NOVI BANOVCI (TU) - Proslava Uskrsa pripravljana je u župi Novi Banovci kroz korizmeno vrijeme, a na poseban način u Velikom tjednu Svetim trodnevljem na Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu misom Bdijenja. Vjernici su se u ove dane okupljali u velikom broju i time pratili Isusa do njegova Uskrsnuća.

      NOVI BANOVCI (TU) - Na veliki četvrtak započela je misa večere Gospodnje. Vjernici okupljeni u velikom broju zajedno sa svojim župnikom vlč. Dušanom Milekićem na toj misi napose su promišljali o posebnosti te večeri, o Isusovim riječima u velikosvećeničkoj molitvi, o vrijednosti svetoga reda za Crkvu i Božji narod i o potrebi i vrijednosti molitve te o zajedništvu tog istog naroda sa svojim svećenicima. U njima narod treba vidjeti Isusovu prisutnost ali i ljudskost koja zna biti slaba i grješna a opet se bori ostati na pravome putu. Posebnost toga dana pružio je obred pranja nogu koji je prvi put upriličen u toj župi. Ostavljajući duboki dojam među vjernicima. Misa je završila prijenosom Presvetog sakramenta na pokrajni oltar. 

      Obredi Velikoga petka sabrali su vjernike u crkvi u vrijeme Isusove smrti. Tišina i prostiranje svećenika pred oltarom označio je njihov početak. Zatim su slijedila čitanja i navještaj muke Gospodinove koja je i ove godine organizirana zajedno s mladima i čitana po ulogama. Potom je upućena molitva vjernika, a nakon nje otkrivanje svetoga križa i njegovo čašćenje kako već priliči toga dana. Treći dio obreda Velikoga petka jest sveta pričest kojoj su pistupili prisutni vjernici. Nakon pričesti vjerni puk ostao je neko vrijeme u tišini a zatim nakon otpusne molitve razišli se u tišini, razmatrajući događaje toga dana.

      Večernji sat i mnoštvo simbolike u noći Velike subote stvara posebnost i veličinu toga dana. Okupljeni u velikom broju župljani su najprije popratili blagoslov ognja, označivanje uskrsne svijeće i njezino paljenje. Uslijedio je hvalospjev svijeći, potom služba čitanja koju su čitali mladi i to starozavjetna čitanja i psalme a župnik molitve, da bi nakon toga veličinu noći označio pjesan Slava Bogu na visini popraćen zvonima crkve kao znak Kristova uskrsnuća. Nakon toga pročitana je poslanica, zapjevana Aleluja i naviješteno Evanđelje.

      Župnik je u svojoj homiliji istakao, ako je ovaj događaj tlapnja kako su apostoli mislili kad su čuli žene, ako je Krist i dalje mrtav, kako to da na zaziv njegova Imena mi budemo uslišani, okrijepljeni duhom i tijelom. Snagom Uskrsnuća smo toliko puta osnaženi, utješeni i od grijeha oslobođeni što ne dolazi od mrtvog čovjeka. On je uskrsnuo, živ, naš grijeh je otkupio i pozvao na život. Jer Božje djelo i njegova slika ne mogu biti stvoreni za propadljivost.

      Misa je nastavljena svojim tokom, a po završetku blagoslovljeno je uskrsno jelo kako je običaj u toj župi. Potom je župnik uputio čestitku povodom radosnog događaja Uskrsnuća svim vjernicima, a misu je završio svečanim blagoslovom.

      Radost i proslava Isusova uskrsnuća nastavljena je svečanom misom na sam dan Vazma u dopodnevnim satima. Uz sliku pune crkve ta je proslava bila još lijepša. Župnik je u svojoj propovijedi naglasio da vjerujemo u Kristovo uskrsnuće, ali kao ograničenim bićima treba nam neki opipljivi znak njegove prisutnosti. Živu sliku ostavio nam je u lomljenju kruha, svetoj euharistiji. Tako ga možemo naći u svakom trenutku svojega života.

      Na kraju mise velečasni je zahvalio svima na pomoći, svakom angažmanu i daru kako bi ovi dani prošli što lijepše. Sve je pozvao u župnu dvoranu na čast i druženje, a napose najmlađe na nadmetanje u kuckanju jaja koje je priređeno. Poslije odmjerenih snaga odlučeni su pobjednici i podijeljene nagrade. Druženje se nastavilo uz razgovor i čast.

                                                                                     Dušan Milekić

ZEMUN (TU) - Veliki tjedan, koji je u kršćanskom svijetu vrijeme kada se prisjećamo Isusove muke i uskrsnuća, u Zemunu je i ove godine obilježen na veoma svečani način.

      ZEMUN (TU) - Veliki tjedan, koji je u kršćanskom svijetu vrijeme kada se prisjećamo Isusove muke i uskrsnuća, u Zemunu je i ove godine obilježen na veoma svečani način. 

      Na Veliki četvrtak, dan kada je ustanovljena Presveta euharistija na Posljednjoj večeri, prečasni Jozo Duspara je simbolično oprao noge dvanaestorici uglednih župljana župe “Uznesenja Blažene Djevice Marije”. To je učinio da bi se svi skupa podsjetili poruke koju je Isus poslao učenicima i svima nama kada je oprao noge apostolima. A to je svakako poruka da ljubimo jedni druge i da je On došao na svijet da služi, a ne da bude služen.

      Veliki petak je dan kada obredima koji podrazumijevaju čitanje muke i ljubljenje križa u crkvama širom svijeta, vjernici iskazuju poštovanje prema Isusovim mukama koje je On podnio radi spasenja svijeta. To su učinili i župljani Zemuna na dostojanstven i svečani način. Mnogi župljani su se u skrušenoj molitvi dugo zadržavali  kraj Isusovog groba koji je s puno ljubavi osmislila i uredila sestra Ozana.

      Velika subota, dan koji simbolizira nadu u izlazak iz mraka grijeha u svjetlost koju nam nudi Sin Božiji i Sin čovječji, ove godine je u ovoj župi obilježena na još svečaniji način nego obično. Naime, pred kraj svetog euharistijskog slavlja, jedna odrasla osoba primila je sakrament krštenja. Prečasni Duspara pozvao je sve prisutne župljane u prepunoj crkvi da novokrštenicu nagrade jednim aplauzom, što su oni i učinili i da je prate molitvom. Ovo krštenje, pored samog početka svetog euharistijskog slavlja kada su svi župljani upalili svoje svijeće kao simbol Kristovog svetla, svakako je doprinijelo svečanom ugođaju Velike subote.

      Na sam dan Uskrsa, župnik je u svojoj homiliji istakao da su svi kršćani u današnje vrijeme pozvani da svjedoče veličinu i značaj Uskrsnuća našeg Gospodina  jer je ono simbol nepropadljivosti i vječnosti Kraljevstva Božijeg koje nam je dato po Duhu Svetom. Mnogi moćnici, nastavlja prečasni, zaboravljeni su kao što bi sjećanje na Isusa bilo ispunjeno samo tužnim uspomenama na njegovu muku da nije bilo najveće tajne Uskrsnuća.

      Tijekom cijelog Velikog tjedna sve obrede i svete mise svojim glasovima uveličali su članovi zbora “Svete Cecilije” na čemu im je prečasni, kao i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ova župa na tako veličanstven način proslavi najveći kršćanski blagdan Uskrs, od srca zahvalio. Poruka koja je, moglo bi se reći, bila vodilja kroz cijeli Veliki tjedan i Uskrs u Zemunu bila je “Zašto tražite živoga među mrtvima?” a nju je svojim župljanima prečasni Duspara prenio kao poziv da slave pobjedu života nad smrću.

                                                                                   Danijela Lukinović

Danijela Lukinović

SRIJEMSKA BISKUPIJA (TU) - Srijemski biskup mons. Đuro Gašparović uputio je uskrsnu pastirsku poruku svećenicima, redovnicima, časnim sestrama redovnicama i ostalim Kristovim vjernicima laicima u Srijemskoj biskupiji. 

SRIJEMSKA BISKUPIJA (TU) - Uskrsna pastirska poruka 2013. godine „...ne budi nevjeran nego vjeran.“ (Iv 20,27).

      Draga braćo svećenici, časne sestre i svi vjernici!

      U ovoj Godini vjere slavimo Uskrs, veliku svetkovinu kršćanskoga svijeta i potvrđujemo vjeru u Uskrsloga. S pravom govori Apostol: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.“ (1 Kor 15,14). Malo zastanimo u trci života i promotrimo s prvim svjedocima naše vjere ono što anđeo, Božji glasnik, govori ženama: „Što tražite Živoga među mrtvima?“ (Lk 24,5) i zatim ih utvrđuje u vjeri i tumači neviđeni događaj i donekle otklanja početnu zbunjenost: „Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.“ (Mk 16,6).

      Pred tim Isusom kleči Marija Magdalena. Evanđelja govore kako ga nije prepoznala misleći da je vrtlar. Naša ljudska narav programirana je tako, da ne može po sebi shvaćati Božja djela. Zato Marija iznosi svoju pretpostavku kojom želi „objasniti“ prazan grob. Najprije govori apostolima: „Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.“ (Iv 20,2), a poslije ponavlja isto i pred anđelima koji su sjedili u grobu (usp. Iv 20,13). Tako Marija Magdalena i samom Gospodinu govori ono što joj se čini da je vidjela: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.“ (Iv 20,15). Tek kada začuje Isusov glas i iz njegovih usta čuje svoje ime, usklikne: „Rabbuni!“ – što znači „Učitelju!“. Osjetila se prepoznata, do u dno duše prozreta božanskim sveznanjem, kao što molitelj u Psalmu govori: „Gospode, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi“ (Ps 139,1-3).

      Slična iskustva prošli su i apostoli. Uzmimo samo Tomu. Volio je Gospodina i pored opasnosti pozvao braću da idu s Isusom u Jeruzalem: „Hajdemo i mi da umremo s njime!“ (Iv 11,16). No, nakon Isusove smrti nije mogao vjerovati u njegovo uskrsnuće, dok ga Gospodin nije pozvao da mu pogleda ruke, prinese ruku i stavi je u bok i „...ne budi nevjeran nego vjeran.“ (Iv 20,27). Tek tada prepoznaje Toma da cijelo vrijeme nije imao posla s nekim učiteljem i gospodinom, rabijem ili magom, nego da je cijelo vrijeme hodio s pravim i istinskim Bogom. U pojavi zemaljskog Isusa prepoznaje Božjeg pomazanika, to jest Krista, dapače samoga Boga pred kojim ispovijeda svoju vjeru.

      Sada, poslije uskrsnuća, apostoli shvaćaju što su čuli i vidjeli dok su hodili s Isusom: „Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!“ (Mk 7,37). Apostoli su dakle poslije uskrsnuća shvatili da je u riječima i djelima Isusovim na djelu bila Božja snaga i Božja mudrost, ona ista što se pokazivala „u početku“. I stoga se u Isusovom djelovanju obnavlja sve stvorenje. On je „prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.“ (Dj 10,38). Apostoli su shvatili da je Isusov nauk i trpljenje jedna cjelina, jedna borba protiv sila zla i nevjere. Muka Isusova jest „vlast tmina“ (Lk 22,53), a Uskrsnuće je dakle pobjeda dobra. Učiti se dobru, za Apostola naroda znači „učiti Krista“ i po njegovu primjeru obnoviti se za „novoga čovjeka“. U sliku tog „novog čovjeka“, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine, ulazi i sređen osobni i obiteljski život i društvena pravednost (usp. Ef 4,20–23).

      U ovoj godini, koju slavimo kao Godinu vjere, moramo sve bolje upoznavati Krista i vjerovati njemu. Učimo dakle, pameću i životom svojim, učimo nasljedujući Krista u njegovoj borbi protiv sila tame i nevjere, učimo i sve više upoznajmo Krista „dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.“ (Ef 4,13). Pružajmo pomoć, zaštitu i dobrotvornost jedni drugima. Budimo svjetlo vjere ondje gdje je tama nevjere ili malovjernosti u čovjeku, gdje je duhovna i tjelesna nevolja, mržnja i svađa, bolest i trpljenje, materijalna kriza i siromaštvo, a sve u slavu Uskrsloga Krista.

      Svima Vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, koji nastojite izgrađivati svijet prema vrednotama Kristova uskrsnuća, koji se trudite donijeti uskrsnu blagovijest svim ljudima dobre volje, od srca čestitam i želim sretan Uskrs. Neka Vas Uskrsli obdari mirom, boljim životnim uvjetima te duhovnim i tjelesnim zdravljem!

      Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs.

Srijemska biskupija, o Uskrsu 2013.

                                                                 + Đuro Gašparović, biskup

Tomislav Mađarević

 SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) - Slavlje vazmenog bdjenja je predvodio župni vikar iz Petrovaradina vlč. Željko Štimac, a započelo je službom svjetla kada je blagoslovljen novi oganj s kojega je upaljena uskrsna svijeća, znak uskrslog Krista, Svjetla svijeta, te svijeće vjernika. Sjaj upaljenih svijeća, znakovito je označio Kristovo uskrsnuće. Nakon blagoslova krsne vode, okupljeno vjerničko mnoštvo obnovilo je svoja krsna obećanja.

      SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) - Uskrsno bdjenje je u središtu kršćanske vjere. U toj noći prisutno je iščekivanje Kristova uskrsnuća u bdjenju Crkve koja čeka objavu svjetla Gospodnjega. Taj plamen koji zahvaća svu stvarnost, obasjava tamu noći svjetlom uskrsne vjere, vjere koja svjedoči da je život spašen i da je Krist, uskrsli Gospodin, Spasitelj svijeta.

      Vazmenim bdjenjem, koje je započelo na Veliku subotu 30. ožujka 2013. godine, župljani Presvetog Trojstva, župe Srijemske biskupije u Srijemskim Karlovcima, završili su Sveto trodnevlje slavljenjem Kristova uskrsnuća.

      Slavlje vazmenog bdjenja je predvodio župni vikar iz Petrovaradina vlč. Željko Štimac, a započelo je službom svjetla kada je blagoslovljen novi oganj s kojega je upaljena uskrsna svijeća, znak uskrslog Krista, Svjetla svijeta, te svijeće vjernika.

      Sjaj upaljenih svijeća, znakovito je označio Kristovo uskrsnuće. Nakon blagoslova krsne vode, okupljeno vjerničko mnoštvo obnovilo je svoja krsna obećanja.

      Slušajući riječ Kristovu već dvije tisuća godina koja govori čovjekovom srcu, koja govori našim životima, župni vikar je rekao: “Ne treba da se bojimo Krista, nebojmo se doći svjetlu Kristovom, jer Bog nam daje svjetlo i život. On nam daje radost. Zato ne treba da hodimo u tami. Ovo je ona noć kada je Bog Otac svoga Sina uskrisio od mrtvih i dao svjedočansto da ćemo i mi jednom kada nas polože u grob zajedno s Kristom uskrsnuti.

      Do malo, Isusovo tijelo je ležalo u grobu, svi smo to pratili i znamo što se dogodilo, znamo da smo Krista predali, da smo svojim grijesima povredili Boga. Ali Bog je oprostio, zato naša srca trebaju biti radosna i ispunjena ljubavlju, mirom i slogom. Ovo je noć kada nema u našim srcima ni mržnje, ni svađe, ovo je ona noć kada Bog oprašta, kada jedni drugima opraštamo i za druge molimo. Nemojmo dozvoliti da Isusovo uskrsnuće bude uzalud, budimo uz Boga i budimo jedni uz druge”, poručio je župni vikar Štimac.

      Euharistijskom službom završeno je Vazmeno bdjenje, a na poziv predvoditelja slavlja pričesti su pristupili svi nazočni vjernici koji su se u velikom broju ispovjedili u uskrsnoj ispovjedi upriličenoj u župi.

      U župi Srijemski Karlovci je tradicija da se organiziraju "Čuvari Isusova groba", obučeni u posebna odijela, koji su se smjenjivali ispred Isusova groba čuvajući ga od Velikog petka kad je Isus položen u grob pa sve do slavlja Vazmenog bdjenja.

                                                                            Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa predvodio je 31. ožujka srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, a suslavio je prelat mons. Eduard Španović uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa, 31. ožujka, predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici.

      Na početku misnoga slavlja biskup je pozdravio suslavitelja prelata mons. Eduarda Španovića, župnika, dekana i generalnog vikara, časne sestre redovnice, asistenciju i ministrante koji redovito i radosno sudjeluju u slavljima kroz godinu, članove pjevačkog zbora i brojne vjernike laike, posebno djecu i mlade.

      Biskup je u homiliji istaknuo da je Krist došao za sve ljude, da sve ljude spasi. Ovo je najveći i najslavniji događaj u povijesti Crkve, događaj Isusova Uskrsnuća. To je najveća proslava Kristova, najsjajniji i neoborivi dokaz njegova božanstva, ujedno i najsigurniji temelj naše vjere. „Vjera u Uskrsnuće, nastavio je biskup, je vjera apostola, to je vjera prvih kršćana, to je vjera kršćana kroz dvadeset stoljeća. Ta je vjera ušla u dvadeset i prvo stoljeće. Prvi koji su osjetili veliku važnost Isusova Uskrsnuća u svome životu bili su Isusovi učenici. Bojali su se da ih oči ne varaju, ali im je uskrsli Isus dao mnogo dokaza po kojima su vidjeli da je živ i stvaran, da je ponovo među njima. S njim su razgovarali, doticali ožiljke njegovih rana i jeli s njime. Tako su se i razumom i očima i ušima i opipom uvjerili u nepobitnu istinu Isusova uskrsnuća.

      Po ovom čudu je kršćanstvo postalo i ostalo živa stvarnost do danas. Kršćanstvo se rodilo na istini uskrsnuća. I mi vjernici smo se čudesno preporodili. I za nas je ovo velika istina: Isus je uskrsnuo, živ među nama i s nama. Za ovu istinu apostoli i učenici Isusovi podnesoše tamnice i mučenje. Za ovu istinu dadoše oni i svoje živote, potvrdio je Gašparović.

      Zatim je pozvao vjernike: „A mi vjerni puk sudjelujmo u radosti Uskrsloga. Pridružimo se ženama koje su u rano jutro pošle na grob, da bismo kao one, neprestano u našem životu susretali Isusa živog. Pridružimo se apostolima Petru i Ivanu i učvrstimo vjeru da je Isus i danas živ među nama. Pridružimo se i drugim apostolima da bismo susretali Isusa Uskrsloga, čuli njegov glas i njegovu Radosnu vijest, da bismo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih, da bismo dobili njegov mir i čuli poruku koju je primio Toma apostol 'blaženi koji ne vidješe a vjeruju'. Pridružimo se dvojici učenika koji su išli u Emaus jer će se na životnom putu Krist i nama pridružiti. Pridružimo se i mi apostolima i učenicima jer s njima idu stotine, tisuće i milijuni ljudi koji vjeruju da je Isus živ, da je uskrsnuo, i koji žele biti Kristovi, koji su spašeni po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću“, zaključio je biskup.

      Zamolio je biskup Uskrsloga da obdari svojim svjetlom i mirom sve nazočne vjernike, njihove obitelji, grad Srijemsku Mitrovicu, Srijemsku biskupiju i sve druge ljude u svijetu.

      Na kraju svete mise mons. Španović je kao župnik sve pozdravio, zahvalio vjernicima na sudjelovanju u slavljima proteklih dana, na pristupanju u velikom broju sakramentu ispovjedi i pričesti u korizmenom vremenu, Velikom tjednu i Uskrsu i svim nazočnima, njihovim obiteljima i bolesnicima čestitao Uskrs. Biskup je zatim blagoslovio sve sudionike slavlja.

      Slavlje je bilo popraćeno pjevanjem katedralno-župnoga zbora „Sveta Cecilija”, predvođena voditeljicom sestrom Cecilijom Tomkić.

                                                                              Mario Paradžik

Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U noći iščekivanja Kristova uskrsnuća, u bdjenju Crkve koja čeka objavu svjetla Gospodnjega na Veliku subotu 30. ožujka 2013. godine, navečer u 19,00 sati, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, slavio je u katedrali u Srijemskoj Mitrovici misu Vazmenog bdjenja.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U noći iščekivanja Kristova uskrsnuća, u bdjenju Crkve koja čeka objavu svjetla Gospodnjega na Veliku subotu 30. ožujka 2013. godine, navečer u 19,00 sati, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, slavio je u katedrali u Srijemskoj Mitrovici misu Vazmenog bdjenja zajedno s prelatom mons. Eduardom Španovićem, srijemskomitrovačkim župnikom, dekanom i generalnim vikarom i vlč. Vladislavom Varga, grkokatoličkim župnikom u Srijemskoj Mitrovici, uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

      Vazmeno bdjenje započelo je liturgijom svjetla kada je u dvorištu uz katedralu blagoslovljen novi oganj te označena i upaljena uskrsna svijeća znak Uskrslog Krista. Svjetlo uskrsne svijeće zasvjetlilo je u katedrali paljenjem svijeća u rukama vjernika.

      Po Službi riječi pred vjernicima su se izmijenili događaji tamo od stvaranja svijeta, od časa kada se pojavila iskra božanskog života i ovozemnog života u ovom svemiru, preko izlaska naroda iz egipatskog ropstva pa sve do ovoga časa.

      Himan Slava Bogu na visini označio je Kristovo uskrsnuće. Zatvoren je Isusov grob koji su od Velikog petka do tog trenutka čuvali muškarci u hrvatskim narodnim nošnjama nazvani „čuvari Božjega groba“, što je dugogodišnja tradicija u Srijemskoj Mitrovici, a vjernici se tijekom dana poklonili Isusu.

      U homiliji biskup Gašparović je rekao: „Kliče noćas sveta Crkva slavno uskrslom Spasitelju. Nema sumnje da je za svakoga od nas Uskrs izvor nesebične radosti. Tu radost izražava u ovoj svetoj noći blagoslov ognja, pohvala uskrsnoj svijeći, služba riječi s čitanjima i evanđeljem, krsna služba, blagoslov vode i ponajviše euharistijska služba. U ovoj svetoj noći odzvanja uskrsna radost koja se ne da izraziti riječima.

      Kad je od radosti uzdrhtala i potresla se zemlja i kad je anđeo Gospodnji sjeo na odvaljeni kamen groba da dočeka Mariju Magdalenu i drugu Mariju, apostoli još nisu shvaćali puninu uskrsne radosti. Ni apostoli, ni pobožne žene, još nisu bili sposobni osjetiti veličinu i značenje onoga što se dogodilo. Previše su još bili pod dojmom kalvarijske tragedije i tame Velikog Petka, da bi mogli shvatiti uskrsnu radost i svjetlost uskrsnuća. Veoma je značajno da je sva svoja velika djela Bog Svjetlosti zavio u tamu svetih noći, a osvjetlio ih svjetlom svetih blagdana. Kad je stvarao svemir bila je tama. Kad je izbavio narod svoj iz egipatskog ropstva također je bila tama, noć vazmenog Janjeta. Kad se Spasitelj svijeta porodio bila je sveta noć. Kad je ustanovio Presveti Oltarski Sakramenat, bila je večer. Kad je započeo svoju gorku muku na Maslinskoj gori bila je noć. Kad je umro na križu dan se zavio u tamu. I kad je od mrtvih uskrsnuo bila je zaista «blažena noć». I u ovoj uskrsnoj noći umrla je tama poganstva a rođeno je Svjetlo kršćanske istine, jer svojim uskrsnućem Krist je neoborivo dokazao da je pravi Bog, Bog od Boga, Svetlo od Svjetla.

      Zato je Uskrs blagdan svjetla, proljetnog sjaja. Svjetlo Kristovo, klicali smo s uskrsnom svijećom koja označuje Krista.

      Da, nad Kristovim grobom svijetli uskrsno svjetlo. U jednom vrtu s prvim grijehom pod drvetom prokletstva došla je tama smrti nad ljudski rod. U drugom vrtu, pod drvetom križa došlo je s Kristom svjetlo života na novi kršćanski ljudski rod. Krist je nadvladao smrt i đavla, grijeh i pakao.

      Isus je uskrsnuo. Svijetli nad našim životom. Svima nam je danas Uskrs i zato sa svetim Pavlom govorimo: znam komu sam povjerovao i znam da je Krist uskrsnuo i time nije uzaludna moja vjera.

      Oživimo noćas svoju vjeru u Spasiteljevo uskrsnuće s onim svetim ženama koje, čim ustanoviše istinu iz svjedočanstva nebeskog vjesnika pred praznim grobom, da je Isus ustao od mrtvih, postadoše glasnice njegova uskrsnuća. Oživimo vjeru s apostolima, Isusovom braćom, kojima su žene javile da je Isus živ i da pođu u Galileju gdje će ga vidjeti. Oživimo svoju vjeru sa svetim Tomom jer blago onima koji ne vidješe a vjeruju“, završio je biskup homiliju.

      Nakon blagoslova vode krsnog studenca, okupljeno vjerničko mnoštvo obnovilo je svoja krsna obećanja.

      Euharistijskom službom završeno je Vazmeno bdjenje, a pričesti su pristupili svi nazočni vjernici koji su se u velikom broju ispovjedili u uskrsnoj ispovijedi.

      Euharistijsko slavlje svojim kvalitetnim pjevanjem uzveličao je katedralno-župni zbor Sveta Cecilija.

      Nakon obreda, obavljen je blagoslov jela, te je nastavljeno međusobno radosno čestitanje najvećeg kršćanskog blagdana. Za primijetiti je i pohvaliti da su sva tri dana Svetog trodnevlja bila posjećena velikim brojem vjernika.

                                                                               Mario Paradžik

Mario Paradžik