ČESTITKA MONS. SVALINE NOVOIMENOVANOM ZRENJANINSKOM BISKUPU ŠTEFKOVIĆU

Srijemski biskup Fabija Svalina čestitao je novoimenovanom zrenjaninskom biskupu Mirku Štefkoviću

MONS. MIRKO ŠTEFKOVIĆ NOVI JE ZRENJANINSKI BISKUP

Papa Franjo imenovao je dosadašnjeg ekonoma Subotičke biskupije mr. Mirka Štefkovića novim zrenjaninskim biskupom, priopćio je u ponedjeljak 18. ožujka u podne Tiskovni ured Svete Stolice, a vijest je svečano objavljena u Ordinarijatu Zrenjaninske biskupije.

KONCERT DUHOVNE GLAZBE U RUMI

To je prvi u nizu koncerata koji će se održati u okviru projekta „Musicae Spirituales Concentus“, čiji su pokrovitelji: Srijemska biskupija, Općina Ruma i Župa Uzvišenja svetog Križa

KORIZMENA TRIBINA U SUBOTICI

Na tribini će govori srijemski biskup mons. Fabijan Svalina.

PRIMANJE U MINISTRANSKU SLUŽBU

U župama Beška i Maradik Radosna nedjelja obilježena je primanjem novih ministranata

Vijesti

RAZRJEŠENJA I IMENOVANJA U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

06. ožujak 2022.

PETROVARADIN (TU) – Srijemski biskup koadjutor, msgr. Fabija Svalina, izdao je dekrete o razrješenjima i imenovanjima službi svećenika u Srijemskoj biskupiji.

– preč. Marko LOŠ, razriješen je službe kancelara biskupije u Srijemskoj Mitrovici (41/2022.), te imenovan vicekancelarom Biskupskog ordinarijata u Srijemskoj Mitrovici (42/2022.)

– vlč. Tomislav LASIĆ, imenovan je kancelarom Biskupskog ordinarijata u Srijemskoj Mitrovici (43/2022.) i pastoralnim suradnikom u župi Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije, u Laćarku (61/2022.)

Tiskovni ured Srijemske biskupije

PEPELNICA U PRVOSTOLNOJ CRKVI U SRIJEMSKOJ MITROVICI

02. ožujak 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – 2. ožujka 2022., na Čistu srijedu ili Pepelnicu, u prvostolnici Srijemske biskupije, euharistijskim slavljima u 9.30 i 18.00 sati obilježen je početak svetog korizmenog vremena. Euharistijsko slavlje u 9.30 sati predslavio je msgr. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor, u zajedništvu s vlč. Ivicom Zrno, župnikom iz Laćarka.

U prigodnoj homiliji, msgr. Fabijan Svalina je rekao:

Iako je radni dan, danas na Pepelnicu ili Čistu srijedu kršćanima je vrijeme drugačije nego inače. Počinje priprava za uskrs: korizma kao intenzivno vrijeme obnove na aktualan način, onako kako to zahtijeva povijesni trenutak. To su dani „milosni“, dani obraćenja, mijenjanja na bolje, dani obnove. „Sad je vrijeme spasa!“ Prihvatimo to vrijeme kao ponudu Božje naklonosti. Uđimo u tu budućnost spremni da Boga pozornije slušamo, da ga u Otajstvu predanije primamo i da ga u potrebnoj braći otkrivamo i štujemo.

Kad nas Crkva danas poziva na obred pepeljenja, ona to čini iz uvjerenja da je i sama postavljena u službu pepelu i prahu, dapače da je i sama pepeo i prah. Pred vječnim, svemogućim Bogom što je svijet nego zrno prašine što lebdi svemirom, putem gdje sebi ništa ne može pomoći. A čovječanstvo je na svijetu toliko maleno da bi se, ako postoje, druga razumna bića mučila da nas uopće uoče. Crkva, kao dio Isusovog zbora još je manje zamjetljiva. I ona je pepeo i prah. Pred tim razmišljanjem nije teško stati i posuti se pepelom te priznati stvarnost kakva jest. No priznavanje stvarnosti otvara nove horizonte, one religiozne i vjerničke: kada znamo da smo pepeo i prah, onda znamo i obratiti se Bogu da nas dahom svoga života pokrene i digne kao što je početno učinio s Adamom. To uvjerenje nam je poziv na otvaranje pred Bogom, a opomena da se ne zatvorimo u sebe, jer ćemo u tom slučaju vjekovima ostati samo pepeo i prah.

Uvjerenje o ovisnosti o Bogu, i to Bogu koji je Otac, pomaže nama vjernicima u određivanju našega ponašanja pred samima sobom i pred drugima. To nam je poziv na skromnost i poniznost, bratsko pomaganje i ljubav prema svima. Svi smo potrebni jedan drugome, svi maleni, svi djeca istoga Oca, svi kao udovi jednoga tijela, pozvani pomoći i služiti drugima. Gdje je tu mjesto oholosti i nadimanju, gdje su tu kraljevi i tirani, gdje su tu oholice ovoga svijeta i gospodari ljudskih života i njihovih sudbina? Evo kako vjera u Bogai u osobnu bijedu, evo kako uvjerenje da smo pepeo i prah doprinosi očovječenju naših međuljudskih odnosa.

Danas, dok svjedočimo teškim ratnim zbivanjima u Ukrajini, pozivam vas da ovaj dan i početak korizme bude dan posta i molitve sa nakanom za što skoriji prestanak ratnog stanja u toj zemlji, te da se mir vrati u sve domove i obitelji, poručio je msgr. Fabijan Svalina okupljenim vjernicima.

Slijedeći liturgijski obred Čiste srijede, nakon homilije uslijedio je blagoslov pepela, te obred pepeljenja okupljenih vjernika.

 

 

 

 

Euharistijsko slavlje u 18.00 sati predslavio je mons. Eduard Španović, srijemskomitrovački župnik, u zajedništvu s vlč. Tomislavom Lasićem, kancelarom srijemske biskupije. U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je podsjetio okupljene vjernike na vrijenost svetog korizmenog vremena koje započinje na Čistu srijedu i potaknuo ih na plodonosnu korizmu koja će biti obilježena kršćanskim odricanjem. Također ih je pozvao da njihovo odricanje ima za nakanu prestanak ratnih sukoba u Ukrajini.

Nakon homilije je uslijedio blagoslov pepela i obred pepeljenja okupljenih vjernika.

Ivica Zrno

POST, MOLITVA I MILOSTINJA ZA MIR U UKRAJINI – POZIV I POTICAJ

01. ožujak 2022.

Draga braćo svećenici!

Zajedno s cijelim svijetom, ni mi u nasoj Srijemskoj biskupiji ne ostajemo ravnodušni na nedavno započete sukobe u Ukrajini i na patnje nevinih žrtava koje nažalost i u ovom trenutku trpe ratnu agresiju na svoju domovinu, domove i obitelji.

Gospodin nas poučava: ,,Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Bozjim zvati!" (Mt 5,9). Dok nam se u duhu ovoga svijeta i gledajući ovozemaljske moćnike čini da mi kao mali ljudi ne možemo učiniti puno za svjetski mir, Gospodin nas uvjerava drugačije! Zajednička  i zaufana molitva vjere jača je od svakog zla!

Znamo da je Papa Franjo pozvao sve kršćane da na Čistu srijedu, 2. ožujka 2022. godine zajednički poste, mole i prikazuju djela pokore za što skoriji prestanak agresije u Ukrajini.

I mi se kao biskupijska zajednica želimo odazvati i uključiti, sjećajući se i sami jos ne tako davno proživljenih ratnih strahota na ovim prostorima, i imajući i te kako razumijevanja i otvorenosti za narod koji je nažalost sada u sličnoj situaciji.

Stoga Vas, dragi župnici, u zajedništvu s biskupom Đurom, molim da na Čistu srijedu i ponovno na 1. korizmenu nedjelju potaknete svoje vjernike da svoje korizmeno odricanje, post, molitvu i djela pokore prikažu i na ovu veliku i hitnu potrebu i nakanu Crkve i svijeta.

Gledajući u patnjama izranjenog Spasitelja trenutnu muku i križ tolikih nevinih civila u Ukrajini, neka se petkom, ili već prema Iokalnim mogućnostima i običajima i drugim danom, uz korizmenu pobožnost križnoga puta uvijek napomene i naglasi i ova nakana, te se prikaže za mir u Ukrajini i svijetu, snagu i strpljenje pogođenih, te obraćenje i otvaranje srca agresora prema Bogu i braći ljudima.

Ukoliko bi doslo do situacije prihvata izbjeglica i u našim krajevima, molim Vas za otvorenost i uključenje prema Vašim mogućnostima, te pružanje konkretne pomoći izbjeglim obiteljima i pojedincima u duhu zakona Ljubavi.

Milostinja 3. nedjelje korizme neka se što prije uplati ili donese na Ekonomat biskupije s naznakom „za pomoć stradalima u Ukrajini“, te će preko Caritasa biti proslijeđena najpogođenijima ovom krizom. Pozovite i potaknite vjernike, te im unaprijed najavite ovu akciju, kako bi zaista svatko mogao sudjelovati prema svojim mogućnostima, i sami zahvalni Bogu i dobrim ljudima širom svijeta koji su i nama bili priskočili u pomoć kada je to bilo najpotrebnije.

Zahvalan za Vašu otvorenost, kršćansku blizinu i suradnju, na sve nas zazivam Božji blagoslov i majčinsku zaštitu Kraljice mira – naše drage Gospe Tekijske!

Želim Varn svima blagoslovljeno i plodno ovo sveto vrijeme korizme!

Fabijan Svalina

Biskup koadjutor

KORIZEMNA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

01. ožujak 2022.

PETROVARADIN (TU) – U utorak, 1. ožujka 2022., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije. Obzirom da u istom tjednu započinje sveto korizmeno vrijeme, ovo je ujedno bila i korizmena duhovna obnova za prezbiterij u Srijemskoj biskupiji.

Duhovnu obnovu je predvodio fra Zdenko Gruber (OFM), gvardijan fanjevačkog samostana Sveti Mihovil u Subotici.

Duhovna obnova je započela okupljanjem i doručkom do 9.30 sati, a nakon toga je uslijedio službeni dio duhovne obnove koji je započeo molitvom trećeg časa. Nakon molitvenog djela, okupljenim svećenicima se, u ime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović, pozdravljajući voditelja duhovne obnove, kao i sve okupljene svećenike sa željom da duhovna obnova bude istinski duhovni korak u korizmenom hodu koji ćemo započeti sutra, na Čistu srijedu.

Predvoditelj duhovne obnove, fra Zdenko Gruber je uputio pozdrav okupljenim svećenicima. Govor i poruku svećenicima prožeo je mislima o vremenu koje nam je darovano, te različitim upitima koristimo li vrijeme na dobar i ispravan način.

Postoje osobiti problemi koji utječu na svećeničku radost. Jedan od problema je rastresenost zbog previše informacija. Okruženi smo lavinom informacija i veliko je pitanje kako se mi prema njima odnosimo. Čitao sam o jednom iskustvu vezanom uz ovu temu i veoma je značajna rečenica koja kaže pazim što gledam i slušam i koliko je to. I zaista je tako. Iskustvo je pokazalo kako su ljudi koji su bili neoprezni na ovom području padali u depresiju. Pogledajmo današnje vrijeme. Primamo razne poruke preko različitih medija, npr. e–pošta, viber, whatsapp,... i to jednostavno zasiti čovjeka, jednostvno se izgubi kapacitet za primiti nešto novo, ne bavimo se više novim sadržajem. Kao da smo prezasićeni.

Na tragu ovoga možemo si postaviti pitanje kako trošimo svoje vrijeme? Sjetimo se da nam i Sveto Pismo poručuje Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce. Ako bismo proveli ispitivanje, možda bismo se iznenadili koliko ljudi troši uzaludno svoje vrijeme. A nakon svega se ispostavi kako nam nedostaje vremena za važne stvari, događa se kašnjenje, pojavljuje se napetost i netrpljivost, ne uspije se završiti sve obveze,...

Naša radost treba biti u Bogu. Na to nas potiče i Sveto Pismo, ali i obilje životnih primjera iz svetačkih života. Uzmimo kao primjer svetog Franju Asiškog i njegov himan Pohvale Bogu. Ovo je primjer prediven molitve u kojoj je izrečeno Bogu da je sva naša radost.

Još jedan problem nad kojim se trebamo zamisliti jest preokupiranost i bavljenje stvarima kojime ne bismo trebali. Nečastivi nas stalno kuša donoseći nove tzv. obveze i stoga na ovom području treba biti oprezan.

Veoma je važno biti zahvalan Bogu. Trebamo se svakodnevno iznova pitati jesmo li zahvalni Bogu i znamo li iskreno izreći zahvalu, neke su od misli koje izrekao je fra Zdenko Gruber pred okupljenim svećenicima.

Duhovna obnova je završila bratskim stolom.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Dušan Milekić

APEL ZA MIR S REDOVITE SKUPŠTINE CARITASA SRBIJE

01. ožujak 2022.

BEOGRAD (IKA) – S redovite skupštine Caritasa Srbije u ponedjeljak 28. veljače u Ordinarijatu Beogradske nadbiskupije upućen je poziv vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama da u nedjelju 13. ožujka zajedno mole za mir i za što skorije okončanje rata u Ukrajini.

Na skupštini u sazivu novog ravnatelja o. Mihaia Gherghela i nacionalnog koordinatora Darka Tota sudjelovali su i biskupi Srbije: zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda Ladislav Nemet, SVD, beogradski nadbiskup i metropolit Stanislav Hočevar, SDB, biskup Eparhije sv. Nikole – Ruski Krstur Đura Džudžar, srijemski biskup Đuro Gašparović, subotički biskup Slavko Večerin,  srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, kao i generalni tajnik Međunarodne biskupske konferencije vlč. Róbert Pastyik.

Predstavnici Caritasa Srbije izvijestili su o svom prošlogodišnjem radu i izložili svoje strateške ciljeve i planove za naredno dvogodišnje razdoblje. Skupština je usvojila plan rada Caritasa Srbije za 2021. godinu, a biskupi su posebno istaknuli i pohvalili aktivnosti Caritasa koji, sa novom upravom, nastavlja kreativno i hrabro ostvarivati svoju misiju pružajući pomoć svim ljudima u potrebi i zalažući se za unaprijeđenje položaja ranjivih i marginaliziranih skupina.

U ovom dramatičnom trenutku za čitavu Europu, kada žitelji Ukrajine proživljavaju strahote rata, biskupi Srbije izrazili su svoju veliku zabrinutost i tjeskobu, i uputili poziv svim vjernicima dobre volje, da postom i pokorom rade na promicanju mira i da se mole za što skorije okončanje rata putem konstruktivnog dijaloga, kako bi svi pogođeni tim tragičnim konfliktom nadišli međusobne napetosti.

Stoga su, iskazujući svoju solidarnost, blizinu i pomoć čitavom ukrajinskom narodu, katolički biskupi u Srbiji jednoglasno uputili poziv svojim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama da u nedjelju 13. ožujka zajedno mole za mir i za što skorije okončanje rata. Sva milostinja koja će se toga dana prikupiti na euharistijskim slavljima, putem Caritasa Srbije bit će dostavljena žrtvama rata te prognanicima i izbjeglicama iz Ukrajine.

Izvor: ika.hkm.hr

PAPINA PORUKA ZA KORIZMU 2022.

01. ožujak 2022.

VATIKAN (IKA) – Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima (Gal 6,9-10a), tema je poruke pape Franje za korizmu 2022. godine. Poruku donosimo u cijelosti.

 

PORUKA SVETOGA OCA FRANJE

za Korizmu 2022. godine

„Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo,

u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena,

činimo dobro svima“ (Gal 6,9-10a)

 

Draga braćo i sestre!

Korizma je prikladno vrijeme za osobnu obnovu i obnovu zajednice koja nas vodi do Pashe Isusa Krista umrloga i uskrsloga. Za korizmeni hod 2022. godine bit će nam od koristi razmišljati o poticaju svetoga Pavla Galaćanima: »Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena (kairós), činimo dobro svima« (Gal 6,9-10a).

1. SIJANJE I ŽETVA

U ovom odlomku Apostol doziva u pamet sliku sijanja i žetve, tako drage Isusu (usp. Mt 13). Sveti Pavao nam govori o kairósu: milosnom vremenu za sijanje dobra u pogledu buduće žetve. Što je to »bogodano vrijeme« za nas? To je zasigurno korizma, ali je to i cijeli ovozemaljski život, koji je korizma na neki način slika. [1] U našemu životu prečesto prevladavaju pohlepa i oholost, želja za posjedovanjem, gomilanjem i trošenjem, kao što pokazuje primjer bezumna čovjeka iz evanđeoske prispodobe, koji je svoj život držao sigurnim i sretnim zbog obilja žita u žitnici (usp. Lk 12,16-21). Korizma nas poziva na obraćenje, na promjenu mentaliteta, tako da se istinu i ljepotu života ne traži toliko u posjedovanju koliko u darivanju, ne toliko u gomilanju koliko u sijanju dobra i dijeljenju.

Sijač je prije svega sâm Bog, koji velikodušno »nastavlja sijati sjeme dobra u svijetu« (enc. Fratelli tutti, 54). Pozvani smo u korizmi odgovoriti na Božji dar prihvaćajući njegovu »živu… i djelotvornu« Riječ (Heb 4,12). Ustrajno slušanje Božje riječi razvija spremnost da budemo poučljivi njegovu djelovanju (usp. Jak 1,21) koje naš život čini plodnim. To u nama budi radost, ali i više od toga, to je poziv da budemo »Božji suradnici« (1 Kor 3,9) i da mudro koristimo sadašnje vrijeme (usp. Ef 5,16) kako bismo i mi sijali čineći dobro. Taj poziv da sijemo dobro ne treba promatrati kao neki teret, nego kao milost kojom Stvoritelj želi da aktivno sudjelujemo u njegovoj plodnoj velikodušnosti.

A žetva? Ne sije li se zato da žanjemo? Naravno! Tijesnu povezanost između sijanja i žetve potvrđuje isti sveti Pavao kad kaže: »Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti« (2 Kor 9,6). Ali o kojem urodu je riječ? Prvi plod posijana dobra nalazimo u sebi samima i u našim svakodnevnim odnosima, pa i u najmanjim dobrim djelima. U Bogu nijedan čin ljubavi, ma kako malen bio, i nijedan »velikodušan napor« neće biti uzaludan (usp. apost. pob. Evangelii gaudium, 279). Kao što se stablo poznaje po plodovima (usp. Mt 7,16.20), tako život pun dobrih djela širi oko sebe svjetlo (usp. Mt 5,14-16) i donosi Kristov miris u svijet (usp. 2 Kor 2,15). Služiti Bogu, slobodni od grijeha, donosi plodove posvećenja za spasenje svih (usp. Rim 6,22).

Možemo, zapravo, vidjeti tek mali dio ploda onoga što sijemo jer, prema evanđeoskom izričaju, »jedan sije a drugi žanje« (Iv 4,37). Upravo sijući za dobro drugih, sudjelujemo u Božjoj velikodušnosti: »potvrda je velike plemenitosti pokretati procese čije će plodove drugi ubirati, polažući nadu u skrivenu snagu sjemena dobrote koje sijemo« (enc. Fratelli tutti, 196). Sijanje dobra za druge oslobađa nas uskih logika osobne koristi, daje našem djelovanju širinu besplatnosti i tako nas smješta u divan obzor Božjih dobrohotnih planova.

Božja riječ širi i podiže naš pogled: najavljuje nam da je istinska žetva ona eshatološka, ona posljednjega dana, koji ne pozna zalaza. Zreli plod našega života i naših djelovanja jest »plod za vječni život« (Iv 4,36), koji će biti naše »blago… na nebesima« (Lk 12,33; 18,22). Sâm Isus koristi sliku sjemena koje umire u zemlji i donosi plod kako bi izrazio otajstvo svoje smrti i uskrsnuća (usp. Iv 12,24), a i sveti Pavao je rabi kad govori o uskrsnuću našega tijela: »Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno« (1 Kor 15,42-44). Ta nada je veliko svjetlo koje Krist uskrsli donosi u svijet: »Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!« (1 Kor 15,19-20), kako bi oni koji su intimno sjedinjeni s njim u ljubavi, »po sličnosti smrti njegovoj« (Rim 6,5), bili pridruženi njegovu uskrsnuću na život vječni (usp. Iv 5,29): »Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega« (Mt 13,43).

2. „NEKA NAM NE DOZLOGRDI ČINITI DOBRO“

Kristovo uskrsnuće oživljava zemaljske nade »velikom nadom« vječnoga života i unosi već u sadašnje vrijeme klicu spasenja (usp. BENEDIKT XVI., Enc. Spe salvi, 3; 7). Suočeni s gorkim razočaranjem zbog mnogih neispunjenih snova i nadanja, suočeni s obeshrabrenošću zbog siromaštva naših sredstava, u napasti smo da se zatvorimo u svoj individualistički egoizam i sklonimo se u ravnodušnost prema patnji drugih. Doista, i najbolji resursi su ograničeni: »Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću« (Iz 40,30). Ali Bog »umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. […] Onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se« (Iz 40,29.31). Korizma nas poziva da vjera naša i nada budu u Gospodinu (usp. 1 Pt 1,21), jer samo pogleda uprta u Isusa Krista uskrsloga (usp. Heb 12,2) možemo prihvatiti Apostolov poticaj: »Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro« (Gal 6,9).

Neka nam ne dozlogrdi moliti. Isus je učio da treba »svagda moliti i nikada ne sustati« (Lk 18,1). Potrebna nam je molitva jer trebamo Boga. Samodostatnost je opasna iluzija. Ako je pandemija dala izravno se osvjedočiti u naše osobne i društvene krhkosti, neka nam ova korizma omogući da iskusimo utjehu koju daje vjera u Boga, bez koje se nećemo održati (usp. Iz 7,9). Nitko se ne spašava sâm, jer svi smo u istoj lađi usred oluja povijesti [2]; ali iznad svega nitko se ne spašava bez Boga, jer samo vazmeno otajstvo Isusa Krista daje pobjedu nad mračnim vodama smrti. Vjera nas ne oslobađa životnih muka i nevolja, nego nam omogućuje prolaziti kroz njih u Kristu, sjedinjeni s Bogom, u velikoj nadi koja ne razočarava i čiji je zalog ljubav koju je Bog izlio u naša srca po Duhu Svetomu (usp. Rim 5,1-5).

