Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 >

PRVA SV. PRIČEST U NIKINCIMA

20. lipanj 2011.

 

Nikinci_prva_Priest_2011NIKINCI, 19. lipnja 2011. godine - Na blagdan Presvetog Trojstva naši Ivona Golek, Ksenija Pap, Igor Tumo i Denis Sabo primili su prvu sv. Priščest i tako napravili još jedan korak na svom velikom kršćanskom putu. Prvopričesnike su za ovaj veliki dan pripremili njihovi roditelji, upravitelj župe i župni animatori.



 

Nikinci_prva_Priest_2011      Na blagdan Presvetog Trojstva za vrijeme svečane pučke Mise četvoro djece je primilo sakrament Prve Svete Pričesti. Misno slavlje predvodio je upravitelj župe, vlč. Ivica Živković. Dvije djevojčice, Ivona Golek i Ksenija Pap i dva dječaka, Igor Tumo i Denis Sabo, ovim je sakramentom napravilo jedan mali korak na svom velikom kršćanskom putu. Prvopričesnike su za ovaj veliki dan pripremili njihovi roditelji, upravitelj župe i župni animatori.

     Sveta misa je počela ulaznom procesijom, nakon koje je upravitelj župe započeo misno slavlje. Odmah nakon toga je pozdravio prvopričesnike, njihove roditelje i obitelji i sve ostale prisutne vjernike. Zatim su prvopričesnici kratkim recitacijama pozdravili Isusa Krista, kojeg su danas prvi puta primili u svoja srca.

Nikinci_prva_Priest_2011_II

      Potom je vlč. Ivica Živković podsjetio djecu da su prije ove svete mise obavili sakrament pokajanja, te su svi zajedno, predvođeni župnim zborom, zapjevali pjesmu "Kyrie eleison", da nas Gospodin učini dostojnim ovoga slavlja.

Nikinci_prva_Priest_2011_III

      Uslijedila su čitanja Riječi Božje, a potom propovijed, u kojoj smo se podsjetili značenja kruha i vina - plodova ruku čovječjih, značenja žrtve, te konačno samog sakramenta Euharistije - zahvale u koju je uključeno otajstvo pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Isusovu. U propovijedi je takođe istaknut značaj Presvetog Trojstva i prisutnost Trojedinog Boga u svim segmentima našega života

    Kada je došao trenutak pričesti, prvopričesnici su stali u red i dostojanstveno pristupali na oltar pred svećenika, koji im je dijelio Tijelo Kristovo. Nakon njih, oltaru su pristupili i njihovi roditelji, a zatim i ostali vjernici.

Nikinci_prva_Priest_2011_V

       Nakon pričesti, prvopričesnici su svoju zahvalu Bogu na milosti, koja im je udijeljena toga dana, uputili kratkim recitacijama. Na kraju svete mise, vlč. Ivica je čestitao prvopričesnicima i podijelio im uspomene na Prvu Svetu Pričest. Nakon svete mise, roditelji prvopričesnika su sve prisutne pozvali na domjenak u crkvenoj porti.

Nikinci_prva_Priest_2011_IV

 

                                                                                          Kristina Šnajder

 

Kristina Šnajder

SUSRET MLADIH IZ NAD/BISKUPIJA U SRBIJI NA TEKIJAMA

20. lipanj 2011.

 

Mladi_MBK_2011PETROVARADIN, 18. lipnja 2011. – Mladi vjernici katolici iz svih nad/biskupija u Srbiji i Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori okupili su se na cjelodnevni susret na Tekijama.



 

      PETROVARADIN, 18. lipnja 2011. – Mladi vjernici katolici iz svih nad/biskupija u Srbiji i Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori okupili su se 18. lipnja 2011. godine na cjelodnevni susret u Srijemskoj biskupiji u Biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu.

      U organizaciji Povjerenstva i Ureda za pastoral mladih pri Međunarodnoj biskupskoj konferenciji svetih Ćirila i Metoda na ovaj drugi po redu susret mladih, nakon prvoga koji je prije dvije godine održan u Zrenjaninskoj biskupiji u Mužlji, pozvani su mladi osmoga razreda, srednjoškolci, studenti i mladi radnici. Pristigli su iz Beogradske nadbiskupije, Subotičke, Zrenjaninske i Srijemske biskupije te Apostolskog egzarhata.

