SRIJEMSKA MITRIVICA (TU) - Na svetkovinu Uskrsa, u nedjelju 21. travnja 2019. godine, u 7.00 sati, upriličen je uskrsni blagoslov jela, koji se već tradicionalno vrši na Kalvariji. Jelo je blagoslovio srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović. Iako su bili rani jutarnji sati, vjerni puk se okupio kako bi i ovim načinom zatražili blagoslov Uskrsnuloga, za sebe i svoje obitelji.

U 10.00 sati, srijemski biskup, msgr. Đuro Gašparović u katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, predslavio je svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje. Sv. Misu je predslavio u  zajedništvu s prelatom, mons. Eduardom Španovićem, župnikom katedralne župe. Sv. Misa je započela svečanom procesijom, te svečanom uskrsnom pjesmom, što je od samog početka istaknulo veličinu i značenje započetog euharistijskog slavlja.

Svojim veličanstvenim pjevanjem slavlje je uzveličao župski i katedralni župski zbor svetog Dimitrija, pod ravnanjem katedralne orguljašice s. Cecilije Tomkić. Kao i svih prijašnjih godina, članovi župskog i katedralnog zbora su se potrudili uzveličati euharistijsko slavlje opusom pjesama koje su vjernicima već poznate, kao i proširenjem glazbenog repetoara.

Osobitost župe je široki opus uskrsnih pjesama koje su komponirali srijemskomitrovački orguljaši. U tome se ogleda kvaliteta, te bogatstvo pjevanja.

Za pohvaliti je velik broj vjernika koji je radosno i raspjevano proslavio svetkovinu Uskrsa aktivnim sudjelovanjem u euharistijskom slavlju.

U prigodnoj homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima, biskup Gašparović je pozvao da poput primjera o kojima smo slušali u Evanđelju imamo snage prijeći prag vjere, te donositi životne odluke u ozračju vjere.

Homiliju donosimo u cijelosti:

Ivan evanđelist nam pripovijeda (Iv 20, 1-9) kako su onog prvog uskrsnog jutra svi bili užurbani. Marija Magdalena je rano ujutro, još za mraka požurila na Isusov grob. Kad je vidjela da je grob prazan, požurila je to javiti njegovim učenicima, na što su Petar i Ivan potrčali da vide što se to zbilo. Evo i mi smo danas požurili. Sveta misa koju slavimo otajstveni je susret s uskrslim Kristom.

Kao što smo čuli, uskrsno nam Evanđelje na početku pred oči stavlja lik Marije Magdalene. Gospodin Isus bio je njezin Učitelj i Spasitelj. Ženskom intuicijom spoznala je i povjerovala da je on doista od Boga došao te da Božje riječi govori i Božja djela čini. Zato je Marija Magdalena bila jedna od rijetkih  koja je bila uz Isusa i dok je on visio na križu. Nakon što je Isus bio umro i nakon što je bio pokopan, Marija je i dalje sačuvala ljubav prema njemu. Evo je kako u ranu zoru, još za mraka žuri na Isusov grob.

I onda se događa da je ugledala prazan grob. Marija je, zacijelo, i dalje vjerovala da je Isus bio od Boga došao. I dalje je vjerovala da je Isus Božji Pravednik. Možda je u svojim zbrkanim mislima naslućivala da je Bog zbog nekog razloga dopustio da Isus umre. Ali prazan grob jednostavno nije mogla razumjeti kao poseban Božji znak.

I mi se u nekim posebnim životnim situacijama, u slučajevima muke, nevolje, pa i životnih tragedija, osjećamo kao Marija Magdalena. Ne razumijemo. Koliko god bili razboriti ljudi, koliko god bili vjernici, ostanemo bez riječi, bez objašnjenja. Kako razumjeti nezahvalnost upravo tamo gdje sam ulagao svoj život i svoje srce? Kako razumjeti činjenicu da – kako nam se čini – stradavaju upravo oni najbolji, nevini? Kako razumjeti tolike nesreće i tragedije? I kako – s druge strane – ne razumjeti one koji u nekim strašnim tragedijama počinju dvojiti je li Bog dobar, pa čak ima li Boga uopće? Vidimo samo prazan grob i – ništa ne razumijemo.

Grob je prazan. Jedino objašnjenje bilo je da je netko ukrao Isusovo tijelo. Zapazimo ovo. Ne radi se ovdje o čovjeku nevjerniku, ne radi se ovdje o bezbožniku ili o Isusovu protivniku. Ovdje je riječ o vjernici Mariji Magdaleni. I to ne o običnoj vjernici. Ona je bila osobito vjerna Isusova učenica. Pa ipak, pored njezine neosporive ljubavi prema Isusu, njezina vjera u tome trenutku još nije mogla prijeći onaj zadnji prag – vjeru da je Isus uskrsnuo, da je Isus svojim uskrsnućem u potpunosti pobijedio zlo i smrt.

Ne bismo trebali zbog toga Mariju osuđivati. Ona je postupila onako kako postupa velika većina vjernika. Govorimo o nama, vjernicima, koji ispovijedamo vjeru u Kristovo i naše uskrsnuće. Međutim, dobar dio svoga života provodimo tako, kao da i nismo vjernici. Mnoge životne odluke donosimo tako, kao da nismo vjernici. Ali ipak nastojimo učvršćivati našu vjeru.

I onda, trčeći, na grob stiže i onaj vjerni učenik Ivan. Kao i Marija Magdalena, i on je vidio prazan grob. K tome je vidio uredno poslagane povoje i ubrus. Shvatio je i povjerovao. I prije nego što je Uskrsloga vidio, i prije nego im je Uskrsli izravno progovorio. Ljubljeni učenik je vidio tek znak: prazan grob kao i složene povoje i ubrus. I povjerovao je. Ne vidje, a povjerova!

Eto, to. Ivan je prekoračio prag vjere i nade. Vidio je uglavnom isto što i Marija Magdalena, ali za razliku od nje, koja je pomislila da je netko ukrao Isusa, posebnim Božjim darom, oči su mu se otvorile i on je povjerovao.

To je i naš put. Živimo u svijetu koji je ispunjen tjeskobama, nepravdama, bolestima. ali u isto vrijeme živimo u vjeri Kristovoj. Vjerujemo u Kristovo uskrsnuće. Krist je došao na ovaj svijet ne zato da svijet silom promijeni ili da ognjem i mačem zatre svaki grijeh, zlo i nepravdu. Isus je donio blagu vijest spasenja, propovijedao je Kraljevstvo Božje, ono kraljevstvo koje se rađa duboko u čovjekovoj duši, te poput kvasca raste i širi se. Krist nam je u ruke dao malenu svjetiljku, da njegovu svjetlost širimo svijetom. Krist nas je osposobio da budemo njegova živa slika u ovome svijetu. Krist nas poučava i za to nam daje snage da njegovo spasenje širimo svijetom. Mi vjerujemo da je Krist uskrsnuo, ali u isto vrijeme mi vjerujemo da naš život na zemlji ima smisla. Ako se ispunjaju pravila Božjega kraljevstva na zemlji, za to Boga hvalimo. Ako li nas okruži nevolja, nepravda, trpljenje i smrt, znamo da se time suobličujemo Kristu patniku, Kristu raspetome, koji je nakon svoje smrti uskrsnuo i tako u sebi pomirio Boga i čovjeka.

Mi trebamo i želimo biti nositelji Kristova mira, Kristove nade, mi trebamo biti nositelji radosne vijesti koja glasi: Krist je uskrsno od mrtvih. S njime i mi već ovdje na zemlji postajemo dionici njegova spasenja. Po tome se svima nama već ovdje na zemlji daje predokus vječne sreće.

Nakon svečanog euharistijskog slavlja i čestitki koje su uputili biskup i župnik, vjernici su se okupili u župskom dvorištu i dvorani kako bi i kroz međusobne čestitke podijelili radost ovog velikog i svetog dana.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliku Subotu, 20. travnja 2019. godine, obrede Vazmenog bdijenja, u srijemskoj prvostolnoj crkvi svetog Dimitrija, đakona i mučenika, s početkom u 20.00 sati, predvodio je srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović.

U koncelebraciji s biskupom Gašparovićem, bili su mons. Eduard Španović, katedralni župnik i Protojerej stavrofor, otac Vladislav Varga, srijemskomitrovački grkokatolički župnik.

