PROSLAVA VELIKIH TEKIJA 2019. GODINE U PETROVARADINU - UOČNICA

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Hodočašće na „Velike Tekije“ u Biskupijsko svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu slavi se i ove 2019. godine na spomendan Snježne Gospe 5. kolovoza. Slavlje je započelo na uočnicu 4. kolovoza hodočašćem vjernika iz svih župa Srijemske biskupije, kao i iz susjednih biskupija i Eparhije za vjernike bizantskog obreda u Srbiji te iz Hrvatske i drugih zemalja. Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovjedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku.

Večernju pontifikalnu misu predvodio je preuzvišeni gospodin mons. Petar Palić, hvarsko-bračko-viški biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije u koncelabraciji sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije, te mons. Fabijanom Svalina, ravnateljem Hrvatskog Caritasa i portala Hrvatske katoličke mreže.

Sudionike slavlja je pozdravio rektor Svetišta vlč. mr. Ivan Rajković i pozvao sve da u pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji u zajedničkoj vjeri učine sve da pokažu da je Božja pobjeda nadomak svima nama.

Prigodnu homiliju održao je biskup Palić koji je na početku istakao: „U radosti zajedništva i slavlja ove euharistije sve vas srdačno pozdravljam, draga braćo i sestre, i zahvaljujem vašem pastiru mons. Đuri Gašparoviću na pozivu da i ja osobno danas i sutra budem hodočasnik u ovom svetištu Gospe Tekijske, koje nas povezuje u štovanju naše nebeske majke Marije. Na ovome mjestu osjećamo sigurnost, osjećamo Marijin zagovor, osjećamo njezinu majčinsku zaštitu. I zato su nam Marijanska svetišta draga. Bez obzira s kakvim događajem povezujemo njihov nastanak i početak, ona su danas za svakog kršćanina i čovjeka dobre volje mjesto posebne milosti i uslišanja.“ Biskup je nastavio: „U svoje srce primamo Riječ Božju, o njoj razmišljamo i prihvatamo ju da nam bude vodilja u životu. Današnja Božja riječ govori da jedan čin može ostaviti mnoge posljedice koje se više ne mogu popraviti. Jedan čin, jednostavan, pa i ljudski, ali koji ipak unosi veliku razliku. Nema više čarobnog raja, nego neuredan svijet i znojan posao, nema više prirodnoga sklada, nego boli, nema više jednoznačnosti, nego nesavladive višeznačnosti, nema više mira, nego mučnih odnosa, ranjivi život koji jednom mora završiti.“

Osvrćući se na Božju riječ biskup je rekao da prvi ljudski par dopušta sebi da ih zavede zmija, da prijeđu granicu koju je postavio Bog. „Zlo na svijetu, tako nas uči ova pripovijest, nije protuteža Bogu, sigurno mu nije jednako, jer je i zmiju on stvorio. Pred samim Bogom, ljudi moraju odgovoriti sami, ne mogu kriviti za svoje postupke nekoga drugoga. Čovjek je odgovoran za svoje postupke i u svojoj slobodi odlučuje prijeći granicu koju je postavio Bog. Kolikogod nam ova činjenica prvoga ljudskog pada otvara oči za stvarnost da smo umjesto uređenoga Božjega svijeta i života u njemu izabrali kaos, nered, toliko nas tješi činjenica da je naš Bog pun milosrđa i ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu. Bog ostaje blizak čovjeku unatoč svim njegovim ograničenjima. S puno ljubavi i nježnosti je pokrio njegovu golotinju i pustio ga da živi život unutar prostora i vremena, život rada i napora, ranjivosti i boli, pustio ga da živi ljudski život. I u tom životu čovjek mora i može pronaći svoje dostojanstvo. Neće biti savršen, mora imati pitanja i biti slab. Može pogriješiti, čak i ako trpi bol, može živjeti fragmentarno, biti ovisan o oprostu i ljubavi. U svojoj ograničenosti može se povjeriti Bogu i pronaći sreću u njemu. Jer Bog nije izmislio kaznu za neposlušne ljude i nije 'strašnom lupom zatvorio rajska vrata', kako će to reći naš pjesnik Kranjčević. Naš Bog je Bog koji poput majke pune ljubavi plete i oblači svoju djecu kako se ne bi smrznuli u svojim prostorima i vremenu, kad je ponekad mrak i hladno. Na svom putu čovjek će nositi čežnju za rajem u svom srcu, u nadi, da će ga sa sigurnošću čekati na kraju dana“, poručio je presvoditelj slavlja.

„Unatoč tragičnosti toga ljudskog čina, nastavio je biskup Palić, tračak nade je pronašao svoj put. U liku žene, koja će biti trajni neprijatelj zmiji, odnosno zlu i Sotoni, sveti su oci prepoznavali lik Marije i Crkve. Marija je nada svijeta i čovječanstva, koja rađa Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja, koji će svojom mukom, smrću i uskrsnućem pobijediti smrt, kao posljedicu grijeha i ponovno uspostaviti novi svijet, kraljevstvo Božje, koje smo i mi, kao Marijna djeca, poslani izgrađivati. Stoga, naše srce danas ovdje mora biti otvoreno i poslušno, kao što je bilo otvoreno i poslušno srce poslužitelja u Kani Galilejskoj, na svadbi, na Marijine riječi: Što god vam rekne, učinite. Odlika pravog kršćanina i Isusovog učenika je spremnost napustiti vlastitu sigurnost i poslušati Isusov glas.

U ovom svijetu u kojemu danas živimo osjećamo i mi, braćo i sestre, da nam ponestaje vina. A to se vino danas zove ljubav, razumijevanje, odgovornost, poštivanje drugoga.“

Biskup je spomenuo da ne treba posebno analizirati kako bismo ustvrdili da nam kršćanska vjera isparava i zapitao se „hoće li naša djeca biti još uvijek kršćani? Pokušajmo sami odgovoriti na ovo pitanje. Uzrok ove crkvene krize je zapravo kriza Boga, odnosno činjenica da smo Boga poslali u mirovinu. On nam redovito ne treba, osim ako nešto u životu ne zaškripi. Da, svoj život često pretvaramo u vodu, u nešto neprepoznatljivo, bezbojno, bez mirisa, bez privlačnosti drugima. Tu su uzroci i našeg slabog kršćanskog svjedočenja i oduševljenja i krize u kojoj smo se kao Crkva našli.“

Na koncu homilije biskup poručio: „Nalazimo se u Marijinom svetištu, gdje nam je na poseban način pred očima lik naše nebeske Majke, koju zovemo Odvjetnicom, Braniteljicom, Pomoćnicom i Posrednicom. Drugi Vatikanski sabor nas uči da se Marija „svojom majčinskom ljubavlju skrbi za braću svojega Sina koja još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedena u sretnu domovinu“ (LG 62). Molimo Blaženu Djevicu Mariju da nam ona pomogne da se, zagledani u njezin primjer otvorenosti Božjem naumu spasenja, svi mi prisnije privinemo uz Isusa Krista i prihvatimo njegovu ruku spasa. Neka nam ova euharistija koju slavimo, ova gozba na kojoj nam se sam Isus Krist daje za hranu, bude izvorom snage za naše svjedočenje u svijetu u kojemu živimo.“

Večernje slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Bogorodice s djetetom Isusom u naručju, koju je princ Eugen Savojski, uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad Turcima, u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, a koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku. Nakon procesije upriličeno je klanjanje pred Presvetim u crkvi.

Na koncu mise nakon procesije biskup Gašparović je pozdravio sve sudionike: predvoditelja misnog slavlja hvarskog biskupa, upravitelja svetišta i suradnike, sve svećenike iz Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije, Eparhije za vjernike bizantskog obreda u Srbiji, te svećenike iz Republike Hrvatske,  članove pjevačkog zbora iz Srijemskih Karlovaca i sve hodočasnike, te predstavnike medija posebno Radio Marije koji su prenosili misno slavlje.

                                                                                                                                                         Ivica Zrno

MONS. BOŽE RADOŠ IMENOVAN VARAŽDINSKIM BISKUPOM

ĐAKOVO (TU) – Mons. Bože Radoš, rektor Papinskog hrvatskog Zavoda svetoga Jeronima u Rimu, imenovan je od Svetog Oca Franje novim varaždinskim biskupom, objavila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj u četvrtak, 1. kolovoza točno u podne.

U isto vrijeme, u podne, u Nadbiskupskom domu u Đakovu, u nazočnosti nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, brojnih svećenika i predstavnika medija, nakon zajedničke molitve Anđeo Gospodnji, a uz svečanu zvonjavu zvona đakovačke katedrale-bazilike sv. Petra, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić objavio je istu vijest – novi varaždinski biskup je mons. Bože Radoš, svećenik prezbiterija Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Nadbiskup je pozdravio sve okupljene u Crvenom salonu: članove Zbora savjetnika i Prvostolnog Kaptola sv. Petra u Đakovu, odgojitelje u Bogoslovnom sjemeništu i profesore KBF u Đakovu, svećenike u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, sve dekane, župnike i druge svećenike, umirovljene svećenike, suradnike, provincijalnu poglavaricu Sestara sv. Križa s. Valeriju Široki i ostale nazočne sestre, kao i predstavnike medija.

