OTVARANJE SUDSKE GODINE MEĐUBISKUPIJSKOG SUDA I. STUPNJA U ĐAKOVU

ĐAKOVO (TU) – U subotu 30. siječnja 2016. u Nadbiskupskom domu u Đakovu otvorena je sudska godina Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Đakovu. Uz sudskoga vikara mons. dr. Nikolu Škalabrina, suce, branitelje ženidbenog veza, bilježnike i djelatnike Suda iz Đakova i podružnice u Požegi te generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića, otvorenju sudske godine nazočili su svi biskupi Metropolije: đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić, nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, požeški biskup mons. Antun Škvorčević te srijemski biskup mons. Đuro Gašparović.O važnosti razgovora sa strankama prije podnošenja tužbe govorio je dr. sc. Zdenko Ilić, sudac i branitelj veze. Ukratko je opisao tijek te ciljeve razgovora, kao i poteškoće s kojima se susreće. Broj stranaka koji traže razgovore sve je veći, stranke su često neupućene u proces, a zamjetno je kako u medijima kruži mnoštvo netočnih informacija, napose nakon prošlogodišnje reforme kanonskog postupka ništavosti ženidbe, kojom se uvodi kraći postupak tijeka parnice na prvom stupnju crkvenih sudova, na temelju kojih stranke govore „Papa je tako rekao“. Na kraju izlaganja dr. Ilić iznosi prijedlog osnutka Ureda za davanje savjeta o mogućnosti i načinu postupanja za pokretanje parnice o ništavosti ženidbe i drugih ženidbenih postupaka, za koji bi trebalo uposliti crkvenog odvjetnika.

Izvještaj o požeškim parnicama o ništavosti ženidbe podnio je mr. sc. Želimir Žuljević, predstojnik Ureda za crkveno-pravna pitanja u Požegi. Među ostalim je naveo kako je tijekom 2015. godine donesena samo 1 presuda o ništavnosti ženidbe. Podružnica Suda u Požegi tijekom 2015. zaprimila 13 parnica, od kojih je jedna u dokaznom, a ostale u istražnom postupku te se sve prenose u 2016. godinu. I u požeškoj podružnici primijećen je porast informativnih razgovora.

Izvještaj o radu Suda u Đakovu tijekom 2015. godine podnio je sudski vikar dr. sc. Nikola Škalabrin. Rečeno je kako je Sud u 2015. ušao s 39 parnica o ništavosti ženidbe. Tijekom 2015. Sud je izrekao 29 presuda u parnicama o ništavosti ženidbe: 28 s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije i jedna s područja Požeške biskupije, od kojih je 13 bilo pozitivnih (kod kojih je utvrđena ništavost ženidbe). U 2016. Sud je ušao s 10 neriješenih parnica iz 2015. a tijekom prošle godine zaprimljene su 44 tužbe za pokretanje parnica o ništavosti ženidbe (28 s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije te 16 s područja Požeške biskupije).

U zaključku dr. Škalabrin ističe kako bi bilo dobro razmišljati o osnutku prizivnog suda ili suda drugog stupnja u Đakovu te bi već sada trebalo poduzeti potrebne korake za stvaranje dovoljnog stručnog kadra za ostvarenje toga cilja. Kako bi se parnice ispravno vodile i na vrijeme završile, djelatnici suda morali bi, koliko je to moguće, biti oslobođeni od drugih dužnosti.

Nakon rasprave okupljenima se obratio moderator Međubiskupijskoga suda 1. stupnja u Đakovu, mons. dr. Đuro Hranić, zahvaljujući svima na dosadašnjem vršenju službe: „Želimo vam milost, snagu, strpljivost, postojanu i hrabru ljubav prema poslu u crkvenom sudu te sve vrline i kreposti potrebne za nastavak vašeg daljnjeg plodnog i blagoslovljenog rada, na dobrobit čitave naše crkvene pokrajine te svih članova naših biskupijskih zajednica, a osobito onih koji vam se obraćaju i od vas mole te očekuju svjetlo Božje istine i crkveni pravorijek o svojoj ženidbi ili o nekim drugim pitanjima.“ A. Banović

                                                                               Preuzeto sa http://www.djos.hr

PREDSTAVLJENA PISANA BAŠTINA BISKUPA JOSIPA JURJA ŠTROSMAJERA

ZAGREB (IKA/TU) - Pisana baština biskupa Josipa Jurja Strossmayera sakupljena u četiri sveska pod naslovom "Sve za vjeru i za Domovinu" predstavljena je u ponedjeljak 25. siječnja u dvorani "Vijenac" Nadbiskupskoga pastoralnog instituta  Zagrebu.

Predstavljanju koje je priredila Hrvatska biskupska konferencija nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, nadbiskupi i biskupi iz Hrvatske, te biskupi iz Bosne i Hercegovine, predstavnici društvenoga, kulturnoga, znanstvenoga i političkoga života, među kojima je bio i predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Damir Boras, rektor Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, više redovničkih poglavara i poglavarica predvođenih predsjednikom Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jurom Šarčevićem, OFMCap., predstavnici drugih vjerskih zajednica, diplomacije, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i drugi.

U pozdravnoj riječi kardinal Bozanić čestitao je priređivačima četveroknjižja predvođenima umirovljenim đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem. Neosporno je da je biskup Josip Juraj Strossmayer velika ličnost naše crkvene i narodne prošlosti, koja je upečatljivo pomaknula tijek naše nacionalne povijesti i skrenula njezina događanja u nove tokove. Snažne ličnosti predstavljaju veoma složene stvarnosti. One su u više smjerova djelotvorne i nezaobilazne za daljnji tijek povijesti određene sredine. Međutim, one su i uvjetovane prilikama, mogućnostima, odnosno nemogućnostima, te okolnostima određenog prostora i povijesnog razdoblja, rekao je kardinal, te naglasio kako "velike ličnosti redovito povuku za sobom pristaše, sljedbenike i poklonike, od kojih mnogi nisu u stanju, ili ne žele, razumjeti i zahvatiti svu dubinu i širinu vizija svojih uzora i vođa. Sljedbenici često nemaju snage, a možda ni volje, da usvoje i dalje prenose cjelokupno bogatstvo osobe za kojom su krenuli. Oni često pojednostavnjuju ličnost svoga nadahnitelja, izabiru neke njegove ideje, ili samo određena nastojanja te ih svim žarom i s oduševljenjem promiču". Podsjetio je kako je zadatak povjesničara da ponude autentičnu baštinu ličnosti o kojoj je riječ i da je približe novim naraštajima u svoj njezinoj zbiljnosti bez osiromašenja i instrumentaliziranja.

Četiri sveska pod naslovom Strossmayerova biskupskog gesla "Sve za vjeru i za Domovinu" omogućuju nam da se nakon obilježavanja dvjestote obljetnice rođenja i sto desete obljetnice smrti velikog biskupa Josipa Jurja Strossmayera susretnemo s objavljenom njegovom bogatom pisanom baštinom, koja nam ne prepričava Strossmayera, nego donosi njegove autentične misli, poticaje i poruke, rekao je kardinal Bozanić, te još jednom zahvalio priređivačima i izdavačima za taj značajni doprinos hrvatskoj historiografiji.

Mons. Srakić uveo je u opseg i sadržaj pisane baštine te je govorio o Strossmayeru kao učitelju Božjega naroda. Naglasio je kako se time želi predstaviti biskupa, učitelja, svećenika i pastira koji našem narodu i Crkvi nije ostavio samo baštinu kao što je đakovačka katedrala, zgrada i institucija Akademije znanosti i umjetnosti, i sl. Tako je podsjetio kako je sam Strossmayer rekao za svoju pisanu baštinu: "te moje pastirske listove ostavljam stadu svome kao neku baštinu u kojima se u svetoj vjeri i svetom spasu okrijepiti može".

Tu baštinu koja je sačuvana na već požutjelim stranicama Glasnika biskupije đakovačko-srijemske malo tko pozna, a miljenje i sud o osobi biskupa Josipa Jurja Strossmayera mogu se objektivno donijeti tek kad se pročitaju njegovi pastirski listovi upućeni "poljubljenim braći svećenicima i milome puku", rekao je nadbiskup Srakić. Također je podsjetio na riječi nadbiskupa Stepinca koji je rekao: Što dalje čitam o Strossmayeru, a onda i njegove govore i propovijedi, to sve više vidim da je bio velik čovjek… Silno je volio Crkvu i jadni naš narod.

Nadalje je istaknuo kako su Strossmayerove korizmene i prigodne poslanice, napisani tijekom 55 godina njegove pastirske službe, po sadržaju bogate, odgojno poučne, pokazuju sve bogatstvo njegova srca i uma a dotiču mnoge teme iz crkvenoga i društvenoga života. Također je rekao kako su u to izdanje uvrštene i neke Strossmayerove propovijedi, putopisne sitnice, govori na Prvom vatikanskom koncilu, politički govori na zasjedanju Hrvatskoga sabora. Kroz proteklo razdoblje mnogo se govorilo i pisalo o Strossmayeru, uvijek se ponavljalo i izdizalo jedno te isto. U mnogo slučajeva krivo, parcijalno, pa i zlonamjerno. Međutim, bilo bi vrijeme da se i čita Strossmayer, tj. ono što je on govorio i napisao bez političkih i ideoloških natruha i neosnovanih tumačenja, poručio je nadbiskup Srakić. Uz samo izdanje dodao je kako su neki tekstovi prvi puta prevedeni s latinskog jezika, a kazala imena i tematsko kazalo sigurno će olakšati snalaženje u bogatstvu Strossmayerove misli. Nadbiskup Srakić zahvalio je svim suradnicima na tom djelu.

Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović osvrnuo se na Strossmayerova razmišljanja o jeziku. Podsjetio je da je na ustoličenju održao dva govora. Svećenicima je održao govor na latinskom jeziku, te je tako pokazao koliku snagu vidi u knjizi, snagu koja se može iskoristiti za dobro i za zlo, pa je neke od knjiga, slijedeći antičke filozofe, nazvao "otrovom slatka okusa koji se nudi gladnima". Drugi je govor uputio narodu na hrvatskome jeziku, i na kraju govora rekao: "Jezik narodni, napose smatra kršćanin kao najveći dar Božji, kao ogledalo u kom se duša i srce naroda u svojoj bitnosti pokazuje". Također je potaknuo na učenje stranih jezika. Taj je govor bitan ne samo jer stoji na početku njegove službe, nego i što izriče njegov načelan stav o tome što jezik jest i čemu služi. Ne smije se nikako previdjeti ono što je za njega najvažnije - "jezik je dar Božji i to najveći". Naravno da takav Božji dar treba i njegovati, i tu biskupovu misao treba povezati s njegovom mecenatskom djelatnošću. Podržavati knjige i književnike značilo je čuvati taj Božji dar i razvijati ga da bi mogao služiti vlastitoj kulturi. Citirajući više misli Strossmayera o jeziku, Damjanović je rekao kako se iz toga primjećuje laičko, ali razumljivo uvjerenje da je vlastiti jezik najljepši na svijetu, a uočavamo i svijest o tome da se jezik nije razvijao onako kako bi trebao, te nije služio za potrebe koje je morao služiti svaki književni, odnosno standardni jezik. Posebno razmišlja o tekstovima koji se upotrebljavaju u Crkvi, rekao je Damjanović, te podsjetio kako je odluka iz 1878. da u svoju biskupiju uvede obred na hrvatskom jeziku izazvala prilično čuđenja. Također je podsjetio kako je Strossmayer bio i istaknuti ćirilo-metodijanac, pa su predmet njegove brige i njegovih istupa nerijetko bio i staroslavenski jezik i hrvatska glagoljaška baština.

Akademik Dubravko Jelčić govorio je o temi "Strossmayer u pravom svjetlu". Istaknuo je kako je posljednjih godina objavljeno više knjiga i šest zbornika radova sa znanstvenih skupova, međutim sve to nije bilo dovoljno da se netko ozbiljno prihvati čitanja i izučavanja Strossmayerovih djela. Zato se danas nalazimo izazvani knjigama što ih je priredio mons. Srakić. Svi ti dokumenti potvrđuju da je Strossmayer svojim mislima, idejama, zapažanjima i svojim spoznajama u neku ruku naš suvremenik. Cijeli niz tema koji on dodiruje mogli bismo obrazlagati i komentirati i danas. No, on je bio i književnik, ako ni po čemu drugome onda po svome putopisu. Bio je vizionar, nije živio samo u svom vremenu, nego ga je i nadživio. No unatoč tome je nepročitan, nadam se da će ove knjige potaknuti da ga napokon temeljito čitamo, jer da smo to radili do sada, ne bi postojale zablude koje postoje. Osvrnuo se i na tezu o Strossmayeru kao ideologu jugoslavenstva. Strossmayerovo jugoslavenstvo je pitanje koje je nerazumijevano od onih koji su o njemu pisali, jer nisu shvatili što je on pod tim jugoslavenskom podrazumijevao. On je pod tim podrazumijevao geografski pojam, a ne državotvorni. To je podrazumijevao zato što je slijedio Gajevu ideju o Velikoj Iliriji, koju je poslije Starčević prozvao velikom Hrvatskom, a Strossmayer velikim južnoslavenskim teritorijem. To je nešto što proizlazi iz njegovih djela, to se mora zapaziti kad se čitaju njegovi spisi, međutim to čitatelji nisu spoznali ili nisu razumjeli, i zato se o njemu govori o čovjeku koji je stvarao Jugoslaviju. Treba uzeti u ruke njegove i Starčevićeve spise, pa ih uspoređivati. Podudaraju se u mnogim bitnim idejama, o položaju ideje i značenju Hrvatske. Treba shvatiti da je Strossmayer bio među onima koji su gradili modernu hrvatsku naciju kao što je to bio i Starčević. Starčević je gradio politički, a Strossmayer kulturni identitet hrvatskoga naroda, rekao je Jelčić, te zaključio: "Smatram da su ove knjige novi poticaji da se Strossmayera uzme u ruke i da ga se napokon pročita kako treba".

Mons. dr. Juraj Kolarić govorio je o temi "Strossmayer: most između Zapada i Istoka". Podsjećajući na onodobne društvene i političke prilike, naglasio je kako nigdje na svijetu na tako malom prostoru nisu postojale tako velike svjetske religije, stoga će ga i papa Pavao VI. s pravom nazvati prostorom za susrete i dijalog. Prva osoba koja je pokušala taj vjerski, konfesionalni i nacionalni prostor definirati, osmisliti i dovesti na put kršćanskoga humanizma i jedinstva bio je neponovljivi Josip Juraj Strossmayer. U svim svojim kontraverzama kako vjerskim, konfesionalnim, eklezionalnim, političkim i nacionalnim postao je i ostao kroatocentričan, jedan od najvećih velikana svih vremena, doista most između Zapada i Istoka. Njegovo političko djelovanje očituje se u nastojanju da se svi odijeljeni dijelovi Hrvatske vrate što prije u krilo Katoličke Crkve i majke domovine Hrvatske. Kolarić je podsjetio, kako je Strossmayer govorio o zajedništvu, pa je tako preteča onoga što danas nazivamo ekumenizam. Krenuo je na svoje životno putovanje neshvaćen, pohvaljivan, ali napadan od prijatelja i neprijatelja, od katolika i pravoslavnih, od pravovjernih, heretika i šizmatika, od slobodoumnih liberala, katoličkih konzervativaca. Biblijski rečeno: "došao je svojima, ali ga njegovi ne primiše". Sažetak svog života i djelovanja sažeo je u tri svoja creda koji nam govore, i daju odgovor na njegovo katoličansko, sveslavensko, ekumensko djelovanje: sve za vjeru i domovinu, prosvjetom slobodi, slavi Božjoj, jedinstvu Crkava. slozi i ljubavi naroda svoga, rekao je mons. Kolarić.

Na kraju je riječ zahvale uputio i Marijan Beljan, član uprave Glasa Slavonije koja je grafičko oblikovala izdanja, te ih tiskala. Program je vodio prof. dr. Vladimir Dugalić. (Foto: IKA/NPI)

Preuzeto sa:http://www.djos.hr

 

BOŽIĆNI KONCERT U ŽUPI PRESVETOG TROJSTVA U SURČINU

SURČUN (TU) - Zbor župe Presvetog Trojstva iz Surčina s radošću svake godine sudjeluje na božićnom koncertu u Petrovaradinu na dan Tri kralja, kojeg organizira srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović. Nažalost, ove godine, zbog opravdanih razloga,  koncert ili bolje reći nastup srijemskih zborova nije održana.

Surčinski zbor je sastavljen od župljana koji svelikom voljom i željom pjevaju na slavu Bogu. Zato je ovaj mješoviti zbor, pučki zbor, koji broji od 15 do 25 članova.Orguljaša trenutno ima dva - Renata Gašpar i Kristijan Gojani. Zbor su vodile časne sestre dok su bile u Surčinu, zatim profesor Vauda te Zoja Gojani. Bilo je čestih perioda kada je zbor bio bez orguljaša. U župi punim srcem pjeva cijela crkva.

Želeći da ipak održe tradiciju božićnog koncerta, Surčinci su odlučili da se u njihovoj crkvi održi mali koncert pa su u goste pozvali zbor hrvatskog kulturnog društva Odjek, iz Zemuna i predstavnike Župe svetog Mauricija iz Starčeva. Zbog obaveza zemunskog zbora, utvrđen je datum 24. 01. Surčinci iz svoje crkve sklanjaju borove i božićne ukrase tek poslije Svijećnice ili „svitlice „ kako je ovdje zovu, tako da je u crkvi bio još božićni ugođaj. Osjećaju božićnog ugođaja pridonio je i snijeg koji je tog dan padao.

Zemunce je predvodio njihov župnik i dekan zemunskog dekanata preč. Jozo Duspara. Na orguljama ih je pratila Kristina Vučić a zborom je dirigirala dirigentica Mina Bošnjak. Zbor je zbog bolesti i zauzetosti članova, nastupio s manjim brojem pjevača.Kako je rekao surčinski župnik preč. Marko Kljajić, veza Surčinaca sa Zemunom je još iz dalekih dana, kada Surčin nije bio župa već samostalna kapelanija koju su opsluživali zemunski kapelani. Vezu sa zemunskim zborom pojačavaju oba surčinska orguljaša, Renata Gašpar i Kristijan Gojani pjevaju u tom zboru.

Starčevce je predvodio njihov župnik preč. Djula Poša I članovi župskog odbora, orguljaš Zvonko …..i student Dalibor Mergel, koji na misama čita čitanja a u novinama, na sajtu župe i internetu redovito izvještava o svim događanjima u njihovoj župi. Starčevačka župa svetog Mauricija je stara župa koja pripada Zrenjaninskoj biskupiji. Veze Surčinaca sa Starčevom su rodbinske i sežu iz davnih dana. Starčevci su 2015. godine učinili čast surčinskom zboru i pozvali su ih da pjevaju na kirvaju. Poslije mise Starčevci su kao dobri domaćini ugostili sve svećenike i surčinski zbor u svom župnom domu.

Koncert je počeo u 16h. Na samom početku, pred punom crkvom, goste je pozdravio domaćin, župnik Marko Kljajić.

Dok se zemunski zbor pripremao,starčevački i surčinski zborovi su zajedno s prisutnima otpjevali nekoliko božićnih pjesama.

Tada su svečano u nastupili zemunci. Zbor je pun sat sa zanosom pjevao božićne pjesme na raznim jezicima: hrvatskom, slovenskom, njemačkom, engleskom, zahvali rekao surčinski župnik.

Umetnuti slike hora u crkvi..

Poslije koncerta, domaćini su sa svojim gostima nastavili druženje u župnom uredu u koji se u ugodnom rspoloženju smjestilo više od 60 osoba.

Ubaciti slike iz župnog doma.

Za tu priliku,Surčinci su radosno dočekali goste uz glazbu i domjenak.  Svaki član zbora pridonio je zajedničkoj trpezi,uz glavno jelo, slatkim i slanim pitama, vinom, sokovima, rakijom i slatkom tortom od 8kg.

Uz pjesmu i druženje, koje je trajalo nekoliko sati,svi su se ispunjeni duhom božićne radosti, nadahnute pjesmom, razišli u svoje župe, odnosno svojim obiteljima.

                                                                                                                                              Katica Naglić
                                                                                                                                            24. januar2015.

SUSRET BISKUPA ĐURE GAŠPAROVIĆA I PROVINCIJALA FRA ILIJE VRDOLJAKA

ZEMUN (TU) - Župa Novi Beograd od svoga osnutka 1972. godine za svoj redoviti pastoralni život i djelovanje koristi prostore crkve Svetog Ivana Krstitelja i Franjevačkog samostana. U četvrtak 21. siječnja 2016. godine upriličen je susret biskupa i provincijala.  Na susretu uz biskupa Đuru Gašparovića bio je i župnik župe Novi Beograd vlč. Ivica Damjanović i domaćini samostana provicijal fra Ilija Vrdoljak, fra Zvonimir Lutrović, ekonom provincije te gvardijan zemunskog samostana fra Željko Paurić. Biskup Gašparović je zahvalio za brigu i rad što Provincija pruža u Zemunu u Franjevačkom samostanu Svetog Ivana Kristitelja. Ujedno su i domaćini zahvalili i iznova dali podršku Srijemskoj biskupiji, osobito župi Svetog Ivana Kapistrana u Novom Beogradu uz obećanje da žele pomoći koliko je do njih da se nastavi korištenje crkvenih objekata kako crkve tako i nekih od prostorija za potrebe župe Novi Beograd. Posebno je bilo riječi o potpisivanju Ugovore između Hrvatske Franjevačke Provincije Svetog Ćirila i Metoda i Srijemske biskupije. Ugovor se odnosi na iznajmljivanje prostora u Franjevačkom samostanu u Zemunu a za potrebe župe Svetog Ivana Kapistrana u Novom Beogradu.

                                                                                         Tiskovni ured Srijemske biskupije

SUSRET BISKUPA GAŠPAROVIĆA I DIREKTORA RADOJEVIĆA

NOVI BEOGRAD. (TU) - U Novom Beogradu 21. siječnja 2016. godine, u Ministarstvu pravde Republike Srbije, Upravi za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama, upriličen je susret mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa metropolita, mons, Đure Gašparovića, srijemskog biskupa i vlč. Ivice Damjanovića, župnika u Novom Beogradu s dr. Miletom Radojevićem, direktorom Uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama pri Ministarstvu pravde Vlade Republike Srbije i dr. Markom Nikolićem, prvim direktorovim suradnikom. Uz pozdrave i izraze dobrodošlice te zahvalnosti za dobru zajedničku suradnju Crkve i Ministarstva, razgovaralo se o daljnjoj suradnji i aktivnostima koje predviđa Uprava u svemu što se tiče Katoličke Crkve u Srbiji, posebno u pojedinim biskupijama. Jedna od tema susreta je bila lokacija za crkvu i pastoralne objekte na području Novoga Beograda, župe Svetog Ivana Kapistrana koja je osnovana 1972. godine, a još do danas, nakon više zahtjeva i na više institucija, nema svoju crkvu, pastorani centar i župnu kuću. Biskupi su zamoli direktora Uprave za savjet što da se podizme ubuduće kao i da podrži nastojanja oko iznalaženja lokacije, koliko je to moguće. Župnik Damjanović je predstavio samu župnu zajednicu, njezinu povijest, pastoralna nastojanja i  planove. Danas vjernici za potrebe slavljenja mise i pastoralnog života koriste Franjevački samostan u Zemunu. Želja je da se u što skorije vrijeme zapoćne izgradnja crkve i pastoralnog centra da bi župna zajednica mogla redovito i normalno raditi. Direktor Uprave je izrazio svoju zainteresiranost i volju da pomogne u iznalaženju najboljeg rješnja. Također je sugestijama uputio na daljne korake.

                                                                                                                Tiskovni ured Srijemske biskupije

JOSIP I EVICA DOKOZA, STARA PAZOVA BRAČNI JUBILEJ- ZLATNI PIR

STARA PAZOVA (TU) - U filijali Presveto Trojstvo u Staroj Pazovi, župa Golubinci, svoje ženidbene zavjete su obnovili Josip i Evica Dokoza, koje su jedno drugome izrekli prije 50 godina. Ovo je poseban uzor bračnog para koji je svojim životom i primjerom posvjedočio vjeru, jer godinama sudjeluju u misnim slavljima i brinu oko filijalne crkve u Staroj Pazovi. Nama, kao župnoj zajednici, uistinu je bila čast da budemo zajedno s njima u misi i molitvi dok su obnavljali svoje ženidbene zavjete. U svetoj misi  u 17 sati sudjelovali su uz župnika župe Golubinci vlč. Vjekoslav Lulićž i bivši golubinački župnik vlč. Ivica Damjanović i župni upravitelj u Novim Banovcima vlč. Dušan Milekić. Također sa svojim obiteljima bila je prisutna i cijela filijalne zajednica u Staroj Pazovi.
U homiliji je golubinački župnik vlč.Lulić, čestitajući slavljenicima, naglasio da je bračna zajednica veliki dar od Boga, i da je jedna, sveta i nerazrješiva, što dokazuju slavljenici. Sloga, ljubav, razumijevanje, zajedništvo i međusobno pomaganje u bračnom životu obiluje plodom dobre i uzorne obitelji, rekao je župnik i dodao da su obitelji isto tako i članovi župnih zajednica, kako u župi tako isto i u filijalama i da se, po primjeru Josipa i Evice, trebaju ukljuičiti u život vjerničkih zajednica.
Našim dragim, teta Evici i čika Joški, želimo puno zdravlja i sreće na njihovom zajedničkom putu. Neka ih Gospodin blagoslovi i čuva, završio je župnik Lulić.
                                                                        Vjekoslav Lulić