PETROVARADIN (TU) – Adam Drozdek, rodom iz Novog Slankamena kao dječak doživio je čudesno ozdravljenje u svetištu Majke Božje Tekijske. Sa svojim roditeljima je 1969. godine odselio u Ameriku, ali je uvijek želio vratiti se i posjetiti ovo svetište još jednom. Prije par godina, točnije 2019., posjetio je Tekije i vlč. Ivanu Rajkoviću posvjedočio o čudu koje je doživio.

Rođen sam 19. prosinca 1954. godine, od oca Gregora i Majke Helene Drozdek Jaroš, započinje svoje svjedočanstvo Adam Drozdek. Kada sam imao 5 ili 6 godina, nisam mogao hodati, jer sam se povrijedio. Pao sam s tavana i povrijedio leđa. Išao sam kod mnogih liječnika, pregledali su me najbolji liječnici u Jugoslaviji, čak i Titov doktor. Moj tata je bio njegov prijatelj i on je mene liječio. Poslije skoro godinu dana, rekao je mojim roditeljima da nema ništa od izlječenja, da mi kupe kolica te da ću tako živjeti. Moj tata to nikako nije mogao podnijeti. On je čuo za Tekije. Riješio je s mojim kumom Štefanom Jakub da me donesu tamo, jer su čuli da se tu Majka Božja ukazala. Tako smo došli u procesiji iz Slankamena. Išli su mnogi ljudi pješke, a ja sam sjedio u kolima. Bila je večer i spavali smo tamo. Točno u ponoć probudio sam se i zamolio sam tatu da me odnese u crkvu. Tata me je uzeo u ruke i odnio, stavio me pred oltar. Htio sam da me stavi na stepenice ispred oltara i on je to učinio. Počeo sam žarko moliti: 'Majko moja, pomozi mi!' Tada sam osjetio kako je nešto vruće prešlo preko mene i ja sam istrčao iz crkve. Kroz suze se prisjeća Adam svoga ozdravljenja te nastavlja: Od toga dana uzdam se čvrsto u Majku Božju.

Kako je to utjecalo na vašu rodbinu, roditelje, braću? Kako su reagirali kada ste se vratili sa hodočašća ozdravljeni?

Kada sam se na povratku kući pojavio iza jedne krivine i kada me je brat ugledao, a on je uvijek mislio da je kriv što sam ja pao i povrijedio se, nije znao što će od veselja. I majka je bila presretna. Iako su oni i prije bili vjernici, od toga dana sve je bilo drugačije. Moja tata je bio veliki vjernik, i mama isto. Svake se nedjelje u našoj kući molilo i čitala se Biblija. To je sve i na mene utjecalo, te sam poželio biti ministrant. Bio sam ministrant sve dok nismo otišli u Ameriku. Jako sam volio i našeg tadašnjeg župnika, svugdje sam išao s njim, i  na svaku sahranu, zvonio sam… Jako sam volio ići u crkvu. Svako jutro sam trčao na Misu, nisam mogao dočekati da budem ministrant. Išao sam i u blagoslov kuća, volio sam to. Bio sam i u Betlemašima.

Kako sada živite, nakon svega što se dogodilo?

Živim u Americi, u Minesoti. Imam suprugu i dvoje djece i četiri unuka. U braku sam već četrdeset i dvije godine, a moj najstariji unuk ima petnaest godina. Kada sam se oženio, suprugu sam poznavao samo tjedan dana. A dragi Bog nas je blagoslovio divnim zajedničkim životom i djecom. Moji roditelji su imali deset unučadi i svi su jako bliski. Moja supruga želi da i naši budu tako povezani.

Provincijalka iza željezne zavjese, suradnja s đakovačkim biskupom Antunom Akšamovićem  (Listić br. 7)

Vrlo dobro mi je poznat život, rad i zasluge č. majke Amadeje, jer sam dobar dio godina, za vrijeme dok je ona upravljala Vašom provincijom, bio upravitelj samostanske crkve, a cijelo vrijeme njezine uprave bio sam tajnik biskupa Akšamovića, pa znam ocijeniti njezine velike zasluge. Nešto najveće i najljepše iz njezina života, što mi se duboko ucijepilo u moje pamćenje i neću nikada zaboraviti, bio je moment kada je, zajedno s biskupom Akšamovićem, poput sv. Ivane Arške, neustrašivo branila samostan i Provinciju, kada je prijetila opasnost da Vam samostan oduzmu. Bio sam kod toga osobno prisutan i sve to gledao. (Iz Sažalnice presvijetloga gospodina Rudolfa Šverera, kanonika, Đakovo, 29. 11. 1971.)

Dragi vjernici, dragi prijatelji, suradnici i dobročinitelji! Navedeni ulomak teksta iz Sažalnice presvijetloga gospodina Rudolfa Šverera, kanonika, već nam dosta govori o majci M Amadeji i o svetosti njezine duše, koja nas privlači da ju bolje upoznamo. U ovom broju listića istaknut ćemo njezinu mudrost, hrabrost i sveto znanje u obrani provincijalne kuće, u suradnji s đakovačkim biskupom Antunom Akšamovćem. Podsjećamo da smo u Jubilejskoj godini, u 50. obljetnici od njezine smrti, koja nosi sa sobom posebne milosti. Iskoristimo ih moleći zagovor blagopokojne majke M Amadeje u našim potrebama. Ustrajna molitva u zajedništvu s majkom M. Amadejom, zacijelo će donijeti plod. Svoje nakane i preporuke majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika.

Ulaskom u Đakovo partizani su u ožujku 1945. godine oduzeli samostanu konvikt, građansku školu, a polovicu samostana, pretvorili su u bolnicu. Nakon toga tadašnja državna vlast pokušala je u nekoliko navrata oduzeti i drugu polovicu samostana. Majka M. Amadeja svaki put im se mudro i odlučno usprotivila, navodeći razlog da u provincijalnoj kući nema dovoljno mjesta ni za same sestre, njih oko 200, od kojih su brojne bolesne i stare, a neke su se tu sklonile nakon bombardiranja ili su otpuštene s posla. U svakom pokušaju njezin snažni prosvjed rezultirao je uspjehom. U tome je ključnu ulogu odigrao i đakovački biskup Antun Akšamović, koji je u više navrata kod predsjednika Narodne vlade, Vladimira Bakarića, posredovao u korist sestara. No, kako su se predstavnici tadašnje vlasti osjetili nemoćnima pred snažnim otporom majke M. Amadeje, a provincijalna kuća i dalje im bila primamljiv plijen, 6. lipnja 1946. godine tročlana delegacija gradskih vlasti posjetila je đakovačkoga biskupa Antuna Akšamovića, izlažući namjeru državnih vlasti da Đakovo učine većim kulturnim središtem, zbog čega je u gradu potrebno otvoriti više ustanova, u prvom redu Narodnu bolnicu za Đakovo i okolicu, koju vlasti žele smjestiti u jedan dio provincijalne kuće. Drugi dio samostana ostao bi sestrama. Biskup Akšamović o tome je odmah pismom obavijestio majku M. Amadeju. Iz pisma je vidljiva njegova reakcija pred predstavnicima vlasti u vezi smještaja i egzistencije sestara. Jednako tako i njegova zauzetost kako sestrama pomoći. U svom odgovoru, posredstvom biskupa Akšamovića, majka M. Amadeja poručuje vlastima kako provincijalna kuća nije “samo jednostavna redovnička kuća”, nego matična kuća Družbe u Jugoslaviji, pa je stoga moralno “obvezana, da pod svoj krov smjesti svakog člana koji je onemogućen i nesposoban za rad.“ Uz to je naglasila da je Družba, kojoj samostan pripada, papinskoga prava, pa stoga ona kao provincijalna poglavarica ne može samostalno odlučivati o sudbini provincijalne kuće, a bez odobrenja Svete Stolice, to ne može ni generalna poglavarica Družbe. Stoga im poručuje da se obrate Svetoj Stolici. Time je diplomatski otklonila bilo kakvu mogućnost da vlasti sa sestrama pregovaraju o smještanju bolnice u provincijalnu kuću. Kakve li mudrosti?! U njoj se ostvaruju Isusove evanđeoske riječi: Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! ( Mt 10.19-20)..

Pripremila: s. Meri Gotovac

SOT (TU) – Obnova je održana u nedjelju, 23. Svibnja 2021., u 16.00 sati u crkvenoj dvorani „Kata“

Na duhovnoj obnovi su sudjelovali svi vjernici župa kojima upravlja vlč. Nikica Bošnjaković. Ovo je bila četvrta obnova kojoj je Sot bio domaćin, ali je bila drugačija od prijašnjih. Naime, na ovoj obnovi nije bio gost predavač, nego je župnik Nikica Bošnjaković vjernicima pustio razmatranja koja je na Radio Mariji u sklopu jedne duhovne obnove održao pokojni profesor dr. sc. Tomislav Ivančić.

Šest razmatranja

Obnova se sastojala od šest polusatnih razmatranja na različite teme. U prvom, uvodnom razmatranju prof. Tomislav Ivančić je objasnio što su to duhovne vježbe i kako ih treba obavljati. Drugo razmatranje imalo je za temu čovjeka kao duhovno i odgovorno biće, te je predavač pojasnio što to znači za konkretan vjerski život. U trećem razmatranju govorilo se o čovjekovom traganju za smislom, koje je ustvari čovjekovo traganje za Bogom. Voditelj je u okviru ovoga razmatranja podsjetio vjernike da je smrt za čovjeka novi početak, rođenje, jer je smisao života nebo.

Molitva, Krist i grijeh

Četvrta tema koja je obrađena na duhovnim vježbama bila je molitva. Prof. Tomislav Ivančić je u okviru ovog razmatranja govorio što je molitva i uputio vjernike kako treba moliti, navodeći misli velikih teologa. Peti dio bio je posvećen Kristu, Spasitelju i prijatelju čovjeka, a u posljednjem dijelu vježbi riječ je bila o grijehu kao temeljnom neprijatelju čovjeka.

U pauzi između razmatranja puštana je meditativna glazba za vrijeme koje su vjernici mogli razmišljati o onome što su čuli.

Ana Hodak

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 23. svibnja 2021., u župnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim euharistijskim slavljima u 9.30 i 19.00 sati proslavljena je svetkovina Duhova–Pedesetnice. Euharistijska slavlja je slavio srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović.

Osobitost ovogodišnje proslave Duhova za srijemskomitrovačku župu zbila se za vrijeme prijepodnevnog euharistijskog slavlja, kada su zajednici službeno predstavljeni i u službu uvedeni novi ministranti, njih ukupno 12.

U uvodnom dijelu euharistijskog slavlja, mons. Eduard Španović je izrekao riječi radosti i zahvale, jer prizor koji je pred nama nije svakodnevni i u svakome od nas bi trebao izazvati osjećaj dragosti i ljepote. Osobito je znakovito što se sve ovo događa pred nama na svetkovinu Duhova, na dan kad slavimo Crkvu koja se otkrila svijetu i počela širiti Radosnu vijest.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je poručio okupljenoj zajednici da je uzlazeći na nebesa Krist Gospodin dao obećanje da će ostati s nama do svršetka svijeta i da će poslati Duha Svetoga, što na osobit način slavimo danas. Obećanje slanja Duha Svetoga danas izvršava. Isus, također daje apostolima poslanje neka idu po svem svijetu i navješćuju Evanđelje i da krste sve narode. To je poslanje koje je dano apostolima, ali obvezuje i nas danas. Svjedoci smo da je Radosna vijest Evanđelja proširena po svem svijetu, a svjedočimo da se proširila i među nama, u našem mjestu. Ovdje, u našu Mitrovicu tu istu Vijest su donijeli suučenici sv. Petra i Pavla, sveti Epenet i Andronik. Slušajući tu Vijest i vršeći ono što sam Krist od nas traži trebamo biti svjesni da smo okupljeni u Ime Kristovo, te da time postajemo dijelom zajedništva. U današnjem danu i u ovom slavlju trebamo, na osobit način, iščitavati da se radi o djelu Duha Svetoga. Crkva je djelo Duha Svetoga i vođena je Duhom Svetim. Bez Duha Svetoga nema ni Crkve. Ako se prisjetimo onoga što smo učili na vjeronauku i što izgovaramo u Vjerovanju, znamo da je Crkva Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska. Budimo sretni da joj pripadamo i zahvalni što možemo biti njezinim dijelom. Gdje je vođena Duhom Svetim u njoj se uvijek događa dobro, ona bilježi svoj rast i procvat. Ako se bolje zadubimo u današnji dan i događaj, to se danas događa u našoj mjesnoj crkvi. Naša mjesna crkva danas se obnavlja i obogaćuje novim ministrantima. I danas je naša mala kršćanska katolička zajednica posvjedočila  svoju ljubav i vjernost Sveopćoj  Crkvi, iako je u svojoj daljnjoj i bližoj povijesti mnogo pretrpjela upravo zbog svoje nepokolebljive vjernosti svom Narodu i svojoj Crkvi, rekao je mons. Eduard Španović.

Nakon homilije u ministrantsku službu su uvedeni dvanaestorica novih minstranata. Uvođenje u službu je započelo predstavljanjem zajednici, nakon čega su dali obećanja da će ministrantsku službu vršiti pobožno i revno. Potom je uslijedio blagoslov novih ministranata i njihovih odjela, te službeno oblačenje u čemu su im pomogli stariji ministranti.

Potom su novi ministranti „izvukli“ imena apostola koju su im postali ministrantski zaštitnici. Tako je svaki ministrant dobio ime jednog od apostola, te su im to postala „ministrantska imena“. Kod izbora imena jednoglasno su odlučili da niti jedan od njih ne želi biti „Juda“. Stoga su predložili da se odmah izabere „Matija“.

Svečano euharistijsko slavlje, svojim skladnim pjevanjem, uzveličao je zbor pod vodstvom voditeljice zbora i orguljašice s. Cecilije Tomkić.

Ivica Zrno

HRTKOVCI (TU) – U petak, 21. svibnja 2021., na mjesnom groblju u Hrtkovcima sahranjem je g. Antun (Ante) Plivelić. Obred sahrane započeo je u 15.30 sati. Obred je predvodio vlč. Ivica Živković, župnik hrtkovački. Njemu se na obredu sahrane pridružio i preč. Marko Kljajić, župnik iz Surčina, koji je na koncu obreda izrekao prigodni govor u kojem se zahvalio na svemu što je pokojni Antun Plivelić činio, a na osobit način za Srijem i Katolike u Srijemu.

Na sahrani su, uz najužu pokojnikovu obitelj i rodbinu, bili prisutni i ljudi iz drugih srijemskih mjesta, kao iz Republike Hrvatske jer su se i na taj način željeli oprostiti od pokojnika i zahvaliti mu za život i dobročinstva.

Nakon obreda sahrane, vlč. Ivica Živković je služio svetu misu zadušnicu za pokojnog Antuna Plivelića. Spominjući se pokojnikova života, vlč. Ivica Živković je rekao:

Sjećamo ga se kao poslovnog čovjeka. Bio je veoma sposoban poslodavac, mnoge ljude je zaposlio u svojoj firmi i na taj im način omogućio pristojan život. Sjećamo ga se i kao i dobrotvora, znamo da je pomogao kod popravka, obnove igradnje pojedinih crkava u našoj Srijemskoj biskupiji. Na osobit način govorimo o crkvi u Maradiku. U Kuli je također pomogao izgradnju nove crkve. Ali to je samo jedan dio. Neka mu Bog bude nagrada i plaća za sve dobro što je učinio. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Antun Plivelić je rođen 1. lipnja 1939. u Hrtkovcima, od oca Mile Plivelić i majke Katice, r. Župan. U rodnim Hrtkovcima je provodi djetinjstvo i prvi dio života, a zatim se 1977. seli u Zagreb gdje započinje drugu etapu svoga životnog puta. 1989. započinje s privatni obrtom, koji je danas poznat kroz ime Gomolava. Cijelo vrijeme je bio aktivan, kako na poslovnom, tako i na području društvenog života. Kao suosnivač, ostavio je dubok trag u zajednici protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Može se reći da je otišao iz Srijema, ali da je Srijem uvijek živio u njemu. Svome Srijemu vratio se nakon ovozemaljskog života.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Tekst: Ivica Živković/Ivica Zrno

Fotografije: Ivica Živković

PETROVARADIN (TU) – Biskupijski pastoralni centar Srijemske biskupije, Ured za pastoral mladih, organizira:

XIV. SUSRET MLADIH SRIJEMSKE BISKUPIJE

Susret mladih je predviđen za subotu, 29. svibnja 2021., u župi Sveti Klement, papa i mučenik, u Hrtkovcima.

Biblijsko geslo ovogodišnjeg susreta mladih je redak iz Evanđelja po Mateju Ja sam s vama u sve dane. (Mt 28, 20)

Susret je jednodnevan sa slijedećim okvirnim programom:

• 10.00–10.30: okupljanje u župnom dvorištu
• 10.30: molitva mladih za mlade
• 10.30–11.00: mogućnost za Sakrament Pomirenja/Ispovijedi
• 11.00: Euharistijsko slavlje
• 12.00–12.20: prigoda za osobno druženje mladih
• 12.20: ručak
• 13.00: duhovni nagovor
• 13.30: predstavljanje rada i organizacije BPC–a i TU–a i poticaj na aktivnost
• 14.00: Razgovor sa svećenicima o vjeri i na temu gesla
• 14.30: Euharistijsko klanjanje i molitveni dio
• 15.00: druženje mladih uz slobodne aktivnosti