PREDSTAVLJANJE ČLANOVA ŽUPNOG EKONOMSKOG VIJEĆA U ZEMUNU

ZEMUN, 15. svibnja 2011. - Prijepodnevna sv. Misa u župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ toga dana nije bila uobičajena. Naime, na prijedlog župnika preč. Joze Duspare zajednica vjernika izabrala je župno ekonomsko vjeće koje će narednih pet godina djelovati zajedno sa župnikom u ovoj župi.

      ZEMUN, 15. svibnja 2011. - Prijepodnevna sveta misa u župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu 15. svibnja 2011. godine nije bila uobičajena. Naime, na prijedlog župnika preč. Joze Duspare zajednica vjernika izabrala je župno ekonomsko vjeće koje će narednih pet godina djelovati zajedno sa župnikom u ovoj župi.

      Imena četvorice predloženih crkvenih odbornika poslana su biskupu srijemskom Đuri Gašpareviću na potvrdu. Kako je dekretom potvrđeno da je prijedlog prihvaćen to je i zvanično objavljeno u svečanom euharistijskom slavlju u prepunoj crkvi. Članovi vijeća Ivan Figl, Zvonko Rajković, Josip Heger i Mihovil Alil predstavljeni su župnoj zajednici i obećali su pred župljanima i prečasnim Dusparom da će svoje obaveze koje su im povjerene, uz Božju pomoć i zagovor, obavljati na najbolji mogući način.

      U propovijedi župnik je istaknuto koliko je značajno biti uz bližnje, s njima i za njih raditi i sve to činiti uz čvrstu vjeru. Potakao je članove da vode brigu o svojoj župi a vjernike da im budu potpora u ostvarenju ovoga cilja. Svoj doprinos ovom euharistijskom slavlju sigurno je dao i zbor „Svete Cecilije“ u Zemunu. Svečano slavlje upotpunjeno je krštenjem jednoga mladića za vrijeme svete mise. Poruka koja je ovom prigodom upućena novoizabranim crkvenim odbornicima i mladom novokršteniku nikako ne bi trebala ostati usamljena i ostati samo u sjećanju. Ona bi trebala izaći iz okvira ograničenih geografskim ili bilo kojim drugim barijerama. Svi mi bismo trebali biti apostoli suvremenog doba i služiti za primjer jedni drugima, zaključio je župnik Duspara.

Danijela Lukinović

Danijela Lukinović

SV. MISA I MOLITVA ZA DUHOVNA ZVANJA TE DAN MINISTRANATA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

SRIJEMSKA MITROVICA, 15. svibnja 2011. - U nedjelju Dobroga pastira sv. Misom u 9,30 sati u katedrali-manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici, svečano je proslavljen molitveni dan za duhovna svećenička i redovnička zvanja i župni dan ministranata.

      SRIJEMSKA MITROVICA, 15. svibnja 2011. - U nedjelju Dobroga pastira, 15. svibnja 2011. godine, svetom Misom u 9,30 sati u katedrali-manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici, svečano je proslavljen molitveni dan za duhovna svećenička i redovnička zvanja i župni dan ministranata. Tom prigodom prisustvovali su u katedrali, uz ostale vjernike, brojni bivši i sadašnji ministranti a oko oltara njih dvadeset. Ministranti svojom službom svake nedjelje pomažu kao službenici kod oltara prema određenom rasporedu. Svetu Misu predvodio je župnik, dekan, začasni kanonik i generalni vikar u Srijemskoj biksupiji preč. Eduard Španović.

   U prigodnoj homiliji župnik Španović naglasio je potrebu i važnost ministranstke službe u župama, dekanatima i biskupiji. Pozvao je ministrante starije i mladje da se i dalje nastave susretati u župi i da se vjerno i redovito odazivaju na sastanke i službu kod oltara. Prisjetio se i svih mitrovačkih župnika od prije tristo godina do današnjega dana.

    Druženje je nastavljeno i nakon svete Mise, zajedničkim ručkom i druženjem sve do poslijepodnevnih sati.

N.N.

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 36. KNJIGA PROPOVJEDNIKOVA

Smatra se da je napisana od nepoznatog židovskog mislioca iz 3.st.pr. Kr. koji u njoj pokušava ostvariti svojevrsni dijalog između židovstva i grčke filozofije. Njezin hebrejski jezik svjedoči da se radi o mlađem spisu...

Smatra se da je napisana od nepoznatog židovskog mislioca iz 3.st.pr. Kr. koji u njoj pokušava ostvariti svojevrsni dijalog između židovstva i grčke filozofije. Njezin hebrejski jezik sa dosta aramejizama svjedoči da se radi o mlađem spisu, a u kojem odzvanjanju odjeci problema i mentaliteta tipičnih za helenizam i njegove sastavnice (cinike, stoike, epikurejce i skeptike).

Naziv knjige na hebrejskom jest kohelet (kahal=skup, saziv) pa je grecizirani naziv ekklesiastes (od ekklesia=skup, saziv, crkva), dakle onaj tko upravlja skupom, sazivom – vjerojatno se misli na učitelja ili onoga koji predvodi čitanje u zajednici.

Ove početne informacije obilježene su nesigurnošću i različitim mišljenjima koja, kako budemo išli dalje u sagledavanju prirode i poruke ove knjige, bivaju sve naglašenija – sve do međusobno gotovo nepomirljivih tumačenja.

Književni aspekt knjige

Propovjednik uzima pojedine drevne mudrosne izreke ili tekuću narodnu mudrost i na njima gradi svoje razmišljanje. Jedni smatraju da to čini po uzoru na kraljevske testamente koji su bili prošireni u Egiptu i koji su kao motive imali ispraznost, trud, korist (von Rad), drugi da se radi o svojevrsnom dnevniku koji bilježi dnevna razmatranja pa se misli iznova vraćaju bez da tvore neku veću smislenu cjelinu (Alonso Schökel), ili stoička dijatriba kojom se raspravljaju životna pitanja posežući u baštinu i u grčku i u biblijsku baštinu (Lohfink). Naime, razni leitmotivi prožimaju knjigu tako da je tepko u njoj zamijetiti neki razvoj u linearnom pravcu, a onda i razrješenje postavljenih pitanja.

Zbog navedenih problema, teško je dati pregled tj. strukturu knjige, pa ćemo zato prijeći na njezinu interpretaciju prateći glavne grupe tumačenja koje su se pri tom iskristalizirale.

Glavne mogućnosti tumačenja knjige

Prema nekima, glavni motiv u ovoj knjizi jest hebr. pojam hebel. Neki ga stalno prevode kao ispraznost (Ravasi), neki kao apsurd (Fox). Možda bi ga se moglo prevesti i manje negativno, npr. kao dašak jer hebr. termin izvorno označava dah, dakle ono što se ne može dotaći, na čemu se ne može ništa trajnoga utemeljiti nego čim si ustanovio da je ovdje, već počinje nestajati.

1. Prevlast ispraznosti svega nad radošću življenja

Jedna grupa tumača smatra da Propovjednik tvrdi kako posvemašnja ispraznost života ima primat nad radošću življenja. Glavni predstavnik ove linije jest veliki poznavatelj SZ-a Gerhard von Rad, a njega slijedi znatan broj drugih učenjaka. Oni smatraju kako Propovjednik želi poručiti čitatelju da je razum tj. mudrost gubitnik u odnosu na život i pitanja koja on postavlja, u donsu na vrijeme koje neumoljivo teče pa donosi i odnosi i dobro i zlo te u odnosu na svijet sa njegovim nužnim mijenama. Iako bi želio pozitivno odgovriti na smisao života, Propovjednik prema njima oslikava kako čovjek zapravo nije u stanju uspostaviti dijalog sa svijetom (svijet koji je nijem a čovjek u njemu je samo kratkotrajni “korisnik” života) a nema niti dijaloga s Bogom, kao što smo vidjeli da je bio prisutan kod Joba.

Život je stoga ispraznost: razumsko ispitivanje ne uspijeva pronaći smisao koji bi međusobno povezao društvene strukture, jer one ne ostavljaju mjesta nadi – vlada nepravda (3,16):

Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.

Jedan je čovjek nadređen drugome, čast i korektnost se pokazuje smiješnom jer su pred smrću ionako svi jednaki; koliko god se budućnost činila raznovrsnom i nepredvidljivom, ona je zajednički usud svima. Sama Mudrost je također dvojbena: iako je po sebi viša od gluposti, i ona uzrokuje patnju (1,16-18):

Rekoh onda sam sebi: “Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." ₁₇Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.₁₈Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.

Osim toga, Mudrost ostaje necijenjenom i neiskorištenom (9,13-16):

Još vidjeh pod suncem i ovu “mudrost” koja mi se učini velikom:

₁₄Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve.

₁₅Ali se u njemu nađe čovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošću, a poslije se nitko nije sjećao toga čovjeka.

₁₆Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove riječi.

Vrijeme je neodređeno: Iako Bog upravlja svakim događajem, pojedina vremena čovjeku ostaju skrivena tako da svijet i ono što se u njemu događa za čovjeka u smislu mogućnosti kontroliranja ostaju nepristupačni. Stoga je čovjek jednostavno izručen vremenu kao nekoj stihiji i jedino što može jest prilagođavati mu se koliko je moguće. Posljedica je ovoga da, iako je od Boga određeno vrijeme za svako događanje (3,9-11), ono čovjeku ostaje nepoznato, ne može se u njemu orijentirati niti dovoljno prilagoditi a da ga ne ono ne bi zaskočilo (9,12):

Čovjek ne zna svoga časa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.

Ovdje je granica ljudskog znanja koj ne može prijeći i to rađa dubokim osjećajem nesigurnosti i nemira. Ovo pogađa sve, naročito one aktivnije, koji ne uspijevaju uhvatiti korak sa vlastitim životom – plod njegovih napora jest jedino nevolja koju proživljava, a Božje djelo mu stalno izmiče (3,9-11).

Uslijed svega ovoga čovjeku preostaje samo jedno: prihvatiti ono što mu Bog, uslijed svih ovih mijena i nesigurnosti, ipak garantira – radost i veselje (8,14-15):

Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.

Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem.

Slično, ali malo razvijenije Propovjednik govori i 9,7-10:

Zato s radošću jedi svoj kruh

i vesela srca pij svoje vino,

jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo.

₈U svako doba nosi haljine bijele

i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi.

₉Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem.

₁₀I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.

Radost i veselje su mogućnost za čovjeka jer je nesumnjivo da je Bog čovjeku namijenio. No, u kontekstu neizbježne smrti, Božje nespoznatljivosti, neshvatljivosti svemira, manjka sigurnog smisla, i ona radost življenja koja je čovjeku dostupna u krajnoj liniji gubi svoj okus te i sama postaje isprazna.

2. Aurea mediocritas: Propovjednik preporučuje zlatnu sredinu

Ovo tumačenje Propovjednika tvrdi: religiozni čovjek ne bi trebao biti ni previše pravedan, a ni previše zao. Neki smatraju da u 7,16-18 Propovjednik ironizira religiozna nastojanja svoga vremena u gotovo fanatičnom obdržavanju Zakona. Naime, u 7,15 on navodi teološki princip svoga vremena: pravednik napreduje a zlikovac propada, kojeg u konkretnim život prečesto opovrgava. I ne samo to – prečesto govori upravo suprotno. Zato Propovjednik savjetuje:

Ne budi prepravedan,

i ne budi premudar: zašto da se uništavaš?

Ne budi preopak

i ne budi lud: zašto bi umro prije vremena?

(7,16-17)

Vidimo da ovaj tekst iznosi na prvi pogled problematične izjave. Da li se ne biti previše pravedan treba shvatiti kao ne vezati se previše za Zakon, a ne biti opak – ne biti prijestupnik Zakona? U prilog ovom mišljenju bi išlo to što se u slijedećem poglavlju biti pravedan shvaća kao onaj koji čuva naredbu (8,5). Kao zaključnu misao Propovjednik nudi temeljni kriterij za orijentaciju: strah Božji (7,18):

Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.

U ovom svjetlu prethodno izrečena dvojba trebala bi se shvatiti kao izbjegavati legalizam i kao jednostavan poziv za osluškivanje vlastite savjesti. U konkretnoj svakodnevici to bi značilo imati pred očima onakvu viziju života kakvu nam otvara strah Božji i svoje odluke u pojedinim slučajevima donositi u skladu s njim. Strah Božji shvaćen kao želja ne povrijediti dobrotu i ljubav Božju nego gledati kako da mu uzvratim vjernošću.

3. Pozitivno tumačenje

Ovakvo mišljenje bilo je zastupano prije svega u židovskim antičkim rabinskim i srednjevjekovnim sinagogalnim krugovima. Danas ga prihvaćasamo manjina modernih stručnjaka (Lohfink, Gordis, Whybray, Bonora). Njihov pristup uvažava sav kritični naboj ove knjige, ali ipak bez da Propovjednika smatra skeptikom. Radije ga se gleda kao učitelja umijeća življenja. U tom smislu život je pitanje zajedničke milosti: ako je dar, onda ga treba uživati! Bila bi nesreća živjeti u besmislu ili si umišljati bilo kakav smisao i stoga život proživjeti u iluzijama. Dakle, osim što život prihvaća kao dar kojeg treba uživati, Propovjednik sve druge stavove podvrgava oštrom ispitavanju kako bi ukazao na moguće iluzije kojima ljudi podlijegaju kad razmišljaju o životu – otuda ironičan ton pojedinih redaka. Nakon “izvršenog ispitivanja”, osim što je život dara Božji kojeg treba uživati, jedino valjano što preostaje jest – živjeti ga u strahu Gospodnjem. Dobiveni dar prihvatiti kao znak ljubavi i zato ga živjeti u ljubavi prema Darovatelju.

Do ovakvog rezultata Propovjednika dolazi nakon što je ispitao odnos vjere i razuma u različitim područjima života, nakon što je detaljno suočio Božju objavu i životno iskustvo generacija. I ovdje se istraživači razlikuju: jedni smatraju da je nakon ovakvih sučeljavanja Propovjednik iskristalizirao ono što uvijek preostaje kao sigurno, no drugi smatraju da oštro naznačene suprotnosti Propovjednik ipak nije dosljedno doveo do krajnjeg raspleta do kojeg je mogao i trebao dovesti (Festorazzi). Po meni, zastupnici drugog mišljenja žele reći da oni bolje znaju od Propovjednika kako je trebao završiti svoje djelo. Ali, imajući u vidu zaokruženost i dorađenost biblijskih knjiga, smatram da bi se prije moglo zaključiti kako nisu doprli do onoga što je Propovjednik želio poručiti.

Stoga mi se čini vjerojatnijim prvo tumačenje koje bi se moglo promatrati i u odnosu pre Knjizi o Jobu: ako Job pita za smisao patnje pravednika, Propovjednik propituje smisao užitka onih kojima ide dobro. Drugim riječima, koji je smisao onih kojima ide dobro – da li je to sve ili je mudrost tražiti još i nešto više?

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

Ivica Čatić

2. FESTIVAL HRVATSKIH VJERSKIH FILMOVA NA TRSATU

RIJEKA, 9 - 11. lipnja 2011. godine - Ukupno 25 filmova različitih žanrova će se prikazati na ovogodišnjem 2. festivalu hrvatskih vjerskih filmova u svetištu Trsat u Rijeci od 9. do 11. lipnja.

      RIJEKA, 9 - 11. lipnja 2011. godine - Ukupno 25 filmova različitih žanrova će se prikazati na ovogodišnjem 2. festivalu hrvatskih vjerskih filmova u svetištu Trsat u Rijeci od 9. do 11. lipnja. Selektor festivala Bernardin Modrić odabrao je 13 filmova koji će konkurirati za glavnu festivalsku nagradu najboljem filmu te četiri strukovne nagrade ( najbolji redatelj, najbolji scenarist, najbolji snimatelj, najbolji skladatelj i najbolji montažer ).

      Posebni ovogodišnji dio festivalskog programa bit će posvećen nedavno preminulom filmskom redatelju Miroslavu Mikuljanu kome će se u čast prikazati tri njegova filma. Organizacijski se odbor na taj način namjerava zahvaliti prvom predsjedniku festivalskog žirija ovoga festivala.

