RUSKI KRSTUR (TU) - U subotu 1. lipnja 2019. godine u Ruskom Krsturu, u Marijanskom svetištu Vodica, održan je Nacionalni susret volontera i djelatnika Caritasa. Na susretu se okupilo 320 volontera i djelatnika iz svih pet biskupija u Srbiji, a domaćin ovogodišnjeg susreta bila je grkokatolička Eparhija Svetog Nikolaja.

Učesnici susreta su se počeli okupljati od 10 sati, a zatim su sve prisutne pozdravili biskupi, mons. Đura Džudžar, apostolski eparh, domaćin susreta i predsjednik Caritasa Srbije mons. Stanislav Hočevar, Beogradski nadbiskup metropolit.

Mons. Džudžar je u pozdravu naglasio da je dobročinstvo služba ljubavi u Kristu, usmjerena prema svakom čovjeku, i da bi Crkva postala  humanitarna agencija s odjelom za logistiku, kada bi pružala samo materijalnu pomoć. “Caritas je dobročinstvo, a ne samo puko davanje. Caritas je zagrljaj Boga za svakog čovjeka“, istakao je mons. Džudžar.

Predsjednik Caritasa Srbije, mons. Hočevar zahvalio je na gostoprimstvu novom eparhu mons Džudžaru u novoj Eparhiji Svetog Nikolaja, koja je nedavno proglašena, odlukom pape Franje, i u ime svih biskupa u Srbiji pozdravio sve prisutne volontere i djelatnike u Caritasu. Nadbiskup je ukazao na to da se ovaj susret održava tokom Duhovske devetnice, za vrijeme koje posebno molimo za svako odbačeno ljudsko biće i podsjetio da je svako ljudsko biće stvoreno na sliku Božju.

Po završetku obraćanja dvojice biskupa, usljedilo je liturgijsko slavlje, koje je predvodio mons. Džudžar uz koncelebraciju mons. Hočevara, ravnatelja Caritasa Srbije, vlč. Ivice Damjanovića, ravnatelja Caritasa Eparhije Svetog Nikolaja, preč. Vladislava Varge i brojnih svećenika iz svih biskupija. Sveta misa je služena po vizantijskom obredu, dok su liturgijska čitanja i homilija bile na hrvatskom i mađarskom jeziku. U svojoj homiliji mons. Hočevar istakao je da je glavni problem današnjice nedovoljna upotreba razuma, koji je darovan svakom čoveku. “Ljudi, kao i Bog, imaju svjetlost razuma da mogu otkrivati što je dobro, a što ne, šta je istina, a što ne, što nas spaja, a što razdvaja i što je to što spaja obitelji, a što je razdvaja.” Mons. Hočevar je također pozvao sve ravnatelje dijecezanskih Caritasa i sve svećenike da učine sve da naše obitelji budu prave obitelji i da se svako dijete smije roditi iz bezuvjetne ljubavi oca i majke. Također, svim djelatnicima u Caritasu mons. Hočevar je poručio da moraju braniti tu bezuvjetnu Božju ljubav, i naglasio da, samo ako budemo imali takve obitelji, u kojima će vladati takva bezuvjetna ljubav, možemo doći do integralnog razvoja.

Po završetku prvog dijela susreta uslijedio je ručak i zajedničko druženje uz predivne zvuke lokalnog muzičkog benda iz Ruskog Krstura Aria, koji je izveo nekoliko domaćih i stranih muzičkih numera.

Tema ovogodišnjeg susreta bila je posvećena razvoju župskih Caritasa u Srbiji, a geslo susreta bilo je ŽUPA + ŽUPNIK + VOLONTER = USPJEH. Održano je pet radionica u pet odvojenih skupina, koje su podijeljene po starosnoj dobi:

– skupinu za mlađe do 30 godina vodio je  ravnatelj Caritasa Srbije, Vlč. Damjanović,
– skupinu za osobe od 30 do 50 godina vodila je Sestra Mihaela Vorotnjak iz Ruskog Krstura,
– skupinu za starije od 50 godina vodio je preč. Varga, ravnatelj Caritasa Eparhije Svetog Nikolaja
– skupinu za svećenike, redovnike i redovnice vodio je mons. Stanislav Hočevar, dok je
–  skupinu na mađarskom jeziku vodio vlč. István Dobai.

