Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >

RASPORED SLAVLJA SAKRAMENTA SVETE POTVRDE 2011. GODINE

02. svibanj 2011.


Datum     Dan               Župa                               Krizmatelj        Vrijeme

 

30. 04.    Subota          Golubinci                        Biskup              11,00 sati

14. 05.    Subota          Salzburg                          Biskup             11,00 sati

21. 05.    Subota          Graz                                  Biskup            10,00 sati

24. 05.    Utorak           Zemun                             Biskup             18,00 sati

29. 05.    Nedjelja       Surčin                               Biskup             10,00 sati

12. 06.    Nedjelja       Erdevik                              Biskup            11,00 sati

26. 06.    Nedjelja       Nikinci                               Biskup            11,00 sati

30. 06.    Četvrtak        Srijemska Mitrovica        Biskup            19,00 sati

02. 07.    Subota          Novi Slankamen             Biskup            18,00 sati

03. 07.    Nedjelja        Petrovaradin, Sv. Rok    Biskup            10,30 sati

 

Biskupski ordinarijat

RASPORED SLAVLJA SAKRAMENTA SVETE POTVRDE 2011. GODINE

02. svibanj 2011.

 

Datum     Dan               Župa                               Krizmatelj           Vrijeme

 

30. 04.    Subota          Golubinci                        Biskup                11,00 sati

14. 05.    Subota          Salzburg                         Biskup                11,00 sati

21. 05.    Subota          Graz                                 Biskup                10,00 sati

24. 05.    Utorak           Zemun                            Biskup                 18,00 sati

29. 05.    Nedjelja        Surčin                              Biskup                10,00 sati

12. 06.    Nedjelja        Erdevik                            Biskup                11,00 sati

26. 06.    Nedjelja        Nikinci                             Biskup                11,00 sati

30. 06.    Četvrtak        Srijemska Mitrovica       Biskup               19,00 sati

02. 07.    Subota          Novi Slankamen            Biskup               18,00 sati

03. 07.    Nedjelja        Petrovaradin, Sv. Rok   Biskup               10,30 sati



 

Biskupski ordinarijat

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 34. KNJIGA O JOBU – I

01. svibanj 2011.

 

JobMeđu temeljnim značajkama kojima je karakteriziran ljudski život svih vremena jest i patnja. Iskustvo patnje prisutno je u različitim intenzitetima i učincima na život čovjeka. Već ograničen, ljudski vijek biva protkan patnjom što čovjeka ispunjava pitanjem o smislu, naravi i podrijetlu života...



 

      Čovjek i patnja u općeljudskom iskustvu

      Među temeljnim značajkama kojima je karakteriziran ljudski život svih vremena jest i patnja. Iskustvo patnje prisutno je u različitim intenzitetima i učincima na život čovjeka. Već ograničen, ljudski vijek biva protkan patnjom što čovjeka ispunjava pitanjem o smislu, naravi i podrijetlu života, čiji završetak za čovjeka označava još jednu patnju – smrt.

      Dok jedni patnju ne prihvaćaju, drugi su je, naprotiv, pokušavali osmisliti, Leibniz razobličiti i pokazati da ona ima sovju nezamjenljivu ulogu u ovom – najboljem mogućem – svijetu što ga je Dobri Bog uopće mogao stvoriti, svi dijele s Romanom Guardinijem pitanje koje on postavlja pred svoju smrt: zašto čovjek do spasa dolazi preko bolnih stranputica patnje? Zašto nam je život zagorčen izobiljem zabluda i nasilja? Zašto toliki nevini bolno stradaju pod udarom zla?

     Biblija je također suočena s problemom patnje. Ona je svjedočanstvo iskustva vjere i u tom svjetlu promatra patnju kao jednu od dimenzija ljudskog života viđenu očima vjere. Izabranom narodu je vjernost Savezu s Bogom bila osloncem u kojem su nalazili sigurnost za hod kroz sve prepreke na koje su nailazili tokom svoje burne povijesti.


      Biblijski kontekst Knjige o Jobu

      Vjera u jednog, jedinog i svetog Boga koji im daje život bila je optikom kojom starozavjetni promatra i ono što čovjeku otežava i ugrožava život. Naime, već prvi čovjek svojom nevjernošću u ovoj svijet unosi ekspandirajuće zlo i zato starozavjetna teologija u svojoj počenoj etapi uzrokom zla – a time i patnje – može smatrati samo čovjeka koji napušta vjernost Bogu i zato zaslužuje kaznu. Život će pokazati neodrživost ovakvog shvaćanja patnje jer je očevidno da mnogi pate nedužni a nepravednici uživaju blagostanje i dug život. Zakon retribucije (patnja je posljedica grijeha, a blagostanje pravednog života) uskoro postaje “tijesan” a tajna patnje će kasnije dobiti novo tumačenje: trpljenje pravednika postaje izvorom zasluga za cijelu zajednicu i svoje ispunjenje dobiva u Izaijinom Sluzi Jahvinom-Mesiji: Isusu Kristu.

      Knjiga o Jobu stoji na početku ovog razvojnog puta korigiranja dotadašnje nauke o retribuciji i donosi do protesta oštar upit u vidu poziva na parnicu pravednika patnika kojeg on upućuje Bogu! Riječi koje se iz Jobovih muka dižu Bogu mogu zvučati odveć tvrde i smjele. Zapravo, one to i jesu jer su nošene tvrdom vjerom i smjelim traženjem Boga, velikim povjerenjem u Njegovu dobrotu koja lomi sve prepreke i obzire snagom svoje iskrenosti i predanosti. Baš zato dopire do Boga iznuđujući njegov odgovor, Njegovu riječ koja čovjeku i ovaj puta donosi istinu i život.

      Općenito se smatra da je knjiga plod vremena poslije babilonskog sužanjstva kada se ostatak izraelskog naroda, pun vjere i očekivanja, spremno vraća u domovinu i tamo se suočava s mnogim poteškoćama. To je bio povod preispitivanju postojećeg stanja: kako prihvatiti patnju Bogu odanih i pravednih, koji je njezin smisao?

 

 

       Bio je to čovjek neporočan i pravedan:

      bojao se Boga i klonio zla

                                                               (Job 1,1b)

 

      Joba na početku knjige upoznajemo kao u svakom pogledu čestita čovjeka. Najugledniji među svim istočnjacima (1,3). Njegovo obiteljsko i gospodarsko stanje normalan je odraz njegovih ljudskih kvaliteta u odnosu prema sebi, ljudima, Bogu i životu uopće. On je jednostavno čovjek kome dobro ide. Pomnjivo pazi na poštovanje Zakona i brižljivo prinosi žrtve. Čovjekovo blagostanje, prema teološkom shvaćanju onoga vremena, plod je Božjeg blagoslova jer sve što čovjek ima, počevši od života preko obitelji pa sve do posljednjeg predmeta kojeg posjeduje, ima Božjom voljom. Živjeti, značilo je biti s Bogom.

      No, kakav je uistinu Job? Kakav je njegov istinski odnos prema Bogu? Nije li on tek trgovac kojem je vjernost Bogu moneta kojom kupuje svoje blagostanje? Može li ponajbolji, čovjek kome na zemlji nema ravna (1,8), nesebično ljubiti Boga iznad svakog materijalnog pa i svoga gologa egzistencijalnoga interesa? – pitanja su koja na sastanku sinova Božjih postavlja Satan (1,6-12; 2,1-7).

      Bog dopušta da Satan stavi Joba na ispit, da se vidi njegova vjernost, što on to zapravo nosi u duši. Vidimo, Bog je siguran u Joba, on već sada s ponosom gleda na ishod ovog ispitivanja i zato mirno dopušta da Satan Joba pogodi teškoćama (1,12; 2,6).

      Nakon što su se Božje strahote oborile na nj (6,4) – jer, iako Satan vodi ispitivanje, starozavjetni čovjek zna da se bilo koja stvar može dogoditi samo zato jer ju Bog dopušta – Job ih prihvaća kao volju Božju. Sva dobra koja je za života primio, dao mu je Bog i sada je dužan prihvatiti i zlo: kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo? (2,10). On vjeruje da mu je Bog još uvijek bliz jer još uvijek diše dahom koji mu Bog daje (usp. Ps 104,29-30).

      Upravo sada počinje Jobov hod kroz tamu i pustoš patnje: sve mu je uništeno, na svoje oči vidi propast obitelji – sve što mu je život činilo blagoslovom i veseljem iščezlo je! Pred sobom ima svoje čirevima i crvima posuto tijelo i Boga. Zapravo, preostaje mu samo Bog. Sve drugo je nestalo, nestaje i njegova put. Ostaje samo Bog kojeg Job više ne poznaje – kako bi moga prepoznati Boga kojega ne može pronaći bilo da krene na istok, zapad, sjever ili jug (23,8-9.15), koji je njegov život toliko promijenio da osjeća želju napustiti ovaj svijet i otiči u Šeol (14,13) – čak ga ni njegovi prijatelji više ne prepoznaju (2,12).

 

 

       Obistinjuje se moje strahovanje,

       snalazi me, evo, čega god se bojah.

                                                          (Job 3,25)

 

      Za razumijevanje Jobovog trenutka potrebno je njegovo stanje vrednovati onim vrijednostima kojima se pojedina dimenzija njegovog života nakon tragedije odlikovala, važno je njegov udes mjeriti mjerilima njegovog prostora i vremena da bismo mogli shvatiti njegov položaj.

      Job je čovjek kojemu je posvemašnje blagostanje potvrda Božjeg blagoslova. Iznenada, bez ikakva povoda njegovo imanje je ugroženo, nestaje sigurnosti koju daje Božja zaštita i pomoć. Pogibaju mu sedam sinova i tri kćeri za koje je prinosio žrtve misleći da nisu možda griješili i na Boga hulili (1,5). Job, kao starozavjetni čovjek koji je u skladu sa svojim vremenom, vjeruje da sve što ima i što mu se događa, da sav svoj život dobiva od Boga. Stoga zaključuje da ovi gubici ne dolaze slučajno ili sami od sebe. Uvjeren je da je to Božja volja.

      Iako njegov život sada dobiva drugi ton – jer ostati bez potomstva i imanja na ovako tragičan i časovit način značilo je stajati pred Bogom koji uskraćuje životnu puninu i koji se očituje na neočekivan i zastrašujuć način – Job ipak odlučuje od Boga prihvatiti nedaće kao i sve dobro što ga je do sada dobivao. Uskoro ga pogađa i zli prišt carbunculus, ne shvaća ga više ni vlastita žena (2,9-10; 19,17), napuštaju ga prijatelji koji su ga došli tješiti (6,15), odbačen je od svih kojima je nešto značio (19,13-22).

      Sada stoji sam u ruševinama svoga života. Sve što je imao propalo jer. Preostao mu je samo goli život, ali i on je teško ugrožen bolešću. Više se nema čemu nadati, za njega je životarenje besmisleno jer nestalo je sve što je život činilo vrijednim. On nema više kamo. Gubitkom obitelji, imetka i veza s ljudima gubi svoj identitet, sdašnjost i budućnost ostaju bez uporišta na kojem je moguće graditi život.

      Čak ni put pravednosti više nije garant života. Job je ostao praznih ruku, gol i nemoćan pred Bogom kakvog do sada nije poznavao. Bog koji šuti! Zapravo, Bog ne šuti. Očituje se svojom svemoći kojom čoveka čupa iz korijena i lišava ga oslonca pa bio on i ljudska pravednost na kojoj je do sada zasnivao život – uklanja ono posljednje iumeđu Boga i čovjeka. Stvoritelj i Stvor kao u Stvaranju... Ni onaj komu na zemlji nema ravna ne prepoznaje svečanost trenutka! Naprotiv...

 

 

       K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš;

       pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.

                                                          (Job 30,20)

 

      Job, skrhan bolju i beznađem, svoje stanje doživljava tragičnim: nesretni događaji svoju punu težinu imaju u činjenici da pogođen njima Job zapravo u sebi osjeća strijele Svesilnoga (6,4). Čemu se još može nadati, što da čini onaj koga Stvoritelj uzme 'ko metu (7,20), koga je sa svih strana zapriječio (3,23)? Počinje proklinjati dan kada se rodio, žali što nije umro kao novorođenče (3,11). Što će život ovakvim nesretnicima? Kad bi ga Bog sada htio uništiti, riješio bi se muka a k tomu bi još ispunio poslušnost Božjoj volji (6,9-10). Iako nije siguran da li je u pravu, upućuje Bogu pitanje zašto mu otežava ionako kratak vijek, zašto uništava djelo svojih ruku? Neka ga pusti da se još malo veseli jer ionako nakon kratkog ljudskog vijeka za svoju budućnost ne vidi ništa osim izvjesnosti zemlje tame i sjene smrtne (10,21).

      Ipak, uvjeren u svoju nedužnost, Job poziva Boga da odgovori na njegova goruća pitanja. To mu je zalog spasenja (13,16) jer smatra da nije zaslužio ovakvu sudbinu i želi živjeti pa makar privremeno morao i u Šeol da bi se kasnije odazvao na Stvoriteljev poziv u život. Mora, usprkos svemu, negdje postojati pravda koja je iznad svega što on sada razumije i njoj on upućuje svoju krv i krik koji će vapiti iznad svih tragedija, patnji i nepravednog, okrutnog Boga tadašnje teologije:

12Mirno življah dok On ne zadrma mnome,

za šiju me ščepa da bi me slomio.

13Uze me za biljeg i strijelama osu,

nemilosrdno mi bubrege probode

i mojom žuči zemlju žednu natopi.

14Na tijelu mi ranu do rane otvara,

kao bijesan ratnik nasrće na mene.

15Tijelo sam golo u kostrijet zašio,

zario sam čelo svoje u prašinu.

16Zapalilo mi se sve lice od suza,

sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

17A nema nasilja na rukama mojim,

molitva je moja bila uvijek čista.

18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti

i kriku mom ne daj nigdje da počine.

19Odsad na nebu imam ja svjedoka,

u visini gore moj stoji branitelj.

20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga

dok se ispred njega suze moje liju:

21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom

ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

                                                    (16,12-21)

 

      Job zapravo vjeruje u pravednog i dobrog Boga, u svoga Izbavitelja koji će ga k sebi dići da bi ga mogao gledati (19,25-27). Cijelo razmišljanje o svojoj sudbini i sudbini drugih ljudi, o životu uopće, on temelji na Božjoj pravednosti koja je imperativ i mjerilo ljudskog djelovanja. Ona je jedini put k spasenju te ključ nade u Božje milosrđe i život kojeg čovjek želi dobiti.

      U nezaustavljivom traženju izrazi Jobove vjere u pravednog Boga prelaze u prividnu bogohulnost:

20K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš;

pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.

21Prema meni postao si okrutan;

rukom preteškom na me se obaraš.

22U vihor me dižeš, nosiš me njime,

u vrtlogu me olujnom kovitlaš.

23Da, znadem da si me smrti predao,

saborištu zajedničkom svih živih.

                                            (Job 30,20-23)

 

      On priziva od Boga čiju (ne)pravdu ne može prihvatiti, na Boga koji je zaista pravedan da može shvatiti svu težinu i nepravednost njegove patnje. „Od Boga koji je poprimio crte krvnika na Boga koji bi govorio ljudski“, komentira biskup M. Škvorc. Tu se očituje Jobova vjera koja ne dopušta da bi Bog mogao biti drugačiji nego pravedan i dobar. Njegove riječi mogu izgledati teške i presmione jer nisu izraz onakve poniznosti kakva se inače očekuje od čovjeka pred Bogom. S druge strane, Job Boga poznaje još uvijek samo po čuvenju (42,5) – po pravednosti koju Bog traži i od čovjeka i on ne pronalazi drugo rješenje doli ići za pravednim Bogom i njegovom pravdom jer to je zalog njegovog spasenja (13,16).

      Iz ovoga je jasno da se Job ne odriče Boga; naprotiv, on je sve uvjereniji da bezbožnik ne može pred Boga stupiti (13,16). Jobovi zahtjevi za pravdom su bezuvjetni, posljednji su krik vapijućeg patnika kojemu je nada još samo u odgovoru Svesilnoga (31,35-35).

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

PROSLAVA USKRSA 2011. U ŽUPAMA SOT I ŠID

27. travanj 2011.

 

Sot_Uskrs_2011_1Uskrs, najveću hrišćanski blagdan, svečano je obeležen u dvije župne crkve u šidskoj župi. U župnoj crkvi Svijeta Katarina Aleksandrijska (djevica i mučenice) u Sotu, u ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. travnja...



 

Sot_Uskrs_2011_1 

        Uskrs, najveću hrišćanski blagdan, svečano je obeležen u dvije župne crkve u šidskoj župi. U župnoj crkvi Svijeta Katarina Aleksandrijska (djevica i mučenice) u Sotu, u ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. travnja, svečanu misu pred velikim brojem župljana kako iz Sota tako i ostalih susjednih mjesta, odžao je velečasni Zdravko Čabrajac. U propovjedi posvećenoj Isusovom Uskrsnuću, velečasni Zdravka Čabrajac istakao je da Uskrs nije istina koju treba poznavati, nego je Uskrs dogadjaj koji se živi.Takodjer, on je ovom prilikom  naglasio da Bog ne ispušta nikog iz svojih ruku, da je prisutan uvijek medju nama i kada bi smo htjeli pobjeći od njega, nemoguće je.Poruka Uskrsnuća Isusovog, kako je rekao velečasni Zdravko je da smrt nije istinska granica jer Kristos je uspeo zaživjeti u meni.Dan kada se proslavlja Uskrs, treba da je obelježen kao susret sa vrtom, treba sa obitelji da sjedimo za stolom kao u vrtu života, kao što je to učinila Marija Magdalena navestiteljica, žena koja nije imala legitimno pravo da svedoči.Zadržimo ovaj dan za zajedništvo, živimo dobrim djelima i recimo danas umjesto čestitke, Krist je živ, istakao je velečasni Zdravko Čabrajac na kraju propovjedi.

Sot_Uskrs_2011_2

      Svečanu notu Uskršnje mise u župnoj crkvi u Sotu, doprineo je zbor djece iz Šida i Sota pod rukovodstvom njihove voditeljice Dragane Gluvnje Babić, koji su se po prvi put predstavili župljanima Sota pjevajuće skladbe o Isusu i njegovom uskrsnuću.U ovoj prelijepoj župnoj crkvi, a na opšte oduševljenje svih prisutnih, odzvanjali su zvuci prelijepih pjesama ove talentovane i vrijedne dece.


      Svečano je bilo i u župnoj crkvi Presveto srce Isusovo u Šidu, gdje je u večernjim satima održana svečana Uskršnja misa.Misu je predvodio velečasni Nikica Bošnjaković pred velikim brojem vjernika i gostiju lokalne samouprave općine Šid.

id_Uskrs_20112

      U svojoj propovjedi, velečasni Nikica Bošnjaković je naglasio, da uskrsnuće Isosovo govori da je uskrsnuću prethodila muka, patnja, bol, iscrpljena smrt na križu i da je sve to put uskrsnuća.Sama bit Uskrsa je, kako je istakao velečasni Nikica Bošnjaković je, da živi Isus koji je pobjedio smrt ali kroz muku i patnju.Bilo koji uspjeh u životu mora iza sebe imati težak put, žuljeve, znoj, rad, to je sve patnja ali siguran put ka uskrsnuću.Ako vjeruješ u Boga, pošteno i pravedno, ako odlaziš u crkvu uz ispovjed greha, ako čitaš Bibliju vjeruješ u Boga, siguran je put ka uspjehu.Život uvjek pobedjuje smrt, to je poruka Uskrsa, naglasio je na kraju svoje propovjedi velečasni Nikica Bošnjaković.A dokaz da nemoguće postaje moguće, jeste toranj crkve Presvetog srca Isusovog koji je bio samo san, ali uz pomoć Boga, taj san se i obistinio, naveo je velečasni Nikoca Bošnjaković na kraju svečane Uskršnje mise.

      Zbor djece iz Šida i Sota, predstavili su nazočnima svojih dvanast skladbi, "Isus najlepše ime", "Zašto taj nemir u tvom srcu", "Kao košuta što žudi za izvor vodom","Rijeke žive vode" i mnoge druge, kojima se klicalo i slavio Isus i njegovo uskrsnuće a na opšte oduševljenje svih prisutnih vjernika, koji su uživali u svim predstavljenim skladbama a nekim su i zasjele suze u očima, ganuti izvedbom ove vredne i talentovane djece.

id_Uskrs_20114

 

 

Suzana Darabašić

 

Suzana Darabašić

VAZMENO TRODNEVLJE I PROSLAVA USKRSA U NIKINCIMA 2011.

26. travanj 2011.

 

Nikinci_Vazm._Trodnevlje_20111NIKINCI, 21-24. travnja 2011. godine - Vazmeno trodnevlje u župi Svetog Antuna Padovanskog u Nikincima, započelo je Misom večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Nakon svete mise, pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom bilo je klanjanje, nakon kojeg su se vjernici razišli u tišini.