Obredi Vazmenog bdijenja su započeli u dvorištu katedralne crkve Službom svjetla, tj. blagoslovom novog ognja. U crkvi su ugašena sva svjetla, dok je biskup Gašparović pred crkvom blagoslovio oganj kojim je upaljena uskrsna svijeća. Na ulazu, u sredini i kod oltara uzdignuta je svijeća, te se zapjevalo Svjetlo Kristovo!, na što su vjernici odgovarali Bogu hvala!

Hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exultet otpjevao je katedralni župnik, mons Španović.

Nakon hvalospjeva je uslijedila Služba riječi u kojoj su se izmjenjivali čitači.

Za vrijeme pjevane Slave, župnik Španović je iznio kip Uskrsnuloga Krista, te zatvorio Isusov grob koji su od Velikog petka do tog trenutka čuvali mladići i muškarci odjeveni u narodne nošnje – čuvari Božjega groba.

Nakon pjevane Slave i navještaja Evanđelja, u prigodnoj homiliji, biskup Gašparović je podsjetio vjerni puk da je Kristovo Uskrsnuće temeljno Otajstvo naše vjere.

Homiliju donosimo u cijelosti:

Ova je noć oduvijek bila noć prijelaza. Židovi su kroz vode Crvenoga mora prešli iz ropstva u slobodu, Krist Gospodin je ove noći ostvario svoj prijelaz iz smrti u život, iz sramote u slavu, a mi kršćani ove iste noći slavimo svoje suobličenje s Kristom, jer po ovome otajstvenom slavlju i mi prelazimo iz smrti i ropstva grijeha u život i u slobodu djece Božje. To je otajstvo našega spasenja – oku nevidljivo, sakriveno onima koji su ohola srca, a vjernicima radosna vijest spasenja.

Žene dolaze na Isusov grob (Lk 24, 1-12). Očekuju grob kao i svaki drugi, grob koji pečati ljudski život obilježen neizbježnim smrtnim ishodom. I nalaze prazan grob. U tome trenutku i ne pomišljaju na otajstveno Božji zahvat, na Božje djelo, na uskrsnuće. Ostaju zbunjene.

I nama se to događa. Svjedoci smo, nažalost, mnogih i premnogih tragedija i nesreća, ne samo u svijetu, nego i ovdje među nama. Tako nam se dogodi da stojimo pred smrću drage osobe, pred iznenadnom i tragičnom smrću. Stojimo tako s nevjericom, stojimo posve zbunjeni. Jest, mi po sebi jesmo vjernici, ali u takvim trenucima stojimo poput ljudi koji znaju samo za ovaj svijet i koji gledaju samo s motrišta ovozemnog života.

I onda žene na Isusovu grobu čuju riječ: Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: “Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.” Rekli bismo da su te žene doista zaslužile prijekor. Prazan Isusov grob za njih stvarno nije trebao biti nikakva zagonetka. Ta, sam im je Isus navijestio da će nakon svoje smrti uskrsnuti. Kako su to mogle zaboraviti?

A upravo se to nama redovito događa. Iako načelno kažemo kako vjerujemo u Božje spasenje po Isusu Kristu, kako vjerujemo u vječni život, mi se uglavnom grčevito držimo ovoga života i ovozemnih vrijednosti. A radi se jednostavno o tome da vjera u konačno spasenje u Kristu ispunja smislom naš sadašnji život i izbavlja nas od trajnih životnih tjeskoba. Međutim, za nas vjernike uvijek u pozadini sjaji svjetlo Kristova uskrsnuća poput ove uskrsne svijeće.

Žene su povjerovale uskrsnoj poruci. Vratile su se i sve to dojavile Isusovim učenicima i prijateljima. Bio je to početak evanđelja – radosne vijesti: Krist je uskrsnuo i svojoj nebeskoj proslavi želi pridružiti sve koji ga slijede. Upravo to želimo i mi noćas. Krist je uskrsnuo. Krist je ispunio smislom naš život koji izgleda i težak i nepravedan i ispunjen patnjom, razočaranjima, bolešću, tragedijama te na koncu – smrću. Po Kristu i s Kristom zahvaljujemo Bogu za svu ljepotu i za sve blagodati ovoga života. Zahvaljujemo mu za život, zdravlje, obitelj, za naše ljudske radosti. Zahvaljujemo mu za čudesnu sposobnost da volimo i da budemo voljeni.

Dao Bog da naša vjera i nada, ova naša sreća, ovo naše ispunjenje Kristovom uskrsnom porukom bude dio našega bića, tako da i mi riječju, a još više životom svima naviještamo da je Krist uskrsnuo i da je obasjao radošću i nadom vječnoga života naš sadašnji život, da bismo sve svoje duboke čežnje jednoga dana u potpunosti ostvarili u sretnoj vječnosti. Dao Bog da tako budemo vjerovjesnici Kristova spasenja u svijetu. Dao Bog da se to na nama i vidi i očituje. Krist je uskrsnuo, i mi smo već s njime suuskrsnuli, u nama već raste biljka vječnosti.

Zatim je uslijedila Krsna služba. |upnik Španović je blagoslovio vodu u zdencu, a nakon obnove krsnih obećanja, puk je poškropio blagoslovljenom vodom. Za vrijeme ovogodišnjih obreda Vazmenog bdijenja pet je katekumena primilo Sakramente kršćanske inicijacije.

Slavlje vazmene noći je nastavljeno Euharistijskom službom. Na kraju euharistijskog slavlja, biskup Gašparović, a zatim i župnik Španović, čestitao je svim vjernicima najveći kršćanski blagdan – Uskrs.

Nakon obreda Vazmenog bdijenja, u župnojj je dvorani blagoslovljeno jelo, što je nastavljeno međusobnim radosnim čestitanjem najvećeg kršćanskog blagdana.

Za primijetiti je i pohvaliti da su sva tri dana vazmenog Trodnevlja posjećena velikim brojem vjernika, ali Velika Subota u najvećem broju, što je svjedočanstvo svijesti vjernika o važnosti Vazmenog bdijenja u najsvetijoj noći, te događaja spasenja.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki petak, 19. travnja, u srijemskoj prvostolnici sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, obrede Muke Gospodnje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović.

Biskup Gašparović predvodio je obrede Muke Gospodnje u zajedništvu sa župnikom srijemskomitrovačkim Eduardom Španovićem i župnikom laćaraćkim Ivicom Zrnom.

Obredima je nazočio veliki broj vjernika, koji je u velikoj pobožnosti pratio obrede Muke Gospodnje.

U Službi riječi, pročitan je predviđeni odlomak iz Knjige proroka Izaije, te odlomak Poslanice Hebrejima. Nakon pjevanog navještaja Evanđelja, biskup Đuro Gašparović se obratio okupljenim vjernicima. Homiliju donosimo u cijelosti:

Upravo smo proživjeli Muku Isusa Krista po Ivanu, koji nam je progovorio o posljednjim satima života Isusova.

No večeras nam progovara i Križ Gospodinov, to tvrdo i čvrsto drvo. Križ je bio tako tvrd da je mogao podnijeti raspeto i izmučeno tijelo Kristovo. A naš Gospodin nije pretjerivao, već je Božji Sin onaj koji bira za nas i naše spasenje ono najkvalitetnije. Upravo zato prihvaća nositi križ i biti raspet na njemu, te ga uzima za sredstvo otkupljenja. Upravo zato jer je križ čvrsto i tvrdo drvo, jer je uspravno i nesavitljivo, postaje simbol vjerničke duše koja se izgrađuje upravo njegovom čvrstoćom. Ne može biti pravog i čvrstog karaktera bez križa Gospodinova. Ne može biti izgrađene ljudskosti ni kreposnih naraštaja kadrih iznijeti povijesnu odgovornost za obitelji i narod na svojim plećima, ako nisu voljni prihvaćati i sami križ poput Gospodina i s njime biti neraskidivo združeni.

Stanimo stoga pred Križ s ovom sviješću da nam nema spasenja bez njega i da nema čvrstoće vjerničkog života i svjedočenja bez duhovne izgradnje koju primamo po križu Gospodinovu. Nema čvrstoga naroda ni vjernika ni budućnosti ako se ne uhvatimo za čvrsti križ Gospodinov i ako preko njega i sami ne izgrađujemo vlastitu čvrstoću. Neka večeras naš poklon i poljubac križu bude iskren, a ne poput Judinoga poljupca Gospodinu, kako često i sami dvolično činimo: ljubimo križ na obredima i u crkvi, ali ga ne volimo i izbjegavamo ga u životu, čemu su slika apostoli koji se razbježaše u Getsemaniju. Ne propuštamo obrede i bogoslužje, ali nakon toga u svakodnevnome životu izdajemo križ živeći sasvim drukčije, bez stvarne duhovne čvrstoće, kolebljivi u krjeposti i ćudorednom svjedočanstvu svoje vjere. Molimo stoga večeras Gospodina da nas obdari krepošću čvrstoće i snagom koja izvire iz križa, te i večeras primajmo i upijajmo darove koje nam Bog po križu daruje, kako bismo sigurna i čvrsta koraka, oslonjeni na sveti Križ išli putem spasenja i života vječnoga.

Nakon homilije, biskup Gašparović predvodio je Sveopću molitvu. Uslijedio je veoma dirljiv trenutak unošenja i otkrivanja Križa uz riječi Evo drvo križa na kom je visio Spas svijeta, na što su okupljeni vjernici odgovarali Dođite, poklonimo se!

 Nakon otkrivanja križa, uslijedilo je pojedinačno ljubljenje križa, čime su okupljeni vjernici izrazili vjeru, ali i zahvalnost za žrtvu koju je Isus Krist za nas podnio. Obred ljubljenja križa popraćen je pjesmama koje su skladali srijemskomitrovački orguljaši.

Ono što je specifično za ovaj dio obreda jest podatak da križ unose mladići i muškarci obučeni u hrvatske narodne nošnje, što je veoma duga srijemskomitrovačka tradicija. Njih se od davnina naziva Čuvari Isusova groba. Također križ koji se unosi, te izlaže vjernicima na čašćenje u prirodnoj je veličini, što već po sebi daje poseban dojam obredu.

Nakon obreda pričesti, župnik je otvorio Isusov grob, a mladići i muškarci u hrvatskim narodnim nošnjama, tj. čuvari Isusova groba, preuzeli su čuvanje groba sve do subote navečer, do Vazmenog bdijenja, što je dugačka mitrovačka tradicija.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki Četvrtak, 18. travnja 2019. godine, u katedralnoj crkvi svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, svečano je proslavljena Misa Večere Gospodnje.

Misu Večere Gospodnje predslavio je prelat i srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, u suslavlju s vlč. Ivicom Zrnom, župnikom župe sveta Ana u Laćarku.

U pobožnom i svetom raspoloženju vjernici su slavili ustanovu Presvete Euharistije i svećeničkog reda, te se obredom pranja nogu prisjetili Isusove zapovijedi ljubavi Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, te primjera poniznosti koji nam je dao sam Krist Gospodin.

U prigodnoj homiliji, župnik Španović, podsjetio je okupljene vjernike kako smo i danas svi potrebni bratske ljubavi koja se pokazuje prije svega djelom, a ne samo izrečenom riječju, a u svemu nam Krist može biti savršeni primjer, jer kršćanin je pozvan da u svakom trenutku svoga života ide za Kristom, bilo to lako ili teško.

Spomen Isusove posljednje večere s apostolima obilježen je i obredom pranja nogu u kojem su sudjelovali mladići, župljani župe svetog Dimitrija.

Liturgijsko slavlje uzveličao je pobožnim i kvalitetnim pjevanjem župni i katedralni zbor župe svetog Dimitrija, pod ravnanjem katedralne orguljašice sestre Cecilije Tomkić.

Poslije svete mise Presveti oltarski sakrament prenešen je na pokrajnji oltar. Nakon prenosa Presvetog uslijedila je Getsemanska ura. Klanjajući se i razmišljajući, kroz molitvu i pjesmu, o Euharistijskom otajstvu, nazočni vjernici probdjeli su sat vremena s Gospodinom sjećajući se Isusovog pitanja upućenog apostolima, a danas i nama: Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Ovim molitvenim činom izrečen je jasan vjernički stav i želja ostati s Isusom u Maslinskom vrtu.

                                                                                                                                    Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Misu posvete i blagoslova ulja u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, na Veliki četvrtak 18. travnja 2019. godine predvodio je mons.. Đuro Gašparović, srijemski biskup. Uz biskupa su koncelebrirali dijecezanski i redovnički svećenici, te grkokatolički svećenici koji djeluju na području Srijemske biskupije. Asistencija je, uz redovite srijemskomitrovačke ministrante, bila obogaćena bogoslovima Srijemske biskupije, koji su se za ovu prigodu uputili u srijemsku prvostolnicu.

Na početku euharistijskog slavlja biskup Gašparović je uputio pozdravnu riječ svećenicima, ali i sabranim vjernicima. Čestitao je svećenicima današnji dan svećeništva i uveo u ovo slavlje koje se uprilučuje u katedralama diljem svijeta, jer na Veliki četvrtak se prijepodnevne mise slave samo u stolnim crkvama u zajedništvu biskupa i svećenika dotične biskupije. NAglasio je biskup da se u misi blagoslivlja bolesničko i katekumensko ulje i posvećuje krizmeno ulje.

Za vrijeme svete mise, kako i predviđa obred, svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju, a biskup Gašparović posvetio je krizmeno ulje, te blagoslovio bolesničko i katekumensko ulje koje je poslije podijeljeno župama kako bi ih svećenici kroz godinu, do idućeg Velikog četvrtka, dijelili vjernicima.

Homiliju biskupa Gašparovića donosimo u cijelosti:

Braćo u svećeništvu, dragi prezbiteri Srijemske Crkve, dragi Kristovi vjernici!

Ovo je naš dan, svećenički dan, dan ustanove reda ministerijalnog svećeništva. Na Veliki četvrtak sam naš Gospodin Isus Krist, na slavlju svoje oproštajne, odnosno Pashalne večere, ostavio je svojim učenicima spomen na svoju stvarnu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Tu novu Euharistiju, odnosno obred zahvaljivanja, Krist je svojim apostolima predao riječima: „Ovo činite meni na spomen.“ U tim je riječima Crkva od samoga početka vidjela čin ustanove novozavjetnog služničkog svećeništva koje ima ovlast služiti se Kristovim riječima i posadašnjivati njegovu nazočnost među njegovim učenicima okupljenim oko njega, živoga uskrsnulog Gospodina, do kraja povijesti.
Draga braćo u svećeništvu, danas smo pozvani na osobit način posvijestiti i produbiti izvanredno bogatstvo ministerijalnog svećeništva. Po tom daru ulazimo u povezanost i zajedništvo, u vremenu i prostoru, sa subraćom u svećeništvu od apostolskih vremena do danas, od onih koji su nam blizu do subraće rasprostranjene po svem svijetu. Veliki je četvrtak za Crkvu dan velikog svećeničkog zajedništva. I mi danas ostvarujemo to zajedništvo. Tako je Veliki četvrtak poziv svima nama da širimo pogled bratske ljubavi i zajedništva prema svim svećenicima, ali posebno prema nama koji smo blizu jedni drugima, prema nama svećenicima naše Srijemske Crkve.

Draga braćo svećenici. Kao vaš biskup odajem vam priznanje i izričem hvalu za vaše velikodušno i požrtvovno služenje u Crkvi, posebno u našoj Mjesnoj Crkvi. Ujedno vas potičem da u srcu uvijek čuvate zahvalnost za dar svećeništva kao i za razumijevanje i solidarnost koju stalno susrećemo među našim vjernicima.

Rekao sam malo prije: Ovo je naš dan! Ovo je stoga prigoda, draga braćo, da se spomenemo svojega svećeničkog, odnosno biskupsko i prezbiterskog ređenja. Krist nam je u tom činu Crkve udijelio svoju sakramentalnu milost i utisnuo nam svoj biljeg da “u ime Krista glave“ služimo njegovom narodu kao oni koji upravo njega uprisutnjujemo u zajednici njegovih učenika. Stoga nam taj dar nije dan radi nas, nego radi naroda kojemu smo poslani. Naše poslanje nije samo u obdarenosti službom koju nosimo bez naših zasluga i koja je dakle, „po samom izvršavanju“ donositeljica spasenja našoj braći i sestrama vjernicima, nego naša služba i nas obvezuje da budemo nositelji tog Kristovog dara koji u nama djeluje i „po nama samima“, tj dok i kako ju vršimo, što znači da ova služba i nas posvećuje i od nas traži da ju izvršavamo što dostojnije i da budemo svećenici svim svojim bićem, i u „radno“ i u „odmorno“ vrijeme, i po danu i po noći, i kad smo u uredu i kad smo u svojoj sobi, dakle, uvijek.

