Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 >

POSJET ČASNE SESTRE IZ SCHONSTATTA ZEMUNU

17. svibanj 2014.

ZEMUN(TU) - 15. 5. 2014. u župnoj crkvi "Uznesenja Blažene Djevice Marije" u Zemunu večernjoj svetoj misi prisustvovala je časna sestra iz Schonstatta, Mariana Hermann. Naime, ovo nije bila uobičajeno euharistijsko slavlje povodom redovitih svibanjskih pobožnosti. Kako u Zemunu postoji i djeluje grupa župljana u čije domove svakoga mjeseca određenim danima ulazi slika Gospe Schonstattske, svibanj je bio pravo vrijeme da se o njoj na poseban način razmišlja. Tom prigodom je i časna sestra Mariana odlučila u tome učestvovati skupa sa župljanima Zemuna i podjeliti sa njima svoja iskustva. Naime, ona je, nakon redovite svete mise, Slavlja Saveza posvećenog Gospi Schonstattskoj, Triput Divnoj, Kraljici i Pobjednici, i nakon prigodnog obraćanja velečasnog Joze Duspare, kako njoj tako i svima prisutnima, nastavila druženje sa župljanima u ugodnoj atmosferi župnog doma uz osvježenje i zakusku. Ona je, upoznavši se bolje sa svima, izrazila svoje zadovoljstvo što su ljudi i pored veoma nepovoljnih vremenskih uslova uspjeli prisustvovati svetoj misi i Slavlju Saveza. Nakon toga je sestra Mariana Hermann, koja je inače zadužena za Ligu Majki u okviru Schonstattskog pokreta, održala kratko predavanje prisutnima. Objasnila je na veoma slikovit način da je Schonstatt međunarodni pokret odgoja i obnove Crkve. Utemeljio ga je 1914. godine pater Josip Kentenich u Valendaru na Rajni u Njemačkoj. Pokret obuhvaća 25 različitih zajednica koje imaju tri zajednička cilja: Ljubav i povezanost sa Schonstattskim svetištem, a time i sa našoj jedničkom Nebeskom Majkom jer, kako sestra Mariana ističe, ne postoji više Gospi već samo različite nakane zbog kojih joj se pojedini narodi mole. Zajednice koje pripadaju Schonstattskom pokretu smatraju se laičkim apostolskim pokretima marijanskog karaktera. Biblijsku osnovu projekta vezanog za Hodočasničko svetište nalazimo u Lukinu Evanđelju. Zapravo, cilj projekta vezanog za Hodočasničko svetište jeste doživjeti posjet i susret Majke Božje u našoj kući. Ona nam želi darovati Krista, djete u svom naručju, blagoslov i spasenje usred našeg svakodnevnog života. Kao zaključak svog izlaganja, sestra Mariana je istakla činjenicu da je u životu svakoga čovjeka, a posebno onog ko želi sklopiti Savez Ljubavi sa Gospom Schonstattskom (što je takođe objasnila kako se može učiniti), najvažnije raditi na svom odgoju kada je u pitanju vjera, djeliti sa svojim bližnjima svoja na taj način stečena iskustva i biti apostol u svojoj kući, na svom radnom mjestu, i gje god se nalazili uz molitve upućene Gospi koje joj prinosimo kao dar. Ovo je poruka sa kojom su župljani Zemuna krenuli svojim domovima nakon ovog zaista duhovno korisnog susreta sa sestrom Marianom u nadi da je on samo jedan u nizu budućih.
Danijela Lukinović

PAPI FRANJI NA DAR KNJIGA I FILM O MUČENIKU VLČ. IVANU BURIKU

17. svibanj 2014.

TOVARNIK(TU) - Iz poštanskog ureda u Tovarniku, Udruga dr. Ante Starčević poslala je na dar Svetom Ocu papi Franji u Vatikan knjigu „Burik“ prevedenu na talijanski jezik i englesku verziju dokumentarnog filma „Mučenik vlč. Ivan Burik“. Uz navedene darove papi Franji, Udruga se obratila s prigodnim pismom.
„Dragi Sveti Oče, prilažemo Vam jedan povijesni roman, kao i film, koji govore o nasilnoj smrti jednog hrvatskoga svećenika, velečasnog Ivana Burika, barbarski ubijenog u Tovarniku tijekom Domovinskog rata 1991. godine. Po svom mučeništvu vlč. Ivan Burik je postao simbolom tolikih nevinih žrtava. Svojim je životom posvjedočio svoju vjeru u Krista, te u nastojanjima da spasi povjereno mu stado potvrdio svoju postojanost Božjega pastira.
Mi, vjernici, laici u Hrvatskoj molimo za njegovo uzdizanje na čast oltara. Pouzdajemo se, Vaša Svetosti, u Vašu potporu i Vaše molitve.
Želeći da nam naši mučenici ostanu trajno nadahnuće, srdačno Vas pozdravljamo.“
Tovarnički župnik Ivan Burik ( 1928.-1991.) jedini svećenik mučenički ubijen tijekom jugosrpske agresiji u Domovinskom ratu. Ustrijeljen je u župnom dvoru 8. listopada 1991. i kasnije pokopan s ostalim mještanima u skupnu grobnicu. Teška kalvarija njegove obitelji datira od Drugog svjetskog rata kada su mu partizani ubili oca, a on kao dječak od 16 godina prošao Bleiburg. Upamćen je po uzornom svećeničkom životu i hrabrom držanju 1991. godine ostajući, nakon okupacije toga dijele Republike Hrvatske, uz svoje desetkovano pučanstvo u Tovarniku.

Udruga „Dr. Ante Starčević – Tovarnik“
Antun Ivanković, predsjednik
 

NAJAVA VIII. SUSRETA MALADIH SRIJEMSKE BISKUPIJE

17. svibanj 2014.

PETROVARADIN(TU) - Ured za mlade Srijemske biskupije organizira susret mladih u župi Svetoga Klementa u Hrtkovcima. Susret će biti 07. lipnja2014. pod geslom Ja sam kralj. Iv 18,37
Susret je jednodnevan sa slijedećim okvirnim programom:
10.00 – 10.30   Okupljanje u župnom dvorištu Svetoga Klementa u Hrtkovcima
11.00                Euharistijsko slavlje – predvodi biskup mons. Đuro Gašparović
12.45                Ručak
13.45 – 16.30   Sportske aktivnosti
17.00                Predavanje na temu gesla -  vlč. Dušan Milekić
18.00                Zabavni program
- na susret su pozvani srednjoškolci, studenti i radnička mladež a mogu i učenici osmih razreda.
- prijaviti mlade za susret treba najkasnije do 31. svibnja 2014. velečasnom Dušanu Milekić na telefon 064/338-5752, kako bi se lakše organiziralo oko ručka i majica.
- prijevoz organizira svaka župa za sebe. 

KONCERT MARIJANSKIH PJESAMA NA TEKIJAMA

13. svibanj 2014.

