Svećenici Srijemske biskupije započeli mjesec Gospine krunice zajedničkom duhovnom obnovom u Srijemskoj Mitrovici
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U ponedjeljak, 3. listopada, srijemski prezbiterij okupio se u katedrali-manjoj bazilici sv. Dimitrija, đakona i mučenika, na svoju mjesečnu rekolekciju.
Duhovnu obnovu je župnoj dvorani katedralne župe predvodio vlč. Tibor Seleši, župnik u Temerinu, na poziv organizatora susreta, preč. Berislava Petrovića, župnika u Slankamenu, biskupijskog povjerenika za trajnu formaciju klera. Vlč. Seleši podijelio je s okupljenim svećenicima svoja razmišljanja o "burnout" sindromu koji je karakterističan za današnje vrijeme i društvo, pa se jednako tako susreće i među svećenicima, možda čak i više. Njemački isusovac i psihijatar Eckhard Frick upravo je na tu temu proveo brojna istraživanja i došao do zabrinjavajućih rezultata među dušobrižnicima. Najkritičnije razdoblje za sindrom izgaranja kod svećenika je izmežu desete i tridesete godine svećeništva, te su nažalost brojni slučajevi napuštanja svećeničke službe upravo u tim godinama, kada svećenici posustaju opterećeni stresom, umorom, te nerazumijevanjem i nepriznavanjem svoga rada, kako od vjernika tako i od svojih nadređenih.
Voditelj je sažeo Frickova istraživanja i misli, te podijelio i svoja vlastita iskustva suočavanja s vlastitim slabostima i ranama, te prihvaćanjem istih. Jer upravo su razne rane koje svi nosimo iz prethodnih godina, od djetinjstva nadalje, odnosno potiskivanje, skrivanje, netretiranje tih rana - najčešći uzrok kasnijeg "puknuća" odnosno izgaranja od duhovne iscrpljenosti i suhoće.
"Krist nije skrivao svoje rane, štoviše, ostale su i nakon uskrsnuća, i On ih je pokazivao svojim učenicima" - naglasio je vlč. Seleši, i potaknuo okupljene da si pokušaju posvjestiti vlastite ranjenosti, prihvatiti ih, suočiti se s njima, uz pomoć bližnjih, kolega, stručnjaka, te ih prikazati Bogu, pustiti da ih On polako liječi i zatvara. Jer rana koja nije zacijelila, a prebrzo je zatvorena, inficirat će se i dovesti do većeg zla.
Nakon kraće pauze, duhovna obnova je nastavljena u katedrali urom Euharistijskog klanjanja i preispitivanja, kako u vođenom dijelu, tako i u meditativnoj tišini pred izloženim Presvetim Sakramentom. Svećenici su pristupali i sakramentu pomirenja, te susret zaključili zajedničkim objedom.
Ovi mjesečni susreti izvrsna su prilika za međusobni susret i predah od često preužurbane svakodnevice, te duhovni ali i prijateljski i bratski događaj koji osnažuje za redoviti pastoralni rad i izazove.