Mladi_MBK_2011_II

      Program susreta započeo je u crkvi sv. Jurja, mučenika u Petrovaradinu gdje je nazočne pozdravio Đuro Gašparović, srijemski biskup i zahvalio organizatorima predvođenim povjerenikom Ivicom Damjanovićem. Posebno je biskup zahvalio brojnim mladima na odazivu i dolasku na ovaj susret. Pohvalio je i podržao svećenički i župnički rad i rad biskupijskih povjerenika s mladima u župnim zajednicama i poželio uspjeh na ovom susretu koji je organiziran pod geslom „Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni vjerom“ (Kol 2,7). Biskup Gašparović je naglasio da nas ovo geslo povezuje sa susretom mladih u Madridu ove godine. Najavio je da će se mladima tijekom današnjeg dana pridružiti i mons. Ivan Penzes, subotički biskup kao i mons. Đura Džudžar, apostolski egzarh.

Mladi_MBK_2011

      Nakon što su se mladi upoznali sa znamenitostima ovog dijela Srijemske biskupije, nastavili su program na Tekijama. Kateheze na temu gesla susreta održali su na hrvatskom jeziku fra Filip Karadža, gvardijan franjevačkog samostana Svetoga Antuna u Beogradu, a na mađarskom Robert Utcaj, župnik u župi Čantavir. Predstavili su osobu Isusa Krista, njegovo poslanje i djelovanje u svijetu, a posebno pojedine trenutke njegova života gdje se mladi mogu i danas „ukorijeniti“ i „nazidati“ na Krista. Svakako je potrebno biti čvrsti u vjeri i imati povjerenja u Isusove riječi, njegov poziv i njegova djela. Ne samo vjerovati u njega, naglasili su predavači, nego moramo vjerovati njemu, našemu Učitelju i Gospodinu. Kateheze, molitveni dio, kao i euharistijsko slavlje, pratili su meditativnim pjesmama VIS „Proroci“ i Bend mladih spletom mađarskih pjesama.

Mladi_MBK_2011_IV
      Središnji dio susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio domaćin biskup Gašparović. Pozdravio je sve nazočne i potakao ih na međubiskupijsko zajedništvo, bolje upoznavanje i buduću suradnju i rad u životu župnih zajednica. U homiliji biskup Penzes je ohrabrio mlade u vjeri i potakao ih da slijede primjer, život i govore blaženoga pape Ivana Pavla Drugog, koji je na brojnim susretima s mladima znao naći riječi ohrabrenja i poticaja. Biskup je pozvao mlade koji će poći na međunarodni susret mladih s papom Benediktom XVI. u Madridu, da pomno prate slijed događanja i obogate se porukama Svetoga Oca, te ih prenesu mladima na ovim našim područjima. Vladika Džudžar je na koncu misnoga slavlja pozvao mlade da dođu na idući susret 2013. godine u Vodice, župa Ruski Krstur, Svetište Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori.

Mladi_MBK_2011_V
      Slavlje mladenačkoga susreta je nastavljeno uz večeru i program koji su pripremili članovi tamburaškog Hrvatskog kulturnog društva „Matija Gubec“ iz Rume.

 

Biskupijski ordinarijat

ZAVRŠETAK SERIJALA "UPOZNAJEMO STARI ZAVJET" I NAJAVA SLIJEDEĆIH

18. lipanj 2011.

 

Knjiga_Svetog_pismaPoštovani čitatelji, serijal „Upoznajemo Stari zavjet“ došao je svome kraju. Planiranih i objavljenih četrdeset tematskih cjelina dovoljno je za pripremanje rada biblijske grupe tijekom pastoralne godine...



 

 

        Poštovani čitatelji,

   

        serijal „Upoznajemo Stari zavjet“ došao je svome kraju. Objavljenih 40 tematskih cjelina dovoljno je za pripremanje rada biblijske grupe tijekom pastoralne godine.

       Radost mi je najaviti da od 9.mj. namjeravamo započeti ciklus od 40 tekstova posvećenih upoznavanju Evanđelja po Ivanu.

     Tijekom slijedećim nekoliko dana pojavit će se nova rubrika pod nazivom „Imperij, Crkva i Kraljevstvo Božje“.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

PROSLAVA SVETOG ANTUNA PADOVANSKOG U NIKINCIMA

18. lipanj 2011.