 

Nikinci_Vazm._Trodnevlje_20111 

       Vazmeno trodnevlje u župi Svetog Antuna Padovanskog u Nikincima, započelo je Misom večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Nakon svete mise, pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom bilo je klanjanje, nakon kojeg su se vjernici razišli u tišini.

Nikinci_Vazm._Trodnevlje_20112

      Obredi Velikog Petka započeli su navečer u 18h prostracijom svećenika i ministranata, dok su vjernici klečali, izričući tako potresenost što su i naši grijesi sukrivci Isusove smrti na križu. Nakon prostracije, i starozavjetnih čitanja, djeca i mladi su po ulogama čitali Muku Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu. U propovijedi vlč. Ivice Čatića, slušali smo razmatranja o križu, Isusovoj muci i smrti, a zatim je uslijedio obred otkrivanja i ljubljenja križa, kojem su pristupili svi prisutni vjernici u crkvi, uz riječi pjesme ‘’Puče moj’’.

 


Nikinci_Vazm._Trodnevlje_20113

      Na Veliku subotu sa početkom u 20h započelo je Vazmeno bdijenje. Ispred crkve blagoslovljen je oganj, te je upaljena uskrsna svijeća kao simbol uskrslog Krista. Uslijedio je ulazak u crkvu i hvalospiev uskrsnoj svijeći. Nakon biblijskih čitanja koja su ocrtala povijest spasenja, te svečano otpjevanog himna Slava Bogu na visini, započela je misa proslave uskrsnuća, koju je, kao i cijelo vazmeno trodnovlje, predvodio vlč. Ivica Čatić.

Nikinci_Vazm._Trodnevlje_20115

      Na blagdan Uskrsa, svečanu pjevanu misu takođe je predvodio vlč. Ivica Čatić, a liturgijsko pjevanje animirao je župni mješoviti pjevački zbor.

Nikinci_Vazm._Trodnevlje_20114

      Tokom proslave Vazmenih obreda i Uskrsa, u crkvi je nazočio veliki broj vjernika, kako iz Nikinaca, tako i iz filijale Platičevo., Na blagdan Uskrsa, nakon svete mise, uslijedio je najradosniji dio za djecu.

Nikinci_Vazm._Trodnevlje_20116

Nikinci_Vazm._Trodnevlje_20117

 

 

 

 

 

 

 

      Djeca su učestvovala u sada već tradicionalnom takmičenju u kucanju s jajima. Pobjednik je ove godine bila Tijana Fridman, učenica 1. razreda a za najjače jaje dobila je nagradu.

 


 

 

Kristina Šnajder

 

Kristina Šnajder

SVETO TRODNEVLJE I USKRS 2011. U SRIJEMSKOJ MITROVICI

26. travanj 2011.

 

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_IIINa Veliki četvrtak, 9. travnja 2011. godine, slavljena je u Srijemskoj Mitrovici u katedrali manjoj bazilici svetog Dimitrija, đakona i mučenika, Misa posvete i blagoslova ulja (Missa Chrismatis).



 

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_III   

      Na Veliki četvrtak, 9. travnja 2011. godine, slavljena je u Srijemskoj Mitrovici u katedrali manjoj bazilici svetog Dimitrija, đakona i mučenika, Misa posvete i blagoslova ulja (Missa Chrismatis). Euharistijsko slavlje je predvodio biskup Srijemske biskupije Đuro Gašparović u zajedništvu sa svim svećenicima Srijema. Tom prigodom biskup je vjernike podsjetio na svećenički poziv i poslanje te njihovu službu poučavanja, posvećivanja i upravljanja zajedno s biskupom. Uputio im je riječi zahvale, ohrabrenja i poticaja. Naglasio je da je Isus Krist u Crkvi odabrao pojedince i to slobodno i s ljubavlju i uključio ih u božanski plan te ih poslao svome narodu kojemu dolaze u Božje ime da naviještaju Riječ Božju, da posvećuju i upravljaju ljude prema Bogu:

      „Osjećamo da narod Božji upire u nas svoj pogled i da nas treba. Narod je neumoran, rekao je biskup i nastavio, ako je narod neumoran i mi, dragi svećenici, moramo biti neumorni. Danas podržavamo i jačamo jedni druge, a ja vas kao biskup potičem, usprkos umoru što vas često zahvati, poteškoćama ili neuspjesima što vas snađu u zalaganju i naporima svakodnevnog rada, usprkos nervozi i uznemirenosti radi događaja na osobnom, župnom, biskupijskom, međubiskupijskom, društvenom, državnom i međunarodnom području, da se ne štedite u međusobnoj slozi i ljubavi, ohrabrenju, smjelosti, smirenosti, pažnji i odgovornosti. Svjesni da će naša crkvena, biskupijska, župna, obiteljska, društvena i narodna budućnost biti onakva kakvu biskupijsku, župnu i obiteljsku, društvenu i manjinsku zajednicu izgrađujemo i podržavamo, moramo se očuvati od onih pogubnih prodora koji razaraju iznutra, a i izvana ovaj ljudski i milosni oragizam Crkve i društva“.

      Biskup Gašparović je zaključio homiliju riječima zahvale svećenicima za njihov višegodišnji rad s vjernicima, za otvorenost za susrete s ljudima, za svećenička druženja i svećeničku povezanost, za zalaganje u stvarima i pothvatima za koje drugi i ne znaju, za sve ono gdje su pokazali pravo lice Crkve kao svećenici. Pozvao ih je posebno danas na novu evangelizaciju, na novi navještaj riječi, svjedočenje životom, iskreno življenje svećeništva prema obećanjima datim na dan ređenja.

      Potaknuti riječima biskupa svećenici su obnovili obećanja dana na dan ređenja, a biskup je posvetio krizmeno, te blagoslovio bolesničko i katekumensko ulje koje je poslije mise predano po svećenicima svakoj župi kako bi ih cijele godine, do idućeg Velikog četvrtka, upotrebljavali za dijeljenje svetih sakramenata.

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_II

      Nakon Euharistijskog slavlja svećenici su se okupili u župskoj dvorani, gdje je biskup uputio svećenicima uskrsnu poruku. Sastanak je završen za bratskim stolom u župnom domu.

 

      Istoga dana navečer u katedrali manjoj bazilici misu Večere Gospodnje u 19 sati slavio je Eduard Španović, mitrovački župnik i dekan uz sudjelovanje velikog broja vjernika. U pobožnom i svetom raspoloženju proslavljena je ustanova Euharistije i svećeničkog reda, te je obredom pranja nogu označena Isusova zapovjed ljubavi i primjer poniznosti koji nam je dao on dao.

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_IV_Vel.Petak

 

      U homiliji župnik je istaknuo važnost ovih slavlja. Bog želi uvijek biti s nama, a to se na poseban način ostvaruje po daru Euharistije i sakramentima koje dijeli svećenik posvećen po redu svećeništva. Spomen Isusove posljednje večere s apostolima obilježen je i obredom pranja nogu u kojem su sudjelovali mladići iz župe.

      Slavlje Isusove posljednje večere s apostolima također je uveličao pobožnim i kvalitetnim pjevanjem katedralni župni zbor.

      Na kraju svete mise Presveti oltarski sakrament prenešen na pokrajnji oltar kada su, klanjajući se i razmišljajući kroz molitvu i pjesmu o Euharistijskom otajstvu nazočni vjernici probdjeli neko vrijeme s Gospodinom spominjući se njegovog pitanja upućenog apostolima, a danas i nama: „Zar niste mogli jednu urut probdjeti sa mnom?“

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011

 

      Sutradan na Veliki petak u 19 sati obrede je vodio biskup Gašparović u zajedništvu s župnikom Španovićem i Mariom Paradžikom, župnim vikarom.

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_VIII_Vel.Petak

      Ni župa u Laćarku nije ostala bez slavljenja obreda koje je vodio u 15 sati župni vikar Paradžik.

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_V_Vel.Petak

 

 

      Obredima je nazočio veliki broj vjernika, koji je u dubokoj pobožnosti pratio navještaj muke Gospodina našega Isusa Krista i obrede, a posebno obred otkrivanja i ljubljenja križa praćen pjesmama koje su komponirali nekadašnji mitrovački orguljaši.

 

      Navještaj Muke pjevao je katedralni župni zbor sa svojim solistima, župnikom i župnim vikarom.


      Biskup Gašparović je u homiliji protumačio događaje današnjeg dana i približavajući otajstvo križa istaknuo da je Isus nosio svoj križ, ali i naše križeve te obećao vjernima da će sve privući k sebi.

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_VII_Vel.Petak

      „To se upravo i dešava u obredima Velikog petka, pojasnio je biskup. Isus je i na drvu križa činio čudesa predavši svoju majku Mariju Ivanu i Ivana majci. Time je sve nas učinio djecom nebeske majke i djecom nebeskoga Oca“, rekao je biskup Gašparović.

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_IX_Vel.Petak

      Nakon svete pričesti, župnik je otvorio Isusov grob, a muškarci u hrvatskim narodnim nošnjama, tradicionalno nazvani čuvari Isusova groba, preuzeli su i ostvarili svoju ulogu sve do Vazmenog bdijenja, što je veoma duga mitrovačka tradicija.

Sr._Mitrovica_Trodnevlje_2011_Vel.Subota

      Na Veliku subotu navečer u 20 sati biskup Gašparović slavio je u Srijemskoj Mitrovici Vazmeno bdijenje zajedno s župnikom Španovićem, dok je u isto vrijeme župni vikar Paradžik bdijenje proslavio u župi Laćarak.

      Za vrijeme pjevanja Slave, župnik je zatvorio Isusov grob koji su od Velikog petka do tog trenutka čuvali čuvari. Veliki broj vjernika proslavio je te večeri obrede Isusovog uskrsnuća, za vrijeme kojih je sakrament krštenja primilo dvoje katekumena a jedan potvrđenik sakrament potvrde koji su se kroz cijelu godinu pripremali za taj trenutak.

 

 

      Euharistijsko slavlje, svojim kvalitetnim pjevanjem, uveličao je katedralni župni zbor svetog Dimitrija.

      Nakon obreda, u župnoj je dvorani blagoslovljeno jelo i nastavljeno međusobnim radosnim čestitanjem našeg najvećeg kršćanskog blagdana. Za primjetiti je i pohvaliti da su sva tri dana Svetog trodnevlja vjernici sudjelovali u obredima u velikom broju a najviše na Veliku subotu, što svjedoči o svijesti važnosti Vazmenog bdijenja u najsvetijoj noći, te događaja spasenja.

 

      Blagdan Uskrsa vjernici su proslavili svečanom svetom misom u 10,30 sati, koju je predvodio biskup Gašparović uz koncelebraciju mitrovačkog župnika Španovića.

      U homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima, biskup Gašparović je predstavio način na koji su događaj usrsnuća doživjeli Isusovi neprijatelji, apostoli, učenici, žene i ostali vjernici te kako mi danas ispovijedamo vjeru u Kristovo uskrsnuće.

      „Pustimo neprijatelje neka se raduju svojoj 'pobjedi', kako to oni misle. Sudjelujmo u radosti Uskrsnuloga. Pridružimo se ženama koje su u rano jutro pošle na grob, da bismo kao one, neprestano u našem životu susretali Isusa živog. Pridružimo se apostolima Petru i Ivanu i učvrstimo vjeru da je Isus i danas živ među nama. Pridružimo se i drugim apostolima da bismo susretali Isusa Uskrsloga, čuli njegov glas i njegovu Radosnu vijest, da bismo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih, da bismo dobili njegov mir i čuli poruku koju je primio Toma apostol 'blaženi koji ne vidješe a vjeruju'. Pridružimo se dvojici učenika koji su išli u Emaus jer će se na životnom putu Krist i nama pridružiti. Pridružimo se i mi apostolima i učenicima jer s njima idu stotine, tisuće i milijuni ljudi koji vjeruju da je Isus živ, da je uskrsnuo, i koji žele biti Kristovi, koji su spašeni po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću“, završio je biskup homiliju.

      Svojim veličanstvenim pjevanjem slavlje je uzveličao katedralni župni zbor pod ravnanjem orguljašice sestre Cecilije Tomkić. Kvalitetno i bogato pjevanje se posebno ogleda u skladnom izvođenju, te bogatstvu uskrsnih pjesama koje su komponirali nekadašnji slavni mitrovački orguljaši.

      Velik broj vjernika radosno i raspjevano proslavio je Uskrs nazočeći uskrsnoj misi. Nakon svetog misnog slavlja i čestitki koje su uputili biskup i župnik, vjernici su se okupili u župnom dvorištu kako bi i kroz uzajamne čestitke podijelili radost Uskrsnuća Gospodnjega.

 

                                                                                      vlč. Mario Paradžik

                                                                                            župni vikar

 

Mario Paradžik

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >