ČEREVIĆ/BEOČIN/SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U četvrtak, 16. lipnja 2022. godine župljani župa Srijemskog Podunavlja: Sveti Josip, zaručnik BDM (Čerević), Sveta Barbara, djevica i mučenica (Beočin) i Našašće Svetoga Križa (Srijemska Kamenica) proslavili su zapovijedanu svetkovinu Presvetoga Tijela i Krivi Kristove (Tijelovo). Svete Mise s Tijelovskim procesijama bile su: Čerević u 10.00 sati, Beočin u 17.00 sati i Srijemska Kamenica u 19.00 sati.

U prigodnoj homiliji župnik, vlč Luka Ivković je rekao:

Danas slavi­mo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Danas na poseban način želimo iskazati počast Isusovoj nazočnosti među nama pod prilikama kruha i vina. Danas na poseban način želimo Isusu zahvaliti što je svakog dana s nama i što će biti i ostati s nama do kraja svijeta.

Isus nije više među nama nazočan na tjelesan način no on je nazočan na jedan uzvišen i samo vjeri dostupan način u prilici male hostije te u kapljicama vina. Isus je tu s nama u svakoj našoj crkvi i kapelici, gdje se god nalazi svetohranište On je tu. On nas čeka da bi nas nahranio, da bi utažio našu duhovnu žeđ.

Kako smo čuli u Evanđelju Isus nahrani 5000 ljudi umnoživši nekoliko kruhova. Isus danas diljem svijeta na duhovan način hrani svaki dan milijune, svaki dan milijunima daje duhovnu hranu da bi se mogli s uspjehom boriti protiv zla i napasti.

Isus je znao da će doći dan kad će poći nazad Ocu nebeskom stoga je želio ostaviti jedan trajan spomen svoje nazočnosti na zemlji, stoga je na posljednjoj večeri ustanovio sakrament sv. Pričesti (svoga Tijela i Krvi) te sakrament svetog Reda – svećeništvo, da bi Apostoli i svećenici poslije njegova odlaska u nebo mogli uprisutnjivati upravo Njega među onima koji vjeruju u Njega.

Svećenici su, dakle, oni kojima je Krist dao ovlast da uprisutnjuju njega među njegovim izabranim pukom. Svećenici su oni po čijim rukama komadići kruha postaju Isusovo tijelo, a kapljice vina Isusova krv. Da bismo se pričestili Isusovim Tijelom i Krvlju trebaju nam svećenici preko čijih ruku Isus dolazi u našu sredinu i u našu dušu.

Danas kao i na Veliki četvrtak trebamo na poseban način ispitati svoje sudjelovanje u svetoj misi i u svetoj pričesti. To trebamo učiniti na svakoj svetoj misi, ali danas je posebna prigoda i pozvani smo na poseban način. Bog nam šalje sebe i svoj neprestani blagoslov preko svećenika koji je na oltaru Krist. On poput Krista zahvaljuje Bogu, uzima kruhove i dijeli ih kao Krist kada čudesno umnaža i hrani mnoštvo ili kao Krist na Posljednjoj Večeri.

U euharistiji nam je ponuđen Božji blagoslov. To nam kaže sam Isus u sinagogi u Kafamaumu (Iv 6): "Ja sam kruh života. Tko dođe k meni, neće više gladovati. Ovo je kruh koji silazi s neba i tko god bude jeo, neće umrijeti nikada ... Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će zauvijek."

O ovome bismo trebali, i ti i ja i svi mi, svakodnevno razmatrati i ponijeti ove riječi svaku nedjelju i svaku svetu misu, biti svjesni što se događa, a ne samo doći iz običaja.

O kako nam srca gladuju a ne mogu se nasititi jer jedemo krivu hranu, a olako odbacujemo onu istinsku. Primati živoga Krista u svoje srce nije samo mogućnost, već neizbježivost ako želimo živjeti s Bogom i biti Božji. Isto kao što moramo hraniti tijelo ako želimo napredovati, rasti i ostati na životu, tako je isto i s duhovnom hranom. Hraneći se svake nedjelje nećemo olako padati u grijeh, mrtvilo, smrt, već ćemo rasti i biti Bogu bliži.

Draga braćo i sestre, zastanimo i preispitajmo se pred živim Bogom jesmo li uistinu iskreni, dobri, težimo li dobu. Kako pristupamo pričesti, hoćemo li radije izgubiti ovozemaljski život zbog pričesti ili pričesti i vječni život zbog ovozemaljskoga. I dok slavimo zapovjedanu svetkovinu Katoličke Crkve, molimo Duha Svetoga da nam srca obrati te možemo svakodnevno pristupati pričesti i duhovno rasti.

Svete Mise i Tijelovsku procesiju svojim pjevanjem su uzveličali župljani uz orguljašku pratnju stolara orguljaša Ivana Bera. Tijelovska procesija išla je oko crkve, a oltare su pripremili župljani sa župnikom.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Josip Pavlović, Nada Šušnjar, Eržebet Pauzart i Duško Jeremić

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U četvrtak, 16. lipnja 2022., u srijemskomitrovačkoj katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, bazilici manjoj, svečano je proslavljena svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo ili Brašančevo.

Euharistijska slavlja su slavljena u 9.30 i 19.00 sati.

Iako je u Republici Srbiji radni dan, euharistijska slavlja bila su veoma dobro posjećena, što je lijepi pokazatelj istinske svijesti vjernika o vrijednosti i veličini dana i samoga slavlja. Prijepodnevno euharistijsko slavlje, slavljeno je redovito u crkvi, dok je za večernje euharistijsko slavlje bila organizirana i svečana tijelovska procesija kojom se javno svjedoči vjera u Krista prisutnog u Euharistiji. Ovogodišnje iskustvo, kao i sva prijašnja svjedoče nam kako u tijelovskoj procesiji vjernici veoma rado sudjeluju.

Prijepodnevno euharistijsko slavlje slavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović. Večernje euharistijsko slavlje predslavio je srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina, uz suslavljenje domaćeg župnika mons. Eduarda Španovića, kancelara Srijemske biskupije vlč. Tomislava Lasića i laćaračkog župnika vlč. Ivice Zrno.

U prigodnoj homiliji, msgr. Fabijan Svalina se obratio okupljenim vjernicima, govoreći o povijesti i vrijednosti svetkovine Tijelova.

Otajstvo što ga spominjemo i slavimo danas spada u samo središte – srce kršćanstva. Upravo po ovom Otajstvu kršćanstvo se razlikuje od drugih religija – kruh i vino postaju Tijelo i Krv Isusa  Krista. To se događa po Njegovoj volji. Po tom Otajstvu mi, iako još na zemlji, postajemo dionicima nebeskog života.

Kada govorimo da se kršćanstvo razlikuje po ovom Otajstvu, želimo naglasiti činjenicu zajedništva koja se ne zaustavlja samo u veremenu i prostoru nego prelazi u vječnost. Bog prostire Stol za nas, te po Svojoj odluci hrani sve koje je stvorio. I sve to čini nebeskom hranom, hranom vječnog života. Možemo slobodno reći da ako je Krist duhovna hrana nama i mi trebamo biti duhovna hrana jedni drugima. Stoga Euharistiju ne može blagovati onaj tko ima srce zatvoreno za potrebe drugih ljudi.

Ovaj se blagdan počeo svetkovati u Srednjem vijeku. Radi se o vremenu kada je, zbog masovnog kršćanstva počela slabiti vjera u stvarnu Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Pojavile su se velike sumnje, nastale hereze, a Večera Gospodinova se počela shvaćati tek kao simbol te se Otajstvu prestala pridavati unutarnja vrijednost koju u sebi ima, neke su poruka koje je uputio msgr. Fabijan Svalina.

Nakon večernjeg euharistijskog slavlja organizirana je tijelovska procesija, u kojoj su vjernici obilazeći četiri pripravljene postaje molili i pjevali tražeći osobiti blagoslov euharistijskoga Krista.

Tri su postaje – sjenice, kao i do sada bile pripravljenje u dvorištu župe, a osobita radost i istinsko iznenađenje bila je četvrta postaja koja je bila postavljena kod kipa Presvetoga Trojstva u gradskom parku, koji se od davnina naziva i Trojstveni plac. Obzirom da je kip nedavno obnovljen i vraćen mu je stari izgled, odlučeno je da se četvrta postaja postavi ispred kipa, te da vjernici u procesiji sa Presvetim prođu barem ovim dijelom Grada javno svjedočeći svoju vjeru. Za istaknuti je kako je ovo prvi put nakon Drugog svjetskog rata da se tijelovska procesija organizira i izvan prostora crkve i župskog dvorišta, ta kako je ova odluka praćena odobravanjem i velikim oduševljenjem vjernoga puka.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Damir Pismestrović/Vera Hrgović

HRTKOVCI (TU) – U srijedu 16. lipnja. 2022., svečanim euharistijskim slavljem u 11 sati u župi Sveti Klement, papa i mučenik u Hrtkovcima proslavljena je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo. Euharistijsko slavlje je slavio domaći župnik vlč. Ivica Živković.

U prigodnoj homiliji vlč. Ivica Živković govorio je o svetkovini Tijelova:

Svetkovinu Tijelova ustanovio je 1246. godine papa Urban IV. U Starom Zavjetu Gospodin je hranio izabrani narod na njegovu putovanju u obećanu zemlju manom koja je bila kruh s neba. Iz jedne stijene koja simbolizirala Krista potekla je voda, kojom je Gospodin napojio svoj izabrani narod u pustinji. Još se čudnovatije Gospodin pobrinuo za svoj narod u Novom Zavjetu na našem putovanju prema nebeskoj domovini, dao nam je svoje presveto Tijelo za hranu koja nas jača I posvećuje. Bogočovjek Krist Gospodin prisutan je pod skromnim prilikama kruha čitav sa svojom ljudskom I božanskom naravi. Krist je znao da će se vratiti svom nebeskom Ocu odakle je i došao na svijet. Njegova je ljubav prema ljudima bila toliko velika da nije ljude htio ostaviti same. Znao je da bi njegov odlazak značio smrt za ljudske duše. One bi osjećale duhovnu glad i žeđ, koju ničim na zemlji ne bi mogli utažiti. Zato je Isus času svoga rastanka sa svojim učenicima u dvorani Posljednje večere ustanovio sakrament svete Pričesti. Dao nam je sebe, tj. Svoje presveto Tijelo i svoju presvetu Krv za hranu i piće. Svojim Apostolima je predao istu vlast, da i oni pretvaraju kruh I vino u Tijelo i Krv njegovu. Na taj način je Isus ostao s nama pod prilikama kruha i vina u svetoj Pričesti. Koliko je bogata naša duša dok posjeduje vjeru u Isusovu prisutnost u Presvetom Sakramentu. Bez toga neizmjernog blaga naš život bi bio prazan i pun tame. S pravom nazivamo Presveti Oltarski Sakramenat najvećim darom kojim je Bog obdario čovječanstvo i najvećim dokazom Božje ljubavi prema nama. Zato braćo i sestre pristupajmo često Svetoj Pričesti, jer je ona izvor snage, radosti i mira, poručio je vlč. Ivica Živković okupljenim vjernicima.

Nakon euharistijskog slavlja upriličena je tradicionalna procesija do četiri vanjska oltara – četiri sjenice. Samim time upriličen je i blagoslov sa Presvetim na sve četiri strane sveta.

Tekst: Andrija Dort

Fotografije: Nikola Petrović

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim euharistijskim slavljima u 9.30 i 19.00 sati proslavljen je sveti Antun Padovanski. Euharistijska slavlja predslavio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački.

Uz njega je na prijepodnevnom slavlju suslavio vlč. Mario Paradžik, župnik iz Vrpolja, a ranije pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici, a na večernjem slavlju vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćaraku i sadašnji pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici.

Uz euharistijska slavlja organizirana je prigodna pobožnost na čast svetom Antunu, kao i tradicionalni blagoslov ljiljana i djece. Dosadašnje iskustvo je pokazalo kako se djeca rado odazivaju na blagoslov, te rado traže zagovor dragog im sveca. Jedna od osobitosti u ovoj župi jest veliki broj malene djece koja ne mogu samostalno doći na blagoslov, pa ih roditelji donose, što je jasni pokazatelj da cijele obitelji dolaze zatražiti blagoslov. Tako je bilo i ove godine. Prema svim pokazateljima, djece koja su došla ili su donesena na pojedinačni blagoslov na oba euharistijska slavlja bilo je oko 290.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je istaknuo kako nas upravo sveti Antun može poučiti pravim vrijednostima kršćanskog života i istinskom putu svetosti. Danas se u našem Gradu osgađa nešto veličanstveno. Nepregledna je rijeka ljudi koja iz minute u minutu ulazi u dvorište i pobožno staje pred kip ovog tako dragog sveca kako bi ga zamolili za zagovor i pomoć na životnom putu. Osobito mi je drago što vidim veliki broj obitelji koje se zajednički okupljaju u našem dvorištu i koje se pobožno mole i slave Euharistiju, poručio je mons. Eduard Španović.

Kao i priješnjih godina, od ranih jutarnjih sati, a osobito nakon euharistijskih slavlja mogao se primijetiti veliki broj ljudi koji su strpljivo čekajući odlazili pred kip svetog Antuna i zadržali se u osobnoj molitvi. Prema njihovim svjedočanstvima molili su na različite osobne nakane, među kojima se može izdvojiti molitva za blagoslov i zdravlje vlastite obitelji.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Ivan Reves

NIKINCI (TU) – U ponedeljak 13. lipnja 2022., svečanim euharistijskim slavljem proslavljen je zaštitnik župe Nikinci Sveti Antun Padovanski. Euharistijska slavlja u 7.00 i 18.00 sati slavio je domaći župnik vlč. Ivica Živković.

U 9.30 sati, na mađarskom jeziku slavio je vlč. Karoj Sabadi, župnik u Vrbasu.

Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati predslavio je vlč. Tomislav Lasić, kancelar Srijemske Biskupije, uz suslavljenje vlč. Leonida Bevze, župnika u Šapcu, vlč. Ivice Živkovića, domaćeg župnika i vlč. Karoja Sabadi, župnika u Vrbasu.

Na euharistijskim slavljima okupio se veliki broj hodočasnika iz Hrtkovaca, Platičeva, Rume, Srijemske Mitrovice, kao i gostiju iz Hrvatske. Na koncu svakog euharistijskog slavlja vlč. Ivica Živković se zahvalio svima koji su pomogli oko proslave svetog Antuna, kao i svećenicima koji su za vrijeme Misa ispovijedali – vlč.Blažu Zmaiću, župnik iz Iriga i vlč. Ivici Čatiću, župniku u Rume.

Također je za istaknuti kako župa Nikinci ove godine obilježava zlatni jubilej – 50 godina od izgradnje nove župne crkve.

Andrija Dort

ILOK (TU) – U ponedjeljak, 13. lipnja 2022. godine župljani župa Srijemskog Podunavlja: Sveti Josip, zaručnik BDM (Čerević), Sveta Barbara, djevica i mučenica (Beočin) i Našašće Svetoga Križa (Srijemska Kamenica) hodočastili su u franjevačku crkvu sv. Ivana Kapistrana u Ilok na proslavu svetog Antuna Padovanskog. Hodočasničku Misu u 10.00 sati je predslavio župnik triju župa, vlč. Luka Ivković u zajedništvu s fra Antunom Hajmilerom, župnim vikarom župe sv. Ivana Kapistrana.

Okupljene hodočasnike dočekao je i pozdravio gvardijan samostana fra Grgur Blažević. Misnom slavlju prethodila je procesija s kipom sv. Antuna od kapele sv. Ivana Nepomuka 300-ak metara udaljenoj od crkve sv. Ivana Kapistrana. Hodočasnici su poveli procesiju, nosili kip sv. Antuna i pjevali prikladne pjesme. Kad su stigli u crkvu započelo je misno slavlje koje su svojim pjevanjem uzveličali zborovi triju župa uz dirigiranje Stefanije Obleščuk i Karla Šetala i orguljašku pratnju, stolara orguljaša, Ivana Bera.

U prikladnoj homiliji, osvrćući se na evanđeoski odlomak, vlč. Luka je napomenuo: Svi znamo da su sol, pa tako i svjetlost potrebni za normalan život. Bez soli naš organizam ne funkcionira, bez svijetlosti nema kisika niti raspoznavanja pravoga puta. Sveti Antun je bio sol zemlje i svjetlost svijeta. Sol je uvijek na stolu, ali nikada nije u središtu pozornosti. Ukoliko nedostaje soli, svi se uskomešaju i traže sol, ali inače ona zna biti tijekom čitavoga ručka na stolu, a da nitko ne pomisli na nju. Sol se predaje hrani u cijelosti i želi hranu staviti u prvi plan, a ne sebe. I upravo je takav bio i sveti Antun. Njegova dobrota nije bila predstava, nije bila gluma, nego je svoja djela činio samozatajno i nikad nije privlačio pozornost na sebe. Antun je bio poput svjetlosti koja je po sebi nevidljiva, ali čini vidljivim ono na što padne.

Gledajući sol i svjetlost, njihova zajednička karakteristika je ta da su one tu za druge. I upravo je sveti Antun bio čovjek koji je u sebi sjedinio  karakteristike soli i svjetlosti. Silna djela koja je činio, činio je zato što je upravo bio spreman i voljan – nestati. Žrtvovati se za druge, poradi Boga i Božjega Kraljevstva.

Govoreći o izrazu: „Vi ste sol zemlje“, vlč. Luka je rekao:

Jedna od dominantnih karakteristika svijeta u kojem živimo jest snižavanje svekolikih standarda. Svi se standardi snižavaju. Standardi poštenja, marljivosti na radu, savjesti, etike, morala, pravde i poštenja... Mi kao kršćani trebali bismo držati visoke standarde apsolutne čistoće kako u svome govoru, tako u svome radu i ponašanju, a tako i u svome promišljanju. Kršćani nikada ne bi smjeli odustati od visokih standarda poštenja i pravednosti, istine i mira, etike i morala, savjesti i prava. Kršćani se ne smiju povući iz svijeta, nego trebaju, kako Evanđelje nalaže: 'čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.' Mi kršćani trebamo biti sol koja će dati okus hrani, trebamo davati okus životu, iznova otkrivati kršćanski zanos u sebi, a ne biti bljutavi u sve više 'bljutavom' svijetu. Trebamo biti donositelji radosti u Kristu, a ne u sebi i za sebe. Kako ne možemo svijetliti po sebi, svojom svjetlošću trebamo se ugledati na Kristi i reflektirati njegovo svjetlo. Sjaj kojim zrači autentični kršćanin dolazi od Kristove prisutnosti u njegovom srcu, načinu življenja i života. Primarna zadaća svjetlosti je da bude viđena, stoga je kršćanstvo nešto što treba biti viđeno. Naša vjera nije privatna stvar koja ostaje zatvorena u četiri zida stoga kršćanstvo ne smije ostati unutar zidova crkve, kako nas ovaj svijet uvjerava. Kršćanstvo koje se zaustavlja na vratima crkve od male je koristi. Kao kršćani, kršćanstvo mora biti viđeno u svim našim svakodnevnim životnim aktivnostima, međuljudskim odnosima, ,ponašanju i razmišljanju . Isus nije rekao: 'Vi ste svjetlost Crkve.' Nego je rekao: 'Vi ste svjetlost svijeta.“ Draga braćo i sestre. Zapitajmo se jesmo li sol zemlje i svjetlost svijeta koje je bio sv. Antun.  Hoće li naš život ići boljim putem ili ćemo ostati gdje jesmo, slaviti, ali ne biti i proslavljeni. Ovaj svetac nas potiče na promjene u životu, da se Krist proslavi u nama, po nama i nad nama za život vječni. Džabe nam ovo Antunovo ako nećemo učiti od sveca cijeloga svijeta, biti sol zemlje i svjetlost svijeta. Amen.

Nakon misnog slavlja, hodočasnici su se uputili u razgledavanje Gradskog muzeja Ilok  i Iločkog podruma nakon kojeg je slijedio objed u franjevačkom samostanu te izlet na Principovac.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Josip Pavlović, Eržebet Pauzart, Dražen Deranja, Jasna Čordaš