MLADI SRIJEMSKE BISKUPIJE NA LJETOVANJU

PETROVARADIN (TU) - Ljetovanje mladih Petrovaradinskog i Srijemskomitrovačkg dekanata18 Mladi iz župa Červić, Beočin, Srijemska Kamenica, Perovaradin 2, Beška, Maradik i Novi Slankamen od 3 do 9 kolovoza boravili su u Kaštel Kambelovcu na ljetovanju u pratnji čerevićkog župnika vlč. Zdravka Čabrajca.Ljetovanje je podpomogao gospodin Joso Berket, vlasnik Marine Kaštela, Uz zabavu i kupanje mladi su svakoga dana imali svojevrsni oblik kateheze; prvi dan se promišljalo o službana i karizmama, drugi o bl. Ivanu Merzu, treći dan mladima je prikazam dokumentarni film sa svjedočanstvima sedmorice svećenika kako su postali svećenici. Posljednjeg dana kada su imali katehezu prikazan je razgovor sa poznatim hrvatskim pjevačem duhovnih šansona Alanom Hržicom. Mladi su uz druženje i zabavu imali priliku sudjelovati na svetim misama, napose na blagdan Gospe Sniježne ili kako se u župi sv. Jeronima u Kaštel Gomilici u kojoj smo toga dana sudjelovali na misi taj blagdan zove Gospa od Milosti. Sudjelovanjem na misi na Sniježnu Gospu mladi su bili barem duhom, ako već nisu mogli biti fizički na Tekijskom svetištu, gdje su se slavile Velike Tekije. U ponedjeljak 7 kolovoza u večernjim satima mladi su imali izletu u Split kada su imali priliku ploviti polupodmornicom i vidjeti podmorje Splitskoga kanala, a nakon plovidbe imali su kratku šetnju užom jezgrom Dioklecijanove palače te vidjeti Peristil, katedralu sv. Dujma, podrume Dioklecijanove palače... te priliku kupiti suvenire za svoje najbliže.Polazak je prema moru bio u ranim jutarnjim satima u četvrtak 3. kolovoza, a povratak prema Srijemu u srijedu 9 također u jutarnim satima.

Tekst: Davor KormanjošFoto: Darko Peka / Mia Vicković

SPROVODNI OBREDI VLČ. STJEPANA KLAIĆA

ĐAKOVO (TU) – Vlč. Stjepan Klaić, župnik u miru, preminuo je u ponedjeljak, 7. kolovoza 2017. u Svećeničkom domu u  Đakovu u 79. godini života i 53. godini svećeništva. Sprovodni obredi održani su u srijedu, 9. kolovoza, na Gradskom groblju u Đakovu, a potom je u đakovačkoj katedrali uslijedila misa zadušnica. U nazočnosti nadbiskupa mons. Đure Hranića, obred ukopa predvodio je generalni vikar mons. Ivan Ćurić.

Svoju homiliju mons. Ćurić započeo je podsjećajući na pročitan ulomak Knjige tužaljki te tekst 103. psalma, koji poučava o istini Božje ljubavi koja u iskustvu biblijske, tj. naše kršćanske vjere uvijek izranja u središte: ljubav je Gospodnja vječna… Naglasio je kako svakoga dana imamo prigodu i poziv obnoviti svoju životnu snagu, otkriti one prve, najsigurnije temelje svoga života, i sav svoj život staviti u sigurnost Božje ljubavi. „Da, to je zapravo ona temeljna i potpuna životna sigurnost kršćanina: sâm Bog me ljubi, ovakvog kakav jesam, i to uvijek, unatoč mojim grijesima, i nikad me neće prestati ljubiti. On me poziva da mu uzvratim, nasljedujući njegov primjer i zapovijed ljubavi prema bližnjima, tj. prema svakom čovjeku“, rekao je mons. Ćurić, dodavši kako bi nam ta istina ostala visoka i nedostižna da je Bog nije utjelovio u svome Sinu i po njemu je spustio do naših staza.

„U svjetlu Kristovih otajstava danas stojimo pred završetkom zemaljskoga puta i opraštamo se od svoga brata, svećenika Stjepana. Vjerujemo da je u njegovu životu bila živa riječ koju smo u evanđelju čuli: 'Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte' (Iv 14,1).  To je sigurnost koja nosi svakoga svećenika, daje mu snagu – da svima naviješta da nam je u svome Sinu Bog pokazao najveću ljubav, da se Njegova ljubav prignula do ljudskih slabosti i grijeha, da je na križu podnijela smrt i ponovno zasjala u uskrsnuću. A u tom je i naš put, istina i život“, rekao je mons. Ćurić.

Nakon što je ukratko predstavio pokojnikov životni put, istaknuo je: „Godine i teret svećeničke službe pok. Stjepana bili su zahtjevni, donoseći uvijek različite izazove - najprije dugo razdoblje ateističkog društvenoga sustava zajedno s  iskustvom dijaspore katoličke zajednice u Srijemu te, najposlije, napetosti u vremenu Domovinskoga rata. U svom umirovljeničkom životnom razdoblju, znao je naš brat Stjepan očitovati svoju naravnu ljudsku spontanost, jednostavnost i vedrinu. Nije se povlačio u samoću, štoviše, rado se uključivao u razgovore, susrete i, koliko je mogao više, u liturgijska slavlja u našoj katedrali, posebno kao zlatomisnik, o 50. obljetnici svoga ređenja 2015. godine.“

Misa zadušnica

Nakon ukopa na Gradskom groblju, u đakovačkoj prvostolnici slavljena je misa zadušnica za pokojnog svećenika Stjepana. Uz nadbiskupa mons. Đuru Hranića, nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića te veći broj svećenika, misno slavlje predvodio je biskup srijemski mons. Đuro Gašparović.  

„Sada je čas kad nas Crkva poziva da svoju misao okrenemo prema svećeniku Stjepanu, prema njegovom proteklom životu, kojega će se svaki od nas sada za trenutak prisjetiti“, rekao je na početku homilije biskup Gašparović, potaknuvši okupljene da razmišljaju o činjenici „da Crkva u ovom trenutku rastanka ne poziva da trpimo od žalosti za gubitkom dragog člana Crkve, svećenika naše najprije Đakovačke i Srijemske biskupije. Naprotiv, Crkva nam želi pomoći da u Kristu umrlom i uskrslom nađemo odgovor na tolika pitanja koja nas muče i koja sebi sada postavljamo pred otajstvom smrti svećenika Stjepana“.

Okupljene je podsjetio kako postoji jedna sigurnost koja se ne može opovrći, a to je smrt, koja je upisana u naš život kao neuklonjiv uvjet ovozemaljskog življenja i čije iskustvo budi teška, često tjeskobna pitanja. „Svećenik Stjepan bio je vjernik koji se sada susreće s Bogom i ostaje zapanjen. Nije mu sada potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. Božja je volja da nitko iz stada ne propadne, a on je pripadao tom stadu, stadu Dobroga Pastira, koji reče: Ja sam uskrsnuće i život. Zato se život mijenja, a ne oduzima“, rekao je biskup te ustvrdio kako je pokojni svećenik živio sigurnost Kristova poziva: Tko jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. „On je posvećivao druge po svećeništvu i sada za to prima nagradu i govori: Ja vjerujem - uskrsnut ću! Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja. To je naša vjera u Krsta umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce“, dodao je biskup.

Zaključujući homiliju, istaknuo je: „Makar je ovo oproštaj, danas je naša Pasha, naše Uskrsnuće. Danas je dan blagdanski, dan utješne nade, vedre radosti, najdužeg odmora. Zašto? Zato što otajstvo Krista raspetoga i uskrsloga obasjava svjetlošću smrt svećenika Stjepana. Vjerujemo da on živi, živi s Bogom, živi potpuno. On je zaista s Kristom umro da bi s njim živio, bio je ustrajan da bi danas s Kristom kraljevao. U to smo uvjereni!“

U misnom slavlju okupljeni su se prisjetili i pokojnog biskupa Stjepana Bäuerleina, zareditelja pokojnog svećenika Stjepana Klaića, a koji je umro na današnji dan prije 44 godine (9. kolovoza 1973.).

Životopis (iz homilije mons. Ivana Ćurića)

Pokojni svećenik Stjepan rođen je 25. kolovoza 1938. u Starim Perkovcima, filijali župe Donji Andrijevci, od roditelja Mije i Marije, rođ. Sočković. Iako su mu planovi za školovanje u početku bili drugačiji, životni put ga je vodio prema sjemeništu te je u sjemenišnoj gimnaziji u Zagrebu na Šalati završio 6 razreda, a maturirao u Liceju u Đakovu 1959. godine. Nakon vojnoga roka pohađa bogoslovni studij u Đakovu, gdje ga je na Petrovo, 29. lipnja 1965. zaredio biskup Stjepan Bäuerlein.

Čitavo svoje svećeničko djelovanje proveo je u Srijemu, gdje je i inkardiniran u prezbiterij Srijemske biskupije (nakon njezina osamostaljenja 2008. godine). Najprije je vršio službu župnoga upravitelja u Čereviću i Srijemskoj Kamenici, potom 1967. preuzima službu župnika u Sotu gdje ostaje sve do 1980. Nakon toga postaje župnikom u Inđiji, a jednu godinu (1988./89.) upravlja i župom Maradik. Kao inđijski župnik umirovljen je 2013. godine i nastanjuje se u Svećeničkom domu u Đakovu, gdje je, posebno u mjesecima teške bolesti, upućen na skrb ravnatelja, sestara, osoblja i subraće svećenika.

Anica Banović

Preuzeto sa: http://www.djos.hr

PREMINUO VLČ. STJEPAN KLAIĆ

ĐAKOVO (TU) - U ponedjeljak, 7. kolovoza 2017. u Svećeničkom domu u  Đakovu u 79. godini života i 53. godini svećeništva preminuo je vlč. Stjepan Klaić, župnik u miru. Rođen je 25. kolovoza 1938. u Starim Perkovcima. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. u Đakovu.

Bio je upravitelj župe u Čereviću, Srijemskoj Kamenici, Sotu, Inđiji i Maradiku.  Inkardiniran je u Srijemsku biskupiju. Od umirovljenja 25. kolovoza 2013. nastanjen je u Svećeničkom domu u Đakovu. Sprovodni obredi bit će u srijedu, 9. kolovoza 2017. s početkom u 16 sati na Gradskom groblju u Đakovu. Poslije ukopa bit će Sv. misa zadušnica u đakovačkoj katedrali.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
Preuzeto sa: http://www.djos.hr
 

PREMINUO PREČASNI STJEPAN KLAIĆ

SRIJEMSKA BISKUPIJA (TU) - Danas, u ponedjeljak 7. kolovoza 2017., u 13,45 sati u Svećeničkom domu u Đakovu preminuo je preč. Stjepan Klaić, svećenik Srijemske biskupije, inđijski župnik u miru.

Sprovodni obredi će biti na Gradskom groblju u Đakovu, u srijedu, 9. kolovoza 2017. u 16 sati. Nakon ukopa, bi će sprovodna misa u đakovačkoj u katedrali.

MISA PRVE SVETE PRIČESTI U IRIGU

IRIG (TU) - Konačno smo okupljeni (zbog bolesti dva prvopričesnika nismo mogli prije!) u nedjelju, 16. srpnja da u župnoj crkvi u Irigu proslavimo Prvu svetu Pričest naših četvero prvopričesnika: Aleksandar Beganović, Lana Đarmati, Daniela Okeri, Filip Sitarić, a sada nam je zbog bolesti manjkao jedan otac. Sami prvopričesnici su izrazili svoj čin kajanja i sa ulogama čitali drugo misno čitanje. Župnik je istaknuo ovaj dan kao najljepši dan njihova života, kojega će najbolje pamtiti a na temelju današnje Božje riječi i poruke koju nam šaljete Vašim sudjelovanjem i odgovorima kod svete mise i recitacijama i molitvom, izabrao sam jednu rečenicu Isusa iz današnje prispodobe a koja se odnosi na sve nas: „Gle, izađe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put..na kamenje..u trnje, nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod...“ I sijali su u Vas, vaši roditelji, učitelji, župnik i dobri ljudi. Gdje je uspjeh? Ovaj dan je veliki test i ispit za sve nas u ovom vremenu: Što smo sve učinili da budemo takvi? Jesu li svi oni ovdje zadovoljni sa mnom? Sve leži još otvoreno u ruci pred vama. Više strpljenja – veća šansa. Moramo računati i sa gubicima. Razočarenja, ali također i šanse! Ne neopaziti, što je moguće i potrebno! Vi ste u nastajanju. Tek sada idemo dalje: slušati-čuti i donijeti polodove. Ne izgubiti cilj iz očiju: Isus poziva slušanju, razmišljanju i susretu s njim kao danas i zato je ovaj susret lijep, bile su riječi župnika. Slijedio je divan trenutak: paljenje prvopričesničkih svijeća na uskrsnoj i predaja roditelja djeci uz obnovu krsnih obećanja. Svi su sudjelovali također u molitvi vjernika, te recitalom poslije pričesti, molitvom dviju majki, zahvalnom i zaključnom molitvom prvopričesnika. Na kraju svete mise, župnik je djecu obdario prvopričesničkim darovima: Uspomena, prvopričesničkom krunicom i križem, knjižicom Pape Franje: Sveta Pričest, zatim djevojčice: Molitve Gospi i dječaci: molitvenik Zagovor svetih.

                                                                                                                          f.f.

PRVA SVETA PRIČEST U ŠATRINCIMA

ŠATRINCI (TU) - U dvanaestu nedjelju kroz godinu, 25. lipnja, nakon župske svete mise slavljena je posebno na filijali u Šatrincima ovogodišnja prva sveta pričest sa četiri prvopričesnika: Kristina Birinji, Marina Buzaš, Gabriel Čitneki i Mario Mrkonjić, u posebno uređenoj crkvi (ograda, stepenište, ulaz i sama crkva od strane majki naših prvopričesnika i domara crkve, obitelji Lazar). U prepunoj crkvi vjernika, napose njihovih roditelja, kumova i uzvanika familije, djeca su aktivno sudjelovala u svetoj misi i posebnim recitacijama. Župnik je poručio: U središtu naše svete mise a time i cijele Crkve stoji pretvorba. U osnovi ne bi nitko smio od nas tako izaći, kako je ušao u ovu svetu misu (k tome i Prva pričest!). Jer pretvorba ne pogađa samo Isusa u kruhu i vinu: pretvorba pogađa sve nas, pogotovo sve pričešćene a danas i naše prvopričesnike da bi uvijek tako i sada zaključio: U Šatrincima je uvijek ovo najljepši dan, veći od crkvenog goda!