Nakon kratke pauze i osvježenja, uslijedila je zajednička molitva Krunice, koja se molila naizmjenično na hrvatskom, mađarskom i rusinskom jeziku. Po završetku krunice volonteri su uz Božiji blagoslov krenuli svojim kućama obogaćeni novim iskustvom, novim poznanstvima i smjernicama za budući volonterski rad.

ŠID/SOT (TU) - U šidskoj i sotskoj župi Nedjelja dobroga pastira obilježena je svjedočanstvima časnih sestara Družbe Kraljice svijeta

Sestre Ljubica Josić iz Zagreba i Marija Ivić iz Tovarnika svoj posjest ovim dvjema srijemskim župama započele su u petak, 10. svibanja, sudjelovanjem na redovitom susretu mladih i krizmanika. Tema susreta bila je Bogu posvećen život, koju su sestre mladima pokušale približiti zanimljivim predavanjem i radionicom.

Gošće su nastavile druženje s vjernicima iz Šida i Sota u nedjelju 12. svibnja, na svetim misama. Župnik vlč. Nikica Bošnjaković je u obje župe u homiliji govorio o Isusu kao dobrom pastiru te o ljepoti svećeničkog i redovničkog poziva. Na kraju misnoga slavlja sestre su vjernicima pričale o redovništvu i o tome kako su se odlučile odazvati Isusovom pozivu i posvetiti mu svoj život.

O Družbi sestara Kraljice svijeta

Sestra Ljubica Josić je svojim primjerom hrabrila mlade da se odazovu, ako osjete da ih Bog poziva, istaknuvši svu ljepotu Bogu posvećenog života. Najprije je okupljene upoznala sa svojom redovničkom zajednicom: „Redovnik ili redovnica je osoba koja osjeti poziv i javi se nekoj redovničkoj zajednici. U Katoličkoj crkvi ima jako puno, pogotovo ženskih, zajednica, među kojima je i moja, Družba sestara Kraljice svijeta. Jedan svećenik, isusovac, p. Ivan Jäger, uvidio je da je župnicima teško fizički izvršiti sve svoje obveze prema vjernicima, pa je odlučio pokrenuti novu redovničku zajednicu. Tako je 1963. godine osnovao družbu koja je imala svrhu pomoći župnicima u njihovim obvezama. Prema zamisli utemeljitelja dužnost naših sestara je brinuti da župnik ima skuhano, oprano, da je crkva uređena, svirati, pjevati, pomagati oko vjeronauka, kako bi se župnik mogao posvetiti onom osnovnom, a to su sakramenti: sveta misa, i ispovijed, ali i duhovnim razgovorima koji su jako potrebni vjernicima. Dužnost svake naše sestre je da bude most između župnika i vjernika, da okupi i djecu i mlade i stare… Tako da imamo široko polje djelovanja. Naš osnivač je htio da svaka naša sestra ima moto: 'Da se u nama i po nama proslavi Bog'. Nije bitno što koja sestra radi bitno je da se Bog proslavlja te da na taj način svaki posao radimo najbolje što možemo.“

Osobno iskustvo

Sestra Ljubica je ispričala i kako je ona postala časna: „Prije 20 godina ja sam osjetila Božji poziv i odlučila sam se odazvati. Prvo sam otišla na tjedan dana u samostan u kojem sam sad i svidjelo mi se. Vidjela sam da su te sestre normalne žene. Ustaju ujutro, umivaju se, kuhaju, mole se i rade sve kao i ostale druge žene. Njihov život je neki spoj duhovnog i ovog običnog svjetovnog. Prije toga sam mislila da sestre ne smiju pričati, da su samo u samostanu, mole se i nema više izlaska. A boravkom kod sestara vidjela sam da one rade sve poslove. I zaposlene su u domovima za stare, u bolnicama, školama, vrtićima… Ima ih u mnogim zanimanjima i rade kao i sve druge žene. Taj kontakt s časnama još me više privukao. Osjetila sam da bih i ja tako mogla, živjeti obično, a opet nekako Bogu blizu. Kad sam završila osmi razred trebalo je birati srednju školu, prvo sam s prijateljicama dogovarala gdje ćemo i kako ćemo, ali meni nešto nije dalo mira. Odlučila sam – ja bih u samostan. Okupila sam obitelj i to im saopćila. Oni su prvo počeli plakati i odgovarati me. Ali kad su se malo pribrali podržali su me, ako mi tamo bude dobro ostat ću, ako vidim da ne mogu, vratit ću se. Selo je pričalo kud su me roditelji dali, jedinicu, trebala sam se udati imati djecu… Lijepo je vidjeti časnu sestru, ali da to ne bude moje dijete. Časna koja me poznavala vidjela je da se malo kolebam i molila je devetnicu za mene. Zadnji dan njene devetnice bio je dan moje konačne odluke, kada sam nazvala samostan i rekla da bih došla. To je za mene bio znak od Boga. Tako sam krenula u srednju školu u Zagrebu i tu sam dobila jednu časnu koja se brinula za mene: u školi da učim, da naučim i svakodnevne poslove kao što su kuhanje, peglanje i sl. Nitko ne zna hoću li ostati tu, pa ako i izađem da budem sposobna za život. Ona je mene pratila jedanaest godina, koliko mi je trebalo da postanem časna, kroz vrijeme škole, novicijata i fakulteta. Kroz sve to vrijeme ja sam se mogla odlučiti otići ili ostati. Nakon tih jedanaest godina položila sam vječne zavjete i konačno život posvetila Bogu. Imala sam potpunu slobodu izbora da odlučim. Časne su me pitale hoću li ili ne, rekle su mi da vide da bih ja to mogla, ali moram sama odlučiti. Prije vječnih zavjeta imala sam mjesec dana velike duhovne vježbe. Te su me duhovne vježbe učvrstile u pozivu i konačno sam odlučila ostati i postati časna sestra. Kroz ovih već dvadeset godina redovničkog života svašta sam radila: s djecom, s mladima, svirala u župi, a li i razne svakodnevne poslove, kosila dvorište, prala prozore, mijenjala kuharicu kad je trebalo, išla u nabavku… Nema posla koji mi ne radimo. Sve što zaradimo na poslu u školi ili gdje koja sestra radi, ide za održavanje našeg životnog prostora i pomaganje siromasima. Ovaj život je lijep, to je život s Bogom, ali je ispunjen i svakodnevnim običnim poslovima i aktivnostima, koje ima i svaki običan čovjek. I mi se i zabavljamo i ljutimo i plačemo i ponekad posvađamo i idemo na ispovijed. Ali je lijepo jer smo se ipak na jedan poseban način posvetile Bogu. Problem naših redovničkih zajednica je što se sve manje mladih odaziva, ali molimo se da Gospodin pozove i u naše redove pošalje nove mlade djevojke« zaključila je s. Ljubica te se zahvalila župniku što je pozvao da svjedoči i tako i samoj sebi još jednom podsvijesti   ljepotu svoga poziva.

Ana Hodak

Fotografije: Darija Menđan i Ivica Vrdoljak

GOLUBINCI (TU) - U subotu 25. svibnja 2019.godine, uoči 6. vazmene nedjelje, održan je XIII. susret mladih Srijemske biskupije. Geslo susreta mladih je nadahnuto riječima psalmiste: On iscjeljuje sve slabosti tvoje. (Ps 103, 3).

Na poziv Ureda za mlade Srijemske biskupije, te povjerenika istoga ureda, vlč. Dušana Milekića, župnika u župi Sveti Petar, apostol u Inđiji i župnog upravitelja u župi Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima, okupili su se mladi vjernici Srijemske biskupije u pratnji svojih svećenika i župnih povjerenika. Domaćin ovogodišnjeg susreta mladih Srijemske biskupije bili su župljani župe Sveti Juraj, mučenik u Golubincima.

Okupljanje mladih započelo je u 10 sati, prijavom i preuzimanjem majica koje su izrađene posebno za ovu priliku.

Susret je započeo molitvom mladih za mlade, te euharistijskim slavljem, koje je predslavio vlč. Milekić, biskupijski povjerenik za mlade, u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije.

Razmatrajući riječi Evanđelja (Iv 15, 18-21), vlč. Milekić, osvrnuo se osobito na vlastiti stav pripadnosti Isusu Kristu, te odnos svijeta prema onima koji Mu pripadaju.

…Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas… …Ako su mene progonili, i vas će progoniti… „kome ovo zvuči ohrabrujuće? Nije baš primamljivo! Isus ne obećava ugodu niti lagodnost ovoga svijeta. Čak suprotno, obećava teškoće, odbačenost, probleme,… Sve nas to može obeshrabriti, ali u isto vrijeme moramo biti svjesni jednoga – da bi, unatoč svemu, Isus Krist trebao biti naš izbor. Jedino po Njemu možemo istinski živjeti“, poručio je mladima vlč. Milekić.

Na koncu euharistijskoga slavlja, okupljene mlade je pozdravio i domaći župnik, preč. Marko Kljaić, izražavajući radost zbog ostvarenog susreta mladih.

Euharistijsko slavlje je animirao zbor mladih iz katedralne župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik iz Srijemske Mitrovice, predvođeni s. Cecilijom Tomkić, te vjeroučiteljicom Željkom Klavžar.

Nakon domjenka, slijedio je radni dio susreta mladih. Radni dio većinski se posvetio susretu s mladićima iz zajednice Cenacolo. Trojica mladića iz zajednice su iznijeli svoja životna svjedočanstva, o svom životnom putu, te o životnom padu koji je povezan s ovisnošću. Prema njihovom svjedočenju, zajednica Cenacolo im je vratila vjeru i pouzdanje da to ne mora ostati tako, te su im pomogli izvući se iz „životnog pakla“ u kojem su se prethodno nalazili. Nakon njihovog svjedočanstva, mladi su imali priliku postavljati im pitanja i interesirati se o svemu što je povezano sa životom i radom zajednice.

Nakon njihovog životnog svjedočanstva i kratke pauze, nekoliko mladih vjernika iznijelo je svoje životno iskustvo odbačenosti od društva i vlastite okoline, te iskustvo vlastitog nošenja s takvim situacijama. U svim izrečenim iskustvima, bilo je vidljivo da su uz Krista i Crkvu pronašli put, te da On iscjeljuje sve slabosti tvoje. (Ps 103, 3).

U nastavku ovog radnog dijela mladi su imali mogućnost anonimnog opisivanja situacije ili problema s kojima se teško nose, te su u skladu s tim, sudionici susreta, pružali savjet ili iskustvo što je moguće ili što bi, za njih, mogao biti koristan savjet.

Susret mladih završen je zajedničkom molitvom i litanijama povjerenja.

Ivica Zrno

DUBOŠEVICA (TU) - U ponedjeljak, 13. svibnja 2019. godine, svećenici Srijemske biskupije okupili su se u franjevačkoj crkvi i samostanu u Iloku, s nakanom provesti dan u svećeničkom zajedništvu. To je ujedno bila i mjesečna duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

Franjevačka crkva i samostan u Iloku poslužili su kao točka okupljanja, gdje ih je dočekao, te srdačno ugostio doručkom i kavom, župni vikar, fra Dragan Grizelj (OFM).

Nakon Iloka, svećenici su se zajednički uputili prema Baranji, koja je ujedno bila i središnja točka njihovoga posjeta.

Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu izgradnju svećenika Srijemske biskupije, te na prijedlog preč. Marka Kljajića, župnika župe Presveto Trojstvo u Surčinu, središnje događanje ovomjesečne duhovne obnove bilo je u župi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Duboševici, iz koje i dolazi preč. Marko Kljajić.

Kao domaći sin, preč. Kljajić je bio ujedno i vodič po župi i mjestu Duboševica, te po Baranji, za koju se potrudio da je približi kolegama svećenicima.

U 12 sati slavljena je Euharistija, koju je predslavio mons. Eduard Španović, generalni vikar Srijemske biskupije, u zajedništvu s domaćim župnikom, vlč. Danijelom Tigandžinom, svećenicima Srijemske biskupije, te vlč. Stjepanom Vinojčićem, svećenikom Beogradske nadbiskupije i vlč. Pejom Ivkićem, župnikom župe Uznesenje Blažene Djevice Marije Brinje. Na euharistijsko slavlje su se odazvali i župljani duboševačke župe, koji su se pokazali dobrim domaćinima i kod kasnijeg ručka.

Nakon obilaske župe i mjesta Duboševica, svećenici su se uputili u obilazak Baranje. Posjetili su nekoliko župa i starih crkava, te su prošli kroz prelijepe baranjske vinograde. Za primijetiti je kako je većini svećenika Srijemske biskupije ovo prvi ili rijedak posjet ovom dijelu Domovine.

 Ivica Zrno