 

Nikinci_Sv._Antun_2011_VI

NIKINCI, 13. lipnja 2011. - Svetkovina Svetog Antuna Padovanskog proslavljena je svečanim pontifikalnim misnim slavljem u Nikincima koje je predslavio biskup srijemski Đuro Gašparović sa domaćim župnikom i drugim svećenicima.



 

      Nikinci_Sv._Antun_2011_II

      NIKINCI, 13. lipnja 2011. - Svetkovina Svetog Antuna Padovanskog, naslov župne crkve, crkveni god i hodočasnički dan, proslavljena je svečanim pontifikalnim misnim slavljem u Nikincima uz sudjelovanje brojnih hodočasnika, kako vjernika župe slavljenice tako i štovatelja Sveca koji su došli iz drugih mjesta.


Nikinci_Sv._Antun_2011_VII

Nikinci_Sv._Antun_2011_IV

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

      Misu je predslavio biskup srijemski Đuro Gašparović zajedno sa župnikom domaćinom Ivicom Živkovićem i drugim svećenicima srijemskomitrovačkog dekanata i iz drugih župa, dok su neki od njih bili na raspolaganju za svetu ispovjed.

Nikinci_Sv._Antun_2011_III

      Biskup je u homiliji predstavio lik i život svetog Antuna Padovanskog i naglasio da je za njegov život i kršćanski vjernički rast zahvalan plemenitoj kršćanskoj obitelji koja ga je u odgoju nesvjesno pripremala za svećenički i redovnički poziv. Isus Krist ga je po krštenju odabrao, pozvao, kroz mnoge poteškoće pripremao, te po svećeništvu poslao poput apostola i ostalih učenika, rekao je biskup i nastavio da ga je Bog pozvao, a Antun se odazvao, Bog ga je hvatao za ruku, Antun mu se predao, Bog ga je vodio, Antun ga je slijedio, Bog ga je poslao, Antun je pošao. Tako se Božjom silom, a svojim koracima uspeo do vrhunca svetačke slave. Zato sveti Antun to svoje uzdignuće mora zahvaliti, uz Božju milost i svoje sile, isto tako i svojim roditeljima, svojoj obitelji jer, bez sumnje, zdrava obiteljska atmosfera i čvrsta vjera roditelja bile su prva njegova plemenita karika koja je bila putokaz njegova života. Molitva i razmišljanje o vjerskim istinama, želja za mučeništvom za Krista Gospodina, vjera, ljubav prema Bogu, samilost prema siromasima i potrebnima, duh molitve, poniznost i sve ostalo, doveli su ga do toga da postaje jedan od najvećih i najomiljelijih svetaca u povijesti kao teolog, čudotvorac i obratitelj, propovjednik poniznosti, strpljivosti, ljubavi i samilosti prema siromasima, naglasio je biskup predvoditelj slavlja.

Nikinci_Sv._Antun_2011_V

      Kako danas uprisutniti u našoj kršćanskoj svakidašnjici život i apostolski rad svetog Antuna, posebno u našoj Srijemskoj biskupiji, u našim župama i obiteljima, kako bismo bili znak i navjestitelji Kraljevstva Božjega, zapitao se biskup Gašparović i nastavio da se moramo staviti na raspolaganje drugima, posvjedočit im svoju vjeru, dati im svoje vrijeme, prijateljstvo, stručnost i svoj život. To je uvjet da budemo navjestitelji, naglasio je biskup, ali i znak da nas je snaga Kraljevstva Božjega preobrazila po novoj evangelizaciji koju predajemo drugima. Isus nas šalje ukućanima, šalje nas u naše obitelji, suradnicima, našim župnim zajednicama, cijeloj Crkvi, napose siromašnima. On želi da svima pomognemo. Želi da to činimo sa sviješću da smo na to po krštenju pozvani. Oboružani smo Isusovom vlašću za područje gdje se možemo založiti. Blago nama, potakao je biskup, ako opravdamo s Isusovom milošću svoje dostojanstvo, poziv i poslanje na veću suradnju u spasenju svijeta. Isus nam želi po svojoj riječi i sakramentima zapaliti srce, da o tome više razmišljamo. O pravom odgovoru ovisi naša budućnost, zaključio je biskup predslavljenik. Na završetku misnog slavlja, svi nazočni, a posebno djeca, primila su blagoslov.

      Svečana i milosna događanja bila su istoga dana i u svim župama diljem Srijemske biskupije, a posebno u Srijemskoj Mitrovici, u katedrali manjoj bazilici, na svetim misama u 9,30 i 19,00 sati. Mise je predvodio preč. Eduard Španović, župnik, dekan i generalni vikar. Slavljima je nazočio veliki broj župljana. Na večernjoj svetoj Misi uz župnika i kapelana vlč. Maria Paradžik, koncelebrirao je i grkokatolički srijemskomitrovački župnik, vlč. Zinovij Vovk. U prepunoj katedrali među vjernicima najbrojnija su bila djeca, njih preko dvjesto i pedeset. Na završetku misnog slavlja, sva su djeca primila pojedinačni blagoslov. Tokom cijeloga dana, pobožnost svetom Antunu obavljala se u crkvi i u župnom dvorištu u lijepo uređenoj sjenici. Nekoliko tisuća vjernika hodočastilo je tokom cijelog dana od ranih jutarnjih sati pa sve do večeri. Brojne svijeće i molitve te zahvale za primljene milosti na zagovor svetog Antuna vinule su se iz katedrale i župnog dvorišta Srijemske Mitrovice danas u nebo, Bogu na ugodan miris, što daje nadu u bolju budućnost i blagostanje ovoga grada.

 

Ivica Živković

 

Ivica Živković

BLAGDAN SVETOG ANTUNA PADOVANSKOG U SRIJEMSKOJ MITROVICI

14. lipanj 2011.

 

Sr._Mitrovica_sv._Antun_2011_foto1SRIJEMSKA MITROVICA, 13. lipnja 2011. - Blagdan Svetog Antuna Padovanskog proslavljen je svečano u Srijemskoj Mitrovici, u katedrali manjoj bazilici. Mise je predvodio župnik, preč. Eduard Španović, župnik, dekan i generalni vikar.



 

      SRIJEMSKA MITROVICA, 13. lipnja 2011. - Blagdan Svetog Antuna Padovanskog proslavljen je svečano u Srijemskoj Mitrovici, u katedrali manjoj bazilici, svetim Misama u 9,30 i 19,00 sati. Mise je predvodio župnik, preč. Eduard Španović, župnik, dekan i generalni vikar. Slavljima je nazočio veliki broj župljana. Na večernjoj svetoj Misi uz župnika i kapelana vlč. Maria Paradžik, koncelebrirao je i grkokatolički srijemskomitrovački župnik, vlč. Zinovij Vovk. U prepunoj katedrali među vjernicima najbrojnija su bila djeca, njih preko dvjesto i pedeset. Na završetku misnog slavlja, sva su djeca primila pojedinačni blagoslov.

Sr._Mitrovica_sv._Antun_2011_foto1

      Tokom cijeloga dana, pobožnost svetom Antunu obavljala se u crkvi i u župnom dvorištu u lijepo uređenoj sjenici. Nekoliko tisuća vjernika hodočastilo je tokom cijelog dana od ranih jutarnjih sati pa sve do večeri. Brojne svijeće i molitve te zahvale za primljene milosti na zagovor svetog Antuna vinule su se iz katedrale i župnog dvorišta Srijemske Mitrovice danas u nebo, Bogu na ugodan miris, što daje nadu u bolju budućnost i blagostanje ovoga grada.

Sr._Mitrovica_sv._Antun_2011_foto3

Mario Paradžik


 

Mario Paradžik

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 40. PSALAM 51

13. lipanj 2011.

 

Psalam_51Ovaj je psalam pripisan Davidu; on je ovdje slika svakog grešnika, pa i nas samih. Činjenica da se David nije godinu dana smatrao grešnikom nakon ubojstva Urije i preljuba sa Bat-Šebom, govori da on ipak nije ishitreno, radi „liturgijskih“ zahtjeva, priznao grijeh nego da je ta svijest u njemu sazrijevala.



 

Glavni momenti

 

Molitelj u r. 1 počinje s iskrenim prizivanjem milosrđa Božjeg zbog počinjenog bezakonja, jer milosrđe Božje mu je sada jedina nada.

Ovaj je psalam pripisan Davidu; on je ovdje slika svakog grešnika, pa i nas samih. Činjenica da se David nije godinu dana smatrao grešnikom nakon ubojstva Urije i preljuba sa Bat-Šebom, jer prorok Natan mu je došao kad se već rodilo dijete (2Sam 11,27), govori da on ipak nije ishitreno, radi „liturgijskih“ zahtjeva, priznao grijeh nego da je ta svijest u njemu sazrijevala.

Priznanje grijeha označava početak unutarnjeg zaokreta i obraćenja. Jer ako ga on shvaća kao bezakonje, nevjernost, to znači da je svjestan da se nalazi u nemogućem položaju, tamo gdje nikako ne bi smio biti; odakle se treba što prije vratiti. Spoznao je da mu je Bog jedina nada; oko sebe ne nalazi ništa što bi moglo riješiti njegov položaj pa makar bio i kralj i cijelo mu je kraljevstvo bilo na raspolaganju. Sv. Augustin je dobro rekao: velikoj mizeriji je potrebno još veće milosrđe.

Molitelj ima samo jedan izlaz: smiluj mi se, Bože! Hebrejski hanan u biti znači blagonaklono se nad nekoga nadviti. Bog je često puta blagonaklon(jen) nad čovjeka da ga obaspe milošću (Ps 41,5; usp. 67,2; 102,14). Ovaj je glagol je kasnije prerastao i u ime johanan grč. Ioannes tj. Ivan=Jahve je milostiv.

Božju naklonost stavlja u još jaču sliku – po milosrđu svome! Hebr. hesed je jedna od temeljnih oznaka Božjih u SZ. Kod ljudi hesed postoji između bračnih drugova, rođaka, saveznika i prijatelja a odnosi se na učinkovitu vjernost, na zauzimanje za drugoga i zaštitu. Za Boga se često zajedno spominju Savez i hesed (Pnz 7,9.12) – to je ljubav zbog koje je sklopio Savez i koju u njemu pruža Izabranom narodu. To je Njegova vjernost koja postaje saveznička ljubav.

Molitelj se na koncu poziva na Božje veliko smilovanje: hebr. rahamim označava sposobnost nositi nekoga u sebi; to je ona ljubav i nježnost koju majka ima za svoje čedo, njezina sposobnost poistovjetiti se i osjećati njegovu situaciju kao svoju. Proroci dok govore o Bogu često stavljaju skupa hesed i rahamim (Hoš 2,21; Iz 54,7s). Ova tri vida Božje dobrote i Njegovog blagonaklonog stava prema Izraelu su razlog za ufanje molitelju; jedina su mu nada.

Mi znamo reći da je Bog besplatna, bezinteresna dobrota. Ipak, to nije sasvim točno; takav je možda Bog filozofa jer njegov se interes ne da filozofski utemeljiti: ako ima interes, onda nešto treba a to znači da nije savršen. Sv. Pismo, čak i između redaka, daje naslutiti da se Bog raduje kad daje potrebitom. On želi u njega uliti svoju vrijednost i tako ga podizati jer ga osjeća kao majka svoje čedo (usp. Iz 49,15).

Kako je sa tri izraza opisao Božje milosrđe, isto će sa tri opisivati i svoj grijeh. Znači, koliko je Bog dobar, vjeran i nježan toliko je čovjek u stanju otići u suprotnom pravcu; udaljiti se od Boga.

Čovjekov grijeh jest peša, otpor Bogu, pobuna. On moli da Bog posvema izbriše njegovo neprijateljstvo; neka ga opere kao što se pere prljavo rublje; da očisti njegov hatta, promašaj. Želio bi biti čist; osjeti da je domovina njegove duše zapravo čistoća, iako to u životu nije uvijek dovoljno jasno.

Iako naprema tri izraza Božje dobrote stoje tri izraza njegovog grijeha, molitelj je svjestan da ove dvije nasuprotne trojke stavljene na vagu nikako ne mogu biti u ravnoteži – ljudska zloća ne može biti protuteža onom što je Božje.

Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Glagol jada, priznati znači i spoznati i to iskustveno, skoro da se radi o osjetiti. Psalmist se ovdje nepogrešivo osjeća grešnikom; tišti ga grijeh; teret mu je kojeg treba zbaciti. Ako je grijeh pred njim, znači da je i pred Bogom. Tu, u dubinu duše vidi Bog jer on je stvorio naše bubrege u krilu majčinu (usp. Ps 139,13); Njemu naša dubina nije strana ni daleka; On je poznaje bolje negoli mi sami.

Molitelj potom baca pogled na samog sebe i konstatira: grešan sam rođen. Biti označen nečim u majčinoj utrobi u SZ znači biti time životno obilježen, imati to kao dio svoga bića. Molitelj osjeća da je grijeh je oduvijek dio njega. On je sila u njemu koja ga tjera, čini ga sklonim činiti ono što je nepravedno: to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni, kazat će Pavao (Rim 7,17).

Uzdajući se u Božju ljubav prema istini jer pred Njim se ne pravi bolji nego što jest, priznaje da je u dubini grešan. Ti ljubiš srce iskreno u hebr. to zvuči Ti ljubiš istinu koja je svjetlo pa čak i tamo gdje je čovjek izgubljen u nejasnim dubinama svoga bića, svoje svijesti i savjesti. Psalmist, duboko osjećajući svoju tminu, zna da je priznanje vlastitog bijednog stanja ono svjetlo istine u njemu koje ne smije zanemariti. Kakva god bila, pred Boga može doći samo sa istinom.

I baš zato, u svojoj dubini on traži i ozdravljenje. Mudrost je jedna od najviših ali istovremeno i najdubljih stvarnosti o kojima govori SZ. Molitelj osjeti da se promjena treba zbiti u dubini duše; tamo ga Bog mora početi učiti mudrosti. Nek mu da ono najviše što čovjek može dobiti i što ga sigurno uvodi u najdublje dubine unoseći u njih svjetlo i red, tamo gdje je sam sebi nejasan.

Tu je ključni moment psalma: Bog u svojoj ljubavi i milosrđu u tmine moliteljeve duše, u dubinu njegova bića unosi svjetlo svoga projekta. Istina i mudrost su iskonsko svjetlo, svjetlo dobrohotno i prijateljsko koje ulazi u nabore čovjekove duše kamo ni on sam ne može doprijeti pogledom, gdje ne može kontrolirati ono što mu se događa; svjetlo ga poučava i potiče na iskrenost i na korak prema onome što zaista treba postati, bez čega se sada pati u porođajnim bolima (usp. Rim 8). Time mu daje da otkrije istinu o sebi samom, da dođe do daha, da može ići prema onom što treba biti, tamo gdje je njegova punina.

Sada u svjetlu mudrosti spoznaje grijeh, ali i Božju dobrotu, Njegov hannan, hesed i rahamim. Sada je jasno zašto je u r. 6 kazao: Tebi, samom Tebi ja sam zgriješio. To je isprva čudno jer David je najprije sagriješio sa Bat-Šebom, potom dao namjestiti pogibiju njezina muža Urije i onda je uzeo k sebi. On je svoj grijeh tako dobro sakrio da nitko nije ništa primijetio dok ne progovori prorok Natan (2Sam 12,1-15). Slično je i izgubljeni sin shvatio i rekao: Oče, sagriješih protiv neba i pred tobom (Lk 15,21). Iako različiti, svi grijesi idu protiv Boga! Zato će njemu biti usmjereno i kajanje.

On u svojim dubinama čezne za čistoćom; on znade, on ima toliko pouzdanje u Boga da ga može potpuno očistiti i izbijeliti kao snijeg. Očišćenje će mu donijeti radost i veselje: to jasno govori kolika je sada njegova patnja i čežnja da mu se u dubini duše nastani čistoća i mudrost. Ovim završava zona grijeha (3-11) u kojoj se molitelj živo suočavao sa grijehom kojeg je počinio, grešnošću koja prožimlje njegovo postojanje te živo čeznuo za oslobođenjem, za očišćenjem koje će mu donijeti radost i veselje.

 

Prijelaz u zonu milosti čovjek ne može sam izvesti; ne može sam sebe preporoditi. Novi život koji u njemu treba početi može samo Bog dati jer samo je on tvorac života. I sada u tri slijedeća retka molitelj tri puta moli za dar Duha Svetoga neka, kao što je i u Stvaranju nad kaosom (usp. Post 1,1-2), siđe nad njega, uđe u nj i tako preporodi njegovo biće.

Čisto srce može samo Bog dati; glagol bara se upotrebljava samo za Boga: kao što je u Post 1 iz kaosa uredio dobri i lijepi kozmos, tako jedino On može kaos u moliteljevoj dubini preurediti u novi, čudesan svijet. Posljedica tog preuređenja i stvarateljskog zahvata treba biti jedan novi duh – duh postojan.

Ne odbaci me od lica svojega. On želi ostati boraviti pred licem Božjim jer to u SZ znači živjeti u Njegovoj milosti i gledati njegovo spasenje. Naime, Ps 104 lijepo kaže: Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj opet nastaju i tako obnavljaš lice zemlje; zemlja zadobiva svoje lice samo ako joj Gospodin otkrije svoje lice!

Učvrsti me duhom spremnim. Spasenje može udijeliti samo Bog. Zato što je izlazak iz ropstva i put u život, ono je radost. No spasenje je potpuno samo ako se u potpunosti odstrani grijeh: i sjećanje na njega, ali i sklonost prema njemu. Jer grijeh i nastaje što nam je duh slab i nepostojan, podložan navalama uspomena, sadašnjih izazova i straha.... Molitelj vjeruje da je moguće dobiti toliko spreman duh koji će ne samo njega čuvati od grijeha, nego i druge vraćati na staze Gospodnje. A to se događa ponajprije u liturgijskom ambijentu, jer će po uslišanju molitve pokajnik prinijeti žrtvu zahvalnicu i time javno svjedočiti o Božjoj dobroti i tako poučavati druge (usp. Ps 22,23-26).

Psalmista moli izbavljenje od krvi prolivene, vjerojatno misleći na krivnju za smrt Urije Hetita, iako kršćanska a čini se i židovska tradicija (usp. natpis nad Ps 51) kao glavni grijeh vide preljub sa Bat-Šebom.

Ono što je prije govorio molitelj bio je sud, prosuđivanje svojih postupaka i položaja u kojem se potom našao. Međutim, to još uvijek nije raskajanost, nije bol i žaljenje zbog grijeha. Ponekad čovjek, iako druge ima za što optužiti, ne vidi za što bi sebe optužio, misli da grijeh nije samo njegov, da nije napravio ništa krivo iako moralni nauk govori suprotno itd. Put do pokajanja i boli, žaljenja za učinjenim grijehom svakako ide od napuštanja zbrzanog vrednovanja sebe prema staloženoj refleksiji, uronjenoj u molitvu i razgovor s Bogom.

Sada do kraja izriče svoj glavni argument: on se uzda u Božju naklonost raskajanom srcu! Ttakvo srce je zalog čovjekove spremnosti na promjenu i na prihvaćanje novog duha. Važnost srca ovdje podsjeća na Hoš 6,6 ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice. Srce koje je spremno vratiti se Gospodinu Njemu je najvrednije. Zato je ono najveća žrtva.

Molitelj nas i ovdje može nečem poučiti. U r. 6. kaže pravedan će biti kad progovoriš, pravedan kad presudiš. Mi to odmah zamišljamo kao sud: povrijeđena strana – ovdje čak ubijena – jest Urija, naprama njemu stoji krivac David a iznad njih Bog koji kao sudac treba između njih presuditi. Međutim, situacija je ipak drugačija. Z arzaliku od nas koji Boga uvijek stavljamo nekamo daleko, izvan i iznad naših krugova i miljea, psalam je jasno rekao Tebi, samom Tebi ja sam zgriješio. Grijeh protiv čovjeka jest odmah i protiv Boga; to je David i pred prorokom Natanom odmah priznao: sagriješio sam protiv Gospodina (2Sam 12,13)! Bog, dakle, nije prije svega sudac nego je oštećena, „ubijena“ strana jer tako je i počelo: i Urija je Božja slika (usp. Post 1,26-27), bio je upisan u Njegov dlan (Iz 49,16; usp. Izr; Mt 25,31-46)!

Molitelj se sada nalazi suočen, oči u oči s onim koga je oštetio tj. ubio – na prvom mjestu s Bogom, pa tek onda s Urijom. Sjetimo se Petra: dok je nijekao Isusa i prvi i drugi i treći puta, sigurno je znao što radi i sigurno je osjećao da nije u redu, da je kriv, kukavica – ne poznam tog čovjeka! Međutim još nije zaplakao. Kad će se to dogoditi? Zaplakat će tek kad ugleda Isusa, tek kad se sretne s Njegovim pogledom, kad pogleda u oči Onoga koga se maločas odrekao. Oči u oči! Tada će mu proći kroz svijest poput munje: ja sam zanijekao ovog čovjeka a On ide umrijeti za mene! Ti ideš umrijeti a ja ću živjeti jer sam Te zanijekao! Ti za mene ideš u smrt a ja se Tebe odričem da bih živio – kakav sam bijednik, kakva sam nula! Isusov pogled koji ne prekorava, koji ne osuđuje, u kojem nema bijesa ni gorčine nego povjerenje njemu, Petru, koji to ne zaslužuje – evo, tu se on slomio, tu su provrle suze!

Tako i molitelj u našem psalmu, svjestan Božje dobrote i naklonosti, njegove neizmjerne pažnje koja ga je pratila na svakom koraku tijekom njegovog čudesnog puta dok nije postao kraljem a i poslije, sada staje pred Boga, suočava se s njim oči u oči. I tu počinje ono duboko u čovjeku, ona bol zbog toga što se dogodilo, bol nad povredom onog što je bilo najdublja tajna njegovih dana, svjetlo njegovog života, onog što je veselilo njegove korake. Samo iz tog živog doživljaja Njegove ljubavi može proizaći kajanje. Takvo nešto može samo želja i bol za tom ljubavlju. Tu je Davidova veličina.

Koliko je to duboko u njemu, koliko životno, vidjet će se kada kasnije bude progonjen od svoga sina Abšaloma (2Sam 15). Sa nevjerojatnim je strpljenjem pa i blagošću podnosio progon. Sve je učinio da njegov sin preživi vojni sukob. Nakon što je Abšalom ipak ubijen, gorko je za njim plakao. Tako je na neki način sam djelomice proživljavao ono što i Bog: njegov vlastiti sin, njegova slika (usp. Post 1,26; 5,3) digao je na nj ruku da bi ubio, i on mu poslije svega ne samo oprašta nego čak i žali za njim! Ime u Bibliji, znamo, izriče bit osobe. Abšalom nije upoznao svoju bit, istinu o svom životu jer njegovo ime znači: moj otac je mir (Abi-šalom, usp. 1Kr 15,2.10). Istina nije zato manje istina: David je doista bio mir i oproštenje svome sinu, ali ovaj to nije htio. Onaj mir kojeg je David nekoć tražio nakon svog grijeha od Oca nebeskog, sada ima u sebi, ima ga dovoljno unatoč sinovljevoj uvredi, progonu pa i smrtnoj opasnosti i želi mu je dati. David je dakle usvojio, u sebe pustio ono božansko! Evo, tu imamo imitatio divina, nasljedovanje Božje dobrote i praštanja. To je primjer pokajanja, ali i obraćenja jer u Davidov je život zaista ušla mudrost koja će ga poučavati u dubini duše; u njegovu je životu od sada više svjetla Božjeg, praštanja i blagosti, onog Božjeg očinskog i majčinskog prema sinu bez obzira kakav je: neka ga, nek živi, nek raste, neka cvjeta. Tako je David ušao u cirkulaciju ljubavi, nju prima, ona ga nosi, nju daje. Tu on dosiže svoju ljudsku i vjerničku zrelost, tu on daje obilne duhovne plodove, očituje da ga je Gospodin u dubini poučio mudrosti (usp. r. 8) i učvrstio ga duhom spremnim (usp. r. 14)!

Posljednja dva retka psalma proširuju horizont i dodaju notu kolektivnosti označenu obnovom Jeruzalema (r. 20) i kulta u njemu (r. 21). Do sada je pomirenje s Bogom bilo promatrano na osobnoj razini a sada se pogled usmjerava na pomirenje cijelog naroda. Pojedinac treba biti svjestan da njegovi postupci imaju odraza na ukupnost; svatko treba znati da pomaže ili odmaže ukupnom stanju stvari. No, zato i nada u trenutak kad će svi biti očišćeni, kad grijeha više neće biti, otvara prekrasnu perspektivu novog, obnovljenog svijeta kojeg svatko može već sada početi graditi u svom srcu. Treba moliti da svi toga postanu svjesni.

 

Zaključne misli

Ovaj psalam napisan prije više od 2000g. pokazuje kako čovjek može naći pravi put pokajanja jer se ono obavlja u dijalogu s onim koji ga ljubi više od majke i koji je u stanju mijenjati srce čovjeka. Pokazuje kako je pokajanje pred živim Bogom početak novog stvaranja srca jer čovjek se tada okreće od stranputice i u sebe prima mudrost – ono što je božansko. Početke božanskog života.

 

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 >