ZEMUN (TU) -U okviru projekta ‘’Razvoj Caritasa – smanjenje siromaštva’’ održana je edukacija za svećenike i đakone na temu ‘’Razvoj župnih Caritasa’’. Edukacija je održana u župi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu 26. Travnja 2018. godine Predavači su bili gospođa. Suzana Borko, zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa i gospodin Robert Futač, voditelj Službe za župne Caritase u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U edukaciji su sudjelovali svećenici i đakoni iz svih Nad/biskupija u Srbiji. Susret je započeo molitvom, a zatimsu se nazočnima obratili director Caritasa Srbije, vlč. Ivica Damjanović i predsjednik Caritasa Srbije, mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup metropolit. U svojem obraćanju nadbiskup Hočevar je naglasio da u okviru razvoja jednog župnog Caritasa, potrebno je skrenuti pažnju I naduhovni razvoj i približiti se svakom čovjeku, a isto tako da u aktivnostima, koje imaju za cilj smanjenje siromaštva, posebno treba raditi na smanjenju moralnog i duhovnog siromaštva, koje je danas jednako prisutno kao i materijalno siromaštvo.

Nakon uvodnog dijela, program je započela gospođa Borko, koja je održala predavanje na temu ‘‘Uloga, zadatak i važnost župnog Caritasa za mjesnu Crkvu‘‘. Ovo predavanje imalo je za cilj da se svećenici i đakoni bolje upoznaju s načinom i radom jednog župnog Caritasa, ističući da župa uvjek mora imati otvorena vrata za sve i spremnost da primi svakog čovjeka, a da djelovanje u Caritasu uvjek mora biti plod zajedničkog rada svećenika i laika. Naglašeno je i da u svom karitativnom radu svećenici trebaju imati odraz onoga što čine, što su učinili i što mogu učiniti, kako bi postigli što bolje rezultate u svom radu.

“Caritas je svjedočenje djelotvorne ljubavi, a svećenici su najvažniji za podsticanje karitativnih aktivnosti na razini župe”, istakao je gospodin Futač, koji je prezentirao rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, s primjerima dobre prakse, koji su imali za cilj podsticanje ideja kod svećenika za organiziranje karitativnih  aktivnosti u svojim župama.

Na kraju susreta svećenici i đakoni su podijeljeni u manje grupe za rad u okviru radionice, koja je imala za cilj razmjenu iskustava i razgovor o tome koje sposobnosti treba imati osoba, koja vodi jedan župni Caritas, kako odrediti prioritete u radu, koje su ciljne grupe ljudi u potrebi na području svake župe i koje su njihove potrebe. Na kraju su svi izvršili procjenu razvijenosti župnih Caritasa u svojim župama i zaključili da je za rad Caritasa u mnogim župama potrebno još edukacija i svećenika i volontera, kako bi svi napredovali u zajedničkom radu.

Kristina Šnajder Deak