      Detaljnije o filmovima i programu može se saznati na festivalskoj internetskoj adresi: htpp://trsat.istrafilm.hr

FILMSKI FESTIVAL TRSAT

FILMSKI FESTIVAL TRSAT

PREČ. EDUARD ŠPANOVIĆ IMENOVAN GENERALNIM VIKAROM

PETROVARADIN, 12. svibnja 2011. godine – Srijemska biskupija, u osobi biskupa mons. Đure Gašparovića, izvješćuje da je preč. Eduard Španović, župnik, dekan i začasni kanonik, imenovan generalnim vikarom u Srijemskoj biskupiji sa svim pravima i dužnostima prema kann. 475-481 ZKP-a.

      PETROVARADIN, 12. svibnja 2011. godine – Srijemska biskupija, u osobi biskupa mons. Đure Gašparovića, izvješćuje da je preč. Eduard Španović, župnik, dekan i začasni kanonik, imenovan generalnim vikarom u Srijemskoj biskupiji sa svim pravima i dužnostima prema kann. 475-481 ZKP-a. Uz ova prava i dužnosti kao generalni vikar ima naslov i službu „mjesnog ordinarija“ (kan. 134). U slučaju zakonite spriječenosti zamjenjivat će dijecezanskog biskupa na pastoralnim pohodima (kan. 396 § 1).

      Pojedinosti koje će biti od koristi za uspješno ispunjenje odredaba iz dekreta kao i cjelokupnog pastoralnog djelovanja u Srijemskoj biskupiji, bit će naknadno određene.

      Biskup zahvaljuje generalnom vikaru na prihvaćanju ove službe kao i na dosadašnjoj i budućoj suradnji i brizi za svećenike, redovnike, redovnice i Kristove vjernike laike Srijemske biskupije. Neka ga u svim poslovima, a osobito u novoj službi, prati zagovor sv. Dimitrija i Božji blagoslov.

      Svećenici, redovnici, časne sestre redovnice i svi ostali vjernici pozvani su na što bolju međusobnu suradnju u zajedništvu sa svima odgovornima na dobro Srijemske biskupije.

Mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski

Mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski

U PETROVARADINU SJEDNICA KATOLIČKIH NAD/BISKUPA U SRBIJI

PETROVARADIN, 10. svibnja 2011. godine – Sjednica nad/biskupa u Srbiji održana je u privremenoj rezidenciji srijemskog biskupa u Petrovaradinu, pod predsjedanjem beogradskog metropolita mons. Stanislava Hočevara.

     PETROVARADIN, 10. svibnja 2011. godine – Sjednica dijecezanskih nad/biskupa iz nad/biskupija u Srbiji održana je 10. svibnja u privremenoj rezidenciji srijemskog biskupa u Petrovaradinu, pod predsjedanjem beogradskog nadbiskupa i metropolita mons. Stanislava Hočevara. Uz biskupa domaćina Đuru Gašparovića i nadbiskupa Hočevara na sjednici su sudjelovali i biskupi subotički Ivan Penzes, apostolski egzarh za vjernike katolike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori Đura Džudžar, zrenjaninski Ladislav Nemet te na prvom dijelu sjednice povjerenici za pastoral mladih Ivica Damjanović i Stojan Kalapiš.

      Na dnevnom redu sjednice bile su teme svjetski susret mladih sa Svetim Ocem u Madridu, rad Caritasa Srbije, povrat imovine, katehizacija, i druge teme. U pozdravnoj riječi biskup Gašparović izrazio je zahvalnost što se sjednica održava u Petrovaradinu i spomenuo da su ovakove sjednice biskupa nad/biskupija u Srbiji potrebne i korisne, tim više što se radi o mnogim pitanjima biskupijskim, međubiskupijskim i društvenim koja su vlastiti samo na ovom terenu, dok se druga pitanja rješavaju na razini Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. 

      Povjerenik za pastoral mladih Damjanović predstavio je rezultate organizacije hodočašća ove godine na svjetski susret mladih u Madridu, kao i pripreme za ovogodišnji susret mladih iz nad/biskupija u Srbiji u Biskupijskom svetištu Majke Božje Tekijske u Petrovaradinu. Bilo je nadalje riječi o djelovanju Caritasa Srbije na ovim prostorima, o daljnjem radu i zauzetosti oko povrata crkvene imovine, posebno kulturnih dobara, te o radu povjerenstva za katehizaciju i vjeronauk u školama.

Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević