Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 >

SVETKOVINA USKRSA U KATEDRALI U SRIJEMSKOJ MITROVICI

06. travanj 2015.

SRIJEMSKA MITROVICA, (TU) - Uskrsno bdjenje na Veliku subotu, 4. travnja u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović u zajedništvu s domaćim župnikom, mons. Eduardom Španovićem, vlč. Mariom Paradžikom i vlč. Željkom Štimcem. Bdjenje je proslavljeno službom svjetla, riječi, krsnom službom kada su novokrštenici primili sakramenat krštenja, a krizmanici sakramenat potvrde, te završilo euharistijskom službom.
Na svetkovinu Uskrsa, 5. travnja 2015. godine, u rano jutro na Kalvariji u Srijemskoj Mitrovici, okupio se veliki broj vjernika, kada je župnik mons. Eduard Španović tradicionalno blagoslovio jela.
Svečanu središnju misu predvodio je mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup u koncelebraciji s domaćim župnikom mons. Eduardom Španovićem. Biskup je brojne vjernike pozdravio navještajem da je Isus uskrsnuo i zato nije uzaludna naša vjera. Pozvao ih je da radosno slave ovaj događaj molitvom, pjesmom, slušanjem Božje riječi i euharistijskom službom i da darove s ove mise ponesu svojim kućama u svoje obitelji.
Nakon odslušanih misnih čitanja te Posljednice biskup Gašparović je brojnim vjernicima koji su se okupili na ovom slavlju uputio homiliju u kojoj je poručio: "Danas s radošću slavimo Gospodinovo uskrsnuće. Isus je umro za naše grijehe, ali je iz smrti prešao u život te i sve nas sa sobom izvodi iz 'tame u svoje divno svjetlo' (1 Pt 2,9). Isus je događajima svoje muke, smrti i uskrsnuća očitovao Očevu ljubav, nadvladao grijeh svijeta, pobijedio smrt i ušao kao čovjek u Očevu slavu i poslao svojima Duha Svetoga. Ti događaji označuju početak posljednjih vremena u kojima više ne vlada grijeh i zlo već praštanje i ljubav."
Biskup je nastavio da snaga smrti i groba nije Isusa mogla zadržati u svojoj tami, jer je ljubio svoje, ljubio ih je iznad svake moći i sile, ljubio ih je do kraja. Zato je njegovo uskrsnuće pobjeda ljubavi nad mržnjom, života nad smrću. To je biskup potvrdio kada je naglasio da je Isus svojim uskrsnućem pobijedio i smrt i grob, pakao i sotonu, sve protivnike istine, nevjeru i laž svojih progonitelja, slabu vjeru samih svojih učenika. Raspršio je sve njihove sumnje. Učenici su se osvjedočili o istinitosti njegova uskrsnuća. Tako Petar kasnije svjedoči da je Isus živ. Na temelju vlastitog iskustva kršćanske zajednice Petar daje svjedočanstvo o Isusovu uskrsnuću. Tvrdi da će ljudi biti suđeni prema svojoj vjeri u uskrslog Isusa. Koji budu u njega vjerovali imat će i udio u njegovu životu.
"Zato Isusovo vazmeno otajstvo, naglasio je predvoditelj slavlja, ujedno je otajstvo našega spasenja. To otajstvo koje je Krist osobno ostvario ima se ostvarivati i na svakome koji vjeruje u Krista, na svakome od nas. Svi smo kao kršćani pozvani da nadvladamo grijeh i tako živimo novim životom. To znači da smo pozvani umrijeti 'starom čovjeku' i živjeti kao nova stvorenja. Time se ujedno u svijetu po nama i u nama širi Duh Kristov."
Biskup je potaknuo vjernike da svaki kršćanin treba dopustiti da ga Isusovo uskrsnuće zahvati. Pojasnio je da se to zbiva kad zajednica sluša Božju riječ i slavi sakramente, naročito euharistiju. Tako je Uskrs svake nedjelje kada zajednica slavi vazmena otajstva. Uskrs je najbolja prilika da kršćani dožive i još više na sebi ostvare taj prijelaz iz grijeha u novi život djece Božje. Uskrsno otajstvo se ostvaruje i u svakodnevnom životu kada s Kristom kršćani prelaze u novoga čovjeka po dobroti i ljubavi prema Bogu i čovjeku koju treba širiti u svijetu. "Oživimo danas svoju vjeru u Spasiteljevo uskrsnuće s onim svetim ženama koje, čim ustanoviše istinu iz svjedočanstva nebeskog vjesnika pred praznim grobom, da je Isus ustao od mrtvih, postadoše glasnice njegova uskrsnuća. Oživimo vjeru s apostolima, Isusovom braćom, kojima su žene javile da je Isus živ i da pođu u Galileju gdje će ga vidjeti. Oživimo svoju vjeru sa svetim Tomom jer blago onima koji ne vidješe a vjeruju", zaključio je biskup homiliju.
Na koncu mise mons. Španović je zahvalio svima na sudjelovanju u velikom broju na svim slavljima ovih dana, a posebno na današnjem slavlju. Čestitao je sudionicima, njihovim obiteljima, svim župljanima, a posebno bolesnicima sretan i blagoslovljen Uskrs.
                                                                                                                              Mario Paradžik

VAZMENO BDJENJE U SRIJEMSKIM KARLOVCIMA

05. travanj 2015.

SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) – U crkvi Presvetog Trojstva započelo je 4. travnja u 20 sati vazmeno bdjenje blagoslovom ognja i ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće, koje je predvodio župnik Marko Lončar. Nakon paljenja svijeća vjernika vlč. Lončar ispjevao je vazmeni hvalospjev uskrsnoj svijeći.

Uslijedila služba riječi gdje se po službi riječi osjetilo kako kroz povijest neprestano odjekuje riječ Božja koja sve nas poziva da živimo Božji život u izobilju i da nema više razloga strahu, zdvajanju i tjeskobi i Božja riječ nas je pozvala na radost, nadu i sigurnost. 

Tijekom službe Božje riječi ponovno su zazvonila sva zvona srijemskokarlovačke crkve, a župni  zbor zapjevao pjesmu Slave.
U homiliji župnik Marko Lončar je istaknuo da je Isus Krist za nas pobjedio smrt i mrtav bijaše a sada živi. Bog se uskrsnućem pokazao kao vlasnik života da čovjek čovjeku bude prijatelj, da ovdje na zemlji možemo kazati “dobro nam je ovdje”.

Uslijedila je krsna služba tijekom koje je župnik blagoslovio vodu i zajedno sa vjernicima su obnovili krsne zavjete .
Prije završnog blagoslova župnik je zahvalio svim sudionicima ovoga slavlja i vazmenoga trodnevlja, kao i onima koji su sudjelovali i pripremili liturgiju vazmenoga trodnevlja posebno pjevačima, čitačima i ostalim suradnicima, kao i svim župljanima.
 Tomislav Mađarević

OBREDI VELIKOG PETKA U KATEDRALI U SRIJEMSKOJ MITROVICI

04. travanj 2015.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na dan muke Gospodnje, Veliki petak, 3. travnja 2015. godine u popodnevnim satima veliki se broj župljana Župe svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici okupio na obrede koje je predvodio biskup mons. Đuro Gašparović u zajeništvu sa župnikom i generalnim vikarom mons. Eduardom Španovićem, župnikom u Laćarku vlč. Mariom Paradžikom i župnim vikarom u Srijemskoj Mitrovici vlč. Željkom Štimcem.
Nakon Muke po Ivanu, koju su otpjevali članovi konkatedralnoga i župnog zbora "Sveta Cecilija", biskup je u homiliji pozvao sabrane da svoj pogled usmjere na križ koji je na Veliki petak uz Muku i smrt Kristovu postavljen u središte čašćenja i promišljanja. Križ Isusov uznemiruje ljudsko srce od kada je uzdignut na Golgoti. Križ se, naime, nameće s mnoštvom neizbježnih patnji, ali se predstavlja i kao jedina nada.
Mi smo možda ponekad zbunjeni pred križem. Zbunjeni smo procesom koji vode ljudi protiv Boga. Zbunjeni smo činjenicom da Bog traži pomoć kad vapi: “Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež” ili: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”. Iznenađeni smo prevrtljivošću svjetine koja na Cvjetnicu kliče Kristu “hosanna”, a na Veliki petak traži da ga se razapne. Iznenađeni smo slabošću apostola koji su se razbježali. Nadasve smo iznenađeni šutnjom Boga Oca. No, u Isusovom procesu našlo se ipak i pozitivnih uloga. Šimun Cirenac mu pomaže nositi križ, Veronika mu pruža rubac, žene jeruzalemske ga sažaljevaju, Apostol Ivan i nekoliko pobožnih žena prate ga do Kalvarije, desni razbojnik kaje se i obraća…
I evo nas u konkretnom našem životu, nastavlja predvoditelj. Za nas križ nije sablazan niti tajna, nego znak. Na križu nas je Isus privukao k sebi. S križa nam je dao Mariju za majku. Iz njegova boka potekla je krv i voda, znak spasenja. I zahvalni Kristu Spasitelju i mi nastojimo pomoći njemu patniku u bližnjemu. Sve više je ljudi koji pomažu bolesnicima, slabima, potrebnima. Sve više je onih koji suosjećaju s onima koji pate, koji su progonjeni, nepravedno osuđivani. Takvi vjernici, koji drugima pomažu, vjeruju u Isusove riječi: Štogod učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Raspeti je za nas slika tolikih patnika, prognanika, žrtava povijesti. Treba se žrtvovati. Život nema smisla ako nije darovan i žrtvovan za drugoga.
Razmišljajući danas o svetom križu, pozvao je biskup Gašparović, molit ćemo za sve progonjene i osuđivane, molit ćemo za starce, bolesne i nemoćne, za one koje njihova okolica smatra teretom i smetnjom. Molit ćemo i za očeve i majke koji s radošću preuzimaju na svoja ramena teret svagdanjeg obiteljskog života. Sjetit ćemo se i onih koje pritišće križ raznih kleveta, ogovaranja i laži. Neka nam križ bude poticaj, nada i spasenje.
Nakon klanjanja raspetom Kristu i ljubljenju njegova križa, te pričesti, otvoren je Božji grob, postavljeni su "čuvari Božjeg groba" koji će se smjenjivati do Uskrsnog bdjenja, a vjernici su pristupili Božjem grobu, poklonili  se, pomolili se i uputili svojim kućama usmjerivši svoj pogled prema Uskrsu.
                         Tomislav Mađarević

MISA POSVETE ULJA U KATEDRALI U SRIJEMSKOJ MITROVICI

03. travanj 2015.

SRIJEMSKA MITROVICA, (TU) - Srijemski biskup Đuro Gašparović predvodio je na Veliki četvrtak 2. travnja 2015. Misu posvete i blagoslova ulja u katedrali u Srijemskoj Mitrovici. Koncelebrirali su svi svećenici Srijemske biskupije i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Na misi su svećenici obnovili svećenička obećanja dana na ređenju, a biskup Gašparović je blagoslovio ulja i posvetio krizmu. Blagoslovljeno ulje koristi se za bolesničko pomazanje, katekumensko za pomazanje katekumena, a posvećeno ulje, krizma, u sakramentu krštenja, potvrde i svetoga reda, kao i kod posvete oltara i crkve.
Okupljene svećenike, na čelu s generalnim vikarom mons. Eduardom Španovićem, pozdravio je biskup riječima da danas slavimo ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda i čestitao im današnji dan. Zahvalio je svima na neumornom radu za vjernike povjerenih im župa. Ujedno im je posvijestio da su oni pozvani da dijele sakrament bolesničkog pomazanja i u nekim slučajevima i svetu potvrdu i da će im, stoga, predati blagoslovljena i posvećena ulja.
U homiliji biskup Gašparović je podsjetio da svake godine, na Veliki četvrtak prije podne, na misi posvete i blagoslova ulja, na svećenički dan, nismo prestajali obraćati pozornost i pogled na one, koji su od mnogih sinova u Kristu podignuti na svećeničko dostojanstvo, kojima je zadaća da budu "sol zemlje i svjetlo svijeta" (Mt 5,13.14). I kadgod razmatramo koristi i potrebe Crkve, u prvom redu imamo na umu svećenike koji su Crkvi od velike važnosti.
"Svećenik je, naime, nastavio je biskup, po Božjem nadahnuću i zapovijedi apostol kršćanskog odgoja. On u ime Božje i Božjim ugledom slavi euharistiju, dijeli svete sakramente krštenja, potvrde i bolesničkog pomazanja, oprašta grijehe, blagoslivlja ženidbenu vezu i štiti njezinu nerazrješivost i svetost od napadaja pohote i strasti i od zabluda. Svećenik propovijedajući bratsku vezu među ljudima, naglašavajući svima uzajamne dužnosti pravde i evanđeoske ljubavi i, napokon, pokazujući prstom bogatima kako treba težiti za istinskim dobrima, nastoji umiriti duše izranjene ekonomskom krizom i ćudorednom iskvarenošću i tako pomaže da se međuljudski sukobi izglade ili barem ublaže."
Biskup Gašparović je naglasio da su svećenici potrebni svijetu da slaveći euharistiju Otkupiteljeva milost teče u svekoliku ljudsku zajednicu jer su "djelitelji Božjih tajna" (1 Kor 4,1). Čim čovjek dolazi na svijet svećenici, djelitelji svetih sakramenata, ga vode izvoru vode što čisti, pomiruje i preporađa, dajući mu odličniji i dragocjeniji život, nadnaravni. Da čovjek bude što više opremljen, da odlučnije bije duhovne bojeve, opet ga svećenik, svećeničkom snagom i posebnim dostojanstvom, oprema sakramentom potvrde. Čim dijete može ralikovati i cijeniti od neba dani Anđeoski kruh, hrani ga i krijepi tom hranom koja je živa i život daje. Kad čovjek bijedno padne svećenik ga jača sakramentom pomirenja. Moli od Boga blagoslov nad onima koji se odluče za brak. I kad se približi konac ovoga smrtnog života moli nad čovjekom Božju volju.
Kako su svećenici sluge Kristove i djelitelji tajna Božjih (1 Kor 4,1), zato su i "u službi riječi" (Dj. ap. 6,4), imaju neotuđivo pravo i povjerenu službu od Otkupitelja koja se ne može napustiti, a to je "Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima ... učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio" (Mt 28,19-20). Svećenik propovijeda onoga koji je "istinito Svjetlo, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka što dođe na svijet" (Iv 1,9).
Biskup Gašparovič potaknuo je svećenike riječima da ni u jednom zvanju nije rad, ispunjavanje dužnosti, s tolikom snagom položen u savjest čovjeka kao što je to u duhovnom svećeničkom zvanju. O njihovu zalaganju, radinosti i savjesnosti, ovisi spasenje mnoge braće. Veliko je povjerenje svećeniku iskazao sam Bog kad mu je povjerio spašavanje ljudi. "Budimo svaki na svom mjestu i u svom radu vrijedni toga i tolikog povjerenja. Moramo biti svjesni vremena i prostora u kojemu živimo i odgovornosti koju nosimo. Koliko je onih koji nisu ušli u zajedništvo Božjeg naroda, a sigurno to žele. U današnjem demokratskom shvaćanju slobode sigurno je da ne možemo nekomu nametnuti naše uvjerenje, ali možemo mnoge  našim svjedočenjem potaknuti na razmišljanje. Koliko je, nadalje, onih koji su članovi Božjeg naroda po krštenju, a još se nisu aktivno uključili u zajednicu. I do njih treba doći. Prijeti nam opasnost, ako ne poduzmemo temeljitu i stalnu katehizaciju u našim župama, pa i vjeronauk u školama, da izgubimo dio članova iz Crkve koje još imamo. Neka nam i euharistijsko slavljenje bude znak zajedništva župne obitelji, posvećenje pojedinih njezinih članova i snaga u svakidašnjem životu", završio je biskup i pozvao vjernike da mole za svoje svećenike, da surađuju s njima i da im pomažu.
Nakon mise svećenici su nastavili zajedništvo u župnoj dvorani kada im se obratio iriški župnik preč. Blaž Zmaić govoreći o liku i ulozi svećenika u životu Crkve.
                                                                                                                  Mario Paradžik

 

CVJETNICA U SRIJEMSKOMITROVAČKOJ KATEDRALI

30. ožujak 2015.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U nedjelju 29. ožujka 2015., kada se Crkva spominje Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem i spomena Muke Gospodnje kojom započinje Veliki tjedan, svečano je proslavljena Cvjetnica, Nedjelja muke Gospodnje blagoslovom grančica, procesijom i euharistijskim slavljem u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici. I ove godine kao i stoljećima Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica uvodi vjernike u otajstva vjere, koja se na najsvetiji način proživljavaju i slave misom blagoslova i posvete ulja, misom večere Gospodnje, obredima Velikoga petka, bdijenjem na Veliku subotu i Nedjeljom Uskrsnuća Gospodinova.
Obred blagoslova grančica i svetu misu predvodio je biskup srijemski mons. Đuro Gasparović u zajedništvu s župnikom župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici i generalnim vikarom Srijemske biskupije mons. Eduardom Španovićem, te velikim brojem vjernika. Svečanom procesijom sudionici slavlja su ušli u katedralu i time obilježili Isusov svečani ulazak u Jeruzalem prije njegove muke. Na početku blagoslova grančica biskup je pozvao vjernike da djelatno i svjesno sudjeluju u slavlju ovoga dana. Nakon korizme, rekao je biskup, kada smo se pripravljali pokorom i djelima ljubavi za Uskrs, danas ulazimo u slavlje vazmenog otajstva našega Gospodina. Zato izvršimo spomen ulaska Isusova u Jeruzalem i slijedimo ga danas i kroz naredni Veliki tjedan u njegovoj muci i smrti do uskrsnuća. Mons. Španović je u kratkoj homiliji podsjetio na smisao današnjega dana i događaje koji su se dogodili a Crkva ih se spominje. Uveo je vjernike u događaje Velikog tjedna.

U euharistijskom slavlju katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” i solisti u katedrali su, pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić, otpjevali Muku Isusovu, dok je vjerni puk za to vrijeme pobožno razmišljao o svemu što se dogodilo s Isusom i po njemu radi nas ljudi i radi našega spasenja.
             Na koncu euharistijskog slavlja župnik Španović je pozvao vjernike da u Velikom tjednu pronađu mjesta sabranosti i vremena da slijede Isusa kroz njegovo trpljenje, muku i smrt do uskrsnuća, te da razmišljaju o tajni Isusove ljubavi koju treba u životu da šire i darivaju drugima.                                                                   
                                                                                                Mario Paradžik

PAPA NA CVJETNICU: PONIZNOST JE BOŽJI STIL, STOGA JE I STIL KRŠĆANINA PONIZNOST

29. ožujak 2015.

VATICAN - Božji stil – a stoga i stil kršćanina – jest poniznost. Tome je protivna svjetovnost koja nudi taštinu i oholost. Kontrast je to između dva puta, "dvije zastave" u ignacijevskoj duhovnosti, koji je u središtu današnje Papine homilije.
Poslanica Filipljanima kaže da Isus "ponizi sam sebe", postavši poslušan do smrti na križu. To Isusovo poniženje u središtu je ove liturgije – primijetio je Papa – i upućuje nas na Božji stil, na poniznost. "To je stil koji nas nikada ne prestaje iznenađivati i izbacivati iz takta: na poniznoga se Boga nikada ne možemo naviknuti!" - ustvrdio je Sveti Otac.
Poniziti se – kazao je nadalje – prije svega je značajka Božjeg postupanja, kao što se može vidjeti u Knjizi Izlaska: "Kakvog li poniženja za Gospodina, slušati sva ona mrmljanja, one žalbe! Bile su upravljene protiv Mojsija, ali su u konačnici išle protiv njega, njihova Oca" – objasnio je Papa.
U ovom Svetom tjednu – nastavio je – i mi ćemo ići tim putem Isusova poniženja, od sudjelovanja u Judinoj izdaji sve do slušanja uvrjeda koje narod i starješine izvikuju Isusu na križu. "To je Božji put – put poniznosti. To je Isusov put i nema drugoga. I ne postoji poniznost bez poniženja" - ustvrdio je Papa.
Sljedeći taj put sve do kraja, Božji je Sin uzeo "obličje sluge". U konačnici – zaključio je papa Franjo – poniznost znači i služenje, znači dati Bogu mjesta svlačeći samoga sebe, ispražnjujući se, kako kaže Sveto Pismo. To je najveće poniženje.
Suprotno tome jest put svjetovnost. Njega je đavao predložio i samom Isusu, za vrijeme njegova četrdesetodnevnoga boravka u pustinji. Ali ga Isus bez dvojbe odbacuje. A s njim i mi – samo uz pomoć njegove milosti – možemo nadvladati iskušenje svjetovnosti – ne samo u velikim, značajnim trenucima, već i u svakodnevnim životnim prilikama – ohrabrio je Papa i dodao:
U tome nam pomaže primjer mnogih ljudi koji se svakoga dana, u tišini i skrovitosti, odriču samih sebe kako bi služili drugima: bolesnom rođaku, usamljenom starcu, osobi s invaliditetom ili beskućniku. Pomislimo i na poniženje osoba koje se diskriminira zbog njihove vjernosti evanđelju.
Pomislimo – dodao je – i na našu braću i sestre koji su progonjeni zato što su kršćani – na brojne mučenike našega vremena. Ne žele se odreći Isusa i dostojanstveno podnose uvrjede i patnje. Prate ga na njegovu putu.
Odvažimo se u ovom tjednu i mi poći putem poniznosti, s velikom ljubavlju za njega, našega Gospodina i Spasitelja. Ljubav će nas voditi i dati nam snage i gdje je on, tamo ćemo biti i mi – zaključio je papa Franjo.

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 >