SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Čistu srijedu ili Pepelnicu, 6. ožujka 2019., U srijemskomitrovačkoj prvostolnoj crkvi – manjoj bazilici Sv. Dimitrija, euharistijskim slavljima u 9 i 18 sati proslavljen je početak svetog korizmenog vremena. Euharistijska slavlja predvodio je župnik, mons. Eduard Španović.
Već sam početak euharistijskoga slavlja obilježen je korizmenom pjesmom Ja se kajem, koja nas podsjeća na stanje naše duše, te nas poziva na povratak u Očevo krilo, istaknuo je na početku mons. Španović, dodajući kako korizmeno vrijeme od nas traži popravak života.
U homiliji, tumačeći riječi Evanđelja: Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. (Mt 6, 1), mons. Španović je istaknuo kako nas korizma i korizmeno vrijeme potiče na uzdržavanje od mnogih djela i stvari koje nas odvajaju od Boga, ali nas pozivaju da to činimo na način kako je Gospodin zamislio. U protivnom će sav naš trud imati slabe rezultate. Ako nešto činimo samo da ljudi vide i to pohvale, to nije duh korizme i vremena u kojem se nalazimo. Svaki čin i dobro djelo treba biti učinjeno zbog Gospodina i iz ljubavi prema Njemu, poručio je župnik Španović.
Nakon homilije uslijedio je blagoslov pepela a potom su vjernici pristupili pepeljenju. Euharistijska slavlja su bila ispunjena pjevanjem pjesama koje obilježavaju sveto korizmeno vrijeme. Ivica Zrno
Čerević (TU) - Župe sv. Josipa u Čereviću, sv. Barbare u Beočinu i Našašća svetog Križa u Srijemskoj Kamenici ove godine su po prvi puta na poseban način proslavile Svjetski dan bolesnika koji se kalendarski slavio 11. 2. na spomendan Gospe Lurdske. Svaka župa i njezini bolesnici dobili su istu važnost na način što je u svakoj župi zasebno proslavljen Dan bolesnika. Župa Čerević svoj dan bolesnika imala je u nedjelju 17. 2., župa Beočin 24. 2., a župa Srijemska Kamenica proslavila je svoj dan bolesnika u nedjelju 3. 3. U sve tri župe bolesnici kojih je oko 25 tjekom svetih misa pod kojima su oni bili u prvome planu imali su priliku primanja sakramenta bolesničkog pomazanja.
Uz prigodne homilije u kojima je župnik vlč. Zdravko Čabrajac na poseban način istaknuo važnost skrbi za bolesne, koja je ujedno jedna od prvih dužnosti prvih kršćanskih zajednica istaknuo je i da treba sljediti primjere kojima je sakrament bolesničkog pomazanja otklonio tjelesne boli i vratio ih normalnom življenju svake osobe. Uz već spomenute prigodne homilije bile su upriličene i prilagođene molitve vjernika koje su isticale važnost bolesnika, kao i osoba koje skrbe o njima, nakon pričesti u sve tri župe usljedila je prigodna meditacija.
SOT (TU) - Sestre iz Družbe sestara Kraljice Svijeta iz Zagreba i Velike Gorice održale su vjeronaučni susret u subotu, 16. veljače 2019. godine u sotskoj dvorani „Kata“.Susret je ugovoren na prijedlog i u dogovoru s vlč. Nikicom Bošnjaković, župnikom župe Presveto Srce Isusovo u Šidu i župnim upraviteljem župa Sot, Morović, Gibarac i Kukujevci. Susret je započeo u 11 sati, a sudjelovala su djeca uzrasta od 1. do 7. razreda iz svih župa i filijala kojima upravlja vlč. Bošnjaković. Vodile su ga sestra Ljubica Josić i sestra Katarina Jakovljević.
Što je poziv? Prvi dio susreta sestre su iskoristile da se predstave i ispričaju nešto o redovničkom pozivu, jer se djeca iz Srijema rijetko imaju prilike susresti s redovnicima i redovnicama. Sestra Katarina je poziv povezala s različitim iskazima iz Starog i Novog Zavjeta kako bi djeca što bolje razumjela što je poziv i što on predstavlja za život osobe koju je Bog odabrao da mu se posveti.
Vesela radionica. Drugi dio susreta bio je posvećen ljubavi. Sestra Ljubica se kratko osvrnula na nedavno proslavljen blagdan svetog Valentina i tako uvela učenike u radionicu koju je pripremila. Cilj radionice je bio uočiti razliku kako živi i djeluje čovjek „bez srca“ i čovjek „sa srcem“. Učenici su podijeljeni u osam skupina, a svaka skupina je imala zadatak nacrtati zadani dio tijela (ruka, noga, glava i srce) i opisati kako se tim dijelom služi čovjeka „sa srcem“ ili čovjek „bez srca“, a zatim i odglumiti opisano. Skupne su uz smijeh i veselje, vrlo kreativno i uspješno izvršile povjerene zadatke te ih predstavile ostalim sudionicima radionice. Konačni produkti njihovog rada na kraju susreta izloženi su u dvorani. Na jednoj strani je od radova naslikan čovjek „sa srcem“, a na drugoj čovjek „bez srca.“
Na koncu je župnik zahvalio sestrama na uspješnom i korisnom radu s djecom i zaželio daljnju suradnju Družbe sestara Kraljice svijeta iz Zagreba i Velike Gorice sa župama u Srijemskoj biskupiji.
Susret je završio zajedničkim ručkom u crkvenom dvorištu, a sestre su djeci podijelile sličice i medaljice za uspomenu na ovo prekrasno druženje u nadi da će sličnih prilika biti još.
ĐAKOVO (TU) – U Nadbiskupskom domu u Đakovu je 1. veljače 2019. godine održana 41. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, kojom je predsjedao nadbiskup metropolit Đuro Hranić. Na sjednici su sudjelovali i đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, požeški biskup mons. Antun Škvorčević, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović te kancelari triju ordinarijata: Marko Loš, Ivan Popić i Drago Marković.
Skupština je započela molitvom i izrazima dobrodošlice nadbiskupa Hranića, koji je istaknuo da se skupština održava uoči blagdana Svijećnice te da je sabiranje prigoda i za imendansku čestitku nadbiskupu u miru Marinu Srakiću. Istaknuo je svjedočanstvo vjere, postojanog rada i nadu nadbiskupa Srakića te mu zahvalio za njegov svjedočki život i samozatajan ustrajan rad u pastoralnim nastojanjima Đakovačko-osječke nadbiskupije i šire.
Nakon čitanja i usvajanja zapisnika s prethodne 40. skupštine, pristupilo se dnevnom redu. Iako su biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine 2016. već objavili zajedničku korizmenu poslanicu u kojoj su jasno naznačili neke od problema i izazova s kojima se suočavaju Slavonija i njezini žitelji, očitovali su potrebu da ponovno progovore o aktualnom stanju u Slavoniji u svijetlu socijalnog nauka Crkve, u novom pismu, s naglaskom na crkveni doprinos u nadvladavanju društvenih, socijalnih i gospodarskih poteškoća. Istaknuli su da Crkva ne može ostati ravnodušna s obzirom na trenutnu situaciju, ali su svjesni da nije dovoljno da Crkva samo konstatira i signalizira probleme, nego da je pozvana nuditi i evanđeoski pogled te promišljati kako evangelizirati postojeće stanje. Osim toga potrebno je da i sama pokreće projekte kojima može pridonijeti željenim promjenama i društvenom razvoju. O toj temi s članovima skupštine promišljao je i mons. dr. Vladimir Dugalić, dekan KBF-a u Đakovu. Istaknuo je da se Slavonija kao regija i nadalje suočava s velikim problemom iseljavanja cijelih obitelji i mladih. Snažno se uočava problem besperspektivnosti za mlade, povezan s nedostatkom radnih mjesta i nepovoljnim ekonomskim i gospodarskim trendovima. Posebno je istaknuo neravnomjerni regionalni razvoj u Hrvatskoj te problem političke i stranačke korupcije. Napomenuo je da iako se primjećuju neke inicijative i pozitivni pomaci koji dolaze od mjerodavnih građanskih vlasti (kao što je npr. Projekt Slavonija), samo infrastrukturne mjere ne mogu biti dostatne za potrebne promjene i razvoj u Slavoniji. Pozornost bi se prije svega trebalo posvetiti razvoju industrije i omogućivanju stabilnih radnih mjesta. Željene promjene također zahtijevaju i pretpostavljaju promjenu mentaliteta svih građana.
U diskusiji su biskupi zaključili da je potrebno kroz evangelizacijski rad vjernicima nuditi riječ ohrabrenja, odgajati ih i poticati na kršćansku zauzetost na različitim područjima njihova djelovanja u društvu te ih pomagati kako bi ostali ustrajni u svojim nastojanjima i odgovornosti za boljitak društva. U tom smislu, kao neke od mogućih dugoročnih programa kojima Crkva može utjecati na društvene promjene istaknuli su važnost katoličkih škola i suradnje na odgojno-obrazovnom području. Istaknuli su i potrebu daljnjega razvoja Caritasa, pokretanja novih karitativnih programa te ostvarivanje suradnje u karitativnim i drugim projektima na razini cijele crkvene pokrajine.
Dr. Dugalić je biskupe izvijestio i o pripravi znanstvenog simpozija u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu koji bi osvijetlio važne elemente zajedničke povijesti i različite društvene, socijalne i kulturne poveznice između triju biskupija, po kojima je Đakovačko-osječka crkvena pokrajina po sebi jedna naravna cjelina i koji bi progovorio o značenju Đakovačko-osječke crkvene pokrajine za sadašnjost i budućnost Sjeveroistočne Hrvatske, odnosno za prostor Slavonije, Baranje i Srijema.
Biskupi su razgovarali i o petogodišnjem djelovanju Međubiskupijskog crkvenog suda prvoga stupnja u Đakovu, razmotrili personalnu problematiku u djelovanju Suda te dogovorili imenovanja nositelja službi u novom mandatu.
Uslijedio je potom redoviti godišnji susret biskupa sa svim članovima navedenoga Međubiskupijskoga suda.
Nakon pozdravne i uvodne riječi moderatora Suda, nadbiskupa Hranića, prisutnima su se obratili te podnijeli izvješća o djelovanju Suda u svojim biskupijama dosadašnji sudski vikar Međubiskupijskoga suda mons. dr. Nikola Škalabrin te dr. Želimir Žuljević. Prisutne su upoznali s brojem zaprimljenih te riješenih parnica o ništavnosti ženidbe s područja Đakovačko-osječke i s područja Požeške biskupije tijekom protekle godine.
Dr. Škalabrin se istodobno zahvalio na svojoj službi sudskoga vikara te je zamolio da po isteku mandata, zbog svoje životne dobi, bude razriješen od dosadašnje službe. Izrazio je i svoju spremnost da i nadalje ostane aktivan kao sudac u radu Suda.
Nadbiskup Hranić je, uz prigodni dar, zahvalio dr. Škalabrinu
za njegovo gotovo 40-godišnje predano i profesionalno služenje, za odgovornost i stručnost koja ga je resila u njegovu radu, te je izrazio i srdačnu zahvalnost svim članovima Suda za njihov vrijedan i požrtvovan rad.
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U božićnoj noći, u ispunjenoj srijemskomitrovačkoj katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, slavljena je sveta Misa polnoćka, koju je predvodio mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski. Suslavili su župnik župe Sv. Dimitrija, đakona i mučenika,preč. Eduard Španović, te vlč. Ivica Zrno, župnik župe sv. Ane u Laćarku.
Na početku slavlja biskup se obratio okupljenom vjernom puku izražavajući svoje zadovoljstvo i radost zbog ove svete noći, ali i zbog svih njih koji su došli na pravi kršćanski način proslaviti rođenje našega Spasitelja.
U svojoj homiliji biskup se riječima pozdrava obratio svima okupljenima, pozivajući ih na radost koju donosi Božićna noć, biskup je na kraju svima čestitao Božić.
Homiliju donosimo u cijelosti.
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Ponoć je, a naša su srca obasjana svjetlošću. Ova noć se ne može usporediti ni s jednom drugom noći. Bog se rađa među nama, rađa se kao maleno, slabo dijete, a nama tako blisko, tako drago. Ako smo i svjesni svojih slabosti i svoje bijede, večeras smo sretni. Jer: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku.” Mi smo taj Božji narod i radost Gospodnja naša je snaga. Gospodin je radost umnožio, uvećao veselje. Isus želi da blagovijest njegova utjelovljenja i rođenja odzvanja čitavom zemljom.
Danas trebamo i želimo govoriti o radosti. Cijela ova noć bruji od radosti i veselja. Vjerničko srce je noćas posebno otvoreno. To je radost i to je veselje.
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Tko će kao Bog! Prorok Izaija govori narodu koji je poražen, koji je izgubio i svoju samostojnost i koji je u napasti da izgubi i vlastiti ponos i svijest o vlastitom dostojanstvu (Iz 9,1-6). Bog poziva svoj narod da uzdigne svoje srce, da uzdigne svoj pogled iznad teških prilika u kojima živi. Jer, Bog ne zaboravlja svoj narod. Obećavamuizbavljenjeiproslavuispasenjakojeimadoćizasvenarode. I, upravo one noći kad se Isus rodio, ispunjavaju se te riječi.
