zapovjedio"!

 

      U Ez 16; 22-23 prikazuje Izraelovu nevjernost kroz povijest. Temeljni uzrok Izraelovoj nevjeri jest kameno srce, hladno i bezosjećajno, te tvrda glava zbog kojih ne prianja uz Božju riječ i prorokov poziv. Čak i u Babilonu, doživjevši već izgnanstvo, još uvijek se ne žele suočiti sa istinom nego pokušavaju događaje i Božju riječ tumačiti sebi u prilog (Ez 12,22-27; 13; 14,1-21). Isto tako, Ez razrješava problem ispaštanja tuđih grijeha i proglašava ništavom onu „oci jedoše kiselo grožđe a sinovima trnu zubi“ (18,2). Babilonsko izgnanstvo je kazna za kolektivni grijeh (kolektivna solidarnost u zlu), ali time se ne eliminira osobna odgovornost (Ez 18; 33,10-20; usp. Jer 31,29-30). Prošlost, iako uronjena u kolektivno zlo i kaznu, ipak može biti iskupljena na temelju obraćenja i Božjeg oproštenja.

      U 18,25-28 Bog proglašava mogućnost milosrđa za one koji s obrate:

A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.

 

      Jedini pozitivni moment u ovoj fazi jest govor o tome da je Slava Gospodnja napustila Jeruzalem i smjestila se među prognanicima u Babilonu (10,18-22): time Ez želi odvojiti prognanike od onih koji su ostali u Izraelu i prikazati ih kao Ostatak koji poznaje i boravi s Gospodinom mijenjajući svoje srce (6,8-10; 9,4-8; 11,14-21; 12,16).

      U isto vrijeme, ova „mobilnost“ slave Gospodnje predstavlja novum u izraelskoj religiji: Bog ne samo da nije vezan tj. okovan za svoje višestoljetno prebivalište u jeruzalemskom Hramu, nego ulazi na teritorij tuđe zemlje i time na teritorij tuđih bogova. On to čini nesmetano i tako počinja svojevrsni skandal – u svoje je narod prepustio tuđincu i time se u obju pokazao slabijim, ali se ne ustručuje doći u Babiloniju među deportirane Izraelce. Kad bude potakao perzijskog kralja Kira, koji će u međuvremenu osvojiti Babiloniju, da pusti Izraelce kući i da im pomogne obnoviti Hram i Jeruzalem – dakle radi se o preokretu u kojem neće sudjelovati ni jedan Izraelac, tada će Izraelci definitivno spoznati da njihov Bog ima univerzalno gospodstvo. Dok drugi narodi zamišljaju kako su njihovi bogovi ograničeni na granice njihove domovine, Izraelov Bog ide kamo hoće i čini što hoće – on daje naredbe čak i perzijskom kralju i ovaj ga sluša. Nasuprot zamišljanjima drugih naroda, Izraelov Bog je u praksi dokazao da mu svi narodi služe – i slabiji i jači. Samim tim je sve rečeno i o njihovim bogovima.

 

      U drugoj fazi (587-571.), koja nastupa po primitku vijesti o razorenju Jeruzalema (33,21-22), prorok naviješta nadu u povratak izgnanika i obnovu života.

      Ponajprije prorokuje protiv naroda koji su sudjelovali u razorenju Jeruzalema (Ez 25-32), potom se posvećuje Izraelcima. Osuđuje odgovorne za nacionalnu katastrofu: uglednike, svećenike, proroke, veleposjednike (22,23-31), te pastire i moćnike (Ez 34). Naviješta radikalno čišćenje i unutarnju obnovu izgnanika (Ez 36), obnavlja nadu u pojavu novog Davida koji će Izraelu povratiti stari sjaj (34,23; 37,22.24-25; 45,7-12).

      Tako u 36,16-28 Ezekiel prorokuje:

Dođe mi riječ Gospodnja: "Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Gospodinov narod, a morade otići iz zemlje Gospodnje!' I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.

Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Gospod Bog: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred naroda u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin - riječ je Gospodina Boga - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

 

      U prvom dijelu ovog poglavlja (36,1-15), Gospodin govori o gorama izraelskim. Taj govor predstavlja suprotnost prethodnom, 35. poglavlju – u Ez 35 Gospodin najavljuje kaznu gori edomskoj, tj. onima koji su se radovali Izraelovoj tragediji i smatrali da će ga sada uzeti sebi kao plijen, a u 36,1-15 gorama izraelskim obećava procvat i plodnost, napučenost njezinih gradova.

      Tekst kojeg smo maločas čuli sadrži svojevrsni uvod i prvo u nizu od 3 proroštva. Uvod ukratko rezimira razloge Izraelove tragedije da bi potom prešao na razloge buduće Izraelove obnove. Zbog svoga imena – zbog vjernosti sebi i svojem milosrdnom srcu, a i obećanjima danim praocima – Bog će obnoviti Izrael. Dakle, nema Izrael razloga za uznositost nego treba konačno postati zahvalan velikoj Božjoj dobroti što će ga podići iz rasula. Bog će mu pomoći da stekne novo srce i nov duh da bi bio bliži Božjem srcu i dobroti koja iz njega izlazi. Da bi je mogao prepoznavati, usvajati, činiti svojom i onda dijeliti s drugima. Tako Izrael zadobiva ova dobra ne samo zbog sebe, nego da bi popravio ono što je porušio – oskvrnuli su Božje ime posred drugih naroda, a ovo je način da ga posvete. Tako Izrael ostaje dijelom Božjeg projekta posvećenja, tj. ozdravljenja svijeta koje treba krenuti iz Svete zemlje. Zbog toga su izabrani.

      ----------

      I u kasnijim poglavljima Ezekiel sve više oživljava pouzdanje naroda u čudesni Božji zahvat preporoda naroda (37,1-14.15-24a). Navještaj spasenja dostiže vrhunce u viziji odlučujućeg Gospodinovog sukoba sa svim neprijateljima (Ez 38-39); potom slijedi „Ezekielov zakon“ = vizija budućeg Izraela (Ez 40-48) – Božja slava će se vratiti iz Babilonije i boraviti u novom Domu. Ova će vizija postati idealom na kojem će se inspirirati postegzilsko židovstvo.

      Kroz cijelu se knjigu provlači motiv Božje transcendencije i djelotvorne prisutnosti koja traži konkretno povijesno čovjekovo zalaganje: obraćenje i otvaranje duhu Gospodnjem.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 >