SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Pozdravni govor koji je novozaređeni srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina izrekao na kraju euharistijskog slavlja s obredom biskupskog ređenja, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga 2021., u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici.

Preuzvišeni nadbiskupi i biskupi,

braćo svećenici, redovnici i redovnice, draga moja obitelji i rodbino,

braćo i sestre, dragi prijatelji!

Imenovavši me biskupom koadjutorom, rimski prvosvećenik papa Franjo me je uputio na službu u ovu drevnu Srijemsku biskupiju. Imenovanje baš za ovu biskupiju, koje sam sa zahvalnošću i poniznošću prihvatio kao svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, te današnje ređenje, za Crkvu su događaji puni duboke simbolike a za mene osobno mnoštva istančanih emocija. Radosno i otvorena srca te ispruženih ruku dolazim k vama, u ovu kršćansku metropolu, u mjesto gdje je pod palmom mučeništva u doba najvećih progona Dioklecijanova i Galerijeva vremena stasalo i ukorijenilo se prvo kršćanstvo. Srijemska biskupija od 4. stoljeća mjesto je snažne i nepokolebljive vjere, to je mjesto trijumfalnog kršćanskoga obrata i obraćenja. Ovdje je kršćanstvo predvođeno primjerom mučeništva svetih Irineja i njegova đakona Dimitrija postalo jednim od najsnažnijih kršćanskih biljega tadašnje Europe.

Osim kršćanske simbolike i tradicije, u ovome slavnom gradu i danas se, pa i u njegovu nazivu, zrcali kršćanski znamen. U ovaj grad i ovu biskupiju po uputi rimskoga prvosvećenika dolazim iskreno i predano – sa željom biti jedan od vas i živjeti među vama te da bih zajedno s vama bio dionik zajedništva, jedinstva, izgradnje, a nadam se i napretka. Jer povijest i tradicija, pa i duboka simbolika ovoga mjesta za kršćanski identitet, malo bi značili i bili bi sasvim nedostatni kada danas ne bismo svi zajedno učinili sve za postizanje tih vrijednosti. Kršćanske metropole poput ove oduvijek su bila sjecišta i stjecišta ljudi koji su složno živjeli ujedinjeni u različitosti, ali u istome kršćanskom duhu i identitetu. Svima zajedno zadaća nam je njegovati te graditi mostove među nama i ustrajati na onome što nas povezuje i ujedinjuje. Stoga vas molim da me upravo kao takvoga i s takvim namjerama te kao čovjeka koji vam dolazi otvorena srca primite u vaš dom. To je zalog našega opstanka i napretka na ovim prostorima.

Veličina nekog mjesta i njegova kršćanska odrednica danas se najbolje ogledaju u tome koliko mu je stalo i koliko mari za najslabijega i najranjivijega među nama te za potrebitoga. Iznad svega, naš se kršćanski identitet, obilježen mučeništvom, ogleda u Ljubavi, i to Ljubavi pisanoj velikim slovom, onoj uzvišenoj i samilosnoj Ljubavi Boga prema čovjeku koju su Grci označavali riječju agapè, a Rimljani i sveti Pavao caritas. Svoje poslanje na koje me u Srijemsku biskupiju šalje rimski prvosvećenik prvotno gledam kao Ljubav iznad svega. Bez nje, a posebno bez Ljubavi iskazane prema najranjivijemu i najpotrebitijemu, tj. prema najslabijemu među nama, sve je uzaludno – i povijest, i tradicija, i slava, i napredak te sve drugo prolazno i vremenito što krasi neko mjesto. Pozivam Vas da upravo Caritas – Ljubav bude smisao i glavni dionik našega zajedništva.

Zahvalan sam Bogu za dar života, po roditeljima Luci i Mirku, koji su mene i moju braću Dragu i Karla odgajali u vjeri i vjernosti Bogu i Crkvi. Pozdrav i zahvala svim članovima moje obitelji ovdje nazočnima, kao i onima koji nisu mogli nazočiti. Zahvalan sam svojim učiteljima, profesorima i odgojiteljima, a napose meni dragim osobama ujaku vlč. Vlatku Poljičaku, vlč. Josi Peraku kao i pokojnom duhovniku mons. Ivanu Šeši.

Duboko sam zahvalan svetom ocu papi Franji za povjerenu mi službu biskupa koadjutora te što me je po polaganju ruku glavnog zareditelja, a njegova bliskoga suradnika mons. P. R. Gallaghera uvrstio u red biskupa. U svemu ovome vidim znakove velike blizine Svetoga Oca za ove krajeve u kojima živi Katolička Crkva. Preuzvišeni nadbiskupe Gallagheru, zahvaljujem Vam na ovome činu biskupskoga ređenja, te Vas molim da moj pozdrav i zahvalu prenesete svetome ocu papi Franji od kojega molim apostolski blagoslov za sebe i vjerničku zajednicu u Srijemu. Pozdrav i Vašem suradniku i pratitelju mons. Januszu Stanislawu Blahowiaku, djelatniku Državnog Tajništva. Na poseban način pozdravljam apostolskog nuncija Luciana Surianija. Također pozdrav i mons. Giorgiu Lingui, apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj koji je danas s nama.

Biskupe Đuro, hvala Vam što me primate kao svojeg mlađeg brata. Trudit ću se zajedno s Vama, srijemskim biskupom i Vašim bogatim biskupskim iskustvom služiti na dobro ovog brojem malog stada, ali poviješću i značenjem velikog stada.

Na poseban način hvala za prošlu, sadašnju i buduću bratsku podršku nadbiskupu metropoliti Đuri. Nadbiskup osobno i Đakovačko-osječka nadbiskupija snažno stoje uz Srijemsku biskupiju. Poštovanom i meni dragom nadbiskupu u miru Marinu hvala za podršku i pouku na svim mojim dosadašnjim svećeničkim koracima. Uz Vas sam mnogo naučio i dobio u brojnim službama koje ste mi povjeravali. Vaša nazočnost danas u ovom obredu mog biskupskog ređenja mnogo mi znači.

Otkako sam postao svećenik – skoro četvrt stoljeća, pratim nastajanje i razvoj susjedne Požeške biskupije. Zadivljujuće je promatrati njezin duhovni rast i zalaganje vjernika pod vodstvom njihova pastira. Biskupe Antune, vaš primjer zauzetog pastoralnog služenja, napose u izgrađivanju ekumenskih odnosa, dragocjen mi je izvor inspiracije. Nadam se da ću, poučen tim iskustvom, i ja ovdje uspješno graditi mostove zajedništva i raditi na dobro svega naroda Božjega.

Ovoliko veliki broj okupljenih nadbiskupa i biskupa, članova različitih Biskupskih konferencija znak je podrške ovoj s jedne strane drevnoj, a s druge strane tako maloj Srijemskoj biskupiji i vjerničkoj zajednici u dragom nam Srijemu. Poseban pozdrav predsjednicima konferencija: mons. Želimiru Puljiću, mons. Ladislavu Nemetu, kao i potpredsjedniku nadbiskupu koadjutoru Tomi Vukšiću. Draga braćo nadbiskupi i biskupi, hvala vam za podršku molitvenu i materijalnu. Preporučam i dalje ovu srijemsku Crkvu vašoj pažnji i domišljatoj ljubavi da nikada ne ostane bez prikladnih čimbenika za spas duša. Pozdrav i generalnim tajnicima Krunoslavu Novaku i Robertu Plastyku.

Unatoč tolikim zaprekama pandemijske krize, okupio se i značajan broj svećenika i redovnika, mnogopoštovanih provincijala iz brojnih nadbiskupija i biskupija i redovničkih zajednica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, Makedonije i drugih krajeva. Hvala vam svima za molitvu i prisutnost. Znak je to naše povezanosti u proteklim vremenima za ona koja slijede. Pozdravljam nazočne časne sestre: s. Jelenu Lončar, ravnateljicu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, s. Faustinu Kovačević, ravnateljicu Caritasa Riječke nadbiskupije te domaće sestre s. Lucu, Leopoldinu, Luciju, Mariju Ivanu i s. Esteru na čelu s časnom majkom Milosrdnih sestra svetoga Križa s. Valerijom Široki i ostale prisutne redovnice.

Jedna od simbola utkanih u moj biskupski grb je i most sa zaglavnim kamenom Kristom Gospodinom. Most je simbol povezivanja, ujedinjavanja. Radostan sam što danas u ovom slavlju mogu pozdraviti visoke predstavnike Srpske pravoslavne Crkve i to preosvećenog gospodina gospodina Irineja, episkopa bačkog kao i njegova vikarnog episkopa gospodina Damaskina kao i druge članove pratnje. Pozdrav i izaslaniku srijemskoga vladike Vasilija visoko prečasnom gospodinu protosiđelu Kleopi Štefanoviću. Pozdravljam i sve nazočne pravoslavne vjernike.

