Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 >

KRIŽNI PUT MLADIH 2011.

08. travanj 2011.

 

Krini_put_mladih_2011Šesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-Osiječke nadbiskupije održan je 2. travnja 2011. godine. Križnom putu su se pridružili i mladi župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice. Oni su bili gosti mladih iz Đakova...



 

Krini_put_mladih_2011IV

Krini_put_mladih_2011

      Šesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-Osiječke nadbiskupije održan je 2. travnja 2011. godine. Križnom putu su se pridružili i mladi župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice. Oni su bili gosti mladih iz Đakova, kod kojih su stigli dan ranije i prenoćili po obiteljima.

Krini_put_mladih_2011II

   Krini_put_mladih_2011III

   Mladima je ovo bila prilika da se upoznaju i steknu nova poznanstva. Druženje se nastavilo sutradan u hodočašću od Slakovaca do Tompojevaca, zajedno sa još oko 2500 mladih. Prema riječima mladih iz Srijema, i pored napornog pješačenja, bio je poseban osjećaj biti u zajedništvu sa tolikim mladima, a još i više jer je ovo nekima od njih bilo prvi put da dolaze u matičnu Domovinu Hrvatsku.

 

Mario Paradžik

 

Mario Paradžik

UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: 30. PROROK EZEKIEL

03. travanj 2011.

 

EzekielEzekiel je doživio prvu deportaciju u Babilon 597. Dospijeva u Tel Abib, do rijeke Kebar, i među prognanicima vrši svoju aktivnost. Nakon raspada političkih struktura, svećenici i proroci su postali kohezioni dio društva koji će pokušati ujediniti i animirati prognanike.



 

       Sastav knjige

      Knjiga proroka Ezekiela je sastavljena od tri dijela koji prilično vjerno odražavaju tijek prorokove aktivnosti.

Ez 1-24: nakon uvoda koji opisuje prorokov poziv (Ez 1-3), slijedi zbirka ukora i prijetnji koja je upravljena Judi i Jeruzalemu prije njegove opsade i pada. Ovaj dio knjige pokriva period 593-587. g. pr. Kr. i predstavljaju prvi dio binomija – pars destruens.

Ez 25-32: proroštva protiv naroda koji su na neki način doprinijeli padu Jeruzalema. Drugi i treći dio knjige se odnose na period 586-571. g. pr. Kr. i odnose se na drugi dio binomija – pars construens.

Ez 33-48: poslije dolaska drugih prognanika (iz druge deportacije, 587), Ez se bavi temom mogućnosti narodnog preporoda (Ez 33-37), Gospodinovim odlučujućim interventom protiv neprijatelja (Ez 38-39) te opisom nove zajednice nakon što Gospodin omogući povratak prognanika (Ez 40-48).

 

      Ezekielov poruka

      Ezekiel je rođen oko 622. i doživio prvu deportaciju u Babiilon 597. (usp. 2Kr 24,10-16). Dospijeva u Tel Abib, do rijeke Kebar (3,15) i među prognanicima vrši svoju aktivnost. Nakon što se raspala politička struktura, svećenici i proroci su postali kohezioni dio društva koji će pokušati ujediniti i animirati prognanike. Ezekiel, koji je i prorok i svećenik (usp. 1,3), vršit će dvostruku ulogu: kao svećenik čuvat će i poučavati o tradiciji i kultu, a kao prorok pomagat će Izraelcima da čitaju povijest Božjim očima.

 

      U prvoj fazi djelovanja (593-587.), nakon opisa poziva (Ez 1-3), prorok se obraća sunarodnjacima u sužanjstvu da ne počinju živjeti u iluzijama o skorom povratku. Naime, nakon Nabukodonozorovog kraha (596-594.) pojavio se tračak nade u moguće oslobođenje. Ezekiel simboličkim radnjama naviješta da tek predstoji opsada i pad Jeruzalema te nova deportacija (Ez 4-5); opasnost će se nadviti i nad Izraelove planine (Ez 6) te nad cijelu Obećanu zemlju (Ez 7). U poglavljima 8-11 objašnjava uzroke Izraelove tragedije (idolatrija, sinkretizam, uvjerenje o vlastitoj ispravnosti), proglašava da će Božja prisutnost napustiti Jeruzalem.

      U 9,1-11 čitamo kako Gospodin kažnjava svoj sveti grad:

Tada zagrmje na moje uši i reče: "Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma.

I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, te mu reče: "Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!" A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom.

Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" Reče mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!" I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Učinih kako si mi zapovjedio"!

 

      U Ez 16; 22-23 prikazuje Izraelovu nevjernost kroz povijest. Temeljni uzrok Izraelovoj nevjeri jest kameno srce, hladno i bezosjećajno, te tvrda glava zbog kojih ne prianja uz Božju riječ i prorokov poziv. Čak i u Babilonu, doživjevši već izgnanstvo, još uvijek se ne žele suočiti sa istinom nego pokušavaju događaje i Božju riječ tumačiti sebi u prilog (Ez 12,22-27; 13; 14,1-21). Isto tako, Ez razrješava problem ispaštanja tuđih grijeha i proglašava ništavom onu „oci jedoše kiselo grožđe a sinovima trnu zubi“ (18,2). Babilonsko izgnanstvo je kazna za kolektivni grijeh (kolektivna solidarnost u zlu), ali time se ne eliminira osobna odgovornost (Ez 18; 33,10-20; usp. Jer 31,29-30). Prošlost, iako uronjena u kolektivno zlo i kaznu, ipak može biti iskupljena na temelju obraćenja i Božjeg oproštenja.

      U 18,25-28 Bog proglašava mogućnost milosrđa za one koji s obrate:

A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.

 

      Jedini pozitivni moment u ovoj fazi jest govor o tome da je Slava Gospodnja napustila Jeruzalem i smjestila se među prognanicima u Babilonu (10,18-22): time Ez želi odvojiti prognanike od onih koji su ostali u Izraelu i prikazati ih kao Ostatak koji poznaje i boravi s Gospodinom mijenjajući svoje srce (6,8-10; 9,4-8; 11,14-21; 12,16).

      U isto vrijeme, ova „mobilnost“ slave Gospodnje predstavlja novum u izraelskoj religiji: Bog ne samo da nije vezan tj. okovan za svoje višestoljetno prebivalište u jeruzalemskom Hramu, nego ulazi na teritorij tuđe zemlje i time na teritorij tuđih bogova. On to čini nesmetano i tako počinja svojevrsni skandal – u svoje je narod prepustio tuđincu i time se u obju pokazao slabijim, ali se ne ustručuje doći u Babiloniju među deportirane Izraelce. Kad bude potakao perzijskog kralja Kira, koji će u međuvremenu osvojiti Babiloniju, da pusti Izraelce kući i da im pomogne obnoviti Hram i Jeruzalem – dakle radi se o preokretu u kojem neće sudjelovati ni jedan Izraelac, tada će Izraelci definitivno spoznati da njihov Bog ima univerzalno gospodstvo. Dok drugi narodi zamišljaju kako su njihovi bogovi ograničeni na granice njihove domovine, Izraelov Bog ide kamo hoće i čini što hoće – on daje naredbe čak i perzijskom kralju i ovaj ga sluša. Nasuprot zamišljanjima drugih naroda, Izraelov Bog je u praksi dokazao da mu svi narodi služe – i slabiji i jači. Samim tim je sve rečeno i o njihovim bogovima.

 

      U drugoj fazi (587-571.), koja nastupa po primitku vijesti o razorenju Jeruzalema (33,21-22), prorok naviješta nadu u povratak izgnanika i obnovu života.

      Ponajprije prorokuje protiv naroda koji su sudjelovali u razorenju Jeruzalema (Ez 25-32), potom se posvećuje Izraelcima. Osuđuje odgovorne za nacionalnu katastrofu: uglednike, svećenike, proroke, veleposjednike (22,23-31), te pastire i moćnike (Ez 34). Naviješta radikalno čišćenje i unutarnju obnovu izgnanika (Ez 36), obnavlja nadu u pojavu novog Davida koji će Izraelu povratiti stari sjaj (34,23; 37,22.24-25; 45,7-12).

      Tako u 36,16-28 Ezekiel prorokuje:

Dođe mi riječ Gospodnja: "Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Gospodinov narod, a morade otići iz zemlje Gospodnje!' I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.

Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Gospod Bog: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred naroda u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin - riječ je Gospodina Boga - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

 

      U prvom dijelu ovog poglavlja (36,1-15), Gospodin govori o gorama izraelskim. Taj govor predstavlja suprotnost prethodnom, 35. poglavlju – u Ez 35 Gospodin najavljuje kaznu gori edomskoj, tj. onima koji su se radovali Izraelovoj tragediji i smatrali da će ga sada uzeti sebi kao plijen, a u 36,1-15 gorama izraelskim obećava procvat i plodnost, napučenost njezinih gradova.

      Tekst kojeg smo maločas čuli sadrži svojevrsni uvod i prvo u nizu od 3 proroštva. Uvod ukratko rezimira razloge Izraelove tragedije da bi potom prešao na razloge buduće Izraelove obnove. Zbog svoga imena – zbog vjernosti sebi i svojem milosrdnom srcu, a i obećanjima danim praocima – Bog će obnoviti Izrael. Dakle, nema Izrael razloga za uznositost nego treba konačno postati zahvalan velikoj Božjoj dobroti što će ga podići iz rasula. Bog će mu pomoći da stekne novo srce i nov duh da bi bio bliži Božjem srcu i dobroti koja iz njega izlazi. Da bi je mogao prepoznavati, usvajati, činiti svojom i onda dijeliti s drugima. Tako Izrael zadobiva ova dobra ne samo zbog sebe, nego da bi popravio ono što je porušio – oskvrnuli su Božje ime posred drugih naroda, a ovo je način da ga posvete. Tako Izrael ostaje dijelom Božjeg projekta posvećenja, tj. ozdravljenja svijeta koje treba krenuti iz Svete zemlje. Zbog toga su izabrani.

      ----------

      I u kasnijim poglavljima Ezekiel sve više oživljava pouzdanje naroda u čudesni Božji zahvat preporoda naroda (37,1-14.15-24a). Navještaj spasenja dostiže vrhunce u viziji odlučujućeg Gospodinovog sukoba sa svim neprijateljima (Ez 38-39); potom slijedi „Ezekielov zakon“ = vizija budućeg Izraela (Ez 40-48) – Božja slava će se vratiti iz Babilonije i boraviti u novom Domu. Ova će vizija postati idealom na kojem će se inspirirati postegzilsko židovstvo.

      Kroz cijelu se knjigu provlači motiv Božje transcendencije i djelotvorne prisutnosti koja traži konkretno povijesno čovjekovo zalaganje: obraćenje i otvaranje duhu Gospodnjem.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

UMRO FRA MARKO KUROLT

31. ožujak 2011.

 

ZEMUN, 30. ožujka 2011. godine - Fra Marko Kurolt, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, blago je u Gospodinu preminuo 30. ožujka 2011. godine u 23 sata u bolnici u Zemunu, u 72. godini života, 46. godini redovništva i 40. godini svećeništva.



 

Fra Marko Kurolt član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda blago je u Gospodinu preminuo 30. ožujka 2011. godine u 23 sata u bolnici u Zemunu u 72. godini života, 46. godini redovništva i 40. godini svećeništva.

 

Rođen je 16. rujna 1939. godine u mjestu Ličko Petrovo Selo od oca Karla i majke Ane r. Levar.  Osnovnu školu završio je u Vukovaru.

 

U Red manje braće ušao je 1. kolovoza 1965. godine i dobio je ime fra Valerijan. Prve zavjete dao je 2. kolovoza 1966. godine. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1969. godine, a za svećenika je zaređen 27. lipnja 1971. godine.

 

Na službi je bio 1971. i 1972. godine u Virovitici kao župni vikar.

Od 1972. do 1990. bio je u Krapini, na službi gvardijana odnosno predstojnika.

Od 1990. je u Zemunu na službi župnika (do 2004. godine) i predstojnika kuće.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom hrvatskoga pletera 27. svibnja 1997. godine za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.

 

Sprovod će biti u Vukovaru 4. travnja 2011. godine u 14,00 sati.

 

Udijeli mu, Gospodine, radost vječnoga blaženstva!

 

Biskupijski ordinarijat

UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: 29. PROROK JEREMIJA

28. ožujak 2011.

 

JeremijaJeremija je poziv dobio negdje 630-627.g.pr.Kr. Vidimo, bio je u mladoj dobi, vjerojatno je planirao osnovati svoju obitelj itd... Međutim, već u majčinoj utrobi Gospodin ga je oblikovao u vidu buduće misije koju će mu povjeriti.




       Prorok i njegov ambijent

       Jeremija je dobio poziv oko 627. Djeluje u 4 etape. Za Jošijina kraljevanja (627-610) nastala su proroštva u Jer 2-6 (zatiranje i ništenje religioznih devijacija); 30-31 (građenje novog saveza); 5-7 (optužba za nevjernost i neiskrenost). Nije siguran Jeremijin odnos prema Jošijinoj reformi. Kralj Jojakim (609-597) mijenja religiozni trend i uvodi idolatrijske prakse ukinute reformom njegova oca. Prorokovo djelovanje je opisano uglavnom u Jer 7-20; on ovdje ukazuje na zaboravljanje Boga, neprihvaćanje proroka i njegove riječi, lažni kult, idolatriju; optužuje sve podjednako. Prorok biva uhićen i optužen za defetizam (20,1-6). U ovoj etapi se pojavljuje 5 Jeremijinih ispovijesti (11,18-12,6; 15,10-21; 17,14-18; 18,18-23; 20,7-18). Za kralja Sidkije (597-587), Jojakinovog strica, prorok tumači razloge deportacije (Jer 24; 29). Od 593 prorok djeluje na političkom planu protiveći se antibabilonskoj koaliciji (Jer 27; 28), a nakon što joj je Sidkija pristupio, naviješta pad Jeruzalema (34,1-7; 37,3-10). Biva osuđen za izdaju (37,11-21), te se u zatvoru susreće sa kraljem (37,17-21; 38,14-23.24-28). Jeruzalem 587.g. pada u ruke Babiloncima. Nakon pada Jeruzalema, Babilonci mu daju na volju ostati u Judeji ili poći u Babiloniju. Jeremija ostaje u Mispi, rezidenciji novog upravitelja Gedalije (38,28-39,14; 40,1-6). Nakon njegove pogibije, pripadnici filoegipatske struje bježe u Egipat i sa sobom na silu vode Jeremiju (40,7-44,30). Tamo nastavlja govoriti protiv idolatrije (Jer 44) i potom mu se gubi trag.

 

 

       Sastav knjige:

 

Jer 1,1-25,13:            o grijesima Jude i Jeruzalema

Jer 25,14-38; 46-51:  govori protiv drugih naroda

Jer 26,1-35,19:          navještaji spasenja

Jer 36,-45,5:              biografski izvještaji o proroku.

 

(Treba napomenuti da je tekst u TM drugačije raspoređen i za 1/8 kraći od LXX.)

 

       Poziv i program njegovog proročkog djelovanja

       U Jer 1 čitamo o pozivu proroka Jeremije:

4Dođe mi riječ Gospodnja:

5"Prije nego što te oblikovah

u majčinoj utrobi, ja te znadoh;

prije nego što iz krila majčina

izađe, ja te posvetih,

za proroka svim narodima

postavih te."

6A ja rekoh: "Ah, Gospode Bože, gle,

ja ne umijem govoriti: dijete sam."

7A Gospodin mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!'

Već idi k onima kojima te šaljem

i reci sve ono što ću ti narediti.

8Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,"

riječ je Gospodnja.

9I tada Gospodin pruži ruku, dotače se usta mojih i reče:

"Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.

10Gle: postavljam te danas

nad narode i kraljevstva,

da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš."

 

      Jeremija je poziv dobio negdje 630-627.g.pr.Kr. Vidimo, bio je u mladoj dobi, vjerojatno je planirao nastaviti živjeti u Anatotu, osnovati svoju obitelj itd... Međutim, daleko prije negoli je on to mogao snovati, već u majčinoj utrobi Gospodin ga je oblikovao u vidu buduće misije koju će mu povjeriti. Jeremija treba navješćivati Božju riječ koja je suprotna od očekivanja svojih sunarodnjaka jer od najvećeg do najmanjeg – svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice (8,10), ali u isto vrijeme uvjeravaju druge da je sve u redu olako vičući narodu mir, mir (8,11). Jeremija je poslan reći: tako ne ide, tako se dalje ne može.

      Čim je čuo poziv, Jeremija je slutio teško protivljenje svom djelovanju. Vjerojatno ga je bio i strah. Bog neće umanjivati ove teškoće, naprotiv on ih Jeremiji iznosi u punoj težini i strahoti. Ali, mu obećava i svoju pomoć. Tako mu stvara sliku da je pred njim stašna borba – rat:

 

17Ti bedra svoja sad opaši,

ustaj, pa ćeš im govoriti

sve što ću tebi zapovjediti.

Ne dršći pred njima, da ne bih morao

učiniti da uzdršćeš pred njima.

18Danas te, evo, postavljam

kao grad utvrđeni,

kao stup željezni,

k'o zidinu brončanu

protiv sve zemlje:

protiv kraljeva i knezova judejskih,

svećenika i naroda ove zemlje.

19I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati,

jer ja sam s tobom da te izbavim,"

riječ je Gospodnja.

Temeljni naglasci u kasnijem Jeremijinom djelovanju:

 

      Za Jeremiju u temelju svega jest Božje lice koje je on iskusio, doživio kao Onoga koji je odlučio intervenirati u povijest svoga naroda da bi ga čistio kaznom. Kazna je shvaćena kao sredstvo spriječavanja ili barem umanjivanja nevjernosti Savezu i njezinih posljedica. Na koncu će se vidjeti da je Bog spreman oprostiti svom narodu i pružiti mu nadu (usp. Jer 30-34).

      Prorok nastoji unutar povijesnih događaja prepoznati Božju prisutnost i akciju. U određenim događajima on prepoznaje poziv na obraćenje (šub) prije nego se dogodi ono što se više neće moći promijeniti. To je centralna tema u Knjizi proroka Jeremije. Tako pad Sjevernog kraljevstva treba služiti kao upozorenje Južnom na ozbiljnost i važnost koja proizlazi iz vjernosti Bogu (3,1-4,4); prva deportacija (597.) to će potvrditi i označiti prekretnicu u povratku Bogu. Naime, u prvom dijelu Jeremijinog života (627-597.), obraćenje (šub) znači znati se odreći svih nevjernosti na društvenom, kulturnom i političkom području. U drugom dijelu njegova života (597-587.) obraćenje znači podložiti se babilonskoj vlasti kao znak prihvaćanja Božjeg projekta; to je za Izraelce bio težak, ali jedini mogući izlaz. Ne prihvaćanje i ne izvršavanje ovih dvaju zahtjeva neminovno vodi novoj kazni.

      Preduvjet za vjernost i dosljednost, za življenje slobode kao radosnog služenja Gospodinu, jest vjera. Ona počinje obrezivanjem srca (4,4; 9,25), eliminacijom ispraznog kulta koji je odvojen od života (7,1-15), te prihvaćanjem vlastitog mjesta koje svatko zadobiva u povijesti (Jer 29) a i prihvaćanjem povijesti koju Bog vodi, čak i kada zahtijeva podvrgavanje i ropstvo (25,1-14; 27,5-6).

      Temeljni grijeh kojeg Jeremija ističe jest idolatrija, ona je Izraela odvela u apostaziju i prostituciju prigodom koje on poput nevjerne supruge izdaje i napušta Boga (Jer 2-6). Stoga će Izrael biti izručen narodima čijim božanstvima se klanja (5,18-19). Osim toga, grijeh je i nesposobnost slušati Boga koji govori i poziva preko povijesnih događaja koje prorok tumači; ovo se napose odnosi na prikazivanje Babilonije kao instrumenta kojim Gospodin kažnjava (25,1-11; 27,1-22). Jeremija ne opravdava njezin politički sustav i ponašanje jer su po naravi imperijalistički, nego poziva na prihvaćanje mogućnosti Božjeg spasenja koje se preko povijesne uloge Babilonije u određenom vremenskom periodu nudi izraelskom narodu, a koja će sa svoje strane isto tako iskusiti kaznu (50,22-40; 51,61-64).

      Gotovo nikakav odaziv na prorokove pozive za posljedicu ima da je Jeremijina poruka skoro uvijek zatiranje i rušenje (usp. Jer 1,10), navještaj nasilja i propasti (20,8) koje će izvršiti neprijatelj s sjevera (4,5-8.13; 5,15; 6,22) koji će uzrokovati užas odasvud (6,25; 20,3); Jeremija čak sam sebe naziva užas odasvud (20,10) – i njemu je bilo teško naviještati zator, ali shvaća da drugačije ne može biti zbog tvrdokornosti naroda. On je prorok čiji cijeli životni put pokazuje koliko se teško Božja istina probija u narodu, koliko je narod neosjetljiv na Božji vjernost i pravdu.

 

       Obećanje novog Saveza

       Jer 31,31-34:

"Evo dolaze dani - riječ je Gospodnja - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Gospodnja. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Gospodnja: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Gospodina!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Gospodnja - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati."

 

      Ove riječi Jeremija je izgovorio u vrijeme mladog kralja Jošije koji je, za razliku od svog strica Manašea i njegove gotoveo 50-godišnje bezbožne vladavine, započeo Izrael voditi pravim putem. Poštovao je Zakon Gospodnji, otpočeo duboke reforme na religioznom, političkom i socijalnom planu. Jeremija, za kojeg smo vidjeli da je do sada bio u „ratu“ sa cijelom zemljom, pozitivno reagira na ove poteze mladog kralja.

      Ove Jeremijine riječi utjehe slijede njegove navještaje povratka Izraelaca koje su Asirci deportirali u Ninivu nakon što su 722.g.pr.Kr. osvojili Samariju.

      Sada Gospodin naviješta novi Savez. Naime, na Sinaju su Izraelci sklopili Savez s Bogom nakon kojeg je Bog nastavio brinuti o njima, a Izraelci su trebali slijediti njegove zapovijedi. Međutim, Izraelci su bili toliko puta nevjerni i snašle su ih velike tragedije.

      Nije svaka od ovih tragedija direktna Božja kazna. Priroda je grijeha takva da u sebi nosi klicu smrti koja razara onoga koji taj grijeh počinja (Izr 13,6). Može li se Gospodin pomiriti sa nevjernošću svoga naroda i samtrati je nečim neizbježnim? Gospodin je već na usta proroka Hošee rekao: kako da te napustim, Izraele? Moje se srce potresa u meni, moja nutrina dršće od sućuti jer ja sam Bog a ne čovjek (Hoš 11,8-9)!

      Stoga Bog odlučuje sklopiti novi Savez koji neće propasti, neće pokazati slabosti prethodnih. Bog će djelovati tako da svoj narod osposobi za vjernu ljubav. Gospodnji Zakon neće više biti upisan na kamenim pločama, kao na Sinaju, nego u srcima Izraelaca. Zakon na kamenim pločama daje znanje, objavljuje put Gospodnji, ali ne daje energiju za njegovo vršenje, ne prenosi polet na Izraelce. Gospodin obećava zahvatiti u srce – tu gdje je sjedište volje, strasti, hrabrosti, spoznaje i sjećanja. Njihova su srca do sada bila kao od kamena, bešćutno za Božju ljubav i njeznost. Zato nije uočavalo njegovu brigu i nije pamtilo njegova dobročinstva.

      Bog će poslati svoga Duha u srca njegovog naroda i tako će ga svi poznavati, tj.  otvarati svoj život njegovom, prianjati uza nj.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

POSJET KATEDRALNOG PJEVAČKOG ZBORA „VELIKA GOSPA“ IZ STRUMICE

25. ožujak 2011.

 

Posjet_Katedralnog_zbora__Strumice1PETROVARADIN, 23. ožujka 2011. godine - Na svom hodočašću Srijemsku biskupiju posjetili su članovi katedralnog pjevačkog zbora „Velika Gospa“ iz Strumice, pri Apostolskom egzarhatu u Makedoniji, pod vodstvom vlč. Gjorgi Pojrazov.




    

      

Posjet_Katedralnog_zbora__Strumice1

      PETROVARADIN, 23.3.2011. godine - Na proputovanju i hodočašću kroz Srijemsku biskupiju članovi katedralnog pjevačkog zbora „Velika Gospa“ iz Strumice, pri Apostolskom egzarhatu u Makedoniji, pod vodstvom vlč. Gjorgi Pojrazov s časnim sestrama Terezom i Lujzom, susreli su se sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem u Petrovaradinu.

Posjet_Katedralnog_zbora_Strumice2

      Susret je započeo posjetom crkvi Svetog Jurja i prigodnom večerom nakon koje su gosti prenoćili po obiteljima u Petrovaradinu. Sutradan su slavili jutarnju liturgiju na Istočnom obredu u crkvi, a prije liturgije bila je prigoda za svetu ispovjed. Nakon doručka i razgovora članovi katedralnog zbora „Velika Gospa“ su otpjevali nekoliko pjesama u domu i crkvi i time zahvalili biskupu, svećenicima, djelatnicima i obiteljima na iskazanom gostoprimstvu. Pjesmom i razgovorom su prikazali vjersku i kulturnu baštinu vjernika istočnog obreda iz Strumice u Makedoniji.  

      Nakon toga naši su gosti krenuli u obilazak Petrovaradinske tvrđave, Svetiša Gospe Tekijske u Petrovaradinu i nastavili put prema Ruskom Krsturu i dalje.


Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

BISKUPOVA OKRUŽNICA POVODOM PREDSTOJEĆEG POHODA PAPE BENEDIKTA XVI. HRVATSKOJ 4. i 5. LIPNJA 2011.

24. ožujak 2011.

 

Papa_Benedikt_XVIDraga braćo svećenici, redovnici, časne sestre redovnice i vjernici laici! Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, izvjestio nas je da je sveti otac Benedikt XVI. prihvatio poziv HBK i čitavog državnoga vrha da ove godine posjeti Republiku Hrvatsku.



 

 

Broj: 141/2011.                                                                                  Petrovaradin, 23. ožujka 2011.

 

Predmet: Pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 4. i 5. lipnja 2011.

- okružnica


Svima u Srijemskoj biskupiji

 

Draga braćo svećenici, redovnici, časne sestre redovnice i vjernici laici!

 

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, izvjestio nas je da je sveti otac Benedikt XVI. prihvatio poziv HBK i čitavog državnoga vrha da ove godine posjeti Republiku Hrvatsku.

Sveti Otac dolazi u apostolski pohod Hrvatskoj 4. i 5. lipnja 2011. godine, povodom Nacionalnoga susreta katoličkih obitelji,  a geslo pohoda je Zajedno u Kristu.

 

Najznačajnije točke Papinog pohoda Hrvatskoj su:

- U subotu navečer, Papa će biti na molitvenom bdijenju s mladima na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića.

- Središnji događaj pastirskog pohoda je euharistijsko slavlje u povodu Nacionalnoga susreta katoličkih obitelji koje će Sveti Otac predvoditi u nedelju 5. lipnja na zagrebačkom Hipodromu.

- Istoga dana popodne Papa će u Zagrebačkoj katedrali predmoliti molitvu Večernje u zajedništvu s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, redovničkim kandidatima i kandidaticama. Potom će se Sveti Otac pomoliti na grobu blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Crkva u Hrvata, u zajedništvu s vjernicima drugih nacionalnosti, priprema se za ove milosne susrete sa Svetim Ocem molitvom i različitim pastoralnim aktivnostima u radu s obiteljima i mladima. Stoga se i naša Srijemska biskupija uključuje u ovaj događaj.

 

Braćo i sestre!

Ovim Vas pozivam da se pridružimo navedenim slavljima sa Svetim Ocem i da se što prije prijavite svojim župnicima koji će Vas upisati u listu hodočasnika s imenom i prezimenom, JMBG i brojem pasoša ili putovnice. Konačan broj hodočasnika svaki će župnik prijaviti vlč. Željku Tovilo, župniku u Rumi, najkasnije do 10. travnja 2011. godine na tel. i fax 022/474-266 ili na Biskupski ordinarijat (E-mail: djgaspar@eunet.rs ili fax: 021/6432-544). Napominjemo da je putovanje predviđeno autobusima a cijena putovanja bi bila 25 € po osobi. Ako pojedine župe žele privatno organizirati hodočašće, neka nam to pravovremeno prijave.

Radujemo se ovom našem hodočašću i milosnim susretima s našim papom Benediktom XVI. u Zagrebu na koje se pripremamo. Ujedno molimo da se i ovdje na našim prostorima što prije ostvari toliko željeni pohod Svetog Oca koji bi nas sve ohrabrio u vjeri euharistijskim slavljem kao i ekumenskim susretima i poticajima na državnoj razini.

 

Gospodin bio sa svima vama!

 

 

Preč. Marko Loš                                                       Mons. Đuro Gašparović

         kancelar                                                                    biskup srijemski

 

Biskupijski ordinarijat

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 >