ČESTITKA MONS. SVALINE NOVOIMENOVANOM ZRENJANINSKOM BISKUPU ŠTEFKOVIĆU

Srijemski biskup Fabija Svalina čestitao je novoimenovanom zrenjaninskom biskupu Mirku Štefkoviću

MONS. MIRKO ŠTEFKOVIĆ NOVI JE ZRENJANINSKI BISKUP

Papa Franjo imenovao je dosadašnjeg ekonoma Subotičke biskupije mr. Mirka Štefkovića novim zrenjaninskim biskupom, priopćio je u ponedjeljak 18. ožujka u podne Tiskovni ured Svete Stolice, a vijest je svečano objavljena u Ordinarijatu Zrenjaninske biskupije.

KONCERT DUHOVNE GLAZBE U RUMI

To je prvi u nizu koncerata koji će se održati u okviru projekta „Musicae Spirituales Concentus“, čiji su pokrovitelji: Srijemska biskupija, Općina Ruma i Župa Uzvišenja svetog Križa

KORIZMENA TRIBINA U SUBOTICI

Na tribini će govori srijemski biskup mons. Fabijan Svalina.

PRIMANJE U MINISTRANSKU SLUŽBU

U župama Beška i Maradik Radosna nedjelja obilježena je primanjem novih ministranata

Vijesti

SLAVLJE SVETE POTVRDE

02. srpanj 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U nedjelju, 30. lipnja 2019., svečanim euharistijskim slavljem proslavljen je veliki dan za katedralnu župu Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, u Srijemskoj Mitrovici. 20 krizmanika i krizmanica potvrdilo je svoju vjeru, te na taj način izrazilo želju nastaviti živjeti vjerničkim životom.

Euharistijsko slavlje je predslavio msgr. Đuro Gašparović, biskup srijemski, u zajedništvu s mons. Eduardom Španovićem, katedralnim župnikom.

Na početku euharistijskoga slavlja župnik, mons. Eduard Španović srdačno je pozdravio sve prisutne a napose krizmanike, njihove roditelje i kumove, kao i djelitelja Svete Potvrde biskupa msgr. Đuru Gašparovića. U ime svih krizmanika biskupa je pozdravila krizmanica Ana Saboci.

U prigodnoj homiliji, biskup Gašparović je podsjetio vjerni puk koliko je Duh Sveti prisutan u čovjekovom životu, te koliko je potrebno otvarati Mu se svakodnevno.

Homiliju donosimo u cijelosti:

“Duh Gospodnji ispunja svemir; on koji sve obuhvaća, poznaje svaki govor” (Mudr 1,7) – tako čitamo u knjizi Mudrosti. Duh Božji je snaga koja obuhvaća sav svemir; on kao da osluškuje skladnu melodiju čitavoga svemira.

Duh Božji, koji je lebdio nad iskonskim kaosom kroz duga razdoblja razvoja, djelovao je u stvorenom svemiru i usmjeravao ga bez prestanka prema sve novijim oblicima i prema sve većem savršenstvu. A snagom duha čovjek se izdiže iznad opipljive tvari i on, koji je obdaren duhom, prima i Duha Svetoga i njegove darove, te postaje vredniji od bilo koje tvari. Tada pripada nadnaravnom životu.

Od časa Utjelovljenja Vječni se Bog u osobi Isusa Krista nerazdruživo zaodjenuo materijom svijeta, a od dana prvih Duhova, Duh je Sveti nerazdruživo ucijepljen u povijest spasenja koja je prava srž svega svjetskog razvoja. I taj Duh Sveti djeluje na tome da se rodi novi čovjek, novo stvorenje u Kristu. Sveti Pavao veli: “Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5,5). Na drugom mjestu opet kaže: “Bog posla Duha svoga Sina u naša srca…” (Gal 4,6).

Taj isti Duh usmjeruje milosni život, podržava ga i jača u svim članovima Crkve. Budući da je Duh Sveti životvorni Duh, on poklanja novi život. Od njega dolazi svaka dobra zamisao, svaka istinska želja, svaka čestita odluka, svaki plemeniti pokušaj i svaki uspjeh.

Duh Sveti je trajno na djelu. Ako vjernici otvore svoje srce poticajima Duha Svetoga, milosni se život u njihovim dušama pokazuje i u raznolikosti i u bujnosti. U njihovim srcima plamti žar za apostolskim radom.

Duh kojega je Krist obećao poslati svojima, i koji je njegov vlastiti Duh, kadar je zasaditi Evanđelje u najdublji sloj duše. Taj isti Duh kadar je Evanđelje raširiti diljem svijeta. On kopa u čovjeku nove dubine, koje ga upriličuju dubinama Božjim.

Neprobojni zid bića kadar je probiti Duh Sveti kako to pokazuje duhovski blagdan. Na dan Duhova bili su u Jeruzalemu sabrani razni narodi – nabrojeno ih je šesnaest. I svi su razumjeli što apostoli navješćuju. Prožeti Duhom Svetim apostoli su izvršavali nalog što su ga dobili od svoga Učitelja: “Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas” (Iv 20,21). Apostoli i učenici primili su nalog da navješćuju “silna djela Božja” (Dj 2,11). Od blagdana Duhova pa dalje, Crkva će neprestano pokazivati svijetu Isusa Krista. Ona će navješćivati Evanđelje.

Isusovo uskrsno otajstvo i slanje Duha Svetoga dolazi baš sada do nas i preobražava nas. Duh Sveti je onaj koji nam po vidljivim znakovima, sakramentima, omogućuje vidjeti, slušati i dotaći Krista Uskrsloga.

Duhovsko otajstvo, koje je dar Duha Svetoga svakome kršćaninu, ostvaruje se na povlašteni način po današnjoj potvrdi, koja je sakramenat kršćanskoga rasta i duhovnog dozrijevanja. U njoj svaki od vas, dragi krizmenici, prima produbljenje krsne milosti i potpuno se uključuje u spasiteljsku i apostolsku zajednicu te postaje svjedok i promicatelj Krista Uskrsloga. Duh Sveti vam daruje poučljivost, slobodu i vjernost: on je doista “Duh mudrosti i razuma, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja, pobožnosti i straha Božjega” (Iz 11,2). Kako bi se bez njega moglo shvatiti otajstvo i poslanje Kristovo?

Duh Sveti vas čini odvažnima, potiče vas razmatrati i doživjeti život Kristova otajstva u svetoj Misi koju ćete svake nedjelje slaviti ovdje u crkvi zajedno sa svećenikom. Neka Riječ Kristova kod svake svete Mise, odzvanja u čitavom vašem životu i neka vam uvijek nešto novo kaže.

Dragi krizmenici, a i dragi vjernici! Živite zajedništvo vjere svaki put kad se međusobno okupljate, osobito kod slavljenja svete Mise. Duh je taj koji vodi ljude u uzajamnom razumijevanju i prihvaćanju. Morate se prepoznati kao djeca Božja i braća prema istom cilju, prema Kristu u vječnosti, govoriti istim jezikom vjere i povjerenja.

Aktivno i velikodušno sudjelujte u životu ove župe, svaki put kad to od vas ova župna zajednica preko župnika zatraži, jer ćete tako iskusiti djelovanje Duha Svetoga koji će vam pomoći susresti Krista, biti njemu bliski i ostvariti crkveno i župno zajedništvo.

A zatim, po Duhu Svetom koji vam je dan, posvećujte svoje obitelji. Donosite u vaše obitelji mir, radost, slogu, a napose ljubav, i to pravu Kristovu ljubav. Tada ćete biti slika svoje obitelji koja vas se neće stidjeti i u kojoj neće biti razočaranja ili malodušnosti. Sloga, ljubav, poštovanje i poslušnost u vašim obiteljima svjedočit će prisutnost Duha Svetoga kojeg sada primate po ovom sakramentu Potvrde ili Krizme.

Nastavite živjeti pravim kršćanskim životom i ubuduće, i u školi i u zajednici vjernika i u svakom trenutku i na svakom mjestu gdje ste prisutni. Nemojte zastati na tom putu rasta.

Pokažite i prijašnjim generacijama, koje su krizmane, a možda nisu pokazale spremnost nastaviti prakticirati svoju vjeru, da s krizmom nije završen vaš rast u vjeri i kršćanskom životu. Amen.

Na kraju euharistijskog slavlja, biskup Đuro Gašparović je čestitao svim ovogodišnjim krizmanicima, te ih potaknuo da se uvijek rado sjećaju ovog trenutka, te ne dopuste da ih išta odvoji od Boga. Župnik Eduard Španović se pridružio čestitkama, te izrazio radost i zadovoljstvo zbog velikog događaja koji je kruna jedne vjeronaučne godine, ističući kako je u ovogodišnjoj generaciji potvrđenika učinak 100%, tj. Sakrament svete Potvrde primili su svi koji su prethodno primili Sakrament Krštenja i Prve svete Pričesti, što je za veliku pohvalu.

 

Ivica Zrno

PROSLAVA PETROVA U STAROJ BINGULI

01. srpanj 2019.

STARA BINGULA (TU) - U subotu, 29. lipnja 2019., na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla, svečano je proslavljen zaštitnik crkve i zajednice u Straoj Binguli. Stara Bingula je filijalna zajednica župe Sveta Ana u Laćarku. Euharistijsko slavlje je predslavio mons. Eduard Španović, dekan srijemskomitrovačkog dekanata, i generalni vikar Srijemske biskupije, u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Ivicom Zrno, vlč. Ivicom Živkovićem, župnikom u Hrtkovcima i o. Vladislavom Vargom, srijemskomitrovačkim grkokatoličkim župnikom.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je podsjetio na veličinu vjerničkog primjera koji nam svima pružaju apostolski prvaci, sv. Petar i Pavao. Njih dvojica nisu bili isti. Svaki je na svoj način vršio volju Božju i naviještao Kristovo ime. Ono što je važno za uočiti jest trenutak susreta s Isusom, koji je na obojicu ostavio snažan dojam, te ih potaknuo da sebe, svoje talente i cijeli svoj život stave Bogu na raspolaganje. To nam je svima snažan primjer i snažna poruka – živjeti za Gospodina.

Na koncu euharistijskog slavlja, sve okupljene pozdravio je domaći župnik, vlč. Ivica Zrno, pozivajući da se radosni susret koji je započeo Euharistijom, nastavi i nakon euharistijskoga slavlja u dvorištu crkve. Kao i svih prijašnjih godina, na Petrovo u Staru Bingulu pristigli su hodočasnici od Iloka do Srijemske Mitrovice.

Ivica Zrno

PROSLAVA NEBESKIH ZAŠTITNIKA OSJEČKE KONKATEDRALE

01. srpanj 2019.

OSIJEK (TU) – „Utemeljeni smo na vjeri apostola, nju i danas živimo i osjećamo. U stvarnost svojih života, osobnim i zajedničkim svjedočanstvom, mi želimo donijeti Krista – upravo onako kako su to činili i ostvarivali apostoli“, rekao je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Ivan Ćurić, predvodeći 29. lipnja u osječkoj konkatedrali svečano misno slavlje svetkovine sv. Petra i Pavla, nebeskih zaštitnika ove konkatedralne i župne crkve.

U koncelebraciji su bili đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, generalni vikar Požeške biskupije mons. Josip Krpeljević, biskupski vikar za grad Osijek i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ mons. dr. Vladimir Dugalić, dekan Osječkog istočnog dekanata preč. Ivan Jurić, dekan Osječkog zapadnog dekanata i domaći župnik mons. Adam Bernatović te svećenici i redovnici osječkih prigradskih i gradskih župa. Nazočni su bili i predstavnici Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije – predsjednik Gradskog vijeća Željko Požega, predsjednik skupštine Osječko-baranjske županije Dragan Vulin i predsjednik Gradske četvrti Gornji grad Domagoj Drenjančević.

Prije početka misnoga slavlja sve nazočne pozdravio je nadbiskup Hranić, a s osobitom toplinom i radošću biskupa Ivana: „Grad Osijek veliki je pastoralni izazov i zadaća, i za Vas i za mene. Vi biste, kao pomoćni biskup, trebali značajan dio svojega vremena i svojih snaga posvetiti ovome gradu – najvećem na području naše nadbiskupije, crkvene pokrajine i Slavonije, sa svim njegovim pastoralnim mogućnostima, potrebama i poteškoćama. Ovo euharistijsko slavlje neka bude Vaše svojevrsno uvođenje u službu pomoćnoga biskupa s posebnim zadaćama i pastirskim poslanjem za ovaj grad.“ Nadbiskup je potom zamolio biskupa Ivana da započne misno slavlje i u gradu svoga osobitog biskupskog poslanja uputi svoju pastirsku riječ.

„Ja ljubim Crkvu. Ljubim je sada jednako onako kao kad me mati učila prvi put moliti Očenaš. Ja ljubim Crkvu, jer za mene Crkva nije tek institucija, ona odsijeva na licu svakog čovjeka“, započeo je biskup Ivan svoju homiliju riječima koje su mu osobito prirasle srcu još u bogoslovskim danima, a koje je izrekao biskup i kardinal François Marty, sudionik II. vatikanskog koncila te od 1968. i nadbiskup Pariza. Biskup Ćurić zatim je prisutne potaknuo da na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla, osnaže i osvježe iskustvo svoje vjere: „Ne zaboravljajmo da nikada ne bismo trebali izgubiti iz vida onaj dio istine o našoj vjeri, koji nas uvijek podsjeća: Nazidani ste na temelju apostola i proroka, a zaglavni kamen je Krist.“ 

Naglasio je: „Nikada zato ne zaboravljajmo da nam je vjera u svojoj srži uvijek apostolska. Najprije zato što se temelji na njihovu svjedočanstvu te nam jasno kazuje kako nam vjera nije tek neka religiozna teorija, jedan od mogućih, više ili manje prihvatljivih svjetonazora. Ne, apostolska nas vjera utvrđuje u prihvaćanju sasvim konkretnih istina o događajima našega spasenja. Apostoli su prvi jamci istinitosti kršćanskog navještaja. Svjedočanstvo apostola pokazuje nam da se sȃm Bog uključio u našu ljudsku povijest. Stoga nam samo apostolska vjera sasvim neposredno ukazuje na jedinstvenost događaja koji je temelj vjere: Bog se utjelovio u Isusu Kristu, bio raspet, umro i uskrsnuo! Na to se u vjeri potpuno oslanjaju i naši životi  i u toj nas istini uvijek brižno čuva apostolska zajednica Crkve. Zato nam je važna Crkva, u kojoj se uvijek hrani i obnavlja cjelovitost vjere, kojoj sigurnost najjasnije daje upravo apostolska oznaka vjere. U suprotnome, pokazuju nam to i prošlost i sadašnjost, vrlo se lako nađemo u zastranjenjima, ograničimo se ili prenaglasimo samo jedan vid života ili duhovnosti, ili se možda navežemo isključivo na neku skupinu ili neku osobu; i to nam, na kraju, postane važnije i od same vjere, te nas guši i ne osjećamo više širinu slobode koju naviješta i donosi Isusova blizina i zajedništvo s njim.“

Osvrnuo se potom i na Isusove riječi izrečene u evanđeoskom ulomku: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ i poručio: „Jako je važno da se vjera svakoga od nas gradi kao osobna vjera. Kršćanin i jest ona osoba koja posve osobno, za samoga sebe i za svoj život – prihvaća Isusa kao Spasitelja. Ali nijedan od vjernika na putu vjere i spasenja nije sam. Svaki pripada zajednici Božjega naroda, na koju nas sȃm Isus upućuje kad u Evanđelju kaže Petru: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće ju nadvladati.“ Citirajući papu Benedikta XVI., mons. Ćurić je rekao: „Kršćanska vjera nije ideologija, već osobni susret s razapetim i uskrsnulim Isusom Kristom. Iz ovoga iskustva, koje je pojedinačno i zajedničko, proizlazi novi način razmišljanja, novi život i novi način djelovanja: to je onda ono što postaje izvor života koji je uvijek označen kao put ljubavi.“

Potom je zaključio: „Ja ljubim Crkvu koja je odsijevala uvijek na licima apostola. Ja ljubim Crkvu koja odsijeva na licima i u životima muževa i žena, kršćana diljem svijeta, i u ovoj konkatedralnoj župnoj zajednici, i u ovome gradu, u našem hrvatskom narodu, u našoj nadbiskupiji. Ja ljubim Crkvu koja i danas želi približavati Krista s osjećajem za svakoga čovjeka – kad nam na II. vatikanskom koncilu veli da su radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena ujedno i naše radosti i nade, i naše žalosti i tjeskobe. Ja ljubim Crkvu, zajednicu koja i danas naviješta da vrijeme u kojem je nazočan uskrsli Gospodin nije lijes, grob naših ljudskih obmana i zavaravanja, već kolijevka uvijek nove budućnosti, mogućnost koja nam se pruža da ove prolazne trenutke zemaljskoga života uvijek preobražavamo u sjeme vječnosti.“

Na kraju misnoga slavlja domaći župnik Bernatović zahvalio je pomoćnom biskupu na predvođenju misnoga slavlja te rekao kako su se svećenici Osječkog istočnog i Osječkog zapadnog dekanata dogovorili da pomoćnoga biskupa daruju biskupskim prsnim križem, koji su mu, uz buket cvijeća, uručili konkatedralni župni vikari – vlč. Zlatko Hnatešin i vlč. Robert Almaši. Biskup Ivan zahvalio je na tom posebnom daru te podsjetio vjernike na proslavu velikog jubileja 2000. godine i obnovu vjere svih naraštaja pred osječkom konkatedralom.

M. Kuveždanin

Preuzeto sa: http://djos.hr

PREZBITERSKO REĐENJE U ĐAKOVAČKOJ PRVOSTOLNICI

01. srpanj 2019.

ĐAKOVO (TU) – Tijekom svečanog misnog slavlja u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2019. polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređeni su đakoni: Luka Ćosić (Župa sv. Josipa radnika, Slavonski Brod), Dominik Nedeljković (Župa sv. Josipa radnika, Osijek), Filip Sertić (Župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja, Sibinj) te Domagoj Vidaković (Župa sv. Grgura Velikog, Šljivoševci, filijala Kućanci). Uz kandidate Đakovačko-osječke nadbiskupije, svećenički red primila su i dva člana Hrvatske pokrajine Družbe Isusove: Zvonimir Marinović (Župa Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, Osijek 10 – Brijest) i Šimo Marinović (Župa Blažene Djevice Marije Anđeoske, Zagreb -Sesvetska Sopnica).

Kristu poklanjate čitav svoj život

Uz nadbiskupa Hranića u koncelebraciji je bio pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, nadbiskup u miru Marin Srakić, provincijal Družbe Isusove, o. Dalibor Renić te osamdesetak svećenika. Nadbiskup je na početku misnoga slavlja podsjetio kako slavimo sv. Petra – nebeskog zaštitnika đakovačke prvostolnice i Prvostolnoga kaptola, zatim apostolske prvake sv. Petra i Pavla – zaštitnike konkatedrale u Osijeku, zaštitnike grada Osijeka i biskupskoga grada Đakova. Zatim je posebno pozdravio ređenike rekavši: „U ime svih nas okupljenih pozdravljam Vas dragi ređenici, koji danas Kristu Gospodinu poklanjate i na raspolaganje stavljate čitav svoj život, biće, snagu, srce i ljubav – sve što imate i što jeste. Po svećeničkom ređenju bit ćete suobličeni Kristu Glavi i Pastiru Crkve te ćete prihvatiti Njegovu pastirsku službu i poslanje.“ Pozdrav je uputio i svim svećenicima, od kojih je većina svećeničko ređenje primila na današnji dan, te im čestitao potičući ih da „ovim slavljem raspiruju i obnavljaju milosni dar sv. reda“.

Mons. Hranić zatim je pozdravio članove Prvostolnoga kaptola, biskupske vikare, ravnatelja Hrvatske katoličke mreže i Hrvatskog Caritasa mons. Fabijana Svalinu, prisutne oce isusovce, među kojima posebno o. Marija López Barrija, DI – rektora Kolegija sv. Robert Bellarmino u Rimu; odgojitelje Bogoslovnog sjemeništa na čelu s rektorom prof. dr. Stjepanom Radićem, profesore i studente Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu na čelu s dekanom izv. prof. dr. Vladimirom Dugalićem te sve bogoslove, redovničke kandidate i kandidatice. Napose je pozdravio članove obitelji ređenika, njihovu rodbinu, prijatelje te župnike i župljane župnih i filijalnih zajednica iz kojih ređenici potječu, kao i župnike i župljane župa u kojima su obavljali đakonski praktikum.

Učvršćivati, pratiti, poticati, ohrabrivati, ujedinjavati

U svojoj homiliji nadbiskup Đuro ocrtao je različitost sv. Petra i Pavla te podsjetio kako umjetnost predstavlja Petra s ključevima, a Pavla s mačem. Pojašnjavajući kako ključevi podsjećaju na važnu predvodničku službu u Crkvi, nadbiskup je rekao: „No, on tu svoju službu nije shvatio kao moć i vlast, već kao oblik služenja. Sam Isus ga je upozorio i pozvao: kada dođeš k sebi, učvrsti svoju braću. Učvršćivati, pratiti, poticati, ohrabrivati, ujedinjavati – to su osobitosti njegove crkvene službe. Ključ je tu da otvara vrata, da širi životne prostore i da razbija zapreke i predrasude.“

Mač u Pavlovim rukama podsjeća na njegovu smrt – kao rimskom građaninu odrubljena mu je glava, ali „mač nas podsjeća i na čvrstoću njegova bića“, naglasio je mons. Hranić i istaknuo: „Pavao je bio smrtni neprijatelj mlade Crkve koja se tek rađala. No, nakon svoga obraćenja, nošen je neoborivom sigurnošću da je pozvan upravo od Krista. S istim žarom, čitav je svoj život, sve svoje fizičke i intelektualne snage uložio u širenje kršćanske vjere i snaženje prve Crkve. Nije poznavao osrednjost niti mlakost. I to mu je donosilo bezbrojne muke, bio je kao apostol izložen brojnim progonima i opasnostima. Ali Pavao je ostao postojan i neslomljiv. Bio je gorljivi evangelizator, a uz to i veliki um, najveći teolog i mislilac apostolske Crkve, koji s pravom uživa veliki respekt i poštovanje kroz čitavu povijest Crkve.“

Nadbiskup Đuro zatim se obratio ređenicima, rekavši: „Gospodin u vama gleda svoje prijatelje i poklanja vam svoje povjerenje kao novoj generaciju apostola. Mi, crkvena zajednica promatramo vas kao Božji dar njegovoj Crkvi, i kao mladiće koji izranjaju iz Isusove blizine, iz zajedništva i blizine s Njime. Petar nam svjedoči da Gospodin od nas ne odustaje niti kad mu se iznevjerimo, nego da je svaki pad i svaka slabost korak prema još snažnijoj ljubavi i povezanosti s Isusom. Isus se ne zaustavlja gledajući nas onakve kakvi jesmo, nego nas već vidi onakve kakvi možemo i trebamo biti te na mjestu i u službi u kojoj nas treba. On računa na vas i treba vas kao svoje prijatelje i suradnike. Ne samo Petar i Pavao, nego i svaki od Vas u sebi nosi silno bogatstvo. Bog je svakoga od Vas obdario brojnim darovima… Crkvi je potrebno to bogatstvo koje nosite u sebi. Ali i Vi trebate jedni druge. Trebamo jedni druge unutar prezbiterija u kojega smo inkardinirani te unutar Crkve.“

Prijateljstvo i uzajamno bratsko poštovanje i ljubav

Pojašnjavajući: „Pavao je bio svjestan koliko je obdaren, ali je bio svjestan i toga da je samo glinena posuda koja u sebi nosi dragocjeni sadržaj. Njegovim suradnicima nije bilo lako s njime. Nitko kao Petar nije ljubio Isusa, ali mu je ipak bio potreban prilično nezgodan Pavao da mu otvori i proširi horizonte kako kršćanstvo bi ostalo samo jedna sljedba unutar židovstva“, đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „Dragi ređenici, i mi trebamo jedni druge. Ne možemo sami. Trebamo prijateljstvo, podršku i korekciju braće unutar prezbiterija. Budite svjesni toga da se prijateljstvo i uzajamno poštovanje ne događaju po dužnosti ili po nečijoj naredbi, nego izrastaju iz ljubavi. Ali ni jedno ni drugo nije igra, nego odluka i odlučnost. I znajmo da prijateljstvom i uzajamnim bratskim poštovanjem i ljubavlju izričemo jedno veliko “da” i “amen” i Bogu i ljudima.“

Rekavši kako „bez petrovske vjernosti tradiciji, kako ju je Krist odčitao i zacrtao, i pavlovske otvorenosti potrebama ljudi kojima se naviješta spasenje u Kristu, nema prave i djelotvorne apostolske vjere“, nadbiskup je, završavajući svoju homiliju, upozorio kako „svećenik nije i ne može biti privatni religiozni poduzetnik, koji u svojoj župi ili zajednici čini što se njemu sviđa i onako kako je njemu lakše, jednostavnije i komotnije“ te poručio: „Mi smo braća u zajedništvu Kristova poslanja i zajednički se trudimo svaki u njemu povjerenoj zajednici naviještati poklad vjere Crkve i njime hraniti svoju zajednicu te joj pomagati da ide ukorak s ostatkom mjesne i sveopće Crkve.“

Nakon predstavljanja ređenika, na koje je prostrte pred oltarom zazvan zagovor Svih svetih, uslijedilo je polaganje ruku – prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova, predavanje euharistijskih darova i cjelov mira. Tek zaređeni svećenici zatim su se pridružili nadbiskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom.

Uoči svetkovine sv. Petra i Pavla i prezbiterskog ređenja, večernje misno slavlje svetkovine Presvetoga Srca Isusova u đakovačkoj katedrali predvodio je pomoćni biskup Ćurić, a potom je u sjemenišnoj kapelici održano prigodno molitveno bdjenje (»Vigilia«) s pjevanom Liturgijom časova. U sklopu bdjenja prigodni nagovor šestorici ređenika i okupljenoj sjemenišnoj zajednici uputio je vlč. Anto Pavlović, župnik u miru. – M. Kuveždanin

Preuzeto sa: http://djos.hr

 

PROSLAVLJENO PRESVETO SRCE ISUSOVO U ŠIDU

30. lipanj 2019.

ŠID (TU) - Šiđani su crkveni god obilježili svečanomsvetom misom u 11 sati koje je predvodio preč. Blaž Zmajić

 Na misnom slavlju koncelebrirali su preč. Ivica Živković župnik u Hrtkovcima i Nikincima, vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku,vlč. Stjepan Vukovac, župnik u Tovarniku, vlč. Marin Putilin župnik u Lovasu, preč. Mihajlo Režak, grkokatolički župnik u Šidu, vlč. Vladimir Edelinski, grkokatolički župnik u Berkasovu i vlč. Vladislav Varga, grkokatolički župnik u Zemunu i Beogradu. Slavlje je započelo Litanijama Presvetom Srcu Isusovom ispred mozaika iznad ulaznih vrata. Nakon toga blagoslovljena je slika Milosrdnog Isusa postavljena pokraj Gospinog oltara.

Ljubav je dati i primiti

Predsjedatelj slavlja preč. Zmajić je u homiliji govorio o Božjoj ljubavi čije očitovanje slavimo ovom svetkovinom. Naglasio je da je ljubav uvijek dati i primati te kako Božja ljubav očitovana u žrtvi njegova Sina za čovjeka ostaje tajna. Čovjeku je nemoguće shvatiti da svemogući Bog na sebe uzima bijedu ljudskog postojanja, a Bog to radi jer ljubi čovjeka. Osvrnuo se na evanđelje koje govori o Isus kao dobrom pastiru koji ostavlja devedeset i devet ovaca kako bi tražio jednu zalutalu te kazao da se u ovom evanđelju ogleda Kristova ljubav za čovjeka izražena u spremnosti da se žrtvuje za svakoga pojedinca. Takvu ljubav i žrtvu najbolje može shvatiti onaj tko je bio izgubljena ovca. Na kraju propovijedi preč. Zmajić je zaključio kako svetkovina Presvetog Srca Isusovog čovjeku govori da Isus ima otvoreno srce za sve te nas podsjeća da je Kristova ljubav ona koja se za nas darovala do smrti. A Bogu ljubav uzvraćamo svojim vjerskim angažmanom, jer ljubav znači dati i primati, ona uvijek čeka odgovor.

Posveta Srcu Isusovu i Marijinu

Svećenici i članovi Župnog ekonomskog i Župnog pastoralnog vijeća su izmolili Molitvu vjernih pred vitražima dvanaestorice apostola, sv. braće Ćirila i Metoda te sv. biskupa Ireneja i Andronika. Na samom kraju svete mise svi okupljeni su izmolili Posvetnu molitvu Srcu Isusovu i Srcu Marijinu pred kipom Gospe Fatimske.

Nakon misnog slavlja vjernici su ostali u crkvenom dvorištu na druženju uz sok i kolače.

Ana Hodak

HRVATSKA ZAJEDNICA BRAČNIH SUSRETA U POSJETI SRIJEMSKOJ MITROVICI

26. lipanj 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U utorak, 25. 6. 2019., hrvatska zajednica bračnih susreta posjetila je Srijemsku Mitrovicu, te središte Srijemske biskupije. Kao hodočasnici došli su članovi lokalnih zajednica Đakovo i Otok, u pratnji preč. Tomislava Ćorluke, župnika župe Svih Svetih u Đakovu i duhovnika đakovačke zajednice bračnih susreta, te obitelji Neferanović, koordinatora zajednice.

Hodočašće je ujedno i godišnji izlet zajednice bračnih susreta na koji odlaze svake godine, kako bi u zajedništvu sa svojom, ali i drugim obiteljima članovima zajednice, proveli vrijeme i slavili Boga za sve primljene darove, te osobito za dar obitelji.

U skladu s mogućnostima, na izlet polazi cijela obitelj, što je veoma je pohvalno, osobito u današnje vrijeme kada je obitelj izložena velikim kušnjama. Stoga je ovaj izlet i svjedočanstvo da u našem Narodu još uvijek postoji svijest o vrijednosti braka i obitelji.

Odmah, nakon dolaska i okrjepe, uslijedio je obilazak Grada Srijemske Mitrovice, te kratko upoznavanje sa znamenitostima Grada, kao što su iskopine, ostatci bazilike,…

Nakon obilaska Grada, slavljena je Euharistija, koju je predslavio vlč. Ivica Zrno, pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici, uz koncelebraciju preč. Tomislava Ćorluke.

U pozdravnoj i poticajnoj riječi, vlč. Ivica Zrno je istaknuo: tlo na kojem se nalazite je veoma staro i ispunjeno brojnim svetačkim i mučeničkim primjerima. Sam Grad je veoma star i povezuje ga se uz sve povijesne etape kršćanstva, od samih početaka kada su sv. Epenet i Andronik, učenici sv. Petra i Pavla, došli na ove prostore, preko prve zajednice koja je dala obilje mučeničkih primjera, među kojima će prepoznati sv. Ireneja, sv. Dimitrija, sadašnjeg zaštitnika Grada, biskupije i župe, sv. Anastaziju, te brojne druge kojima se Srijem diči.

Nakon euharistijskog slavlja, hodočasnici su se okrijepili uz pripravljeni ručak, te su druženje nastavili kroz lijepu riječ i društvene igre.

Ivica Zrno