PETROVARADIN(TU) - I ove godine, mjeseca svibnja, petrovaradinsko Svetište na Tekijama bilo je na poseban način ispunjeno „Molitvom i pjesmom Gospi Tekijskoj“ koje su u vidu istoimenog slogana obilježile četvrti po redu Koncert Marijanskih pjesama.
Kako se, prema tradiciji Rimokatoličke crkve, radi o mjesecu posvećenom naglašenijem štovanju Bogorodice, u svetištu je još 7. svibnja 2011. godine organiziran prvi skup crkvenih pjevača, zborova i svirača, pozvanih da svojim umijećem odaju čast Onoj koja je „svake hvale predostojna“, te raznolikošću nastupa svjedoče o neiscrpnom bogatstvu kršćanskog glazbenog nasljeđa.
U četverogodišnjem kontinuitetu održavanja, uključujući i posljednji, na Koncertu su sudjelovala 23 izvođača.
Tako je ove godine, u subotu, 10.05., nakon svečane sv. Mise koju je, uz koncelebraciju petorice svećenika, služio srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, nastupilo petero sudionika.
Posebnost ovogodišnjeg Koncerta bila je ta što se njegovo održavanje odvijalo u godini koju je Uprava Svetišta nedavno proglasila „Godinom Ilije Okrugića Srijemca“, svećenika zaslužnog za obnovu tekijskog svetišta.
Nastupi raznovrsnih izvođača
Program Koncerta otvorio je Ekumenski muški hor iz Beograda, gotovo savršeno izvodeći složene vokalne kompozicije: „Marije, djevo“, „Ave Maria“, „Bogorodice, djevo“, „Gospin laudate“ i „Mati vseh rodov“. Horom je dirigirao Bratislav Prokić.thumbnail thumbnailDrugi po redu, nastupili su pjevači župe Sveta Katarina iz Nijemaca (RH) koji su vrlo lijepo predvodili i liturgijsko pjevanje tijekom sv. Mise. Predvođeniđakonom i orguljašem, vlč. Pavom Mikulčićem, interpretirali su dvije pjesme: „O, pruži mile ruke“ i „Prejasna kraljice“.
Presjek vokalnih izvedbi učinjen je vokalno-instrumentalnim nastupom obitelji Balaž. Violinista, prof. Florijan Balaž odsvirao je, uz pratnju orguljaša Petra Pifata, Šubertovu „Ave Maria“, a potom je, uz istovrsnu glazbenu pratnju, Florijanova supruga Marta (sopran) izvela, također poznatu skladbu „Ave Maria“, autora J. S. Bacha i C. Gounod-a.thumbnail thumbnail Nešto jednostavnije, pučko pjevanje, karakteristično za mnoge današnje seoske župe, predstavila je grupa pjevača iz bačkog mjesta Sonta, iz župe Sveti Lovro. Njihov jednoglasni način pjevanja bio je potpuno u skladu sa repertoarom koji su pripremili i otpjevali: „Marija kroz življenje“, „Ružica majska“, „Ja sam sirota“ i „Zdravo, Majko Isusova“.
Posljednja su nastupila djeca iz novosadskih pjevačih zborova „Ison“ i „Bajićevi slavuji“, pod ravnanjem Miše Blizanca. Riječ je o jedinstvenom inkluzivnom zboru koji čine i djeca sa posebnim potrebama. Bilo je zaista dirljivo slušati i gledati nastup koji je uključivao i „pjevanje rukama“. Posjetitelji su živo pratili i prihvatali izvođenje svih skladbi („Majke, majke“, “Dostojno jest“, „Veliča duša moja Gospodina“), a napose završnu pjesmu „Molitva“ koja je postala himnom Festivala Evrope “Hearts in harmony”. Nakon ovoga nastupa, sa Koncerta nitko nitko nije mogao otići ravnodušan.thumbnail
Darovi i zahvale
Na koncu je ravnatelj Svetišta, vlč. Stjepan Barišić, podijelio skromne poklone predstavnicima svih izvođačkih grupa, a biskup Đuro im je potom od srca zahvalio, ističući kako su Tekije „danas upriličile jedinstvo u različitosti. Gospa koja nas je okupila u jedinstvo, u zajedništvo kod ovoga koncerta…u različitosti pjesama, svirki, muzike i u različitosti našega života.“
Svečanost je završena pjevanjem Okrugićeve himne tekijskog svetišta, u zajedničkoj interpretaciji svih sudionika.
Program su vodili Dejana Jelečanin i Petar Pifat.
Druženje je nastavljeno vani, pokraj crkve, uz večeru koja je sljedovala sve sudionike Koncerta.
Realizaciju Koncerta podržao je Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranje, Srijemska biskupija i brojni pojedinci, članovi petrovaradinskih župa.

                                                                                                                                                                  Petar Pifat

SVIBANJSKA DUHOVNA OBNOVA NA TEKIJAMA

07. svibanj 2014.

PETROVARADIN(TU) - Početak mjeseca svibnja (03.05.2014.) obilježila je druga po redu ovogodišnja duhovna obnova u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu, održana pod sloganom „Za našu budućnost“.
Predvoditelj obnove bio je p. mr. Vinko Maslać, župnik župe Sv. Petra u Beogradu, poznati mariolog i član Družbe Isusove. Za temu izlaganja, shodno mjestu i vremenu održavanja obnove, odabrao je naslov “Marija, majka evangelizacije”.
Program je započeo u 15 sati, ispovijedanjem vjernika, nakon čega je usljedila pobožnost sv. Krunice. Sv. Misu predvodio je p. Maslać, uz koncelebraciju rektora Svetišta, vlč. Stjepana Barišića.
Iz propovijedi valja istaknuti Maslaćev govor o Mariji kao slici i uzoru Crkve. Parafrazirajući riječi svetoga oca Franje, opširno je govorio o tri aspekta Bogorodičina uzora današnjoj Crkvi, citirajući ga:
“Marija kao uzor vjere… Marijin DA, već savršen na početku, rastao je sve više, sve do časa križa.”
“Marija kao uzor ljubavi… Gospa želi donijeti i nama, svima nama, veliki dar koji je Isus; a s njim nam donisi njegovu ljubav, njegov mir, njegovu radost.”
“Marija kao uzor jedinstva s Kristom… Marija je svaki čin uvijek činila u potpunom jedinstvu s Isusom. To jedinstvo dostiže svoj vrhunac na Kalvariji: tu se Marija sjedinjuje sa Sinom u mučeništvu srca i u prinošenju života Ocu za spasenje ljudi.”
Postmisni dio predvoditeljeva izlaganja bio je posvećen predstavljanju Bogorodice kao Isusova dara svojemu narodu. Između ostalog, rekao je: “Podno križa, u najvišem času novoga stvaranja, Krist nas vodi Mariji. Vodi nas njoj, jer želi da na svome životnom putu imamo majku… Ona, koja ga je rodila s tolikom vjerom, prati, također, ostatak njezina potomstva..” thumbnail
Na koncu je, citirajući izreke mnogih svetaca i poglavara Crkve o važnosti moljenja sv. Krunice, ponovio: “Krunica je oružje” (sv. Padre Pio), “Krunica je bičevanje đavla” (papa Hadrijan), “Krunica je riznica milosrđa” (papa Pavao V), “Nema sigurnijeg puta da se zazove Božji blagoslov na obitelj, od svakodnevnog moljenja Krunice” (papa Pio XII)
Program obnove završen je polusatnim klanjanjem pred Euarisijskim Kristom, u meditaciji, komplentaciji i pjevanom slavljenju Boga.
Sljedeća duhovna obnova u Svetištu održava se 7. lipnja, predvođena vicerektorom i ekonomom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, vlč. Matejom Glavicom.

TRIBINA “UVOD U KRŠĆANSTVO“ PROF. ČATIĆA U ZEMUNU

29. travanj 2014.

ZEMUN(TU) - 27.4. 2014. u okviru redovite tribine „Uvod u kršćanstvo“ prof. Ivice Čatića u Zemunu ovoga puta akcenat prvog djela predavanja bio je usmjeren na Pavlov put u Makedoniju i Grčku. Naime, nakon velikih previranja i buna protiv Pavla i njegovog nauka, on je okupio učenike i uz riječi ohrabrenja oprostio se od njih te se zaputio u Makedoniju. Kada je prošao mnoge krajeve Makedonije naučavajući i podstićući učenike mudrim i utješnim riječima, stigao je u Grčku. Budući da je tamo ostao svega tri mjeseca, postavlja se, kako je skrenuo pažnju prof. Ivica, logično pitanje koliko je energije morao uložiti Pavao da bi prenjeo sve ono što je htio. Kada je nakon ovoga kratkog perioda htio otploviti za Siriju, Židovi su mu počeli doslovno raditi o glavi te Pavao odluči vratiti se preko Makedonije. Na ovom putu ga je, kako je istaknuto u toku predavanja, pratio veći broj ljudi nego što je to do sada bio slučaj. To su bili Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej, Tihik i Trofim iz Azije. Pavao je sa ovim svojim sljedbenicima u Troadi sačekao učenike koji su otplovili poslje dana beskvasnih kruhova iz Filipa i koji su sa njima ostali sedam dana nakon puta koji je trajao pet dana.  Tada je usljedio veoma simboličan i značajan događaj, lomljenje kruha noću u Troadi. Naime, prvog dana u tjednu, kada su se Pavao i sljedbenici susreli sa učenicima kako bi lomili kruh, Pavao im je govorio sve do ponoći jer je namjeravao sutradan odputovati. Dok je govor trajao spram mnogo svjetiljki u gornjoj sobi, na prozoru je sjedio mladić po imenu Eutih koga je savladao san, nagnuo se i pao sa trećega kata te ostade na mjestu mrtav. Pavao je tada sišao, nagnuo se nad njim, i zagrlivši ga rekao: „Ne uznemirujte se, jer je njegova duša u njemu!“. Nakon toga je razlomio kruh i blagovao. Govorio je još dugo, sve do zore, te onda odputovao. Mladića dovedoše živa te se obradovaše i utješiše. Nakon ovog veoma bitnog događaja koji je svakako obilježio Pavlova putovanja, učenici ušavši u lađu otploviše u As gdje je trebalo da se nađu sa Pavlom jer je on bio tako odredio odlučivši da sam putuje kopnom. Kada su se sastali u Asu, dođoše skupa u Mitilenu. Svoj put nastaviše tada, otplovivši, sutradan prema Hiju, a drugog dana pristadoše u Samu, te narednog dana stigoše u Milet jer je Pavao odlučio mimoići Efez, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Pavao je naime imao cilj, ukoliko bude moguće, da na Pedesetnicu bude u Jeruzalemu.
Drugi dio predavanja prof. Čatić posvetio je Pavlovom oproštajnom govoru starješinama Efeza. Naime, Pavao iz Mileta posla u Efez i dozva starješine Crkve. Kada dođoše k njemu, Pavao im reče: „Vi znate, od prvoga dana kad dođoh u Aziju, kako sam stalno bio s vama, služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnji koje me snađoše od židovskih zasjeda. Nisam ništa propustio kazati što je korisno, nego sam javno i po kućama učio, zaklinjući Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina našega Isusa Krista.“  U svom, prilično dugom govoru Pavao dalje ističe kako ga Duh veže da ide u Jeruzalem iako mu Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da ga u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje. Pavao, kako i sam govori, ne mari za svoj život i spreman je položiti ga za Gospodina. Njegova želja i cilj jesu, kako simbolično opisuje, da dovrši svoju trku i službu koju je primio od Gospodina Isusa i da posvjedoči evanđelje Božje milosti. Pavao je ovom, veoma emotivnom, oproštajnom govoru istakao da ga učenici neće više vidjeti i da je, kako kaže, čist od krvi sviju jer nije propuštao navještavati sav Božiji naum. Pavao svakako nije propustio ukazati im na to da paze na sebe i na sve stado u kome ih Duh Sveti postavi prestojnicima, da upravljaju Božjom Crkvom koju je stekao svojom krvlju. „Ja znam“, rekao je Pavao, „da će poslje moga odlaska ući među vas grabežljivi vuci koji neće štedjeti stada.“.  Tom prigodom skrenuo im je pažnju i na lažne proroke koji će se pojavljivati te ih opomenuo na to da se sjete kako je on tri godine noću i danju naučavao i da nije nikakvog srebra, zlata ili ruha poželeo ni od koga. Ono što je najdragocjenije u Pavlovom govoru jeste, kako ističe i prof. Čatić, kada je on učenicima rekao da ih preporučuje Bogu i Riječi njegove milosti. Ovo je veoma bitno istaći jer se vrlo često pogrešno smatra da Crkva čuva Riječ Božju, a zapravo je obratno. Crkva djeluje pod zaštitom Riječi Božije. Još jedan detalj Pavlovog govora je veoma značajan iz razloga što ni na jednom drugom mjestu u Svetom Pismu nije spomenut. To je činjenica koju Pavao otkriva učenicima da je Isus rekao: “Mnogo je blaženije davati, negoli primati“ nakon čega je klekao i pomolio se sa svima. Tada briznuše u veliki plač, zagrliše se i poljubiše, te otpratiše Pavla na lađu veoma tužni. Posljednja rečenica Pavlovog oproštajnog govora, koja je na neki način bila i zaključna rečenica izlaganja prof. Čatića, poruka je u kom smjeru bi današnje čovječanstvo trebalo da se razvija i preusmjerava. Jednom riječju, bilo je ovo zaista sadržajno i inspirativno predavanje.

Danijela Lukinović
 

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 >