Pozdrave upućujem i nositeljima civilnih vlasti: poštovanoj gospođi Nini Obuljen Koržinek, ministrici kulture u Vladi RH, predsjednici Komisije za odnose s vjerskim zajednicama te izaslanici Predsjednika Vlade RH gospodina Plenkovića,

zatim gospodinu Ištvanu Pastoru, predsjedniku Skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine,

gradonačelnici Sremske Mitrovice gospođi Svetlani Milovanović i predsjedniku Skupštine Grada gospodinu Iliji Nediću,

gospodinu Damiru Dekaniću, županu Vukovarsko-srijemske županije,

gospođi Antoniji Jozić, županici Požeško-slavonske županije,

izaslanicima opština Inđije i Sremskih Karlovaca te načelnicima općina Đakovačka Satnica, Tovarnik i Stari Jankovci.

Među nama pozdravljam i predstavnika Veleposlanstva Republike Hrvatske gospodina Stjepana Glasa, opunomoćenog ministra u veleposlanstvu RH u Republici Srbiji te gospodina Velimira Plešu, generalnog konzula iz Subotice.

Pozdravljam gosp. dr. Milana Bošnjaka iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i gosp. Ivana Zebu, voditelja službe za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu.

Pozdrav predstavnicima Mađarske nacionalne manjine: Predsjedniku nacionalnog savjeta gosp. Jeneu Hajnalu i gđi Aniki Jeras, predsjednici izvršnog odbora nacionalnog savjeta.

Također, pozdrave upućujem gospodinu Atili Juhasu, državnom sekretaru ministarstva saobraćaja, šumarstva i vodoprivrede Vlade Republike Srbije,

u ime predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća nazočnom gosp. Lazaru Cvijinu, predsjedniku izvršnog odbora nacionalnog vijeća,

u ime predsjednika nacionalnog savjeta Njemačkog nacionalnog vijeća nazočnoj gospođi Andrijani Bauer Živković,

gospodinu dr. Vladimiru Roganoviću, direktoru Uprave za suradnju s Crkvama i vjerskim zajednicama u Ministarstvu pravde Republike Srbije, sa suradnicima: gosp. dr. Markom Nikolićem i gosp. Gavrilom Grbanom,

gospodinu Tomislavu Žigmanovu, predsjedniku Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i ravnatelju Zavoda kulture vojvođanskih Hrvata,

gospodinu Ljubiši Šulaji, direktoru Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice,

i prof. dr. Željku Tanjiću, rektoru Hrvatskoga katoličkog sveučilišta te svim ostalim djelatnicima u kulturi i prosvjeti.

Posebno pozdravljam svećenike djelatne pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji s kojima sam surađivao i do sada zajedno živio: nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislava Markića, predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda mons. prof. dr. Ivicu Pažina i ekonoma vlč. Šimuna Šindiju, kao i sve djelatnike ureda i ustanova HBK te napose Hrvatskoga Caritasa i Hrvatske katoličke mreže.

Zahvaljujem katedralnom zboru sv. Cecilije ovdje u Srijemskoj Mitrovici na čelu sa s. Cecilijom, kao i članovima katedralnog zbora iz Đakova na čelu s maestrom Ivanom Andrićem. Hvala ravnatelju ceremonija prelatu mons. Luki Strgaru, kao i asistenciji i bogoslovima koji su ovo slavlje biskupskoga ređenja učinili svečanijim. Pri kraju, hvala braći svećenicima i drugim brojnim suradnicima na organizaciji ovoga slavlja na čelu s prelatom mons. Eduardom Španovićem, generalnim vikarom i mitrovačkim župnikom. Hvala i vlč. Tomislavu Hačku, vlč. Domagoju Lackoviću, vlč. Ivici Zrnu, vlč. Ivanu Rajkoviću u zauzetosti oko pripreme ovog slavlja kao i drugim svećenicima Srijemske biskupije koji su na različite načine doprinijeli ovom slavlju.

Hvala, također, mojim pratiteljima vlč. Josipu Dominkoviću i preč. Jozi Duspari.

Pozdrav prisutnim predstavnicima medija, nadbiskupijskih, biskupijskih i župnih Caritasa te hrvatskih, mađarskih i njemačkih kulturnih i prosvjetnih društava.

Poštovani i dragi svi, molite za mene, da s pouzdanjem u Gospodina, ovu službu vršim vjerno s ljubavlju i otvorenoga srca prema svim ljudima i neka sve nas prati zagovor nebeske Majke Marije Gospe Snježne – Gospe Tekijske.

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Nela Skenderović

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – U ime vjernika laika Srijemske biskupije, vjeroučiteljica Ana Hodak, tajnica Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije i koordinatorica Tiskovnog ureda Srijemske biskupije, župljanka Župe Presvetog Srca Isusova u Šidu, uputila je pozdravni govor novom srijemskom biskupu koadjutoru Fabijanu Svalini na misi s obredom biskupskog ređenja na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga 2021., u srijemskoj katedrali.

