ĐAKOVO (TU) – Dr. sc. Antun Čečatka, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i kanonik Prvostolnog kaptola, preminuo je u petak, 15. ožujka 2013. godine, u 70. godini života.

      ĐAKOVO (TU) – Dr. sc. Antun Čečatka, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i kanonik Prvostolnog kaptola, preminuo je u petak, 15. ožujka 2013. godine, u 70. godini života. Preč. Čečatka rođen je 29. siječnja 1944. u Bodovaljcima, Nova Gradiška. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1968. u Đakovu. Bio je duhovni pomoćnik i upravitelj župa u Osijeku 2, Sarvašu i Đakovu 2 te župnik u Viškovcima i dekan i župnik u đakovačkoj župi Svih svetih. Nakon studija u Rimu radio je kao profesor na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola, a do sada je vršio službu duhovnog suradnika u Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.

      Misa zadušnica za pokojnog svećenika održati će se u utorak, 19. ožujka u đakovačkoj katedrali, s početkom u 14 sati. Nakon mise, s početkom u 16 sati, održati će se sprovodni obredi na đakovačkom groblju.

Tomislav Mađarević

ĐAKOVO (IKA/TU) - Misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra i ukopni obredi zemnih ostataka pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Antuna Čečatke, koji je iznenada preminuo 15. ožujka održani su na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka.

      ĐAKOVO (IKA/TU) - Misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra i ukopni obredi zemnih ostataka pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Antuna Čečatke, koji je iznenada preminuo 15. ožujka održani su na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka. Uz sudjelovanje oko 60 svećenika, četiri đakona, brojnih okupljenih vjernika, pripadnika drugih kršćanskih zajednica, bogoslova, redovnika i redovnica, misu i obrede predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić. Na dan pokopa zemne ostatke pokojnog svećenika u đakovačkoj prvostolnici u podne su dočekali kanonici Prvostolnog kaptola te zajednički molili za pokojnika, kao i brojni vjernici koji su pristizali u katedralu. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor bogoslova đakovačkog Sjemeništa, a u čast cjeloživotnog zalaganja dr. Čečatke za ekumenizam u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nakon pričesti izveli su napjev "Blagoslovi duše moja Gospoda" Pavela Grigorjeviča Česnokova.
      Zemni ostaci dr. Čečatke položeni su u Grobnicu Prvostolnog kaptola na đakovačkom Gradskom groblju, a ukopu su, između ostalih, nazočili i predstavnici Pravoslavne Crkve protojerej stavrofor Mihajlo Marijanac, arhijerejski namjesnik baranjski i paroh u Dardi te protojerej stavrofor Ratomir Petrović, arhijerejski zamjenik Osječko-poljske i baranjske eparhije, arhijerejski namjesnik i paroh u Osijeku, kao i rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku prof. dr. Peter Kuzmič.
      Uime odsutnog đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, mons. Hranić na početku mise iskazao je sućut obitelji pokojnika, bratu Josipu i sestri Mariji te njihovoj djeci, nećacima, nećakinjama i rodbini, kao i članovima Prvostolnog kaptola, župljanima župe Svih svetih u Đakovu te akademskoj zajednici Katoličkog fakulteta u Đakovu. Prenio je i izraze sućuti vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića.
      "Opraštamo se od našeg dragog svećenika Antuna slaveći euharistiju, molitvu hvale te želimo zahvaliti Gospodinu za njegov svećenički život i svećeničko služenje našoj nadbiskupiji. No, euharistija je prije svega spomen slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život i mi vjerujemo da je Gospodin pozvao našega brata svećenika da u Trojstvenom zajedništvu, suobličen u potpunosti Njemu, slavi uskrsno slavlje. U takvom raspoloženju, danas se opraštamo i molimo Gospodina - ako je kakva sjena grijeha ostala na našem pokojniku, da mu on to dobrostivo oprosti", rekao je biskup i okupljene potaknuo da istodobno mole Gospodina da smekša njihova srca, pa da svoj život nastave živjeti mudro i razborito, svjesni koji je pravi cilj i smisao života.
      U homiliji mons. Hranić istaknuo je iznenadnost smrti preč. Čečatke, govoreći: "Bio je uvijek vedar, vitalan, u pokretu, nije ozbiljnije bolovao, obavljao je svoje redovite obveze. Činio nam se uvijek svima puno mlađim nego što je uistinu bio. Nedavno je bio zamoljen i svoj je kalendar dodatno popunio s više krizmenih slavlja. U četvrtak si je kupio nove cipele, a u petak su nas i Gospodin i on zaskočili i iznenadili. Od njega se opraštamo danas, na svetkovinu sv. Josipa, kojega već stoljećima nazivamo zaštitnikom dobre smrti, smirenog i predanog prijelaza u ruke Očeve. Iako je naš brat otišao iznenada, mi znamo da je on živio smireno u Očevim rukama i da je usnuo kršćanski i svećenički potpuno predan u uzvratnoj ljubavi prema onome koji nas sve prvi ljubi."
      Mons. Hranić prisutne je podsjetio na život preč. Čečatke te je istaknuo da je od malih nogu živio u vjeri i u skladu s njom. Vjera ga je i dovela u sjemenište, na svećeničko ređenje, te je trajno oblikovala njegov svećenički život, profesorsko i pastoralno djelovanje. "Smisao svojega života preč. Čečatka pronalazio je, prepuštajući se ponizno poput sv. Josipa, Božjem glasu i pozivu koji mu je dolazio u zajednici Crkve, a cilj i puninu svoga hoda otkrivao je u tijesnoj povezanosti s Isusom Kristom, u zajedništvu i suobličenju njemu te po sjedinjenju s njim u zajedništvu Trojstvenog života", naglasio je biskup.
      Teološko i pastoralno zalaganje dr. Čečatke bilo je usmjereno k ekumenskoj teologiji i nastojanjima oko ekumenskog gibanja, stoga je mons. Hranić rekao: "Ne samo da je bio profesor ekumenske teologije, nego je kao čovjek bio osoba dijaloga, ekumenske otvorenosti, otkrivanja i vrednovanja bogatstva u drugim tradicijama i crkvenim zajednicama, čovjek tolerantnih stavova i iskrenog poštovanja prema svakom čovjeku. Inače je u svemu bio pomirljiv i blag. Iako je imao svoje stavove i uvjerenja bio je nesklon kategoričkim tvrdnjama i zauzimanju tvrdih stavova te se u različitim okolnostima zalagao za poniznu blagost. Ekumenska otvorenost i zauzetost te duhovnost Djela Marijina bila mu je osobito bliska i draga."
Ističući kako se kroz život preč. Čečatke pokazalo da posjeduje više karakteristika koje su resile sv. Josipa, samozatajnost, diskretnost i skromnost, biskup je zaključio: "U povjerenim zadaćama, svećenik Antun u svemu je bio postojan i vjeran, u potpunosti, čitavim svojim bićem i srcem, sav u službi Isusa Krista i njegove Crkve. Možemo kazati, sve do posljednjega daha. Molimo Gospodina, koji ga je na naše iznenađenje nenadano pozvao, da mu sada progovori i da ga pozove – 'Dođi slugo dobri i vjerni. Uđi u radost svoga Gospodara'. Neka ga posadi za svoj nebeski stol u svome Nebeskom Kraljevstvu."
      Nakon popričesne molitve mise zadušnice uslijedili su oproštajni govori, molitveni oproštaj u đakovačkoj prvostolnici te ukopni obredi na Gradskom groblju. U đakovačkoj prvostolnici uime Djela Marijina oproštajni govor izrekao je Nikola Hribar iz Križevaca, uime župljana župe Svih svetih Mario Kovač, uime zajednice Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. Vladimir Dugalić, a na Gradskom groblju od pokojnika se oprostio i sadašnji župnik đakovačke župe Svih svetih preč. Tomislav Ćorluka.

      Dr. Antun Čečatka rodio se 29. siječnja 1944. godine u Bodovaljcima kod Nove Gradiške, od oca Milana i majke Kate r. Vinter. Ondje je pohađao i osnovnu školu, koju je ipak dovršio u Slavonskom Brodu, kamo je čitava obitelj preselila 1957. godine. Po završetku osnovne škole, 1958. godine odlučio je poći u Dječačko sjemenište te se prijavio biskupu u Đakovo. Prva dva razreda gimnazije završio je u Sjemeništu na Šalati, a završna dva razreda na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Odmah poslije mature 1962. započeo je teološki studij u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Ubrzo je bio pozvan te je u Kičevu odslužio dvije godine vojnog roka. Po povratku je nastavio teološki studij i na Petrovo 1968. godine ga je u katedrali u Đakovu biskup Stjepan Bauerlein, i prije nego što je završio teološki studij, zaredio za svećenika. Po završetku studija, u veljači 1969. imenovan je župnim vikarom u župi sv. Mihaela, arkanđela, u Tvrđi u Osijeku. Ondje je ostao dvije i po godine.
      Ujesen 1971. godine bio je poslan na specijalizaciju iz ekumenske teologije u Rim. Nakon što je stekao akademski stupanj magistra znanosti morao je 1975., zbog potreba Visoke bogoslovne škole u Đakovu, prekinuti studij, a onda ga ponovno nastaviti. Godine 1978. vraća se iz Rima i od tada je kroz gotovo 30 godina, do 2009. bio profesor ekumenske teologije na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Usporedo je od 1979. do 1985. (kroz 6 godina) bio i župnik u Viškovcima, a potom kroz 17 godina, do 2002. bio je župnik katedralne župe Svih svetih u Đakovu. Istodobno je 18 godina (1984.-2002.) bio i dekan Đakovačkog dekanata. Kad je Teologiji u Đakovu, zbog njezina prerastanja u Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu bilo potrebno, potrudio se te je uz župničku, dekansku i profesorsku službu dovršio i na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu godine 2000. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Viđenje Crkve J. J. Strossmayera (1815.-1905.). Perspektive jedinstva sa slavenskim pravoslavnim crkvama", objavio je i postigao akademski stupanj doktora znanosti.
      Nadbiskup Marin Srakić imenovao ga je godine 2006. kanonikom Prvo/Stolnog kaptola u Đakovu. Kroz čitav svoj svećenički život bio je i promicatelj ekumenskog pokreta te je animirao ili je barem sudjelovao u svim ekumenskim inicijativama na području Nadbiskupije i u mnogima izvan nje. Bio je član Vijeća HBK za ekumenski dijalog. Od 2006. godine do smrti je bio i voditelj Nadbiskupijskog ureda za promicanje ekumenizma te predsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije. Od 2007. je redovito svake godine sve do sada bio i izvanredni krizmatelj. Kroz više godina bio je misnik u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici, a od ljeta 2010. godine do smrti obavljao je službu duhovnika i misnika u Samostanu milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.

IKA

VATIKAN (IKA/TU) – Papa Franjo u svom prvom obraćanju nakon izbora za poglavara Crkve zahvalio je mnoštvu okupljenom na Trgu Sv. Petra na dočeku i pozvao vjernike da ga prate svojim molitvama. 

      VATIKAN (IKA/TU) – Papa Franjo u svom prvom obraćanju nakon izbora za poglavara Crkve zahvalio je mnoštvu okupljenom na Trgu Sv. Petra na dočeku i pozvao vjernike da ga prate svojim molitvama. Pojavljivanje novog poglavara Katoličke Crkve na loži bazilike Sv. Petra okupljeno mnoštvo pozdravilo je burnim pljeskom i usklicima: "Živio Papa!", "Franjo, Franjo".
      "Braćo i sestre, dobra večer. Znate da je dužnost konklave bila odabrati rimskog biskupa. Izgleda da su se kardinali odlučili uzeti ga gotovo s kraja svijeta", našalio se novi Papa na račun svog argentinskog porijekla. "Hvala vam na dočeku, hvala cijeloj rimskoj zajednici i prije svega htio bih izmoliti molitvu za našeg biskupa u miru Benedikta XVI. da ga Gospodin blagoslovi i da ga Majka Božja čuva", rekao je Papa a zatim je zajedno s vjernicima izmolio Očenaš i Zdravomariju. "Sada započinjemo taj put, put bratstva, ljubavi i međusobnog povjerenja. Molimo uvijek jedni za druge, za čitav svijet da zavlada veliko bratstvo. Želim da ovaj put Crkve koji danas započinjemo bude plodonosan za evangelizaciju ovog prekrasnog grada".
      Prije blagoslova Sveti je Otac zamolio vjernike za jednu uslugu: "Prije nego što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene. Pomolite se za mene u tišini". Sveti je Otac zatim podijelio svečani blagoslov "Urbi et orbi". Nakon blagoslova Papa se još jednom obratio okupljenima: "Hvala vam na dočeku, molite za mene i vidimo se uskoro. Sutra ću se pomoliti Bogorodici da čuva cijeli Rim i za uspješan početak. Laku noć i želim vam ugodan odmor", rekao je na kraju svoga prvog obraćanja papa Franjo I.

      "Annuntio vobis gaudium magnum; habemus Papam: Eminentissimum ac Reverendissimum Dominum, Dominum Georgium Marium Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio qui sibi nomen imposuit Francisci" ("Javljam vam radosnu vijest: Imamo Papu! To je uzoriti i prečasni gospodin Jorge Mario Bergoglio, kardinal Svete Rimske Crkve koji je uzeo ime Franjo"). Tim je riječima kardinal Jean-Louis Pierre Tauran objavio s lože bazilike sv. Petra ime novog Petrova nasljednika. Prije svečane objave s lože bazilike sv. Petra u Sikstinskoj kapeli je upriličena kratka ceremonija. Nakon što su rezultati glasovanja pokazali da ima dovoljan broj glasova, kardinalu Bergogliu obratio se kardinal Re pitanjem: „Prihvaćaš li svoj kanonski izbor za Rimskog prvosvećenika?" a nakon potvrdnog odgovora postavio mu je drugo pitanje: „Koje ime želiš uzeti?". Nakon te kratke ceremonije u Sikstinskoj kapeli spaljeni su glasački listići i bijelim dimom je dan znak da je novi Papa izabran. Bijeli se dim pojavio u 19.06 sati. Novoizabrani Petrov nasljednik zatim je ušao u tzv. Sobu suza ("Stanza delle lacrime"), koja je tako prozvana zbog emocija koje novoizabrane Petrove nasljednike obuzmu nakon izbora. U toj sobi novi je Papa obukao papinsku odjeću a zatim se vratio u Sikstinsku kapelu gdje se održala još jedna kratka svečanost s molitvom, čitanjem ulomka iz Evanđelja i završnom molitvom. Zatim je uslijedio svečani čin počasti i poslušnosti kardinalâ novom papi. Prije samog izlaska na ložu bazilike novi se papa nakratko zaustavo u Pavlovoj kapeli gdje se kratko pomolio pred Presvetim.
      Na vijest da je novi papa izabran na Trg Sv. Petra slilo se mnoštvo vjernika iz čitavog Rima, prema nekim procjenama pred bazilikom se okupilo više od 200.000 ljudi.

IKA

VATIKAN (IKA/TU) - Novi papa uzeo je ime Franjo. Kardinal Jorge Mario Bergoglio je redovnik isusovac, nadbiskup Buenos Airesa, Argentina.

      VATIKAN (IKA/TU) – Novi je Papa Jorge Mario Bergoglio. Prvi kardinal iz reda đakona Jean-Louis Tauran oko 20.15 sati pojavio se na svečanoj urešenoj loži vatikanske bazilike i nakon tradicionalne objave na latinskom: "Habemus Papam!" (Imamo Papu!) obznanio da su kardinali elektori danas na konklavama izabrali za papu argentinskog kardinala Bergoglia koji je izabrao ime Franjo.
      Isusovac Jorge Mario Bergoglio (76), nadbiskup je Buenos Airesa, Argentina. Doktorirao je u Njemačkoj. Ima sveučilišnog iskustva (rektor filozofsko-teološkog fakulteta u San Miguelu). Biskupom postaje 1992., a 1997. imenovan je koadjutorom nadbiskupom Buenos Airesa. Bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije od 2005. do 2011. Imenovan kardinalom 2001. godine. Član je Kongregacije za bogoslužje i sakramente, Kongregacije za kler, Kongregacije za institute posvećenog života i družbe apostolskog života, Papinskog vijeća za obitelj i Papinske komisije za Latinsku Ameriku.

IKA

VATIKAN - Novoizabrani Papa zvat će se samo Franjo, bez dodatka "prvi", sve dok neki njegov budući nasljednik ne uzme isto ime, objavljeno je u Vatikanu.

      VATIKAN - Novoizabrani Papa zvat će se samo Franjo, bez dodatka "prvi", sve dok neki njegov budući nasljednik ne uzme isto ime, objavljeno je u Vatikanu. Vatikanski glasnogovornik Federico Lombardi u srijedu je navečer objavio da će se novi papa zvati samo Franjo, i tako riješio nedoumice koje su se pojavile u pojedinim medijima. "Postat će Franjo I. kad dobijemo Franju II.", rekao je Lombardi.
      Osim što je prvi Franjo u povijesti, novi je Papa i prvi isusovac na tom položaju i prvi Južnoamerikanac, te prvi neeuropljanin od Grgura III. iz osmog stoljeća koji je bio rođen u Siriji.

IKA

VATIKAN (IKA/TU) - Novi, 266. papa, isusovac je, Argentinac, Jorge Mario Bergoglio, sedamdesetšestogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa.

      VATIKAN (IKA/TU) - Novi, 266. papa, isusovac je, Argentinac, Jorge Mario Bergoglio, sedamdesetšestogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa. Novi papa izabrao je ime Franjo. To je prvi puta u povijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo to ime, a i prvi puta da je jedan isusovac izabran za papu, te da papa dolazi iz Latinske Amerike.
      Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.
      Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju "Immacolata" u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju "Salvatore" u Buenos Airesu.
      Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.
      Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. - 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete.
      Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. - 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.
      Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.
      U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij "Salvatore" odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.
      Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović.
      Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.
      Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak "kardinal siromašnih".
      Govori španjolski, talijanski, a služi se i njemačkim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima.
      Napisao je knjige: "Meditationes para religiosos" (Razmatranja za redovnike) 1982., "Reflexiones sobre la vida apostolica" (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i "Reflexiones de esperanza" (Razmišljanja o nadi) 1992.
      Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta.
      Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator.
      Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.
      Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.

IKA