A i vi draga braćo i sestre u Kristu, znamo da ste svjesni da bez zaređenog službenika nema Euharistije, a bez Euharistije nema Crkve. Apostolska pobudnica Ivana Pavla II. Pastores dabo vobis ovako opisuje svećenički identitet: “Prezbiteri su u Crkvi i za Crkvu, kao neko sakramentalno posadašnjenje Isusa Krista Glave i Pastira” (br. 15). Da, predragi u Kristu, ministerijalno svećeništvo je znak tog jedinstvenog identiteta Krista, velikog i vječnog svećenika, koji prati povijest čovječanstva dok se On u punini ne pojavi na kraju vremena. “Prezbiter je zapravo, u snazi posvećenja koje prima sakramentom svetoga reda, poslan od Oca, po Isusu Kristu, kojemu je na poseban način suobličen kao Glavi i Pastiru svoga naroda, da bi živio i djelovao u snazi Duha Svetoga u službi Crkve i spasenja svijeta” (Pastores dabo vobis, 12).

Molite za svoje svećenike, surađujte s njima, pomažite ih i čuvajte.

Euharistijsko slavlje je uzveličao župnii i katedralni zbor, pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić, voditeljice zbora.

Kako je Veliki Četvrtak i svećenički dan, nakon Euharistijskog slavlja svećenici su se okupili u župnoj dvorani, gdje je održan susret svećenika. Na susretu je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku obrađujući temu krize, protumačio dvostruki vidik pojma krize, te pozvao na razmišljanje o situaciji u Crkvi, ali na osobit način u Srijemskoj biskupiji. Kriza nije samo negativan pojam. Kriza može biti plodonosna, ona je poziv na razmišljanje i preispitivanje trenutnog stanja, kao i otkrivanje novih mogućnosti. Stoga se preporuča izvući najbolje iz krize, poručio je izlagač.

Sastanak je završen bratskim stolom u župnom dvoru.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje, 14. travnja 2019. godine, svečano euharistijsko slavlje u katedrali svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici predvodio je biskup Đuro Gašparović, u zajedništvu s mons. Eduardom Španovićem, župnikom katedralne župe, te velikim brojem okupljenih vjernika.

Slavlje je započelo u dvorištu katedralne crkve svetog Dimitrija gdje su se okupili vjernici koji su došli sa željom iskrenog početka velikih i svetih dana koji su pred njima, a u svijesti da spomenom svečanog Gospodinova ulaska u Grad Jeruzalem započinjemo Veliki i sveti Tjedan u kojem su na osobit način pozvani na razmišljanje o Kristovoj spasenjskoj žrtvi. Nakon svečanog blagoslova grančica, te navještaja Evanđelja po Luki, okupljeni vjernici su se svečanom procesijom uputili u katedralu.

Kako i predviđa obred, naviještena je Muka Gospodina našega Isusa Krista. Za istaknuti je da je napjev koji se koristi prilikom pjevanja Muke, originalno glazbeno vlasništvo župe svetog Dimitrija, te tradicionalna glazbena baština koju su skladali srijemskomitrovački orguljaši. Upravo kroz ove dane, slaveći Gospodina, oživljava se vrijedna tradicija, koja se na taj način prenosi na mlađe generacije. Ista tradicija, oživljena je i ove godine kroz solističku izvedbu članova srijemskomitrovačkog župskog zbora, pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić.

Biskup Đuro Gašparović, osvrćući se na današnji događaj, istaknuo je kako je velika vrijednost Kristove muke i Kristova križa, te kako niti jedan vjernik u svom životu ne može proći drugačije.

Večernje euharistijsko slavlje predslavio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački. Na početku euharistijskog slavlja, pozvao je okupljene vjernike na dublje razumijevanje Kristovog puta, kao i na prevrtljivost ljudske naravi koja ponekad želi slaviti ono što joj je zanimljivo, dok je kršćanin pozvan slaviti istinskog Gospodara i životne vrijednosti koje nam On nameće.

Navještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista, bio je u organizaciji mladih župljana srijemskomitrovačke župe, koji su se i ove godine rado aktivirali u euharistijskom slavlju.

                                                                                                             Ivica Zrno