Preuzvišeni oče Biskupe,

Pozdravljam Vas u ime vjernika cijele Srijemske biskupije. Hvala Vam što ste prihvatili službu biskupa koadjutora ovoga maloga stada, te ga, prvo s biskupom Đurom, a potom i sami, vodite putem Kristovim. Mi smo skromna zajednica po broju, ali ne i po vjeri, jer povijest je ovdje često pokazivala i svoje ružno lice, ali našu vjeru nije slomila. Radujemo se Vašem dolasku i novim stranicama u povijesti naše biskupije, koje ćete ispisati preuzimanjem povjerene Vam službe.

Srijem je mjesto na kojem žive ljudi vjerni Kristu još od prvih kršćanskih vremena. Mjesto susreta Istoka i Zapada, mjesto natopljeno krvlju mučenika. Ovdje često nije bilo lako biti Kristov svjedok, ni vjernom stadu, ni pastirima. Vi to dobro znate, ali ste ipak prihvatili ovu službu i tako pokazali svoju vjernost i ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi, o čemu svjedoči i vaše geslo: „Iznad svega ljubav.“ A „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“ (Rim 8,28). Zato vjerujemo da ćete nam biti dobar pastir i učitelj, kojemu je prvi uzor Krist i njegova ljubav, a potom i svi pastiri drevnoga Sirmija, koji su ostali postojani i vjerni i u najtežim vremenima.

Mi, vjernici, iskreno molimo za Vas, da Vam Bog da snage i mudrosti u vršenju povjerene Vam službe, da ovu, Bogu milu Crkvu, vodite putem kojim je On zacrtao. Osim ustrajnih molitelja u nama ćete pronaći i vjerne suradnike kada god nas budete trebali.

Dobro nam došli!

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Vedran Jegić

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Župnik Župe Svih svetih u Irigu preč. Blaž Zmaić uputio je u ime svećenika, redovnika i redovnica Srijemske biskupije pozdravni govor novozaređenom srijemskom biskupu koadjutoru Fabijanu Svalini na misi s obredom biskupskog ređenja na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga 2021., u srijemskoj katedrali.

U ime svih srijemskih svećenika, pozdravljam sve već spomenute, a posebno preuzvišenog gospodina nadbiskupa mons. Paula Richarda Gallaghera, tajnika Svete Stolice za odnose s državama, zareditelja u zajedništvu s mons. Đurom Hranićem, nadbiskupom i metropolitom đakovačko-osječkim i mons. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim.

Raduje se danas Srijemska Crkva, a posebno mi svećenici, i moli jer je Vaša želja: „Molite za mene da s pouzdanjem u Gospodina ovu službu vršim vjerno s ljubavlju i otvorenog srca prema svim ljudima.“

I ovo što ste do sada radili, koje ste sve dužnosti i funkcije vodili, vjerujem da su vas nadahnjivale i vodile riječi psalma koje ste uzeli kao svoje mladomisničko geslo: „Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i On će sve voditi.“ To vrijedi i za ovo što sada nastupa iz Vašega biskupskog gesla: ‘Iznad svega ljubav’. A sve se ovo događa u Godini svetog Josipa. A Josip je poslije Marije najbliži Isusu. Neka on u vama sačuva iskrenu i trajnu vezu s Bogom, duševni mir, duboku poniznost srca, savršeno slaganje s voljom Božjom.
Iz Vašega biskupskog grba izdvajam: zvijezda iz grba upućuje na Slavoniju gdje ste zaređeni i djelovali kao svećenik i drago mi je da ste sin ravne Slavonije kao i ja: „Slavonijo u srcu te nosim, gdje god bio tobom se ponosim“, a sada ovdje u Srijemu: „Divan je kićeni Srijem, lepo je živjet u njem!“ između tri rijeke srijemske: Bosut – Dunav – Sava.

Drago nam je da ćete stolovati kao koadjutor biskup uz rijeku Savu u Srijemskoj Mitrovici, a biskup Đuro kao Srijemac uz Dunav u Petrovaradinu, a mi između vas. Iza štita zlatan pastoralni križ, simbol sebedarja požrtvovne ljubavi, a na dnu u bijeloj vrpci Vaše biskupsko geslo upisano na vrpci jednakoj onoj na grbu pape Franje: Iznad svega ljubav!

Među nama petnaestoricom svećenika imate jednu mladu snagu i već četiri u zalaznim godinama. Ja kao najstariji s 46 godina svećeništva, a 42 godine u Srijemu – a i mnogi od nas su duže godina ovdje – nedavno sam nazočio u Đakovu kao jedini i najstariji svećenik Srijema na posveti novog Doma za umirovljene svećenike, predmolivši molitvu za pokojne svećenike. Nisam još birao sebi sobu (a nisu imale ni brojeve!), no ipak Vam poručujem za sve starije i sebe: Još ćemo raditi u Srijemu. Računajte na nas!

Ne zaboravite ovaj dan. Ovaj dan je novi blagdan: tvoj blagdan i Krista Kralja. Biskup je sluga vjernicima i Kristu Kralju, a On je Kralj čovječanstva. Ne zaboravite da ste sin Kralja, dijete Božje. A Kraljevstvo Krista je kultura života. U toj kulturi života s Vama i pod Vašim biskupskim geslom: Iznad svega ljubav. Zato, i za ovo, dobro nam došli i budite s nama!

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Vedran Jegić

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninski nadbiskup Ladislav Német izrekao je na kraju euharistije s obredom biskupskog ređenja mons. Fabijana Svaline, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga 2021., u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, pozdravnu riječ koju prenosimo u cijelosti.

Dragi biskupe Fabijane,

u ime Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda srdačno te pozdravljam.

Mi nismo tako jedinstvena biskupska konferencija kao ona iz koje dolaziš, ali naše bogatstvo je baš u tome što smo različiti. Dolazimo iz različitih kultura i donosimo različite darove.

Kako to biva u životu – za neke gubitak, dobitak je za druge. Čuli smo dugu listu svih tvojih službi koje si obnašao u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji ili u HBK. Oni su izgubili tebe, ako smijem tako reći. Mi smo dobili najveći dar. Ne samo gospodin Gašparović kao biskup srijemski, nego cijela naša konferencija.

Tvoja nazočnonst u našim redovima dat će nam novi podstrek – raditi osobito ono u čemu si ti najjači: u ljubavi (caritas). I to ne u onoj ljubavi osjećaja, nego ljubavi djela.

Na kraju, zaželio bih ti sve ono što Srijem predstavlja za nas. To su mučenici, kako smo čuli od nadbiskupa Puljića, poput sv. Stošije koja povezuje Srijem i Zadar. (Ja sam, Bogu hvala, imao čast služiti u toj mjesnoj Crkvi dvije godine.) A to su i veliki nadbiskupi misionari, sv. Metod, koji je bio srijemski metropolit. Rijetko se govori da je i on imao titulu srijemskog nadbiskupa. Metod je zaštitnik naše biskupske konferencije, a isto tako i tvoje sadašnje. Od mučenika uzmi izdržljivost, od sv. Metoda snalažljivost u naviještanju evanđelja i misijama. Neka te Bog blagoslovi i jako mi je drago da si došao k nama.

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Vedran Jegić

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić izrekao je na kraju euharistije s obredom biskupskog ređenja mons. Fabijana Svaline, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga 2021., u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, pozdravnu riječ koju prenosimo u cijelosti.

Dragi biskupe Fabijane,

novozaređeni koadjutore srijemski!

Prošlog tjedna imali smo prigodu preko Glasa Koncila prošetati Đakovačkom Satnicom i upoznati biskupovu obitelj i rodbinu, kao i župu sv. Roka gdje se novi biskup koadjutor rodio, krstio, odrastao i „traktor vozio“. U dosadašnjih 24 godine svećeničkog života obavljao je razne službe u svojoj matičnoj nadbiskupiji (župni vikar, tajnik, kancelar, voditelj Tiskovnog ureda) i izvan nje (odgojitelj u sjemeništu u Zagrebu, zamjenik Generalnog tajnika HBK, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, član Mješovitog povjerenstva RH i HBK te ravnatelj Hrvatske katoličke mreže (HKM). Danas smo slavili euharistiju, koju nam je Isus ostavio kao sveti događaj povijesti spasenja. S euharistijom se rodila Crkva koju euharistija izgrađuje. A Crkva kada redi i posvećuje biskupa želi neka on bude izraz njezinoga jedinstva u istini i ljubavi (2 Iv 1, 3). Stoga, dok danas spominjemo Fabijanovo rodno mjesto i njegove drage roditelje Lucu i Mirka, u duhu odlazimo do svetog grada Jeruzalema gdje se rodila Crkva. Ondje je zapravo izvor i Fabijanove službe i poslanja. Jer, Božjom voljom došao je i nalog kojim ga papa Franjo u ime Krista šalje u Srijem. Velika je to milost koju Crkva danas povjerava mons. Svalini kojega je Gospodin davno odabrao i pozvao, još od utrobe njegove majke Luce.

Dragi biskupe Fabijane,

dok Ti danas čestitam ovaj dan i sveti događaj ređenja u ime hrvatskih biskupa, od srca zahvaljujem na predanom služenju u više institucija Hrvatske biskupske konferencije, posebice u ime karitativnog djelovanja u normalnim i kriznim trenutcima, poput poplava, požara i potresa. Drago mi je što mogu prenijeti čestitke i u ime klera i puka Zadarske nadbiskupije s kojom je Srijem povezan moćima svete Stošije koja je zaštitnica zadarske nadbiskupije i katedrale, kao i štovanjem svetog Dimitrija kojeg se osobito časti u crkvi Zadarskog sveučilišta, gdje smo prije par tjedana imali zaziv Duha Svetoga za blagoslovljen početak nove sveučilišne godine. Koristim prigodu ovog obraćanja zahvaliti i čestitati mons. Đuri Gašparoviću u prigodi njegova srebrnog biskupskog jubileja. Ad multos annos, eccelentisisime Domine!

Ovom čestitkom, preuzvišeni biskupe Svalina, priključujem se časnom zboru molitelja da Te Krist „Kralj nad kraljevima i gospodar nad gospodarima“ obdari radošću i pastirskom hrabrošću. Neka bude blagoslovljeno Tvoje služenje i djelovanja u starodrevnoj biskupiji u Srijemu, koja je prije sedamnaest godina obilježila 1700. obljetnicu srijemskih mučenika (304. – 2004.). Pratila Te zaštita svetog Roka u Tvome pastoralnom radu, kao i zagovor svetih srijemskih mučenika. Neka Te Gospodin blagoslovi i čuva!

U bratskom zajedništvu odani u Gospodinu,

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Vedran Jegić

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Tajnik Svete Stolice za odnose s državama i tajnik Međunarodnog povjerenstva za Crkve u Istočnoj Europi nadbiskup Paul Richard Gallagher održao je homiliju na misi biskupskog ređenja novoga srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga 2021. u srijemskoj katedrali.

Preuzvišeni biskupi, preosvećeni episkopi Srpske pravoslavne Crkve, dragi svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre!

„Isus Krist jest svjedok vjerni, prvorođenac od mrtvih, […] Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha […] Njemu slava i vlast u vijeke vjekova!“

Tako nam današnja liturgija govori o Kristu, Kralju svega stvorenja. Kralj je to koji nam se predstavlja kao svjedok, vjerni i mudri sluga, Kralj koji je poslušno i smjerno prihvatio volju nebeskoga Oca i bezuvjetno se predao za spasenje svakog muškarca i žene koji nastanjuju ovaj svijet.

Današnja nas liturgija upravo tako uvodi u obred biskupskog ređenja mons. Fabijana Svaline, pozivajući nas da preuzmemo istu Kristovu raspoloživost i budemo vjerni i mudri sluge u svakodnevnom vršenju Njegove volje, dajući prvenstvo životu služenja u ljubavi – „Super omnia Caritas“. Mons. Svalina odabrao je ovaj ulomak iz Poslanice Kološanima (Kol 3,14) kako bi svoju biskupsku službu vršio u svjetlu ljubavi, koja je, kako nas uči sv. Pavao, neizostavna za ulazak u Kristovo savršenstvo. To je, naime, obilježje svakog kršćanina, da snagom služenja i odvažnom bliskošću uprisutni ljubav kojom nas Krist ljubi. Slično nam i grb, koji će obilježavati riječi i geste novoga biskupa, dvama znacima svjedoči o toj želji da u životu uvijek tražimo savršenstvo ljubavi.

Prvi je znak zvijezda, koja prema drevnoj predaji simbolizira Djevicu Mariju, Kristovu Majku i Majku Crkve: Zvijezda Mora i Zvijezda Nade. Kad Bog pozdravlja Mariju „Zdravo, milosti puna“, čovječanstvu je zasjala nada spasenja: jedna je kći našeg roda našla milost u očima Gospodnjim; On ju je predodredio za Majku Otkupiteljevu i za našu Majku. Eto razloga zbog kojeg na moru života i povijesti Marija blista kao Zvijezda Nade. Ne, ne sjaji vlastitom svjetlošću, već odražava svjetlo Krista, Sunca koje se pojavilo na obzoru čovječanstva, da bismo se, slijedeći Marijinu zvijezdu, mogli orijentirati na putovanju i zadržati smjer prema Kristu, osobito u mračnim i olujnim vremenima.

