VARAŽDIN (TU) – Novi varaždinski biskup mons. Bože Radoš za biskupa je svečano zaređen tijekom svetog misnog slavlja u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 24. studenoga.

Samoj svetoj misi prethodio je molitveno-meditativni pretprogram kojeg su pripremili bogoslovi Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu zajedno sa svojim duhovnikom i prefektom vlč. Ivicom Cujzekom, svećenikom Varaždinske biskupije.

– Molimo zajedno da pred svim izazovima današnjice naš novi biskup, koji nesebično i požrtvovno sebe ugrađuje u temelje Crkve, gradi svoju pastirsku službu hrabro i nepokolebljivo. Neka ga u toj stožernoj crkvenoj službi vode i stožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost kako bi, vjeran svome poslanju, bio Božji čovjek za Božji narod. Neka ga prati brižni majčinski zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i krijepi pravednost svetoga Josipa njezina zaručnika. Neka ga snaži zagovor svetoga Marka Križevčanina i blaženoga Alojzija Stepinca, zaštitnika i suzaštitnika Varaždinske biskupije. Sveta Crkva danas proslavlja otajstvo Božje prisutnosti u zajednici vjernika zahvaljujući na daru novoga varaždinskog biskupa. Ljepota i sklad iz ozračja te molitvene sabranosti izrasta u međusobnu potporu u iskrenoj blizini, odanom poštovanju i istinskom prijateljstvu. To blago iz ovog blagdana za našu biskupiju ponesimo u svoje domove. Neka u njima ne izblijedi dragost, ne splasne oduševljenje i neka se ne razvodni svetost zagledana u Kristov križ. Nego neka se odjek ovog blagog dana snažno osjeti u našim svagdašnjicama, u našim obiteljima, na radnim mjestima i u našim susretima. Da se u njima možemo vjerodostojno osloniti jedni na druge, a svi zajedno na Krista koji se oslanja na našu volju da mu radosno služimo okrenuti čestitom životu prema kojemu gledamo s nadom i pouzdanjem. To je poruka koja se zrcali iz biskupskog gesla biskupa Bože Radoša: „Služiti radosno Gospodinu!“ U tom duhu raspoložimo svoja srca slaveći svetu liturgiju njegova biskupskog ređenja koje će započeti za nekoliko trenutaka – poručio je vlč. Ivica Cujzek.

U koncelebraciji četrdesetak biskupa uz više od dvije stotine svećenika

Biskupsko ređenje mons. Bože Radoša okupilo je u varaždinskoj katedrali brojne crkvene uzvanike. Među njima je bilo četrdesetak biskupa te više od dvije stotine drugih svećenika i redovnika. Uz glavnog zareditelja, zagrebačkog nadbiskupa metropolita kardinala Josipa Bozanića, te suzareditelje: apostolskog administratora Varaždinske biskupije mons. Josipa Mrzljaka, kao biskupa domaćina, i đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đuru Hranića, kao nadbiskupa iz nadbiskupije mons. Bože Radoša, svečanoj su euharistiji koncelebrirali brojni nadbiskupi, biskupi te svećenici i redovnici iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije.

Dugotrajan i radostan zvuk zvona varaždinske katedrale nešto prije 10 sati svečano je označio početak liturgije biskupskog ređenja novog varaždinskog biskupa. U tim je trenucima iz Biskupskog ordinarijata krenuo ulazni ophod prema glavnim vratima katedrale. Iza dvojice đakona, Lovre Biškupa i Filipa Jakupeca, u procesiji su slijedili kanonici Stolnog kaptola Blažene Djevice Marije na nebo uznesene; mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, preč. Josip Kopre i preč. Damir Bobovec, zatim provincijalni poglavari; fra Željko Železnjak, delegat fra Ilije Vrdoljaka, provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda, fra Josip Blažević, provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, fra Ivo Marinović, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša, Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije i o. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, a iza njih izabranik – mons. Bože Radoš uz kojega su bila dvojica prezbitera pratitelja, vlč. Marko Đurin, svećenik Varaždinske biskupije i vicerektor Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu, i fra Branko Radoš, voditelj Hrvatske katoličke misije u švicarskom Luzernu, ujedno rođak mons. Bože Radoša.

Slijedili su ostali nadbiskupi i biskupi koncelebranti, zatim biskupi suzareditelji: apostolski administrator Varaždinske biskupije mons. Josip Mrzljak i đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić, te na kraju glavni zareditelj, zagrebački nadbiskup metropolit, Josip kardinal Bozanić. Ceremonijar, odnosno ravnatelj obreda, je preč. dr. sc. Mario Kopjar, kanonik Stolnog kaptola te predstojnik Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu Varaždinske biskupije.

Biskup Josip Mrzljak: „Raduje se Crkva varaždinska!“

Dok je procesija svečano ulazila u katedralu, veliki zbor sačinjen samo za ovu veličanstvenu prigodu koji su činili: Katedralni zbor „Chorus Dominicalis“, Katedralni zbor „Chorus Liturgicus“, Zbor mladih Varaždinske biskupije s pridruženim članovima župnih zborova, a pod dirigentskom palicom Mislava Lucića i orguljaškom pratnjom mo Višeslava Jaklina, radosno je, uz ostali vjerni puk koji se sabrao u i ispred katedrale, pjevao skladbu “Ecce sacerdos Magnus” austrijskog majstora Antona Brucknera. Nakon što je zagrebački nadbiskup metropolit kardinal Josip Bozanić znakom križa započeo svečano misno slavlje tijekom kojeg će biti zaređen novi varaždinski biskup, mons. Bože Radoš, pozdravnu riječ svim uzvanicima i vjernom puku u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo uputio je, prethodnik mons. Radoša, drugi varaždinski biskup, sada apostolski administrator Varaždinske biskupije, mons. Josip Mrzljak. Biskup Mrzljak je u svom govoru poručio kako se raduje Crkva varaždinska, i ova na zemlji, ali i ona proslavljena u vječnosti s našim zaštitnicima svetim Markom Križevčaninom i blaženim Alojzijem Stepincem. Vjerujem da je s njima u slavi i naš prvi biskup Marko Culej, rekao je biskup.

– Raduje se naša Crkva i pozdravlja svoga trećeg pastira kojeg nam šalje Petar naših dana papa Franjo. Dobro nam došao, dragi Bože, od sada u svoju Biskupiju u kojoj ćeš biti pastir i učitelj darom Duha Svetoga kojeg ćeš danas primiti po sakramentu biskupskog reda, po rukama uzoritog gospodina kardinala zagrebačkog nadbiskupa metropolita Josipa Bozanića, svog domicilnog nadbiskupa metropolita mons. Đure Hranića i mene kao tvojeg predšasnika na stolici varaždinskih biskupa, ali i svih ostalih nadbiskupa i biskupa koji su se danas na svetkovinu Krista Kralja skupili sa svih strana, ne samo iz domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego i susjednih zemalja: Austrije, Slovenije, Srbije i Crne Gore – kazao je mons. Josip Mrzljak.

Bulu pape Franje pročitao apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua

Sveta je misa nastavljena pokajničkim činom i Službom riječi. Prvo čitanje iz Druge knjige o Samuelu „Pomazaše Davida za kralja nad Izraelom” čitala je Nada Vugrinec, otpjevni psalam (PS 122) “U dom ćemo Gospodnji radosni ići“ otpjevali su Antonija Švogor i Ivan Topić, dok je drugo čitanje, Poslanicu svetoga Pavla apostola Kološanima, čitao Josip Pokorny. Evanđelje po Luki (Lk 23, 35-43) čija je središnja misao uz svetkovinu Krista Kralja „Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!“ svečano je otpjevao vlč. đakon Lovro Biškup.

Nakon riječi svetog Evanđelja uslijedila je početak liturgije biskupskog ređenja. Prezbiteri pratitelji, vlč. Marko Đurin i fra Branko Radoš, dopratili su biskupskog izabranika mons. Božu Radoša, pred sjedalo kardinala Josipa Bozanića, na što se vlč. Đurin obratio kardinalu riječima: „Prečasni Oče, Crkva varaždinska ište da prezbitera Božu zarediš za odgovornu službu biskupstva“. Kardinal je potom pitao: „Imate li apostolski nalog?“, na što je prezbiter pratitelj odgovorio potvrdno: „Imamo!“

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua potom je pročitao Apostolski nalog, odnosno bulu Svetog Oca pape Franje, o biskupskome imenovanju mons. Bože Radoša. Slijedila je homilija zagrebačkog nadbiskupa metropolita u kojoj je pred okupljenim svećenicima i vjernicima razmatrao nad značenjem svetkovine Krista Kralja svega svijeta, posljednjom nedjeljom kojom završava liturgijska godina.

Kardinal Bozanić: „Na uzdignutom drvu križa objavljuje se bogatstvo Kristova kraljevanja“

– Crkva nas ovom svetkovinom poziva na propitkivanje i razmišljanje o smislu povijesti, o tijeku vremena koje prolazi, stavljajući pred nas iznimno ozbiljna pitanja: Tko je istinski kralj? Tko je pravi Gospodar vremena i vječnosti? Upravo nam Evanđelje pomaže spoznati oznake pravoga kralja. Za nas ljude kraljevanje znači prednost, prestiž, novac, vlast, autoritet… Nasuprot tome u današnjem Evanđelju uzdiže se križ i na njemu Raspeti. Križ predstavlja krajnju slabost, nemoć, napuštenost… Na križu Raspeti umire. Upravo na tom uzdignutom drvu križa objavljuje se bogatstvo Kristova kraljevanja. Križ istodobno postaje i znak krajnje slabosti i vrhunac istinske ljudskosti. Nema ništa uistinu ljudskijeg, nema većeg kraljevanja do li dati svoj život za one koje ljubiš – kazao je kardinal.

Isus je istinski kralj, jer njegova moć nije u novcu, ni u vlasti, ni u prestižu nad drugim ljudima, nego u ljubavi za druge i to u ljubavi do kraja, kazao je u nastavku nadbiskup Bozanić. – Dok promatramo obješenog zločinca na križu čujemo Isusovu poruku da na ovoj zemlji nije nitko definitivno izgubljen i nitko ne može otići toliko daleko od Očeve kuće da ne bi mogao biti dohvaćen ljubavlju Kristova križa. Križ je tron Božanske ljubavi. To je kraljevstvo na koje smo pozvani, jer svima su otvorena vrata Božjega milosrđa. Svetkovina Krista Kralja je naša radosna zahvala Bogu Ocu za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti, jer On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje. Danas se tom temeljnom razlogu naše radosti pridodaje jedan novi, a to je biskupsko ređenje mons. Bože Radoša, koga je papa Franjo imenovao biskupom varaždinskim. Ređenje biskupa ima izuzetno značenje za Crkvu i uvijek je razlog posebne radosti i slavlja. U njemu se očituje svijest Crkve, koja zna da je Krist Kralj čuva i ljubi. U biskupskom ređenju slavi se istodobno i univerzalnost Crkve i njezino ukorjenjenje na određenom prostoru; njezina novost života i njezin neprekinuti kontinuitet s crkvenim ishodištem, s prvom kršćanskom zajednicom – poručio je kardinal.

Dragi brate u Isusu Kristu Kralju, izabrani biskupe Bože, dođi! Izabrao Te je Krist. Krist Te šalje da zajedno s Njim vodiš ovu svetu Crkvu varaždinsku. Budi blagoslov za Crkvu, za svoj narod i svakoga čovjeka, poručio je kardinal Bozanić biskupu Radošu, a čitavu propovijed kardinala Josipa Bozanića možete pročitati na poveznici.

Biskupski štap kao znak oslonjenosti na Dobroga Pastira

Nakon propovijedi kardinala nastavljen je obred ređenja najprije s obećanjem biskupskog izabranika. Tijekom molitve litanija Svih svetih mons. Bože Radoš je bio prostret na tlu, u znak potpunog predanja Bogu, dok je molitvu prošnje svečanim pjevanjem predvodio vlč. Marko Domiter. Slijedio je čin polaganja ruku i molitve ređenja. Ruke je na ređenikovu glavu najprije položio glavni zareditelj, kardinal Josip Bozanić, a iza njega i svi ostali biskupi u koncelebraciji.

Kardinal je nakon čina polaganju ruku položio otvoreni evanđelistar na glavu mons. Bože Radoša. Obred ređenja nastavljen je mazanjem glave mons. Radoša svetom krizmom, po uzoru na Stari zavjet kada su proroci pomazivali od Boga odabrane kraljeve i po uzoru na Krista koji je Pomazanik Božji, kojemu se biskupi suobličuju, te predajom evanđelistara i znamenja; biskupskog prstena, mitre i pastirskog štapa. Predajom evanđelistara se na simboličan način povjerava vlast propovijedanja i naviještanja, odnosno označava udio u Kristovoj učiteljskoj službi. Prsten vjerne ljubavi podsjeća na učiteljsku i navjestiteljsku službu biskupa, zaručnika Crkve, koja se vrši uvijek u apostolskom zboru zajedno s Petrom – Papom. Mitra podsjeća na poziv na svetost, dok upraviteljsku službu simbolizira biskupski štap kao znak oslonjenosti na Dobroga Pastira i brige za svakog čovjeka.

Nakon toga svi su okupljeni vjernici i svećenici ustali, a kardinal Josip Bozanić pozvao je novozaređenoga biskupa mons. Božu Radoša da sjedne na katedru te da nadalje predsjeda slavljenju euharistijske službe. Novozaređeni biskup, odloživši štap, primio je od kardinala i ostalih biskupa cjelov mira, a katedralom je odzvanjao dugotrajan pljesak. Za to je vrijeme zbor pjevao poklik „Služiti radosno Gospodinu“ nadahnut geslom novog varaždinskog biskupa Bože Radoša. Nakon obreda biskupskog ređenja nastavljeno je slavlje svete euharistije s prinosom darova.

Uime biskupa čestitku uputio mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK

Nakon svete pričesti pozdravnu je riječ novozaređenom varaždinskom biskupu najprije je, uime svih biskupa, uputio mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.

– Uz Vašu bližu i daljnju rodbinu koji su danas ovdje nazočni, uz brojne biskupe i svećenike, bogoslove i sjemeništarce ovom današnjem svetom činu osobito se raduje Božji puk Varaždinske biskupije koji Vam je povjeren, svećenici i redovnici na koje ćete se oslanjati, te skupa s njima Riječ Božju naviještati i vjernike svetim sakramentima i euharistijom hraniti. Svi su oni osobito radosni i zahvalni što su u ovoj katedrali prvi put mogli pratiti sveti čin ređenja svoga novoga pastira. Njihovu radost dijelimo i mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije, s kojima ćete se odsada družiti, planirati i zajednički nositi križ odgovornosti za povjereno stado vjernika Varaždinske biskupije – poručio je nadbiskup Puljić. – Uz riječ pozdrava i ohrabrenja Vama, dragi biskupe Bože, želim danas zahvaliti i Vašem predšasniku mons. Josipu Mrzljaku za sve dobro što je učinio u biskupiji i u Biskupskoj konferenciji, posebice višegodišnjim vodstvom Hrvatskoga Caritasa, u duhu svoga gesla „činiti dobro“. Ne zaboravljamo ulogu Caritasa u teškim danima stradanja ljudi i njihove imovine u Domovinskom ratu. Tada nam je veliku utjehu pružala eksplozija dobrote i solidarnosti naših ljudi u Domovini i u inozemstvu. Zapravo stradalnici su u to doba preživjeli zahvaljujući karitativnoj djelatnosti pojedinaca i organizacija. Dok Vam, dragi Josipe, na tomu od srca zahvaljujem, želim neka Vam i tijekom umirovljeničkih dana ne dojadi i dalje činiti dobro! – dodao je zadarski nadbiskup.

Vlč. Marko Rac: „Oče biskupe, znajte da niste sami!“

 Uime svećenika, redovnika i redovnica Varaždinske biskupije novom varaždinskom biskupu mons. Boži Radošu čestitku je uputio vlč. Marko Rac, župnik iz Đurđevca. – Vaše biskupsko geslo „Služiti radosno Gospodinu“ već na početku Vaše pastirske službe sve nas podsjeća i ohrabruje koja je radost i ponos biti Kristov! Biti od Boga izabran i pozvan! I da ne postoji ništa veće, ništa dublje i ništa ljepše nego predati se Njemu na raspolaganje. Zbog toga u Vama prepoznajemo neizrecivi dar koji nam je darovao Nebeski Otac. Vašu svećeničku službu do sada prožimala je duhovnost i pastoral mladih svećenika, čemu ste posvetili i svoj život i svoje svećeničko poslanje. Stoga nas, svećenike, posebno raduje što ćemo i u Vama pronaći ne samo pastira, nego nadasve i oca koji će nas razumjeti; ohrabrivati u situacijama kada se možda osjetimo umornima, razočaranima i napuštenima; podizati nas ako je potrebno da ne klonemo duhom. Ali isto tako, oče biskupe, znajte da ni Vi niste sami! Imate nas, svoje svećenike! A s nama je na putu i Onaj koji je postao Put, Istina i Život i koji nam govori: „Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!“ Zato računajte s našom molitvom u kojoj želimo trajno biti povezani, s našom spremnom suradnjom i svakom drugom bratskom i prijateljskom potporom. Molimo da Vam Gospodin udijeli potrebnu mudrost, snagu i strpljivost u vođenju Božjeg naroda naše Varaždinske biskupije – rekao je vlč. Marko Rac.

Ispred vjernika laika čestitku uputili bračni par Sanja i Ivan Malbašić

Ispred vjernika laika Varaždinske biskupije, čestitku su novom varaždinskom biskupu uputili bračni par Sanja i Ivan Malbašić. – Radosno Vas dočekujemo u ovom trenutku prihvaćanja biskupske službe kojom započinjete novi korak Vašega osobnog života i života naše Varaždinske biskupije. Radujemo se što postajete naš pastir u vremenu koje je ispunjeno specifičnim i dinamičnim promjenama s vidljivom izmjenom vrijednosnog sustava našega društva. Dragi oče biskupe Bože, uime više od 350 000 vjernika laika izričemo Vam našu otvorenost, blizinu i potrebu da nas vodite, ohrabrujete i podupirete u našim nastojanjima da živimo Evanđelje u izazovima ovoga svijeta. Molimo Vas kao svojeg duhovnog oca da se za nas zauzimate očinskim srcem kao što se za sve nas brine naš nebeski Otac. Kao što su nama roditeljima djeca izvor velike radosti, iako počesto i brige, neka i Vas skrb za nas vjernike uvijek ispunja radošću. U svojoj ćete službi, po biskupskom autoritetu, donositi mnoge važne odluke. Mi vjernici laici smo uz Vas i molimo Vas: vodite nas u Istini. Neka Vam u tome uvijek svjetionik bude Isus Krist koji je sam Put, Istina i Život. Mi vjernici laici stavljamo Vam se na raspolaganje u svemu gdje ćete nas trebati, od pastoralnih i drugih aktivnosti kako u našim župama, tako i na projektima na biskupijskoj razini. Molimo da Vaše poslanje uvijek bude onakvo kako ste izrekli svojim biskupskim geslom – „Služiti radosno Gospodinu – poručio je, između ostaloga, biskupu Radošu bračni par Malbašić.

Biskup Bože Radoš:

Nakon pozdravnih riječi i čestitki koje su novom biskupu mons. Boži Radošu uputili mons. Želimir Puljić, vlč. Marko Rac i obitelj Malbašić, svi okupljeni vjernici u katedrali ustali su i iskazali hvalu Bogu pjevajući himnu „Tebe Boga hvalimo“. Potom je novozaređeni biskup, u pratnji obojice biskupa zareditelja, mons. Josipa Mrzljaka i mons. Đure Hranića, prošao ispunjenom varaždinskom katedralom i svima udijelio svoj blagoslov.

Na kraju se svima okupljenima, prigodnim riječima zahvale, po prvi puta kao biskup obratio i mons. Bože Radoš. Novi je varaždinski biskup zahvalio najprije dragom Bogu, zatim papi Franji, zarediteljima, biskupima, svim svećenicima, vjernicima i svojoj mnogobrojnoj obitelji i rodbini koja se okupila u varaždinskoj katedrali.

Misnom slavlju nazočili su brojni svećenici, redovnice i vjernici iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, napose iz Župe Kraljice sv. Krunice iz Kuševca s filijalom Ivanovci. Prisutni su bili i bogoslovi đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa sa svojim odgojiteljima te su novom varaždinskom biskupu čestitali prigodnim pjesmama.

Preuzeto sa: http://djos.hr

ĐAKOVO (TU) – Uz nadbiskupa đakovačko-osječkog Đuru Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića te još devetoricu svećenika, pomoćni biskup Ivan Ćurić predvodio je u đakovačkoj prvostolnici 19. studenoga svečano večernje misno slavlje na spomendan blažene Salomeje i dan 100. obljetnice rođenja biskupa Ćirila Kosa. 

Tijekom misnog slavlja u katedrali je bila izložena slika – portret biskupa Kosa i relikvije bl. Salomeje.

Spominjući se blagopokojnoga biskupa Ćirila biskup Ivan je u svojoj homiliji istaknuo: „Upravo se danas ispunja stoljetni krug od časa njegova rođenja, 19. studenoga 1919. U ovoj jubilarnoj godini već smo se potrudili ‘uklesati’ svoj zahvalni spomen na njegov život, službu i djelo. Kao biskupijska zajednica 28. rujna o. g. pošli nakon hodočašća u Mariju Bistricu do župne crkve sv. Marije Magdalene u Ivancu, gdje smo ostavili spomen u njegovoj rodnoj župi, gdje je u filijali Ribić Breg, kao blizanac, s bratom Ivanom, rođen i istoga dana u župnoj crkvi „preporođen milošću krštenja“, kako stoji ispisano na kamenoj ploči u sredini između dvaju ulaza u ivanečkoj crkvi. A nekoliko mjeseci prije hodočastili na još jedno mjesto, u župu Harkanovci, kamo je kao šestogodišnjak sa svojim roditeljima Josipom i Marijom, doselio biskup Ćiril, gdje je on, kako od 6. srpnja ove godine stoji na ploči u harkanovačkoj crkvi Snježne Gospe „upijao snagu vjere i slavio sveta otajstva te, odazvavši se svećeničkom pozivu, 1944. prikazao svoju mladu misu.“

Nakon što je podsjetio na osobitost kršćanskog značenja jubileja, prema riječima samoga biskupa Ćirila, koji je u zagrebačkoj katedrali 1995. godine, na zlatomisničkom slavlju sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, čije se 100. obljetnice rođenja ove godine također zahvalna srca spominjemo, tumačio izvorna, biblijska nadahnuća jubileja, biskup Ivan je nastavio: „Neka od prepoznatljivih obilježja blagopokojnoga biskupa Ćirila znakovito nam je označio njegov ‘odlazak’, kad su crkveni i društveni mediji, javljajući o njegovoj smrti 6. srpnja 2003., pisali: „Otišao je u narodu omiljeni biskup, koji je volio narod i kojega je narod volio.“ Taj, tako raširen utisak o bliskosti i ljudskoj pristupačnosti biskupa Ćirila oslikava ono što je i sam biskup izabrao i ugradio u svoje biskupsko geslo, izraženo riječima: Ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života (CD, 15). „U narodu omiljen“, no na svojim je ramenima morao ponijeti i iskustvo osude „u ime naroda“, kad je prije 60 godina, 1959. godine bio uhićen od tadašnjih komunističkih vlasti, označen kao neprijatelj naroda i osuđen na 7-godišnju zatvorsku kaznu.“

Osvrnuvši se, potom, na pročitana liturgijska čitanja i rasvjetljavajući njihovom porukom lik biskupa Ćirila, propovjednik je izabrao nekoliko primjera u kojima biskup Ćiril tumači temeljna otajstava vjere – utjelovljenje i uskrsnuće, te je istaknuo: „Za pastirske poticaje kršćanskoj zajednici biskup je Ćiril veoma slikovito i duboko prebirao po biblijskom nauku. Tako nas je hitro i živo usmjeravao prema biblijskim prizorima i događajima, naznačujući uvijek da su poruka i događaj spasenja uvijek utjelovljeni, konkretni, po mjeri poziva svakog čovjeka. Zato je za nas danas, imajući pred sobom nove izazove i zahtjeve suvremenoga života, u svoju pastirsku i učiteljsku službu vrlo snažno ugrađivao pastoralni duh i smjernice 2. vatikanskoga koncila.“ Istaknuvši da je „na poseban način u propovijedima biskupa Ćirila odjekivala povijest naše biskupije“, osvrnuo se na svetački primjer bl. Salomeje Krakovske iz 13. st., čiji je život dijelom povezan s početkom povijesti Đakovačke biskupije, kad je njezin suprug Koloman 1239. godine bosanskom biskupu Ponsi darovao imanje i grad Đakovo. Završavajući svoju homiliju biskup je naveo nekoliko molitvenih zaziva iz 139. psalma, koje je biskup Ćiril ugradio u riječi oproštaja u svojoj duhovnoj oporuci.

Prije završnog blagoslova biskup Ivan potaknuo je sve okupljene da pođu u kriptu katedrale, gdje je potom predvodio zahvalnu molitvu na grobu pokojnog biskupa Kosa. Nakon molitve biskupi, svećenici, časne sestre, bogoslovi i vjernički puk pristupili su štovanju relikvija bl. Salomeje.

A. Banović

Preuzeto sa: http://djos.hr

ĐAKOVO (TU) – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Društvo hrvatskih književnika organiziralo je Znanstveni kolokvij o 100. obljetnici rođenja biskupa dr. h. c. Ćirila Kosa (19. 11. 1919. – 6. 7. 2003.). Kolokvij je održan pod biskupskim geslom biskupa Ćirila „In caritate, humilitate et vitae simplicitate – U ljubavi, poniznosti i jednostavnosti života“ u utorak, 19. studenoga 2019. u Dvorani biskupa Strossmayera KBF-a u Đakovu.

Pozdravni govori

U ime organizatora pozdrav je uputio mons. dr. Pero Aračić, upravitelj zavoda HAZU u Đakovu, a potom se nazočnima obratio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. Zahvalio je organizatorima, supokrovitelju Gradu Đakovu, medijskom pokrovitelju Glasu Slavonije te svim predavačima. Pozdravio je sve nazočne, među kojima nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru Marina Srakića, srijemskog biskupa Đuru Gašparovića, pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog Ivana Ćurića, đakovačkog dogradonačelnika Roberta Francema, Krešimira Markića, izaslanika župana vukovarsko-srijemskog, g. Miroslava Kosa i s. Nataliju Fadiga, nećaka i nećakinju biskupa Kosa, sve okupljene svećenike i brojne časne sestre, profesore i studente KBF-a te nazočne bogoslove.   

Podsjetio je na biskupsko geslo pokojnog biskupa Kosa “In caritate, humilitate et vitae simplicite – ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života” te rekao kako je to uistinu bio njegov životni program koji ga je oslikavao kao čovjeka i biskupa: jednostavnog, skromnog, punog humora, ljudske dobrote i ljubavi, poniznoga. „Radost i vedrina bila je jedna od njegovih karizmi koju je dijelio drugima. Gdje god se pojavio unosio je radost, vedrinu i raspoloženje. Po tome smo ga svi poznavali. U komunikaciji bio je jednostavan i ponizan. Doživljavali smo ga kao istinskog čovjeka Crkve. Volio je Crkvu predvođenu Rimskim biskupom i sjećam se njegovih homilija svake subote u sjemenišnoj kapeli u kojima je i nas bogoslove odgajao u tom duhu ljubavi. O Papi i Papinstvu govorio je uvijek s ushićenjem i iskrenom sinovskom ljubavlju“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić, napomenuvši kako je biskup Kos za vrijeme svoje službe osnovao je 21 župu, zaredio 118 svećenika, izgrađeno je 18 župnih i 22 filijalnih crkava, 62 vjeronaučne dvorane i 42 župna stana.

U ime gradonačelnika Grada Đakova nazočne je pozdravio dogradonačelnik Robert Francem, ističući kako je ovo iznimno važan znanstveni skup za grad Đakovo, jer je biskup Kos velikan povijesti grada Đakova i hrvatske povijesti. „Ovakvim znanstvenim skupom, dostojnom analizom predstavljanja njegova rada i života možemo valorizirati i smjestiti u društveni i duhovni kontekst njegov život i njega samog“, rekao je dogradonačelnik Francem.

Prvi dio znanstvenog kolokvija – prijepodnevna izlaganja

Prvi blok izlaganja moderirao je dr. sc. Pavo Jurišić, a prvo izlaganje autora dr. sc. Pere Aračića i Ante Pavlovića, dipl. teol., nosilo je temu „Naglasci biskupa Ćirila Kosa u vođenju biskupije“. Izlažući o pastoralnim naglascima tijekom 23 godine biskupovanja mons. Kosa, vlč. Pavlović podsjetio je kako je biskup Kos na čelo biskupije došao kada je svećenstvo bilo poljuljano objavom „Bijele knjige“. U predavanju je izdvojio naglaske biskupstva mons. Kosa, a to su želja za zajedništvom i suradnjom sa svim svećenicima, počevši od onih u Đakovu do onih na terenu; podržavanje svih novijih pastoralnih koraka na području biskupije, obilazak biskupije i sudjelovanje u važnijim proslavama župa (posvete crkve, župnih domova, vjeronaučnih dvorana, prisustvo na misijama i drugim obljetnicama); uključenost u jubileje crkvenog i opće povijesnog značenja za biskupiju i hrvatski narod; skromnost u proslavi vlastitih jubileja i primanja priznanja od Crkve ili države; svjedočenje i zapisivanje ratnih događanja na području biskupija za vrijeme Domovinskog rata; svijest da je samo jedan kamenčić u mozaiku ovih biskupija; crkvena i društvena priznanja u njegovom biskupovom životu; obnašanje dugogodišnje službe predsjednika Vijeća za katehizaciju pri BKJ-HBK; devetomjesečno obnašanje službe administratora Vrhbosanske nadbiskupije; bivanje uz svoj narod i briga za odijeljene kršćanske Crkve.

Dr. sc. Vladimir Dugalić izlagao je na temu „Duhovni profil biskupa Ćirila Kosa“, istaknuvši dobrotu kao glavnu osobinu pokojnog biskupa Kosa, „nenametljiva plemenita čovjeka, ugodna sugovornika uvijek spremna za humor, Božjeg svećenika i biskupa“. Naglasio je kako je pokojnog biskupa odredio njegov svećenički poziv te istaknuo njegovo njegovanje pobožnosti prema BDM, poticanje svećenika na klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, poštivanje Tabernakula i njegovanje euharistijske pobožnosti… Biskupa Kosa predavač je opisao kao iskrenu i dobronamjernu osobu, koji je gajio posebnu ljubav prema sjemeništu, koji je bogoslovima i svećenicima naglašavao važnost intelektualne, duhovne i ljudske formacije, kao čovjeka otvorena duha, promicatelja saborske obnove, borca protiv komunizma i svjedoka vremena, čovjeka koji je gajio zdravo domoljublje te u laicima vidio budućnost društva. Zaključujući izlaganje dr. Dugalić je kazao: „Bio je otvorena duha, čovjek dijaloga, snažne crkvenosti i odanosti Svetom Ocu, vrstan propovjednik. Međutim, iako nije išao glavom kroz zid, u načelima je bio nepopustljiv, ali unatoč jasnoće govora iskazivao je veliko razumijevanje za čovjeka, njegove slabosti, pokušavajući mu pomoći dobrotom i ljubavlju, a ne osuđivanjem. Bio je čovjek malih gesta, imao je osjećaj za žrtvu, osobito za siromašnoga i stradalnika. Nije želio kažnjavati, nego dotaknuti dobrotom i navještajem Božje ljubavi.“

„Biskup Ćiril Kos i komunističke vlasti 1974. – 1990.“ tema je o kojoj je govorio dr. sc. Miroslav Akmadža, koji je biskupovanje biskupa Kosa stavio u kontekst toga vremena, rekavši kako je to bilo vrijeme prilično dobrih crkveno-državnih odnosa, vrijeme nakon obnove diplomatskih odnosa Svete Stolice i Jugoslavije, vrijeme nakon Titova posjeta Papi, ali i vrijeme nakon Hrvatskog proljeća u kojem se ponovno zaoštravaju odnosi. Istaknuo je bliskost biskupa Kosa i nadbiskupa Kuharića, kojemu se često obraćao za savjet. Podsjetio je na mučni „Županjski slučaj“, ali i neke druge situacije koje su pridonijele podjeli svećenika koje je biskup Kos pokušao pridobiti i smiriti. Nažalost, biskup je uza se imao i suradnike Udbe te su praćeni i snimani svi njegovi razgovori. Govoreći o biskupu Kosu u svjetlu obrane vjerskih sloboda, predavač je istaknuo kako se biskup nije petljao u politiku, ali kada je to morao, uglavnom u kontaktima s predstavnicima Vjerske komisije, uvijek je to bilo žestoko, ‘na razini Kuharića’, bez ‘dlake na jeziku’, vrlo odlučno i jasno. Iznio je nekoliko prigovora biskupa Kosa državnim vlastima, podsjetivši kako je biskup od 1986. bio član biskupske Komisije za pregovore s republičkim vlastima, gdje je bio vrlo otvoren, žestok i beskompromisan. Predavanje je zaključio riječima: „Možemo konstatirati da je biskup bio ‘dobrica’, ali čvrst i odlučan prema državnim vlastima u obrani vjerskih sloboda i prava Crkve, pogotovo u teškim okolnostima nesklonosti pojedinih svećenika koji mu nisu pomagali nego odmagali te mu je bilo teže s njima nego s komunističkim vlastima.“

Nadbiskup u miru mons. dr. Marin Srakić, izlažući na temu „Biskup Ćiril Kos: ´Nisam se prepoznao´“, iznio je niz detalja o biskupu Kosu, napose se osvrnuvši na biskupovo hapšenje, istragu i osudu, kao i odsluživanje sedmogodišnje zatvorske kazne. Na početku se prisjetio svojih bogoslovskih dana, napose 5. listopada 1959. godine, kada su u jutarnjim satima bogoslovi u hodnicima sjemeništa čuli buku. Tadašnji duhovnik Kos došao je među njih i rekao da se ne uznemiravaju, da su došli članovi tadašnjeg Sekretarijata unutrašnjih poslova, koji su cijeli dan, do kasnijih večernjih sati vršili pretres. Bogoslovi su kroz prozor gledali odvođenje svojih poglavara, a kasnije su bili  i pozivani na saslušanja. Nadbiskup u miru čitao je neke segmente unaprijed pripremljenih optužnica koje su bile u potpunoj suprotnosti s istinom. Nadalje, iznio je niz zanimljivih pojedinosti vezanih uz zatvorske dane biskupa Kosa, uz njegova poznata pisma pisana na toaletnom papiru, njegove zanimljive i dobre odnose s istražiteljima i uzničarima. Svojom vedrinom i dobrotom zadobivao je simpatije svih s kojima se susretao, a u teškim trenutcima gledao je samo one dobre i lijepe stvari.

Nema boljeg pokazatelja o stanju sloboda u jednoj državi od toga kako se sudi građanima u toj državi, naglasak je iz predavanja dr. sc. Mate Artukovića, koji je govorio na temu „Osuda Ćirila Kosa u ondašnjim pisanim medijima“. Rekao je kako su totalitarni režimi 20. stoljeća nastojali ući u svaku poru života svojih podanika, neprestano ga kontrolirati te su ga isprepleli mrežom doušnika, osiguravši „zakonom“ kontrolu misli, riječi i djela. Sve

to nalazimo i u montiranom političkom procesu profesorima, svećenicima i bogoslovima Đakovačkog sjemeništa 1959./60., koji je imao za cilj ukidanje Bogoslovije. Novinska izvješća s ovog procesa jednako su dobar pokazatelj zločinačkog karaktera komunističkog režima, kao i sudstva. Novinari svih analiziranih listova (Glas Slavonije, Večernji list, Vjesnik) na državnoj razini, kao i na lokalnoj razini (Đakovački list, Brodski list) dragovoljno su uskladili svoje misli s tužiteljevim i u svojoj revnosti su i uvećali krivicu optuženih, dodajući i ono što u optužnici ne stoji, pretvarajući se u još oštrijeg tužitelja. Duhovnik Kos u tim je izvješćima predstavljen kao neprijatelj i rušitelj države, socijalističkog uređenja i JNA, neprijatelj „bratstva i jedinstva“ napose hrvatskog i srpskog naroda. Predstavljen je kao odgajatelj budućih neprijatelja države,  koje je odgajao „usađivanjem u buduće bogoslove mržnje prema pojedinim nacionalnostima i grubom zloupotrebom vjerskih osjećaja u političke svrhe“. Izvješća su uvijek počinjala naslovima „Suđenje proustaškoj grupi Ćirila Kosa“, ili „proustaškoj grupi Ćirila Kosa i drugih“ ili „proustaškoj grupi iz Đakova“. Najbolja ilustracija karaktera medija u vezi s ovim procesom ostavili su sami mediji. Naslov „Osuđeni su proglašeni krivim“ sve govori sam po sebi o medijima, o novinama, o novinarima i njihovoj savjesti. Sve je bilo u ovakvim slučajevima u sramotnoj službi jednoga zločinačkog režima.

Zadnje izlaganje u dopodnevnim dijelu kolokvija održao je dr. sc Milan Šimunović na temu „Katehetsko vijeće HBK i predsjednik Ćiril Kos“. Biskupa Kosa nazvao je „ocem hrvatske kateheze“, koji je na čelo Katehetskog vijeća došao 1974., u turbulentna vremena, kada se osjetio koncilski umor. Istaknuo je biskupov doprinos osnivanju Katehetske zimske škole, njegovo inzistiranje da se stvori hrvatski katehetski dokument, koji je izašao 1984. godine, inovativni dokument „koji nas je ‘spasio’ da pripremljeni 1990./91. možemo ući u škole s vjeronaukom“. Biskup Kos imao je karizmu učenika i učitelja, davao nam je podstrek da radimo s velikom odgovornošću, slušao je, imao je povjerenja u ljude, a mi smo imali veliko povjerenje u njega, čulo se u izlaganju. Dr.  Šimunović prisjetio se 1990. godine i Katehetske ljetne škole u Đakovu, kada je biskup Kos, predosjećajući promjene, pitao organizatore jesu li spremni za ulazak vjeronauka u škole te velike radosti biskupa Kosa kada je to i ostvareno. „Često nam je citirao riječi Ivana Pavla II. da tome zadatku, katehezi u župnoj zajednici i vjeronauku u školi treba posvetiti najbolje ljudske zalihe, ne štedeći napore, umore i materijalna sredstva“, rekao je predavač, zahvaljujući biskupu Kosu te ističući nemjerljiv doprinos đakovačke Crkve i đakovačkih biskupa trima, kako je rekao, prevažnim hrvatskim katehetskim dokumentima.

Drugi dio znanstvenog kolokvija

Drugi dio znanstvenog kolokvija, kojeg je moderirao mr. sc. Tadija Crnjak, započeo je izlaganjem s. M. Estere Radičević na temu „Biskup Ćiril Kos, dar Božji zajednici Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu“. Na osnovu arhivske građe, sjećanja pojedinih sestara i njihovih uspomena, kao i dostupne literature, govorila je o snažnim vezama između biskupa Kosa i zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, počevši od njegova dolaska

kao mladog svećenika u Bogosloviju, službe u Srijemskoj Mitrovici, gdje surađuje sa sestrama koje rade u bolnici te surađuju u župi, ponovnog dolaska kao duhovnika i profesora u Đakovo, uzničkih dana kada su mu sestre donosile hranu i brinule za njega i ostale zatvorene svećenike, njegova povratka iz zatvora, biskupskih godina, umirovljenja, bolesti pa do posljednjih dana njegova ovozemaljskog života. Biskup Ćiril Kos osobito se brinuo za duhovni život sestara, kako u sjemeništu, biskupskom dvoru i katedrali, tako i u provincijalnoj kući pa i na filijalama na kojima su djelovale sestre. Svojom vedrinom, optimizmom i bratskom naklonošću koristio je svaku priliku da sestrama pomogne prihvaćati životne nedaće i križeve. Bio je ispovjednik kandidatica i novakinja, držao je sestrama duhovne nagovore, egzorte, sudjelovao kod samostanskih slavlja, kod polaganja zavjeta i drugih proslava. Dijelio je sa sestrama žalosti i radosti, uspjehe i neuspjehe – bio ponosan na “moje predrage sestre”, kako je uvijek govorio.  Bio je uistinu zahvalan sestrama za sve što su mu učinile, osobito zadnjih godina života, u bolesti i nemoći. Bio nam je dar Božji kroz godine mnoge! Čulo se u izlaganju s. Estere Radičević.

„Ćiril Kos apostolski upravitelj Vrhbosanske nadbiskupije 1990. godine“ tema je izlaganja dr. sc. Pave Jurišića, tijekom kojega je predavač podsjetio kako je mons. Ćiril Kos upravljao Vrhbosanskom nadbiskupijom kao apostolski administrator punih devet mjeseci, i to u vremenu od preuzimanja uprave 19. travnja 1990. do ustoličenja novog nadbiskupa Vinka Puljića u Sarajevu 19. siječnja 1991. Istaknuo je kako biskup Kos to nije želio, ali je iz poslušnosti Crkvi prihvatio ovaj zadatak i savjesno ga vršio kroz cijelo vrijeme svoje uprave. U tom je vremenu nastojao smiriti stanje u Nadbiskupiji, smanjiti tenzije među klerom Nadbiskupije, koji je bio podijeljen u sebi, povoljno i pravedno rješavati naslijeđene probleme koji su stajali pred njim. Njegov način rada i pristup svećenstvu i puku u Nadbiskupiji bio je pozitivno usmjeren, tako da je moglo nastupiti mirnije razdoblje kod imenovanja novoga nadbiskupa Vinka Puljića, koji će se nastupom u službu morati uhvatiti u koštac s drugim problemima koji su stajali pred njim, a to su oni krvavi događaji Domovinskoga rata koji su pogodili ovaj prostor, Vrhbosansku mjesnu Crkvu, hrvatski narod i cijelu novonastalu državnu tvorevinu Bosnu i Hercegovinu, čulo se u zaključku izlaganja. 

Na simpoziju o biskupu Ćirilu Kosu, dr. sc. Antun Japundžić održao je predavanje na temu „Ekumenski rad biskupa Ćirila Kosa“. U svome izlaganju Japundžić je približio ekumensko zauzimanje biskupa Kosa koje iščitavamo ponajprije iz biskupovih govora, propovijedi i pozdrava koje je imao u raznim prigodama te je ukazao da je djelovanje biskupa Kosa išlo u smjeru ekumenske suradnje i otvorenosti, što je posebice naglašeno u odnosu prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Osim vrednovanja biskupovog ekumenskog rada, u izlaganju je bilo govora i o određenim poteškoćama s kojima se biskup Kos susretao u svojim ekumenskim pothvatima, naročito za vrijeme Domovinskoga rata.

Dr. s. Finka Tomas imala je izlaganje na temu „Biskup Kos i promicanje kulta sv. Ćirila i Metoda“. Istaknula je veliki doprinos solunske Braće u naviještanju evanđelja Slavenskim narodima i  u postavljanju temelja Slavenskoj pismenosti. Kao sveti i odvažni muževi promicali su slavljenje liturgije na domaćem jeziku, nošeni uvjerenjem da se Bog obraća svakom čovjeku upravo na materinjem jeziku, ostvarujući odnos s njime, iz čega proizlazi da ga čovjek smije slaviti i kroz liturgiju upravo na tome jeziku. Tako su bili predšasnici II. vatikanskog koncila. Opisujući lik biskupa Kosa koji je bio revni promicatelj kulta svete Braće, istaknula je njegovu zauzetost na tom polju osobito preko slavljenja jubileja vezanih uz njihove osobe. Tako je nastavio liniju svojih predšasnika, osobito Strossmayera, najvećeg promicatelja njihova kulta u drugoj polovini 19. stoljeća. 

Mirko Ćurić, prof., u svome izlaganju naslovljenom „Razgovori biskupa Kosa za Đakovački glas“, govorio je o dva božićna razgovora vođena s biskupom Ćirilom Kosom za Đakovački glasnik 1994. i 1995., koji su „vrijedan primjer njegovog biskupskog rada i odnosa prema univerzalnim vrijednostima Katoličke Crkve ili prema aktualnoj crkvenoj i društvenoj situaciji, koji ga zorno oslikavaju kao svećenika, biskupa i građanina koji se na poseban način nosi sa izazovima svoga poslanja“. Predavač je kao posebnu biskupovu vrlinu izdvojio postojanost njegovih stavova, napose kod bolnih i otvorenih pitanja koja su otvorili Domovinski rat i raspad Jugoslavije. Dosljedno se zauzimao za „vlastito obraćanje, pomirenje i opraštanje“, za krčenje srca „zasijanih minama“ te za mirnu reintegraciju Podunavlja, unatoč svijesti da je nakon Oluje sasvim izvjesna uspješnost slične akcije u njegovoj biskupiji. Također, snažno se zalagao za očuvanje biskupijskog jedinstva sa srijemskim dijelom, nudeći povijesne argumente te analogiju s ustrojem  SPC. Veliku obnovu biskupije skromno je pripisivao „maru župnika i vjernika i velikim donacijama naših ustanova i poduzeća…“ Vjerovao je u važnost povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, kao što se zalagao za povratak iseljenih s okupiranih područaja, ali i očuvanje katoličkih i hrvatskih obitelji u srijemskom dijelu Biskupije. Unatoč svemu, nije ga napuštao optimizam i vjera u Božju providnost, tako da je opći ton oba razgovora zapravo optimističan, jer se u cjelini osjećalo kako vjeruje u napredak i svoje Biskupije i svoga naroda.

Zadnje izlaganje priređivača dr. sc. Stanislava Šote i mr. sc. Eldine Lovaš nosilo je naslov „Pastoralna skrb biskupa Ćirila Kosa za prognanike Đakovačke i Srijemske biskupije tijekom Domovinskog rata“. Predavač je svoje izlaganje usmjerio na tri razine pastoralne brige: brigu za izbjeglice s okupiranog područja, skrb za Srijemsku biskupiju i pastoralnu brigu za izbjegle i prognane iz Bosne i Hercegovine. U prvom dijelu, govoreći o skrbi za izbjegle i prognane s okupiranog područja, izlagač donosi bezbrojne apele biskupa Ćirila upućene europskoj i svjetskoj javnosti, potresna pisma, napose patrijarhu SPC Pavlu te poziv na mir, posebice u suradnji s pojedinim biskupima tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije. Drugi dio tiče se konkretne pastoralne brige i skrbi za izbjeglice. S obzirom da je jedan dio prognan u Mađarsku, biskup je imenovao 5 svećenika za pastoralni rad s njima, podijelio missio canonica časnim sestrama također u Mađarskoj te na području Primorsko-goranske i Istarske županije, gdje su se bili smjestili prognanici i izbjeglice s okupiranog dijela biskupije. U zadnjem dijelu izlaganja predavač se dotaknuo pisama i korespondencije biskupa Kosa s kardinalom Puljićem, s naglaskom na karitativnoj dimenziji – prihvatu prognanih iz BiH i njihovom smještaju u župama Biskupije i uključenosti domaćih svećenika u pastoralni rad s njima.

Priredila: Anica Banović

Preuzeto sa: http://djos.hr