Evo javljam vam blagovijest. Pastiri s betlehemskih poljana bili su posljednji siromasi – nadničari, koji su, da bi preživjeli, čuvali tuđa stada. Kao takvi bili su prezirani i smatrani nevrijednima do te mjere da se njihovo svjedočanstvo na sudu uopće nije uzimalo u obzir. Evo, takvima, od ljudi prezrenima, javlja se anđeo i navješćuje im radosnu vijest – evanđelje o Kristovu rođenju (Lk 2,1-14). Veli anđeo: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.” Anđeo veli da se njima rodio Spasitelj, Krist Gospodin.
Evo nam znaka, braćo i sestre! Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku! Danas smo mi taj narod. I svaki pojedini od nas može se osjetiti u koži onog pastira kojemu anđeo progovara: “Ne boj se! Danas ti se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!” Nama se rodio, draga braćo i sestre, meni se rodio i rodio se svakom čovjeku dobre volje.
Noćas se ne možemo osjećati sami ili odbačen. Ako se možda osjećamo malenima, slabima, nemoćnima, grešnima, odbačenima – nemojmo se bojati! Upravo takve malene i slabe prihvaća i traži Bog. Takve pohoditelje, takve posjetitelje i takve klanjatelje traži Isus. Evo, noćas, osjećamo Božji dah, Božji prolaz, Božju blizinu, Božju vjernost, ljubav i nježnost. Bog je među nama kao maleno dijete. Tu nema mjesta crnim mislima, osjećajima nemoći i bezizlaznosti. Mi nismo odbačeni. Nismo zaboravljeni. Bog nas pohađa.
Poklonimo mu se. Poklonimo se njegovoj jednostavnosti, njegovoj dobroti, njegovoj nenametljivosti. I otvorimo mu noćas svoje srce. Poput onog drevnog naroda, poput onih pastira i mi Isusu od srca kličemo: Hvala ti što si nas iz tame izveo, hvala ti što si nas prosvijetlio! Hvala ti što nas noćas ispunjaš svojim posebnim svjetlom i radošću! Hvala ti što si naš i mi tvoji! Hvala ti za ovu noćašnju radost i veselje! I daj da nas ono prati sve do konca našega života, kroza svu vječnost! S tobom, Isuse!
Na koncu euharistijskoga slavlja, župnik domaćin pozdravio je okupljene vjernike, te izrazio radost i vjerničko zadovoljstvo ove svete noći. Za istaknuti je pobožnost koja je okupila vjernike, te kojom su proslavili ovu veliku i svetu noć.
Slavlje je svojim pjevanjem uzveličao župski zbor, predvođen s. Cecilijom Tomkić, voditeljicom zbora.
Svečano je bilo u srijemskomitrovačkoj katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika i na sam dan svetkovine Božića, na Misi koju je, predvodio biskup Đuro Gašparović uz suslavljenje domaćeg župnika preč. Eduarda Španovića. Uz čestitke okupljenim vjernicima biskup Đuro Gašparović poručio je da Božić koliko god puta da se dogodi ima nam što reći i donijeti, te da je Božić događaj koji se događa u srcu ljudskoga bića. Bog dolazi u liku malog i nemoćnog djeteta, koje želi čovjeku posvjedočiti blizinu Boga i Božje ljubavi prema svakome čovjeku.
Evo, upravosmo čulikakoIvanevanđelistaprikazujeIsusaKrista, kaovječnuBožjuRiječ kojajepostala čovjekom, prikazujegakaoSvjetlostkojanasprosvjetljuje. Veli: Svjetloistinskokojeprosvjetljujesvakog čovjekadođenasvijet. BogjesvestvorioposvojojvječnojRiječi, posvomeJedinorođenomSinu, kojijesDuhomSvetimOcujednakubožanstvu. Ievo, tajBožjiSin, Bogujednakodvječnosti, uodređenompovijesnomtrenutkuutjelovioseipostao čovjekom. Onaj, pokomejesvestvoreno, kojijevječnaMudrostivječnaBožjaSvjetlost, postajejednimodnas, odnosno, kakotoslikovitokažemo, zaogrnuosenašomljudskomnaravi. Dolazidanasprosvijetli, tojest, danasučinidionicimasvojebožanskenaravi, danaszaogrnesvojimbožanstvom. OnjejedinapravaSvjetlost, samaIstina, OtisakBožjegabića. Reklibismopomalopjesnički, BognamusvomeutjelovljenomSinu, našemGospodinuIsusuKristu, pružasvojesrcenadlanu. Prisjetimo se. Prvi je čovjek, Adam, bio Božji prijatelj. Pa kada je on pogriješio i udaljio se od Boga, Bog šalje svojega Sina, ne samo da vrati čovjeku njegovo prvotno dostojanstvo, nego da ga još više uzdigne – u svoju božansku obitelj.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Što se to događa? Čuli smo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. To, evo, može biti nesreća ovoga našega svijeta, pa i nas kršćana. Sve nam je dano. Sve nam je pred očima. Sve nam je na dlanu. Ne možemo reći da ne znamo, da nismo čuli, da nismo poučeni… Bog nas u Kristu prosvjetljuje. Prosvjetljuje njegovom riječju koju znamo, koju čitamo, koja nam se redovito u Crkvi naviješta. Bog nas prosvjetljuje predajom i naukom Crkve. Mi jako dobro znamo što je stvarno dobro za nas, što Bog od nas očekuje i dobro nam je poznato kako Bog namjerava ostvariti svoje Kraljevstvo među nama. Osim toga, Bog nas jača svojom milošću. Ne možemo, dakle, reći da su nam sile nedostatne. Pa ipak, evo, toliko puta živimo kao da ne znamo, kao da nismo čuli, kao da smo bespomoćni. Ne želimo svojim životom Isusa stvarno spoznati. Mi, kršćani, i svjesno i nesvjesno stvarno smo u opasnosti da zatamnjujemo Kristovu svjetlost tražeći nadomjestak u svakidašnjici. K svojim dođe i njegovi ga ne primiše. Kao da sve više upravo mi, koji se zovemo lijepim Kristovim imenom, okrećemo leđa evanđeoskom nauku.
Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Međutim, mi ipak želimo Isusa primiti, i primamo ga. Tako je ohrabrujuće ono što dalje slijedi: A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Mi smo ga primili i želimo ga uvijek primati. Uvijek se iznova odričemo svojih grijeha i posvećujemo se njemu. A on, utjelovljeni Sin Božji, daje nam samoga sebe, daje nam moć da postanemo djeca Božja. Nije to samo isprazna titula. Mi po Isusu Kristu postajemo u pravom smislu djeca Božja, postajemo članovima Božanske obitelji. Bog daje moć da postanu djeca Božja onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođenim ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. A to smo mi, vjernici. Ostanimo uz Isusa i s Isusom koji je naš Put, Istina i Život.
Sin Božji se rodio kao čovjek radi nas i radi našega spasenja. Bog Otac nam ga daruje, da nas prosvijetli i da nas uvede u krilo svoje božanske obitelji kao svoju posinjenu djecu. Danas, na ovaj radosni dan, slavimo početke svoga spasenja. Bog se rađa među nama i u nama, Bog nas pohodi u svome Sinu i u njemu nam sve daruje. Svim srcem danas želimo Bogu zahvaliti za taj neizmjeran i nadspoznatljiv dar. Čudesno je otajstvo Božića. Otajstvo Božića čudesna je tajna koja se očituje u siromašnom djetetu.
Utjelovljenje Sina Božjega tajna je naše vjere. Ne možemo je razumjeti niti dokučiti njezine dubine. Ta tajna nadilazi naše shvaćanje i naše poimanje. Možemo tek nazirati silnu i nadspoznatljivu ljubav Božju. Možemo slaviti Gospodina zbog silnih njegovih djela. Možemo samo zahvaljivati Bogu na njegovu neizmjernom daru, a to je njegov utjelovljeni Sin Isus Krist koji nas uzdiže do nebeskih visina. Ono što su proroci naviještali, zbiva se među nama. Ono o čemu stari nisu ni sanjati mogli, među nama se ostvaruje. Zato danas zahvaljujemo, radujemo se. Baš kao što govori Pavao: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! (Fil 4,4-5). Gospodin je s nama i među nama.
Prvi poklonici su nepoznati, mali ljudi, pastiri. Njegovo rođenje nije bila velika senzacija da mu dolaze carstva i kraljevstva. Dovoljno je bilo da rođenje Isusovo bude proglas ljubavi Božje prema čovjeku i navještaj i očitovanje da je Bog postao posve bliz čovjeku, da je Bog s nama, Emanuel. Ovim slavljem Božića slavimo radosni događaj Božjeg zahvata u ljudsku povijest kako bi izmijenio njezin tijek pretvarajući je u povijest spasenja, radosti i mira. To je događaj da je Isus ušao u našu povijest. Ljudi su se počeli oko njega okupljati, on im je naviještao riječ dobrote i ljubavi i tako se stvorila zajednica koja u svijetu širi njegov Duh. Sin Božji je došao na svijet radi nas i tako nas koji u njega vjerujemo poziva da živimo za svoju braću. Tako nam blagdan Božića najbolje očituje povezanost Boga i čovjeka, ugrađivanje božanske Ljubavi u svijet koji mi gradimo. To je ujedno otajstvo spasenja, kada se združilo božansko s ljudskim, otajstvo koje poziva ljude svih vremena da ono što je vječno i božansko utjelovljuju u svoje vrijeme i u svoje sredine. Razmišljajući i živeći to otajstvo postajemo prosvijetljeni, naš je život obasjan novim svjetlom i dobivamo novi poticaj za svoj rad i život.
Pristupimo stoga odvažno ovom velikom otajstvo. Slavimo Boga koji s visine siđe k nama na zemlju obasjati nas slavom Božjom i ispuniti svojim mirom. Dopustimo da nas prožme njegova milost i slava, kako bismo prema budućnosti hodili radosni noseći mir svijetu koji miriše miomirisom njegova rođenja. Primimo u svoj život njega – Boga radosti i mira, te postanimo nositelji radosti i mira noseći svijetu sva dobra kojima nas je obasuo. U tom duhu i sami s anđelima radosno kliknimo: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.
Za sve vas, draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji, župni suradnici i Vama svima koji ste promicatelji Isusovih vrednota u društvenom kulturnom i javnom životu molim Gospodina da Vam podari radost i nadu Božića. Za sve nas se Isus rodio, za sve je došao na svijet i svima Otac naš nebeski, po Njemu daruje život koji ne prestaje.
Sretan vam svima Božić!
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Čistu srijedu ili Pepelnicu, 6. ožujka 2019., U srijemskomitrovačkoj prvostolnoj crkvi – manjoj bazilici Sv. Dimitrija, euharistijskim slavljima u 9 i 18 sati proslavljen je početak svetog korizmenog vremena. Euharistijska slavlja predvodio je župnik, mons. Eduard Španović.
U homiliji, tumačeći riječi Evanđelja: Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. (Mt 6, 1), mons. Španović je istaknuo kako nas korizma i korizmeno vrijeme potiče na uzdržavanje od mnogih djela i stvari koje nas odvajaju od Boga, ali nas pozivaju da to činimo na način kako je Gospodin zamislio. U protivnom će sav naš trud imati slabe rezultate. Ako nešto činimo samo da ljudi vide i to pohvale, to nije duh korizme i vremena u kojem se nalazimo. Svaki čin i dobro djelo treba biti učinjeno zbog Gospodina i iz ljubavi prema Njemu, poručio je župnik Španović.
Čerević (TU) - Župe sv. Josipa u Čereviću, sv. Barbare u Beočinu i Našašća svetog Križa u Srijemskoj Kamenici ove godine su po prvi puta na poseban način proslavile Svjetski dan bolesnika koji se kalendarski slavio 11. 2. na spomendan Gospe Lurdske. Svaka župa i njezini bolesnici dobili su istu važnost na način što je u svakoj župi zasebno proslavljen Dan bolesnika. Župa Čerević svoj dan bolesnika imala je u nedjelju 17. 2., župa Beočin 24. 2., a župa Srijemska Kamenica proslavila je svoj dan bolesnika u nedjelju 3. 3. U sve tri župe bolesnici kojih je oko 25 tjekom svetih misa pod kojima su oni bili u prvome planu imali su priliku primanja sakramenta bolesničkog pomazanja.
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U božićnoj noći, u ispunjenoj srijemskomitrovačkoj katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, slavljena je sveta Misa polnoćka, koju je predvodio mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski. Suslavili su župnik župe Sv. Dimitrija, đakona i mučenika,
Na koncu euharistijskoga slavlja, župnik domaćin pozdravio je okupljene vjernike, te izrazio radost i vjerničko zadovoljstvo ove svete noći. Za istaknuti je pobožnost koja je okupila vjernike, te kojom su proslavili ovu veliku i svetu noć.
Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice,