SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa predvodio je 31. ožujka srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, a suslavio je prelat mons. Eduard Španović uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa, 31. ožujka, predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici.

      Na početku misnoga slavlja biskup je pozdravio suslavitelja prelata mons. Eduarda Španovića, župnika, dekana i generalnog vikara, časne sestre redovnice, asistenciju i ministrante koji redovito i radosno sudjeluju u slavljima kroz godinu, članove pjevačkog zbora i brojne vjernike laike, posebno djecu i mlade.

      Biskup je u homiliji istaknuo da je Krist došao za sve ljude, da sve ljude spasi. Ovo je najveći i najslavniji događaj u povijesti Crkve, događaj Isusova Uskrsnuća. To je najveća proslava Kristova, najsjajniji i neoborivi dokaz njegova božanstva, ujedno i najsigurniji temelj naše vjere. „Vjera u Uskrsnuće, nastavio je biskup, je vjera apostola, to je vjera prvih kršćana, to je vjera kršćana kroz dvadeset stoljeća. Ta je vjera ušla u dvadeset i prvo stoljeće. Prvi koji su osjetili veliku važnost Isusova Uskrsnuća u svome životu bili su Isusovi učenici. Bojali su se da ih oči ne varaju, ali im je uskrsli Isus dao mnogo dokaza po kojima su vidjeli da je živ i stvaran, da je ponovo među njima. S njim su razgovarali, doticali ožiljke njegovih rana i jeli s njime. Tako su se i razumom i očima i ušima i opipom uvjerili u nepobitnu istinu Isusova uskrsnuća.

      Po ovom čudu je kršćanstvo postalo i ostalo živa stvarnost do danas. Kršćanstvo se rodilo na istini uskrsnuća. I mi vjernici smo se čudesno preporodili. I za nas je ovo velika istina: Isus je uskrsnuo, živ među nama i s nama. Za ovu istinu apostoli i učenici Isusovi podnesoše tamnice i mučenje. Za ovu istinu dadoše oni i svoje živote, potvrdio je Gašparović.

      Zatim je pozvao vjernike: „A mi vjerni puk sudjelujmo u radosti Uskrsloga. Pridružimo se ženama koje su u rano jutro pošle na grob, da bismo kao one, neprestano u našem životu susretali Isusa živog. Pridružimo se apostolima Petru i Ivanu i učvrstimo vjeru da je Isus i danas živ među nama. Pridružimo se i drugim apostolima da bismo susretali Isusa Uskrsloga, čuli njegov glas i njegovu Radosnu vijest, da bismo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih, da bismo dobili njegov mir i čuli poruku koju je primio Toma apostol 'blaženi koji ne vidješe a vjeruju'. Pridružimo se dvojici učenika koji su išli u Emaus jer će se na životnom putu Krist i nama pridružiti. Pridružimo se i mi apostolima i učenicima jer s njima idu stotine, tisuće i milijuni ljudi koji vjeruju da je Isus živ, da je uskrsnuo, i koji žele biti Kristovi, koji su spašeni po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću“, zaključio je biskup.

      Zamolio je biskup Uskrsloga da obdari svojim svjetlom i mirom sve nazočne vjernike, njihove obitelji, grad Srijemsku Mitrovicu, Srijemsku biskupiju i sve druge ljude u svijetu.

      Na kraju svete mise mons. Španović je kao župnik sve pozdravio, zahvalio vjernicima na sudjelovanju u slavljima proteklih dana, na pristupanju u velikom broju sakramentu ispovjedi i pričesti u korizmenom vremenu, Velikom tjednu i Uskrsu i svim nazočnima, njihovim obiteljima i bolesnicima čestitao Uskrs. Biskup je zatim blagoslovio sve sudionike slavlja.

      Slavlje je bilo popraćeno pjevanjem katedralno-župnoga zbora „Sveta Cecilija”, predvođena voditeljicom sestrom Cecilijom Tomkić.

                                                                              Mario Paradžik

Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U noći iščekivanja Kristova uskrsnuća, u bdjenju Crkve koja čeka objavu svjetla Gospodnjega na Veliku subotu 30. ožujka 2013. godine, navečer u 19,00 sati, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, slavio je u katedrali u Srijemskoj Mitrovici misu Vazmenog bdjenja.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U noći iščekivanja Kristova uskrsnuća, u bdjenju Crkve koja čeka objavu svjetla Gospodnjega na Veliku subotu 30. ožujka 2013. godine, navečer u 19,00 sati, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, slavio je u katedrali u Srijemskoj Mitrovici misu Vazmenog bdjenja zajedno s prelatom mons. Eduardom Španovićem, srijemskomitrovačkim župnikom, dekanom i generalnim vikarom i vlč. Vladislavom Varga, grkokatoličkim župnikom u Srijemskoj Mitrovici, uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

      Vazmeno bdjenje započelo je liturgijom svjetla kada je u dvorištu uz katedralu blagoslovljen novi oganj te označena i upaljena uskrsna svijeća znak Uskrslog Krista. Svjetlo uskrsne svijeće zasvjetlilo je u katedrali paljenjem svijeća u rukama vjernika.

      Po Službi riječi pred vjernicima su se izmijenili događaji tamo od stvaranja svijeta, od časa kada se pojavila iskra božanskog života i ovozemnog života u ovom svemiru, preko izlaska naroda iz egipatskog ropstva pa sve do ovoga časa.

      Himan Slava Bogu na visini označio je Kristovo uskrsnuće. Zatvoren je Isusov grob koji su od Velikog petka do tog trenutka čuvali muškarci u hrvatskim narodnim nošnjama nazvani „čuvari Božjega groba“, što je dugogodišnja tradicija u Srijemskoj Mitrovici, a vjernici se tijekom dana poklonili Isusu.

      U homiliji biskup Gašparović je rekao: „Kliče noćas sveta Crkva slavno uskrslom Spasitelju. Nema sumnje da je za svakoga od nas Uskrs izvor nesebične radosti. Tu radost izražava u ovoj svetoj noći blagoslov ognja, pohvala uskrsnoj svijeći, služba riječi s čitanjima i evanđeljem, krsna služba, blagoslov vode i ponajviše euharistijska služba. U ovoj svetoj noći odzvanja uskrsna radost koja se ne da izraziti riječima.

      Kad je od radosti uzdrhtala i potresla se zemlja i kad je anđeo Gospodnji sjeo na odvaljeni kamen groba da dočeka Mariju Magdalenu i drugu Mariju, apostoli još nisu shvaćali puninu uskrsne radosti. Ni apostoli, ni pobožne žene, još nisu bili sposobni osjetiti veličinu i značenje onoga što se dogodilo. Previše su još bili pod dojmom kalvarijske tragedije i tame Velikog Petka, da bi mogli shvatiti uskrsnu radost i svjetlost uskrsnuća. Veoma je značajno da je sva svoja velika djela Bog Svjetlosti zavio u tamu svetih noći, a osvjetlio ih svjetlom svetih blagdana. Kad je stvarao svemir bila je tama. Kad je izbavio narod svoj iz egipatskog ropstva također je bila tama, noć vazmenog Janjeta. Kad se Spasitelj svijeta porodio bila je sveta noć. Kad je ustanovio Presveti Oltarski Sakramenat, bila je večer. Kad je započeo svoju gorku muku na Maslinskoj gori bila je noć. Kad je umro na križu dan se zavio u tamu. I kad je od mrtvih uskrsnuo bila je zaista «blažena noć». I u ovoj uskrsnoj noći umrla je tama poganstva a rođeno je Svjetlo kršćanske istine, jer svojim uskrsnućem Krist je neoborivo dokazao da je pravi Bog, Bog od Boga, Svetlo od Svjetla.

      Zato je Uskrs blagdan svjetla, proljetnog sjaja. Svjetlo Kristovo, klicali smo s uskrsnom svijećom koja označuje Krista.

      Da, nad Kristovim grobom svijetli uskrsno svjetlo. U jednom vrtu s prvim grijehom pod drvetom prokletstva došla je tama smrti nad ljudski rod. U drugom vrtu, pod drvetom križa došlo je s Kristom svjetlo života na novi kršćanski ljudski rod. Krist je nadvladao smrt i đavla, grijeh i pakao.

      Isus je uskrsnuo. Svijetli nad našim životom. Svima nam je danas Uskrs i zato sa svetim Pavlom govorimo: znam komu sam povjerovao i znam da je Krist uskrsnuo i time nije uzaludna moja vjera.

      Oživimo noćas svoju vjeru u Spasiteljevo uskrsnuće s onim svetim ženama koje, čim ustanoviše istinu iz svjedočanstva nebeskog vjesnika pred praznim grobom, da je Isus ustao od mrtvih, postadoše glasnice njegova uskrsnuća. Oživimo vjeru s apostolima, Isusovom braćom, kojima su žene javile da je Isus živ i da pođu u Galileju gdje će ga vidjeti. Oživimo svoju vjeru sa svetim Tomom jer blago onima koji ne vidješe a vjeruju“, završio je biskup homiliju.

      Nakon blagoslova vode krsnog studenca, okupljeno vjerničko mnoštvo obnovilo je svoja krsna obećanja.

      Euharistijskom službom završeno je Vazmeno bdjenje, a pričesti su pristupili svi nazočni vjernici koji su se u velikom broju ispovjedili u uskrsnoj ispovijedi.

      Euharistijsko slavlje svojim kvalitetnim pjevanjem uzveličao je katedralno-župni zbor Sveta Cecilija.

      Nakon obreda, obavljen je blagoslov jela, te je nastavljeno međusobno radosno čestitanje najvećeg kršćanskog blagdana. Za primijetiti je i pohvaliti da su sva tri dana Svetog trodnevlja bila posjećena velikim brojem vjernika.

                                                                               Mario Paradžik

Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Obrede Velikog petka 29. ožujka predvodio je u katedrali u Srijemskoj Mitrovici Đuro Gašparović uz sudjelovanje prelata i začasnog kanonika mons. Eduarda Španovića, župnika, dekana i generalnog vikara, te župnika u Laćarku vlč. Maria Paradžika, gkt. župnika u Srijemskoj Mitrovici vlč. Vladislava Varga, časnih sestara te brojnih vjernika laika. 

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Veliki petak 29. ožujka obrede Muke Gospodnje predvodio je u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici biskup srijemski mons. Đuro Gašparović uz sudjelovanje prelata i začasnog kanonika mons. Eduarda Španovića, župnika, dekana i generalnog vikara, te župnika u Laćarku vlč. Maria Paradžika, grkokatoličkog župnika u Srijemskoj Mitrovici vlč. Vladislava Varga, časnih sestara te brojnih vjernika laika. Svečani evanđeoski izvještaj o Isusovoj muci i smrti otpjevali su pjevači katedralno-župnog zbora „Sveta Cecilija“.

      Biskup je u homiliji govorio o značenju spasenjskog događaja muke i smrti Isusove na križu. Osvrnuo se na događaje koji su prethodili Isusovoj muci, a to je obećanje Očevo u raju zemaljskom, najava poslanja Spasitelja po prorocima, Isusova najava da će podnijeti muku i stvarnost patnje Isusa Krista od Gecemanskog vrta preko križnog puta do Kalvarije, smrti na križu i ukopa. Kazao je da je Sin Božji svojom mukom na križu spasio čovječanstvo od grijeha i propasti i tako pobijedio zlo ljubavlju prema nama i time ispunio volju Nebeskog Oca koji ga je poslao u svijet. Isus je na križnom putu i na križu susreo ljude, njima se obraćao i pokazao da podnosi žrtvu za spas svijeta. Biskup Gašparović je pozvao nazočne da se ne stide križa Kristova koji nije sablazan nego ponos i znak pobjede s kojega je Isus uputio riječi ohrabrenja. S križa je vjernicima dao Mariju za majku i vjernike predao Majci, oprostio onima koji ne znaju što čine, obećao je razbojniku raj, pozvao ljude da utaže njegovu žeđ za njima i nihovu žeđ za njim, te nakon što je izdahnuo iz probodenog boka darovao je svoju krv i vodu kao izvor za sakramente spasenja.

      „S tim mislima i s velikim poštovanjem pristupimo i utisnimo poljubac Isusovu križu kako bismo posvjedočili vjernost njegovoj ljubavi prema nama“, pozvao je biskup nazočne.

      Ljubljenje križa se odužilo zbog velikog broja vjernika, ali su nazočni svojom strpljivošću i žrtvom pridonijeli da obred Velikog petka bude snažno iskustvo proživljavanja Isusove muke i smrti kako bi u vjerniku zasjalo svjetlo Uskrsloga.

      Vjernici su u velikom broju pristupili Svetoj pričesti.

      Po završetku obreda Muke Gospodnje u katedrali je Isus položen u grob gdje će mu večeras i sutra kroz cijeli dan dolaziti pojedine skupine vjernika posebno djeca, mladi i odrasli i pokloniti mu se uz molitvu i razmišljanje o svemu što se ovih dana događa. Na grobu će se smjenjivati čuvari „Božjega groba" sve do proslave uskrsnuća što je u Srijemskoj Mitrovici lijepa i znakovita tradicija koja se sačuvala do danas.

                                                                         Mario Paradžik

Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki Četvrtak navečer u Srijemskoj Mitrovici slavljena je Misa Večere Gospodnje uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - 28. ožujka 2013. godine, na Veliki Četvrtak navečer u Srijemskoj Mitrovici Misu Večere Gospodnje, u 18,00 sati, slavio je s velikim brojem vjernika mons. Eduard Španović, mitrovački župnik i generalni vikar Srijemske biskupije. U koncelebraciji je bio vlč. Mario Paradžik, župnik u župi Laćarak. U pobožnom i svetom raspoloženju vjernici su slavili ustanovu svete Euharistije i svećeničkog reda, te se obredom pranja nogu podsjetili Isusove zapovijedi ljubavi, te primjera poniznosti koji nam je dao sam Krist Gospodin.

U svojoj je homiliji župnik Španović istaknuo važnost slavljenja sakramenta Euharistije. Bog želi uvijek biti s nama, a to se na poseban način vidi kroz dar Euharistije koju nam ostavlja kao svoju trajnu prisutnost. Spomen Isusove posljednje večere s apostolima obilježen je i obredom pranja nogu u kojem su sudjelovali mladići, župljani župe sv. Dimitrija.

Slavlje Isusove posljednje večere s apostolima također je uzveličao pobožnim i kvalitetnim pjevanjem konkatedralni župski zbor svetog Dimitrija.

      Poslije svete mise Presveti oltarski sakrament prenešen je na pokrajnji oltar. Tada su klanjajući se i razmišljajući, kroz molitvu i pjesmu, o Euharistijskom otajstvu, nazočni vjernici probdjeli sat vremena s Gospodinom sjećajući se Isusovog pitanja upućenog apostolima, a danas i nama:

      Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?.

                                                                                            Mario Paradžik

Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki četvrtak, 28. ožujka biskup mons. Đuro Gašparović predvodio je u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici misu posvete ulja.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki četvrtak, 28. ožujka biskup mons. Đuro Gašparović predvodio je u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici misu posvete ulja.

      Svečanom procesijom do prvostolnice započelo je slavlje posvete ulja na kojem je sudjelovao cijeli prezbiterij Srijemske biskupije, svećenici grkokatolici u Srijemu i Kristovi vjernici laici župe Srijemska Mitrovica, te časne sestre iz Srijemske Mitrovice i Zemuna.

      Uvodeći u sveto misno slavlje biskup je kazao: „Veliki je i Sveti četvrtak u Godini vjere. Draga braćo svećenici, na ovaj Veliki četvrtak prije podne, ovo naše slavlje, ova sveta misa posvete ulja, jest zajedništvo biskupa, svećenika i Kristovih vjernika laika s Isusom Kristom i međusobno jednih s drugima. Sada slavimo ovu svetu misu kao ministerijalno i kraljevsko svećeničko zajedništvo i posvećujemo krizmeno ulje kojim se mažu novokrštenici i obilježuju potvrđenici-krizmanici, blagoslivljamo katekumensko ulje kojim se katekumeni pripravljaju na krštenje, blagoslivljamo bolesničko ulje kao lijek bolesnicima da im se ublaže bolesti duše i tijela i da ih Gospodin pridigne. Danas posebno zahvaljujemo Gospodinu za dar svećeništva, ministerijalnog kao svećenici i kraljevskog kao Kristovi vjernici laici“, kazao je biskup.

      U homiliji biskup je najprije predstavio Crkvu koja je nikla iz mučeničke krvi Bogočovjeka i zanosnog plamena Duha Svetoga. Njezina povijest ne traje stotinu ili dvije stotine godina, nego dvadeset i jedno stoljeće i trajat će dovijeka. „Ni vrata paklena neće je nadvladati“. Njezin je put sličan Isusovom: trnovit, bolan ali slavan. Obilježila je sve krajeve svijeta Evanđeljem preko apostola, biskupa i svećenika. Ostala je čvrsta, nepokolebiva i sveta. Nadživjela je sve protivnike izvana, oslobodila se zaraze iznutra i postala istinsko čudo ovoga svijeta. Nitko nije mogao, a niti može danas, zaustaviti njezin hod po navjestiteljima, po svećenicima. Ova snaga širenja Evanđelja i življenja svećeništva crpi svoju snagu od Isusa Krista, Velikog svećenika, Proroka i Kralja. Biskup je nastavio: „Isus Krist, Bogočovjek u Crkvi prisutan, uvijek odabire svoje poslanike i šalje ih k narodu! On ih odabire slobodno i s ljubavlju. I mi smo, draga braćo svećenici, radosno i spremno prihvatili Krista i njegov poziv da prihvatimo i ostvarujemo naše svećeništvo. Smatrali smo da će to biti lako. Međutim često moramo govoriti o nekoj malaksalosti, beznađu ili umoru. Može se dogoditi i može biti razloga da nas smuti mnoštvo problema kojima ne vidimo ni mjere ni rješenja. Može se dogoditi da osjetimo umor. I neuspjesi, i bolesti, i cijeli taj zapleteni i zamršeni kompleks života može utjecati na naše raspoloženje i povući nas u pesimizam, u nezainteresiranost, u bezvoljnost. To može trajati samo tako dugo dok sve gledamo kroz prizmu svoje nemoći. Ali kad podignemo pogled i očima svoje vjere sagledamo svu stvarnost oko sebe, često neshvatljivu u njezinu odvijanju, moramo vidjeti u središtu svega zbivanja stalnu i dobrostivu prisutnost Boga živoga. Moramo se ohrabriti znajući da je izvor optimizma, uspjeha, snage, radosti i volje za radom živi Bog, Isus Krist koji nas je pozvao i poslao. On nas i prati i pomaže.“, rekao je biskup.

      Biskup je nadalje pozvao svećenike s psalmistom: «Služite Gospodinu u veselju» (Ps 99,1) i zaželio da budu jaki i radosni, makar imali toliko puta razloga da budu tjeskobni, zabrinuti i žalosni. „Budite jaki u vjeri! Potrebna vam je jakost da ostanete neugašeni svjetionik vjere u nadnaravna sredstva spasenja, u ljubav Raspetoga. Potrebna je nama svećenicima jaka vjera u smisao vlastitoga žrtvovanja, a to je darivanje cijele osobe Bogu i čovjeku.“

      Na koncu je zaključio biskup Gašparović da su radosne duše sposobne za apostolska osvajanja. Radosne duše su „znak da smo otkupljeni, da smo oslobođeni od vlasti tame. I dok nosimo vjeru u duši, dok posjedujemo veliku Božju nadu i dok nas iznutra grije sveta Božja ljubav, nema mjesta beznađu ni klonulosti“, zaključio je biskup.

      Misno slavlje je pjevanjem obogatio zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić.

      U bratskom susretu biskupa sa svećenicima nakon euharistijskog slavlja preč. Marko Kljajić, župnik u Novom Beogradu i župni upravitelj župe Surčin iznio je svoje životno iskustvo i događaje koji su obogatili njegov svećenički i župnički život posebno u Srijemu i Srijemskoj biskupiji. Kroz ovo njegovo razmišljanje i predstavljanje razmišljali su i subraća svećenici o svom svećeničkom životu i radu u povjerenim im župama. Preč. Kljajić je rekao: „Možda se dugo poznamo i možda se uopće ne poznamo. Ponekad se ne poznamo zato što se predugo znamo. Zaboravljamo da svatko ide svojim putem i da svatko ima svoju povijest. Mnogo se puta nismo istinski prepoznali, premda smo se često susretali. Možda zato što nismo znali ni imali hrabrosti otkriti ono što doista jesmo, ili zato što drugi nisu imali ni vremena ni srca da čuju i vide ono prvo u nama.“

      U nastavku je predstavio svoj život od đakonskog ređenja u crkvi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici 1976. godine, te kapelanskog rada u Ivankovu do župničkog života i djelovanja u Srijemu. Prikazao je neke od susreta i razgovora sa svećenicima za vrijeme kapelanske službe, a posebno njegov pastoralni rad u župi u Ivankovu što je sve obogaćivalo njegov svećenički život i poslanje. „Nigdje u župama, ni prije ni kasnije, nisam vidio toliko ministranata. Imali smo vjeronaučne susrete, izlete, nogometne turnire... Vjeronauk u Ivankovu u ono vrijeme bio je jedinstven i neponovljiv“, rekao je Kljajić. U kapelansko iskustvo ušla je i gradnja crkve u Ivankovu.

      Svoje djelovanje u Srijemu prikazao je kao župnik u Petrovaradinu te do danas u Novom Beogradu i Zemunu. Posebno je spomenuo teške ratne i poratne 90.-e godine.

      Svoje izlaganje preč. Kljajić je zaključio riječima: „Iako je moja priča tek ulomak moje svećeničke autobiografije, netko će se u njoj, manje ili više, direktno ili indirektno, prepoznati, ili bar nekoga u njoj susresti.“

      Sve je završilo zajedničkim razgovorom i druženjem uz bratski stol u župnom domu.

                                                                                       Mario Paradžik 

Mario Paradžik