Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 >

PROSLAVA SV. JOSIPA U ZEMUNU

22. ožujak 2011.

 

Josipovo-Zemun-2011017ZEMUN, 19. ožujka 2011. godine – Blagdan Svetog Josipa zaručnika BDM od posebnog je značaja za župljane Zemunske župe „Uznesenja BDM“. Naime, prečasni Jozo Duspara svake godine svoj imendan proslavlja nakon večernje sv. Mise...



 

      ZEMUN, 19, ožujka 2011. godine – Blagdan Svetog Josipa zaručnika BDM od posebnog je značaja za župljane Zemunske župe „Uznesenja BDM“. Naime, prečasni Jozo Duspara svake, pa tako i ove, godine svoj imendan proslavlja nakon svečane večernje svete mise u župnom uredu čija su vrata tada otvorena za sve župljane i prijatelje.

Josipovo-Zemun-2011017

      U punoj crkvi, sveto euharistijsko slavlje je započelo pjesmom Svetom Josipu koju je odpjevao zbor „Svete Cecilije“  kao uostalom i cijelu misu. Propovjed koju je župnik, za uzvrat, poklonio prisutnim vjernicima na svoj imendan, kao glavnu poruku ističe otvorenost Svetog Josipa da čuje Božiji glas i da ga slijedi. To je najvažnija stvar koju očevi današnjih obitelji trebaju naučiti od ovog, svima dragog, sveca.

      Na samom kraju svete mise zbor je odpjevao „Čestitnu pjesmu“ nakon koje je prečasni pozvao sve župljane da skupa sa njim uz zakusku i pjesmu nastave ovo svečano veče. Ali, grupa talentiranih mladih ljudi i djece je prije toga prijatno iznenadila prečasnog Jozu kratkim veoma dobro pripremljenim programom koji se sastojao od nekoliko izvedenih pjesama i predstave. Uz veliku pomoć sestre Ozane, ova predstava je na savršen način prenjiela poruku jedne djevojčice čistog srca koja je tražeći nakon svoje prve pričesti malog Isusa zaista to i postigla srećući se na tom putu sa ljudima kojima je njena pomoć bila neophodna i koju je ona nesebično pružila.

Josipovo-Zemun-2011IV

Josipovo-Zemun-2011III

      Nakon gromoglasnog pljeska koji se prolomio crkvom na kraju ovog kratkog programa i nekoliko riječi zahvalnosti koje je prečasni uputio svojim župljanima, večer je nastavljena u prijatnoj atmosferi uz zakusku i druženje koje će i ovoga puta, kao i prethodnih godina, ostati svima u lijepoj uspomeni.

 

Lukinović Danijela

 

Danijela Lukinović

UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: 28. PROROK IZAIJA

21. ožujak 2011.

 

IzaijaKnjiga proroka Izaije zapravo je svojevrsna biblioteka proročkih spisa. Iz povijesnih, literarnih i teoloških razloga se dijeli u 3 dijela: 1-39 („Proto-Izaija“, 740-701.g.); 40-55 („Deutero-Izaija“, 555-539.g.) i 56-66 („Trito-Izaija“, postegzilski prorok).



 

      Prorok i njegov ambijent

      Knjiga proroka Izaije zapravo je svojevrsna biblioteka proročkih spisa (ima najveći broj poglavlja – 66, iako je Jer duži tekstom). Iz povijesnih, literarnih i teoloških razloga se dijeli u 3 dijela: 1-39 („Proto-Izaija“, materijal koji potječe od povijesnog Izaije, 740-701.g.); 40-55 („Deutero-Izaija“, autor je anonimni prorok u Babilonskom sužanjstvu, 555-539.g.) i 56-66 („Trito-Izaija“, postegzilski prorok ili proroci?).

      Smatra se da je jezgra za nastanak Knjige bila tzv. Izaijina spomenica (I. memorijal) za koje istraživači smatraju da se nalazi u 6,1-8,18 (ili čak do 9,6/11,9). U njoj su prisutni motivi osude (zbog grijeha i manjka vjere – za Judu i Jeruzalem) i sposobnost Božja da spasi narod (ili njegov ostatak, te da obrati ostale narode preko kralja-u Iz I, proroka i Sluge Božjeg u Iz II-III) – ovi će motivi biti kasnije dodatno razvijani.

      Poveznicu između pojedinih dijelova čine:

-         zajednička tematika: slava Sveca Izraelova (6,3; 47,4; 48,17; 49,7) koja se očituje po cijeloj zemlji (6,3), u Jeruzalemu (35,2), na izgnanicima (40,5; 45,12) i na povratnicima (60,1-3; 62,2; 66,18) sad kao sud (1,4; 5,19.24) a sad kao spasenje (41,14.16.20) i kao proslava (60,9-14);

-         razvoj misli, poput onoga koji se odnosi na Mesiju: on je kralj-dijete iz Davidovog roda (7; 9; 11) a poslije poprima obilježja proroka po uzoru na Mojsija (Pnz 18,18) i trpećeg proroka, ali i pobjedonosnog i blagoslovljenog od Boga (Pjesme o Sluzi i 61,1-3);

-         pojavljivanja pojedinih termina koja označavaju pojedine etape na razini cijele Knjige (Iz I-III): npr. tješiti zatvara prvih 12 poglavlja (12,1), otvara drugi dio (40,1) te na koncu označava Boga kao tješitelja (51,12; 66,13); isto tako je zapaženo da se Sion/Jeruzalem pojavljuje u krucijalnim momentima (1,8; 12,6; 40,2.9; 52,1-2; 60,14; 62,7.11).

 

      U cjelini uzevši, izgleda da je u temelju Iz I-III teološki projekt koji polazi od jezgre iznesene u Iz 6,1-11(13) gdje se slavi Gospodinovo kraljevstvo i Njegova svetost te se potom koncentrira na dijalektiku grijeh-kazna/oslobođenje-spasenje za Sion/Jeruzalem i za sve druge narode. Ovakav dinamizam unutar ljudske povijesti na kraju predviđa prevlast spasenja/otkupljenja Sveca Izraelova preko Njegovog Mesije (kralj-prorok i patnik) koju će se iskusiti kao pravednost tj. oproštenje grijeha (usp. 1,4.18; 40,2; 55,6-7; 57,17-18; 66,24). Ovaj projekt teološki vrijedi kako na povijesnom planu, tako i u perspektivi eshatoloških iščekivanja. Time postaje očito da se povijest Božjeg naroda i čovječanstva razvija prema planu koji nadilazi dinamizme imanentne svjetskoj povijesti i da, ukoliko ne dolazi od čovjeka, odražava vječni Božji naum.

      Postojanje ovakvog teološkog projekta usklađuje i objedinjava različite silnice: Božju akciju sa povijesnim događanjima (t. povijesti), oslobađanje od grijeha i re-kreacija stvorenja (navještaj oproštenja i t. kreacije), koncentracija na socio-religioznu situaciju Izraela i otvorenost drugim narodima (partikularizam i univerzalizam), centralnost Siona/Jeruzalema i kralja sa spasenjskom funkcijom na nacionalnom i univerzalnom planu (kraljevski i proročki mesijanizam), Božje spasenjsko djelo (otkupljenje) i čovjekov pristanak (slušanje riječi) te prihvaćanje projekta (autentična vjera) koji su u stanju nadvladati socijalnu i političku nepravdu (pravo i pravednost) te idolatriju (jahvizam). Povezujući najstarije tradicije sa mesijanskom perspektivom, Izaija predstavlja najdublju SZ-ni uvod u misterij Krista, što potvrđuje njegova proširena upotreba od strane NZ-a (B. Marconcini, Il libro di Isaia, 40-66).

 

 

       Izaija 1-39

 

      Prorok i njegov ambijent

      Svoju službu obavlja u Jeruzalemu, gdje se i rodio (cca. 760). Poziv je primio u vrijeme smrti kralja Uzije (740/739). Pripadao je visokim slojevima društva; oženio se proročicom (8,3) s kojom su mu se rodila dva sina kojima daje simbolična imena: Šear Jašub (Ostatak će se vratiti; 7,3) te Maher Šalal Haš Baz (Brz grabež-hitar plijen; 8,3). U njegovo vrijeme Izrael živi velikoj međunarodnoj napetosti: dok je Egipat u dekadenciji, Asirija prijeteći napreduje a Izrael nastoji balansirati između te dvije velesile.

      Njegovo se djelovanje odvijalo u tri etape. Prva etapa (za kralja Jotama, 739-735) jest period mira i blagostanja. Izaija razotkriva manjak duhovnih vrijednosti (1,2-6),  lažnu religioznost (1,10-20), društvenu nepravdu (1,21-28; 5), luksuz (3,16-24) i blagostanje koje čovjeka odvajaju od Boga (2,6-22). Naviješta kaznu u obliku vojne agresije (1,7-9; 5,26-30). Druga etapa (za kralja Ahaza, 734-727) obilježena je asirskom prijetnjom dvama hebrejskim kraljevstvima koji traže izlaz (siro-efrajimski ratovi: Izrael i Juda su uvučeni u ratove; zajedno se 738. bore protiv Asirije ali gube); 734. Izrael je nasilno uključen od Arama u siroefrajimski rat protiv Jude; Juda gubi i postaje vazal Asirije; 734. kreću Asirci, pokoravaju Filisteju i Izrael te deportiraju stanovništvo). U Jeruzalemu se dvojilo u Gospodinovu moć i vjernost obećanjima (usp. 2Sam 7). Izaija intervenira kritizirajući manjak vjere i idolatriju (oslanjanje na ljudske snage) te pozivajući na pouzdanje u Boga (usp. „Knjiga o Emanuelu“, Iz 6-12). Treća etapa (za kralja Ezekije, 727-698) počinje prorokovom uzdržanošću i nemoći pred prosperitetom Asirije koja osvaja Sjeverno kraljevstvo (727-715/705). Intervenira 705-701, odvraćajući od pretjeranih nada u Egipat (18,1-6; 20; 30,1-7; 31,1-3) i navješćujući propast Asirije (30,31). Razočaran je što neočekivano razbijena opsada Jeruzalema nije shvaćena pozivom na obraćenje (22,1-14) nego se stvara mit o neuništivosti Jeruzalema. Na kraju svog djelovanja svoju nadu polaže u budućnost koju Bog obećava Izraelovom ostatku predvođenom vjernim kraljem (2,2-4; 32,1-20).

 

      Temeljna poruka

      Prorok inzistira na Gospodinovom identitetu: On je Svetac Izraelov (1,4; 5,16; 10,20), titul koji u sebi objedinjuje Gospodinovu transcendentnost i veličanstvo, Njegovu različnost – On je Drugačiji, ali i njegovu imanentnost i konkretnost očitovanu Njegovom slavom koja prebiva u sred Njegova naroda (1,24-28; 8,9-10; 9,1-6; 11,1-9).

      Čovjekova stvarnost: pred tri puta Svetim čovjek je grešnik, spašen i otkupljen u mjeri u kojoj prihvaća tu stvarnost (kao prorok u 6,5), ili osuđen kad ne prihvaća svoju ograničenost te se uzoholjuje zatvarajući se pred Bogom u autonomiju i zauzimajući od Njega distancu (2,6-22; 3,16-24). Ovo se događa kad čovjek zanemaruje Njegovu svetost i Boga svodi na idol (→hipokrizija kulta; 1,10-20) ili kad ne čita znakove koje mu On šalje (→religija postaje maska nevjere; Ahaz u 7,1-17). Posljedica su društveni i politički nered i rasulo. Rješenje je vjera, utemeljenje života u Gospodinu i Njegovoj riječi.

      Prorok povijest shvaća kao teatar u kojem Bog očituje svoju slavu tj. pokazuje se u akciji. Vjernik otčitava Božju prisutnost i djelovanje; stoga prorok može čitati i budućnost te u njoj prepoznaje Božji projekt koji jest razlogom nade (2,2-4; 11,1-9).

      Jeruzalem (7,1-8) i Davidova dinastija (2Sam 7) su izabrane za ostvarenje Božjeg spasenjskog plana i stoga uživaju Njegovu zaštitu. Ipak, ostaje ograničenje: ako ne budete vjerovali, nećete se održati (7,9). Iako nevjernost uzrokuje razna zla i za sobom povlači kazne, prorok je uvjeren da kazna, iako će uništiti ljudsku oholost, ipak neće prouzročiti nestanak cijelog naroda: spasit će se Ostatak, ponizni, vjerni i siromašni (8,16-18); oni koji nisu svoje pouzdanje stavili u idole moći i blagostanja nego u Boga (6,11-13; 10,19-21; 28,5-6).

      Božje kraljevanje se ostvaruje putem direktnih zahvata ili prisutnošću Njegovog Mesije. Očitovat će se oslobođenjem od svih oblika ropstva te obiljem pravde i mira. Mir, (šalom), označava harmoniju između ljudi i naroda (2,4), sa prirodom (11,6-8), odsutnost bolesti (35,5-6), materijalno blagostanje (35,1ss) te puninu  prisutnosti duha Božjeg (11,1-2) u pravednim srcima (32,16).

 

 

      Deuteroizaija (Iz 40-55)

 

      Prorok i njegov ambijent

      Smatra se da je autor ovog dijela Knjige proroka Izaije anonimni prorok, nazvan Deuteroizaija (Dt-Iz), koji je živio u vrijeme izgnanstva u Babilonu. Većina istraživača danas je suglasna da on djelovao 555-539 g. pr. Kr. To je vrijeme uspona perzijskog kralja Kira koji će osvojiti Mediju i napokon i samu Babiloniju 539. On je uživao veliku popularnost jer je mudro vladao znajući da se narodi pobjeđuju mačem, ali osvajaju dobročinstvima. Nije nametao svima svoju religiju i poslat će kući one koji su u Babilonu bili zasužnjeni.

 

      Sastav knjige

      Dt-Iz još nazivaju i „Knjiga utjehe“ (9x se spominje utjeha) i „peto evanđelje“. Ona se sastoji s jedne strane od proroštava utjehe, koja ćemo ukratko navesti, i sa druge strane od „Pjesama o Sluzi“, koje ćemo naknadno predstaviti.

      Iz 40,1-11: višeglasna pjesma koja ima tješiti Izraelce jer je završeno ropstvo (40,1-2). Dt-Iz naviješta povratak u domovinu (=novi Izlazak) kao očitovanje Slave Jahvine (40,3-5). Jamstvo tomu jest riječ Božja koja je sposobna to ostvariti (40,6-8); ona se izgnanicima predstavlja kao radosna vijest-euangelion (40,9-11).

      Iz 40,12-48,22: razvija temu povratka. Preuzima shemu Izlaska (Egipat=Babilon; pustinja; obećana zemlja); nema prelaska preko mora a jedini koji će biti uništeni su idoli (40,12-31; 41,21-29 itd). Ovaj puta spasenje ima univerzalni karakter (45,14-25). Pustinja više nije tegobna nego je neka vrsta raja (41,17-19; 43,19-20) kojim sam Gospodin kroči (40,3) predvodeći svoj narod (42,16). Dohodište novog Izlaska nije samo ulazak u zemlju, nego uspostava produbljenog odnosa s Bogom, što se odražava u novom identitetu Izraela – on je sada sluga (41,8-10) koji će se sasvim ostvariti tek u potpuno obnovljenom Jeruzalemu (44,1-5; 51,17-52).

      Poradi iznenađujuće činjenice da medijator oslobođenja ovaj puta nije Hebrej nego perzijski kralj Kir (41,1-7.25-29; 44,24-28), Dt-Iz snažno naviješta novost kao odliku Božjeg zahvata (43,18-19): Bog se pojavljuje uvijek na novi način, slobodan od teoloških shema koje prave ljudi. Jer On je Stvoritelj i Gospodar povijesti (43,8-13; 44,6-8.24-28). Tako Dt-Iz postaje po svoj prilici prvi koji ispovijeda monoteizam jednog Boga koji je Stvoritelj sveg stvorenja. Identitet Stvoritelja on potvrđuje činom oslobađanja čime nastaje novo stvaranje. On postaje goel, bližnji rođak, Onaj koji se solidarizira sa Izraelom i cijelim čovječanstvom i intervenira da bi ga oslobodio (41,14; 44,22; 54,5).

      Iz 49-54: osim što se razvijaju već do tada prisutne teme, na poseban se način ističe cilj novog Izlaska: restauracija Jeruzalema koji od odbačenog grada/žene postaje ljubljena zaručnica (52,1-12; 54). Izraelski narod nanovo, postavši sluga Gospodinom u obnovljenom gradu, postaje svjetlo narodima (45,14-25; 49,6.12). To je zajednica koja je ponovno utemeljena na Zakonu (42,21).

      Iz 55 naglašava osobine i djelovanje riječi Božje; ona je dostupna svima (55,1-3), plodna je i efikasna (55,10-11). Ona objavljuje misli Božje koje su bitno drugačije od ljudskih (55,8-9) – samo prihvaćajući tu logiku može se proročku riječ doživjeti kao radosnu vijest (40,9) – euangelion (LXX).

 

      Sluga Jahvin

      U Dt-Iz 21x se pojavljuje pojam ebed; 14x se odnosi na izraelski narod u njegovu totalitetu, dok je u 5 slučajeva teško odrediti na koga se odnosi. Još 1892 B. Duhm je predložio da se izdvoje 4 „pjesme o Sluzi“ koje bi predstavljale kompleks za sebe jer je spoznao da ih nije napisao Dt-Iz i da nemaju veze sa njihovim aktualnim kontekstom. Od onda puno se diskutira o broju ovih pjesama, njihovom razgraničenju, autorstvu i njihovoj vezi s kontekstom, identitetom Sluge, ali ni u jednom pitanju još uvijek nije postignut konsenzus.

      Iz 42,1-9: Sluga je prorok zadužen donijeti pravo (mišpat) narodima (42,1), vjerno i sa mnogo poštovanja (42,3). Pozvan je u pravdi (cedakah) i postavljen za savez narodima (42,6) – univerzalnost spasenja.

     Iz 49,1-7: inspirirajući se na Jer 1,5-6, govori o pozivu Sluge na univerzalnom horizontu: iako će doživjeti trenutke neuspjeha (poput Jeremije!), pozvan je biti svjetlo narodima i pronijeti Gospodinov spas do nakraj zemlje (49,6).

      Iz 50,4-11: predstavljen kao vjerni učenik (50,4-5), Sluga u tišini trpi poruge, uvrede i udarce (50,6-7). Njegovo ne opiranje nije znak rezignacije već pouzdanja u ime Gospodnje – stoga je Sluga stavljen za uzor svima (50,10-11).

     Iz 52,13-53,12: trpljenje i smrt Sluge se shvaćaju kao sastavni dijelovi iskustva vjernosti vlastitim poslanju. Bog naviješta uzdignuće Sluge koji će biti ponižen i ubijen (52,13-15); slijedi opis Slugine pojave i patnji (53,1-7) nakon čega dolazi na vidjelo da ih je prihvatio dobrovoljno (53,8). Napokon, na vidjelo dolazi zastupnički karakter njegovog trpljenja i smrti – on je ponio grijehe mnogih (53,12) i opravdat će mnoge (53,11).

      Ovdje na vidjelo dolazi spoznaja da patnja nije samo kazna za grijeh (teorija retribucije), nego poprima spasenjsku vrijednost za patnika ali i za druge – postaje mir (šalom), tj. na pomirenje i opravdanje mnogih s Bogom (53,12). Iznenađujuća novost je ovog teksta što najavljuje Božju sposobnost spašavati čak i putem slabosti i trpljenja Sluge. Time se utemeljuje teorija o zastupničkom trpljenju i spasenju (redemptio vicaria) gdje pojedinac uzima na sebe grijehe naroda.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

NIZ KONCERATA „MUZICKI POKLON DANIMA FRANKOFONIJE“

18. ožujak 2011.

 

Guarnerius-untitled-24BEOGRAD - Ambasada Kanade i Centar lepih umetnosti Guarnerius, vas pozivaju na koncerte - MUZICKI POKLON DANIMA FRANKOFONIJE na kojima će nastupiti Katažina Kaša Sondej, mezzosporan (Kanada) i Nada Kolundžija, klavir.



 

      BEOGRAD - Ambasada Kanade i Centar lepih umetnosti Guarnerius, vas pozivaju na koncerte - MUZICKI POKLON DANIMA FRANKOFONIJE na kojima će nastupiti Katažina Kaša Sondej, mezzosporan (Kanada) i Nada Kolundžija, klavir.

Guarnerius-untitled-24

      Povodom obeležavanja Dana Frankofonije, istaknuti kanadski mecosopran Katažina Kaša SONDEJ, održaće koncerte:


22. MARTA 2011. godine u 20h, u GUARNERIUSU U BEOGRADU

28. MARTA 2011. godine u 20h, u GRADSKOJ KUĆI U SUBOTICI

30. MARTA 2011. godine u 20h, u SINAGOGI U NOVOM SADU

 

      Sondejeva je dobitnica prestižnih međunarodnih nagrada, sarađivala je sa vrhunskim solistima i orkestrima, a njene nastupe uvek prate sjajne kritike.

      Klavirski saradnik Kaše Sondej na ovim koncertima, biće naša čuvena pijanistkinja Nada Kolundžija.

 

Program: Debussy, Faure, Rigacci, Berlioz, Roussel, Bizet i tradicionalne narodne pesme Kvebeka. Poseban kuriozitet zanimljivog programa koji obuhvata kompozicije od drevnih vremena do impresionizma, predstavljaju tradicionalne narodne pesme iz kanadske provincije Kvebek, koje kod nas do sada nisu izvođene.

 

Koncerti će biti održani pod pokroviteljstvom AMBASADE KANADE, a u organizaciji Centra lepih umetnosti GUARNERIUS.

 

Za dodatne informacije, rezervacije i kupovinu karata, kontaktirajte nas telefonom ili mejlom.

 

▪ GUARNERIUS, Centar lepih umetnosti Jovana Kolundzije▪

Dzordza Vasingtona 12, Beograd

tel: 011 33 45 237, tel/fax: 011 33 46 807

e-mail: info@guarnerius.rs

www.guarnerius.rs

 

Guarnerius

SNIMLJENI PJESMA I SPOT „SJEĆANJE NA IVANA BURIKA“

18. ožujak 2011.

 

Posthumno_priznanje_vl._Buriku-slika.jpgTOVARNIK - Povodom dvadesete obljetnice mučeničke smrti (1991.-2011.) tovarničkog župnika Ivana Burika u produkciji Udruge dr. Ante Starčevića – Tovarnik snimljena je pjesma i spot pod nazivom "Sjećanje na Ivana Burika".



 

 

      TOVARNIK - Povodom dvadesete obljetnice mučeničke smrti (1991.-2011.) tovarničkog župnika Ivana Burika u produkciji Udruge dr. Ante Starčevića – Tovarnik snimljena je pjesma i spot pod nazivom "Sjećanje na Ivana Burika". Tekst za pjesmu napisala je Biljana Barković, uglazbio Zoran Goman, aranžman za pjesmu potpisuje Toni Eterović, a pjesmu izvodi Zoran Goman. Redatelj spota je Joakim Erdelji, a  sniman je u Tovarniku za čije su potrebe korišteni i arhivski snimci.

      Pjesma i spot "Sjećanje na Ivana Burika" je nastavak trilogije o vlč. Buriku - dokumentarni film "Mučenik vlč. Ivan Burik" redatelja Jakova Sedlara, roman "Burik" književnice Nevenke Nekić te  knjige iste autorice "Svjedoci života i smrti Ivana Burika" koja je nedavno predstavljena hrvatskoj javnosti. "Želimo i na ovaj način kroz pjesmu i spot promicati lik i žrtvu mučenika vlč. Ivana Burika te se iskreno nadamo da će se iznaći načina da se i njega uzdigne na čast oltara jer je svojom mučeničkom smrću i žrtvom to zaslužio", rekao je predsjednik Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik Antun Ivanković.

      "Neobično sam sretan i zadovoljan što sam ovom pjesmom pridonio da se dozna istina o stradanjima u Domovinskom ratu pa tako i o jedinom mučki ubijenom svećeniku Ivanu Buriku. Ovom pjesmom želim potaknuti sve one kojima je Hrvatska i domovina u srcu, da nikada ne zaborave na stradanja i patnju koju su proživjeli 1991. godine, a i ulogu Crkve i svećenika koji su bili uvijek uz i za hrvatski narod kada mu je bilo najteže", rekao je Goman.

 

Snježana Kraljević

 

Snježana Kraljević

GLASNIK PUČKE KASINE 1878. DOSTUPAN NA INTERNETU

14. ožujak 2011.

 

Glasnik_Puke_kasineNa temeljima stare Pučke kasine 1998. godine osnovana je Pučka kasina 1878 koja putem ove prezentacije želi predstaviti svoj rad. Iz tiska je izišao novi broj našeg Glasnik za veljaču, a  sada je dostupan na sajtu www.puckakasina.com.




 

Z. Ifković

27. UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: PROROK HOŠEA

13. ožujak 2011.

 

HoeaProroka Hošeu se u kanonu katoličke Biblije svrstava kao prvog među malim prorocima. Ime mu znači Gospodin spašava. Jedini među malim prorocima potječe iz Sjevernog kraljevstva. Poslanje obavlja u posljednjim godinama Jeroboama II  (750-725).




         Prorok i njegov ambijent

      Njega se u kanonu katoličke Biblije svrstava kao prvog među malim prorocima. Ime mu znači Gospodin spašava. Jedini među malim prorocima potječe iz Sjevernog kraljevstva. Osim njegovog bračnog iskustva opisanog u Hoš 1-3, o  njemu inače malo znamo. Iz njegove knjige je vidljivo da je senzibilan, posjeduje očinsku nježnost (11,1-9) i sposobnost opraštanja kao suprug (2,4-25); s velikom pronicavošću iščitava društveno-politički trenutak svoga vremena.

      Poslanje obavlja u posljednjim godinama Jeroboama II tj. malo prije pada Samarije (750-725). Ovaj je period označen velikom političkom nestabilnošću uzrokovanom državnim udarima (7,3-7) s strane prolaznih kraljeva (8,4) i mijenjanjem saveza zbog odbrane od Asiraca – s Asircima, s Egipćanima, opet s Asircima (5,13; 7,8-11; 8,8-10; 12,2). Društvena slika nije se promijenila od vremena proroka Amosa: nema iskrenosti, ljubavi, poznavanja Boga; krade se, ubija, vrši preljube… (4,1-2). Religiozna situacija je dramatična: svećenici su neznalice, nemarni, zavidni, razbojnici (4,4-10; 6,9). Skupa sa kraljevima i uglednici vode narod u propast (5,1-7). Narod se prepušta kanaanskoj idolatriji (4,11-14; 8,4-7) sa tek ponekim kratkotrajnim povratkom Gospodinu (6,1-6).

 

      Sastav knjige

      Hoš 1-3 donosi opis Hošeinog braka i njegovog simboličnog značenja. Nije sigurno radi li se o realnom braku ili alegoriji; da li je žena koju je oženio već bila prostitutka ili je to postala kasnije; da li je žena iz Hoš 3 ista ona iz Hoš 1? Moguće je smatrati da je brak bio realan, da je žena stalno ista te da je štovala Baal-a i slobodno se podala sakralnoj prostituciji.

      U 4,1-14,1 prorok napada stare i nove oblike idolatrije na religioznom i političkom planu (Hoš 5-7; 11-13) te (ne)odgovornost ljudi na vodećim pozicijama (Hoš 4; 8-10), naviještajući skoru kaznu. Istovremeno, prorokov se pogled usmjerava sa recentne situacije (Hoš 4-9) na povijest Izraela (Hoš 9-13).

Hoš 14,2-10 naviješta iskreno Izraelovo obraćenje i definitivni povratak Gospodinu.

 

      Temeljna poruka

      Hoš 2,16-22:

15Kaznit ću je za dane Baalove

kojima je kad palila,

kitila se grivnom i kolajnom

i trčala za svojim milosnicima;

a mene je zaboravljala - riječ je Gospodnja.

16Stoga ću je, evo, primamiti,

odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.

17I vratit ću joj ondje njene vinograde,

i od Doline ću akorske učiniti vrata nade.

Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti,

kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.

18U onaj dan - riječ je Gospodnja -

ti ćeš me zvati: 'Mužu moj',

a nećeš me više zvati: 'Moj Baale.'

19Uklonit ću joj iz usta imena baalska

i neće im više ime spominjati.

20U onaj dan, učinit ću za njih savez

sa životinjama u polju,

sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim;

luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.

21Zaručit ću te sebi dovijeka;

zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi;

22zaručit ću te sebi u vjernosti

i ti ćeš spoznati Gospodina.


      Prorok Hošea se zaljubio u Gomeru, hramsku prostitutku i unatoč svemu oženio ju je. Nakon što mu je rodila 3 sina, opet se vratila prostituciji. Ovaj odlomak uzet je iz Hoš 2 gdje on govori o svojim reakcijama na Gomerinu nevjeru. Prvo je smatrao da je jedino rješenje – sve zaboraviti! Otjerao ju je iz kuće misleći da će to u njoj izazvati prmjenu. No, ona se ne mijenja. I on shvaća da je ne može zaboraviti. I odlučuje ipak joj pristupiti i udvarati joj se, pa i poniziti pred njom ne bi li dopro do njezina srca. Što god trebalo, sve će učiniti da u tome uspije. I uspio je. Međutim, proživljavajući svoju osobnu dramu, prorok shvaća da se Izrael u odnosu na Boga ponaša poput njegove nevjerne žene. Izraelovo ponašanje prema svome Bogu ne može drugačije nazvati nego prostitucija (4,12; 5,4): narod (zaručnica) je napustio svog prvog muža, Gospodina, i prostituirao se na političkom planu (stalno priklanjanje uz onog tko je najmoćniji), socijalnom (postao rob idola novca i blagostanja na račun najsiromašnijih) i religioznom (sakralna prostitucija i orgijanje uz Baal-ova svetišta).

      On je prvi primjenio sliku zaručnika i zaručnice za Božji odnos prema svom narodu. Kasnije će Hošea reći da je uzrok svemu tomu jest ili manjak znanja (daat kao duboko i osvajajuće iskustvo – 4,1) ili sklonost ka grijehu koju Izrael nosi u sebi još od najstarijih vremena. Stoga Hošea ispituje u kritičnom duhu povijest (1,4; 9,10-17; 11,1-6; 12,3-7.13-15; 13,4-8).

      Kao i njegova nevjernica, isto se ponaša i Izrael. Bog ga je, kao Hošea svoju ženu, prvo kažnjavao, ali pošto nije bilo rezultata odlučio je udvarati, dodvoriti mu se, progovoriti njegovu srcu da ga učini svojom zaručnicom (2,21). Bog se ponižava pred Izraelom jer ga ljubi! Ako uzmemo u obzir da se ovdje upotrebljava izraz koji se koristio za zaručivanje djevica i da će Božja zaručnica biti zaručena u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi (2,22), vidljivo je da Bog kani izbrisati Izraelove grijehe, prostitutku vratiti u stanje djevičanstva.

      Nakon što je izložio ovu globalnu perspektivu, pošto Izrael nije sposoban za autentično obraćenje (šub, vratiti se), prorok naviješta skoru kaznu (6,1-6; 7,8-16; 8,1-2; 9-10; 13). Ipak, kazna nije u potpunosti neizbježna pa Hošea ponovno naviješta da je Gospodin u svom milosrđu u stanju obnoviti čovjeka da nadiđe grešnost kojoj je sklon Izrael (Hoš 11; 14). Daje poruku nade u spasenje jer za Gospodina nijedna situacija u koju se dođe zbog bilo kojeg grijeha nije neriješiva.

      Trijumf je uvijek na strani Božjeg milosrđa (hesed), Njegove dobrohotne (9,15; 11,1-2; 14,5) i nježne ljubavi (rahamim). Ona je oslikana majčinskom nježnošću koja proizlazi iz majčine utrobe i daje život pa stoga ne zaboravlja svoje čedo (usp. Iz 49,15). Takva ljubav Božja je u stanju čovjeka pobuditi na autentično obraćenje koje će se očitovati u njegovom hesed prema bližnjem i u daat prema Bogu.

 

      Hoš 11,1-11:

Dok Izrael bijaše dijete,ja ga ljubljah,

iz Egipta dozvah sina svoga.

2Al' što sam ih više zvao,

sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali,

kadili kumirima.

3A ja sam Efrajima hodati učio,

držeći ga za ruke njegove;

al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.

4Užima za ljude privlačio sam ih,

konopcima ljubavi;

bijah im k'o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta;

nad njega se saginjah

i davah mu jesti.

5U zemlju egipatsku on će se vratiti,

Asirac će mu kraljem biti,

jer se ne htjede vratiti k meni.

6Mač će bješnjeti njegovim gradovima,

uništiti prijevornice njegove,

proždirat će zbog spletaka njegovih.

7Narod je moj sklon otpadu;

i premda ga k Višnjem dozivlju,

nitko da ga podigne.

8Kako da te dadem, Efrajime,

kako da te predam, Izraele!

Kako da te dadem kao Admu,

da učinim s tobom kao Sebojimu?

Srce mi je uznemireno,

uzavrela mi sva utroba:

9neću više gnjevu dati maha,

neću opet zatirati Efrajima,

jer ja sam Bog, a ne čovjek:

Svetac posred tebe -

neću više gnjevan dolaziti!

 

      Prorok evocira povijesni hod Izraela kojim ga je Bog vodio iz Egipta u slobodu. U ovim ranim danima, Izrael je nazvan dijete. Međutim, vremenom oni se sve više udaljavaju od svoga Oca i osloboditelja, idu za drugim bogovima. Ipak, i onda ih je Gospodin pomagao, vodio za ruke. Konopcima ljubavi ih je privlačio, trudeći se zaboraviti njihove nevjernosti i privući ih k sebi. Iako je bilo naroda koji su značajniji od Izraela – a on najmanji od svih – po mnogo čemu, Bog je izabrao njih i oko njih se trudio, ljubio ih. Ovdje vidimo što je Božja ljubav. Čovjek kad ljubi, i kad misli da je to nesebična ljubav, još uvijek ljubi jer ga je ljubljeni nečim privukao, nešto je postojalo što je privuklo ljubiteljevu pažnju i što mu se sviđa. Bog ne ljubi zato što je našao nešto privlačno na Izraelu – pa Izrael je nevjernica, prostitutka od koje je najprirodnije okrenuti glavi! On ne ljubi zbog onoga što Izrael jeste nego zbog onoga što on, Bog, jeste: on je ljubav! Iako na njima ne nalazi ništa posebno, on u Izraelu želi stvoriti ono dobro kojeg Izrael nema, a koje bi mogao imati. To je njegova stvaralačka ljubav.

      Zbog toga ne želi uništiti Izrael kao Admu i Sebojim, gradove koji su uništeni skupa sa Sodomom i Gomorom (Pnz 29,23; Jer 49,18). Ali, ipak mora kazniti Efrajima jer to zahtijeva pravda, a i pedagogija, jer se on ne želi ni malo promijeniti na bolje; i dalje živi rušeći temelje života. Bolje da ga Gospodin kazni manjim zlima kako bi uvidio da će ga snaći gore stvari ako bude nastavio griješiti (usp. Iv 5,14). Prorok spoznaje da se Božje srce uznemirilo i da mu je od sućuti uzavrela utroba (usp. Hoš 11,8). Ponajprije zato jer vidi da njegov narod ne ide stazom života. Tu počinje bol, to je več ono nevjerstvo o kojem govori početak Hošeinog prorokovanja. Potom nastupa bol zbog kazne kojom mora pokušati svoj narod odvratiti od puta koji vodi u ništavilo – nijedna kazna nije ugodna, svaka izaziva bol – svako buđenje je bolan proces. U svojoj ljubavi Bog proživljava i boli koje snalaze njegov narod a i svoje osobne.

      Uzima na sebe teret i jednog i drugog da bi narodu dao život. Poput Hošee, ulazi u poniženje da se on, Stvoritelj i Svemogući, trudi oko nevjernog naroda, da pati zbog njih. Da ih poziva u život. Iz ovih prorokovih riječi proizlazi da Bog Izraelcima daje sve što može dati. Njegov stav prema njima je takav da im ništa ne uskraćuje. No, konačni ishod ovisi o njima, da li će prihvatiti Božju ljubav ili ne.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 >