Neka nam ne dozlogrdi iskorjenjivati zlo iz našega života. Neka nam tjelesni post, na koji nas korizma poziva, osnaži duh za borbu protiv grijeha. Neka nam ne dozlogrdi tražiti oproštenje u sakramentu pokore i pomirenja, svjesni da se Bog nikada ne umara opraštati. [3] Neka nam ne dozlogrdi boriti se protiv požude, te slabosti koja vodi do egoizma i svakoga drugoga zla, i koja je tijekom povijesti nalazila razne putove da sunovrati čovjeka u grijeh (usp. enc. Fratelli tutti, 166). Jedan od tih putova je opasnost ovisnosti o digitalnim medijima, koja osiromašuje međuljudske odnose. Korizma je pogodno vrijeme za suprotstavljanje tim opasnostima i njegovanje cjelovitije ljudske komunikacije (usp. Isto, 43) koja se sastoji od »stvarnih susreta« (Isto, 50), licem u lice.

Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro u djelatnoj ljubavi prema bližnjemu. U ovoj korizmi učimo se veselo darivati milostinju (usp. 2 Kor 9,7). Bog »koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo« (2 Kor 9,10), brine se za svakoga od nas, ne samo da bismo imali hranu koju ćemo jesti, nego i da bismo bili velikodušni u činjenju dobra drugima. Ako je istina da trebamo sijati sjeme dobrote tijekom cijeloga života, iskoristimo ovu korizmu posebno zato da iskažemo brigu svojim bližnjima, da budemo bližnji onoj braći i sestrama koji su ranjeni na svojemu životnom putu (usp. Lk 10,25-37). Korizma je pogodan čas da se traži, a ne izbjegava, one koji su u potrebi; da se poziva sebi, a ne ignorira, one kojima treba netko da ih sasluša i lijepa riječ, te da se posjećuje, a ne napušta, one koji pate od samoće. Provedimo u djelo poziv da činimo dobro svima i odvojimo vrijeme za ljubav prema najmanjima i najranjivijima, napuštenima i prezrenima, diskriminiranima i marginaliziranima (usp. enc. Fratelli tutti, 193).

3. „AKO NE SUSTANEMO, U SVOJE ĆEMO VRIJEME ŽETI“

Korizma nam svake godine doziva u pamet da »dobro, jednako kao i ljubav, pravda i solidarnost, ne može se postići jednom zauvijek; mora ih se stjecati svaki dan iznova« (Isto, 11). Molimo, dakle, Boga za strpljivost ratara (usp. Jak 5,7) da ne posustanemo u činjenju dobra, korak po korak. Oni koji padnu, neka pruže ruku Ocu koji nas uvijek podiže. Oni koji su izgubljeni, prevareni zavođenjem Zloga, neka se bez oklijevanja vrate Onomu koji je »velikodušan u praštanju« (Iz 55,7). U ovom vremenu obraćenja, pronalazeći potporu u Božjoj milosti i u zajedništvu Crkve, ne umarajmo se širiti dobro. Post priprema tlo, molitva ga navodnjava, a ljubav čini plodnim i bogatim. Imamo sigurnost vjere da »ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti« i da ćemo, darom ustrajnosti, zadobiti obećana dobra (usp. Heb 10,36) za vlastito spasenje i spasenje drugih (usp. 1 Tim 4,16). Provodeći u djelo bratsku ljubav prema svima, sjedinjeni smo s Kristom, koji je dao svoj život za nas (usp. 2 Kor 5,14-15), i uživamo predokus radosti Kraljevstva nebeskoga, kada će Bog biti »sve u svemu« (1 Kor 15,28).

Neka nam Djevica Marija, koja je u svome krilu nosila Spasitelja i koja pohranjivaše sve događaje i »prebiraše ih u svome srcu« (Lk 2,19), izmoli dar strpljivosti i bude nam blizu svojom majčinskom prisutnošću, da ovo vrijeme obraćenja donese plodove vječnoga spasenja.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 11. studenoga 2021. godine, spomendan svetoga Martina, biskupa

[Franjo]

Izvor: ika.hkm.hr