Drugi znak je Kristov monogram koji predstavlja Onoga prema kojemu nam se valja orijentirati želimo li pronaći životni smjer koji nas vodi k spasenju. Kristogram „Hi-Ro“ jednostavan je, no jako važan, toliko da se određenim spojem slova grčkoga alfabeta koji tvore inicijale imena „Krist“ pokazuje čin nečije vjere, povjerenja te izriče osobna vjera u uskrsloga Gospodina. Tako će kristogram postati znakom Života koji nas dovodi do osobe jedinoga Spasitelja, kako to, na primjer, nalazimo na jednom kršćanskom epigrafu (nadgrobnom natpisu) na ulazu u baziliku Santa Maria in Trastevere, gdje stoji napisano: „MAXIMINVS IN XP“ (Maksimin u Kristu).

Natpis je sažet, no upravo se zbog toga čini važnim; biografski podaci osobe uopće se ne navode, jedino što se želi izraziti je njegova čvrsta i jednostavna vjera u Krista, čije je uskrsnuće kršćaninu jamstvo vječnoga života. Dopustite mi da se ovdje na trenutak zadržim i na činjenici da je kristogram „Hi-Ro“ također i simbol crkvenoga jedinstva te bratstva, o čemu nam u katakombama sv. Hipolita, također u Rimu, svjedoči prikaz apostola Petra i Pavla, između kojih je umetnut kristogram „Hi-Ro“. Poruka je jasna: Petar i Pavao djelovali su u Crkvi ujedinjeni istom vjerom u Isusa. I danas svaki biskup, svaki prezbiter, svaki kršćanin djeluje i živi u Crkvi ujedinjen istom vjerom u Krista.

Blagdan koji danas slavimo navodi nas na razmišljanje o samom srcu naše vjere u Krista i stavlja nas pred neka pitanja od kojih ne možemo pobjeći: tko je taj Kralj? Ili, kad poput Pilata, i mi danas pitamo Gospodina Isusa: „Ti, koji si na križu, uhićen, prezren, Ti si, dakle, Kralj?“

Iz ovih pitanja, koja se u kršćaninovu životu uvijek iznova javljaju, možemo shvatiti kako samo ljudski izračuni i egzaktnost stvari, jednom riječju, želja da se sve spozna i razumije, iako su važni za naš ljudski život, sami po sebi nisu dostatni. Nemamo potrebu samo za materijalnim kruhom, mi trebamo ljubav, smisao i nadu, siguran temelj, čvrsto tlo koje nam pomaže s autentičnim smislom živjeti također u krizi, u tami, u svakodnevnim teškoćama i problemima. Vjera nam daje upravo to: pouzdano predanje jednom „Ti“, koje je Bog. Kao što smo danas čuli u Evanđelju, Bog je objavio da je njegova ljubav prema čovjeku, prema svakome od nas, bez mjere: na Križu nam Isus iz Nazareta, Sin Božji koji je postao čovjekom, na najjasniji način pokazuje dokle seže ta ljubav – do darivanja samoga sebe, do potpune žrtve. Vjera znači vjerovati tom Kralju koji se sa svojom ljubavlju pred čovjekovom opakošću, pred zlom i smrću ne umanjuje, već je kadar preobraziti svaki oblik ropstva i darovati mogućnost spasenja. Eto zašto imati vjere znači susresti Božje „Ti“, Boga koji me podupire i daje obećanje neuništive ljubavi.

Zbog toga danas slavimo Krista, Kralja svega stvorenja, Kralja koji se predaje ljudima u ruke a u svojim ih rukama ne drži kao što to često čini moć svijeta. Isus nam predstavlja model Kralja, zapravo ostvarena čovjeka, jer Božja je istina Otac, Otac koji svojim sinovima i kćerima daje život i slobodu, ne onaj koji im ih oduzima. Zbog toga i moć Krista Kralja počiva isključivo u predanosti. Mi gotovo instinktivno riječ „moć“ uzimamo s negativnim primislima, no sama po sebi „moć“ je nešto pozitivno, zapravo ukazuje na mogućnost. Međutim, moć se može koristiti dobro ili loše: sve držati u ruci i sve zgnječiti, ili otvoriti ruku i pružiti je drugome – to su dvije potpuno suprotne moći, moć života i moć smrti.

Isus je Kralj jer zna davati kruh umjesto da ga uzima, dati život umjesto da ga oduzima, osloboditi od zakona umjesto da ga nameće. Kralj je jer svojim učenicima pere noge umjesto da traži da bude služen.

Dragi mons. Svalina, nikada ne zaboravi ono što ti je rečeno na tvom đakonskom ređenju: „Primi Kristovo evanđelje kojemu si postao navjestitelj. Nastoj vjerovati što naviještaš, učiti što uzvjeruješ, živjeti što učiš.“

Crkva u tvoje ruke stavlja Isusovo evanđelje, čiji si navjestitelj svojim životom i službom:

„Vjeruj što naviještaš.“ Poziv je to na obnovu čina vjere u Krista, utjelovljenu Riječ; poticaj da ustrajno razmatramo Riječ Božju, pozorni na njezinu poruku, ne uklanjajući ništa niti dodavajući, to je poticaj da ju ne naviještamo tek formalno, već srcem koje vjeruje i pristaje uz ono što naviješta.

„Poučavaj što vjeruješ.“ To je sasvim određen nalog koji Crkva prima od Isusa; On je onaj koji je od početka neke ljude izabrao da „budu s njim i da ih šalje“. Tako i danas Crkva u njegovo ime izabire i potvrđuje navjestitelje evanđelja i šalje ih da ispune svoje poslanje. Navještaj koji Crkva danas povjerava tebi kao nasljedniku apostola izvire iz vjere: zato biskup mora u isto vrijeme „ostati“ s Isusom i „poći“ naviještati njegovo evanđelje. U tom je poziv da „poučavaš ono što vjeruješ“! Ne donosiš sebe, svoju riječ, svoja uvjerenja, već Onoga koji jest u tebi i s kojim živiš u punom zajedništvu.

„Živi ono što poučavaš.“ Vjerodostojnost navještaja temelji se prvenstveno na djelu Duha Svetoga, ali i na dosljednoj usklađenosti onoga što se naviješta i onoga što se živi, svjestan vlastitih ograničenja i slabosti.

Evo, dakle, moje želje: da uvijek uzmogneš biti znak Krista Sluge: „Nisam došao da budem služen, nego da služim i položim svoj život za svijet.“ Biskup je, znači, sluga Očeve volje, Isusova poslanja, ljubavi Duha Svetoga, koji ga je posvetio i učinio sposobnim služiti poput Isusa.

Dragi prijatelji, dobro znamo da je djelotvornost svjedočanstva razmjerna jačini ljubavi. Zapravo, beskorisno je praviti planove, ako uzajamno nemamo ljubavi jedni za druge i ne pomažemo jedni drugima unutar kršćanske zajednice.

Ovdje, u Srijemskoj biskupiji, čija je povijest uvijek bila obilježena činjenicom da je smještena na granici između dvaju svjetova i kultura, Zapada i Istoka, živi se i posebna karizma, tj. osobito važna zadaća promicanja ekumenskoga dijaloga i njegovanja suradnje i zajedništva između katoličkih biskupija i pravoslavnih eparhija, što potvrđuje i osnivanje Mješovitoga povjerenstva dviju Crkava o nekim povijesnim pitanjima. Stoga sam radostan zbog nazočnosti episkopa Irineja i njegova vikarnog episkopa, koji svjedoče o lijepom hodu uzajamne razmjene i zajedništva. Odnos između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne Crkve značajno utječe na ukupne odnose dviju Crkava. Biskupija srijemska, koja se nalazi u dijaspori u Srbiji, ima i može imati vrlo vrijednu ulogu u ekumenskom dijalogu, kako je to 1994. godine opisao sveti papa Ivan Pavao II.: „U ovim krajevima danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovno postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosanskohercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama istočne, srednje i zapadne Europe. Te se dvije rijeke susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u ovim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo gotovo dohvatiti tragove puta na koji vas Bog poziva da njime kročite.“

I, na kraju, svoje misli upravljam Presvetoj Djevici, čije je čašćenje u narodima oblikovao izniman utjecaj bazilijevske pobožnosti prema Bogorodici/Theotokos, pobožnosti koju su kasnije nastavili njegovati sinovi sv. Benedikta, sv. Dominika i sv. Franje, koja će svoj izričaj doživjeti u prelijepim crkvama i svetištima. Tebi se napokon obraćamo, Djevice Marijo, nepokolebljivoj podno križa svoga Sina. Ti si nam uzor vjere i nade u snagu istine i dobra. Riječima drevnoga hvalospjeva tebe zazivamo: „S krivca lance skini,/ slijepu daj da vidi,/ tjeraj naše jade,/ sve isprosi dare.“ A šireći pogled prema obzorju gdje se spajaju nebo i more, tebi povjeravamo sve sinove i kćeri ovih zemalja i cijeloga svijeta, dok za sve molimo napredak i mir, zazivajući: „Daj nam dane mira,/ bdij te prispijemo,/ uz Isusa vijekom/ radovat se s tobom. Amen.

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Vedran Jegić