Objava nadbiskupa Hranića prekinuta je dugotrajnim pljeskom okupljenih u Crvenom salonu, nakon kojeg je nadbiskup dodao: „Novi biskup nije danas ovdje s nama, ali mi smo duhom i molitvom uz njega u Papinskom hrvatskom Zavodu sv. Jeronima Rimu. U ime nadbiskupa Marina, biskupa Ivana i svih nas ovdje okupljenih; u ime čitavog prezbiterija naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, u ime Bogu posvećenih osoba, i svih vjernika iz 153 župe naše Đakovačko-osječke nadbiskupije; u ime svećenika, časnih sestara i vjernika laika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama; u ime zajednice Bogoslovnog sjemeništa i Akademske zajednice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu; u ime Prvostolnog kaptola, umirovljenih svećenika, vjeroučitelja, župnih kateheta i pastoralnih suradnika čestitam novom biskupu na povjerenju onih koji su bili pitani, a nadasve na povjerenju pape Franje te na imenovanju biskupom varaždinskim.“

Nadbiskup Hranić uputio je čestitku i „dragoj Varaždinskoj biskupiji koja u 22 godine svoga postojanja u osobi mons. Bože Radoša prima svoga trećeg dijecezanskoga biskupa. Čestitamo na nasljedniku i dosadašnjem Varaždinskom, a po rođenju našem Vukovarcu, biskupu mons. Josipu Mrzljaku. Čestitam i našem Prvostolnom Kaptolu sv. Petra, Bogoslovnom sjemeništu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu koji su iznjedrili novoga biskupa“.

Istaknuvši kako je Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Gospodin darovao milost da iz svoga klera može dati biskupa drugoj biskupiji, što je čast za Nadbiskupiju i priznanje njezinu prezbiteriju, nadbiskup Đuro ukazao je na znakovitost proljetos dogovorenog Nadbiskupijskog hodočašća u Nacionalno svetište u Mariju Bistricu te istodobno u prigodi 100. obljetnice rođenja blagopokojnoga biskupa Ćirila Kosa u njegovu rodnu župu i u župnu crkvu te crkvu njegova krštenja sv. Marije Magdalene u Ivancu u Varaždinskoj biskupiji.

„I dok tim činom želimo Bogu i Varaždinskoj biskupiji zahvaliti za tog veoma zauzetog, požrtvovnog i brojnim darovima obdarenog svećenika, a onda i biskupa naše nekoć Đakovačke i Srijemske biskupije, dolazi nam vijest da je Papa Franjo jednog našeg svećenika imenovao novim varaždinskim biskupom. Novom biskupu Boži koji je kao dječak došao k nama u Slavoniju s tromeđe Bosne, Hercegovine i Dalmacije, iz Duvanjskoga kraja, i koji sada odlazi u kraj sa sasvim novim mentalitetom i narječjem, u biskupiju koja obuhvaća Hrvatsko zagorje, Međimurje i Podravinu zasigurno neće biti lako, barem ne na početku. No, mi koji ga poznajemo ne sumnjamo da će se on sa svojim krepostima, vrlinama i darovima brzo biti prihvaćen u novoj sredini“, rekao je nadbiskup Hranić.

Nas trojica biskupa smo u našoj pisanoj čestitki novome biskupu napisali da znamo da će on novoj službi prionuti spremna srca, i da će ga čitava Varaždinska biskupija: svećenici, redovnici, redovnice i Božji narod, brzo prepoznati kao svoga vrijednoga pastira; da vjerujemo da će mu Krist Gospodin upravljati korake na putu pastirske ljubavi i otvarati oči srca da bude osjetljiv za „radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi“ na području Varaždinske biskupije; te da će i on sam kao biskup i pastir stada truditi da sav svoj život i djela oblikuje najprije po Kristovoj mjeri, učeći najviše od njegova ‘blaga i ponizna Srca’, kazao je mons. Hranić.

Zaključujući svoje obraćanje, nadbiskup je rekao: „Moleći da ga prati primjer onih pastirâ, na čijoj je dragocjenoj baštini pozvan ‘izvršiti djelo blagovjesničko i ispuniti svoje poslanje’ (usp. 2 Tim 4,5): od kardinala bl. Alojzija Stepinca i sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, do prvog varaždinskog biskupa, blage uspomene, Marka Culeja, sve do biskupa Josipa Mrzljaka, kojega će naslijediti na katedri varaždinskih biskupa, biskupu Boži čestitamo, radosno kličemo i molimo: Ad multos annos sanos ac sanctos! Na mnoga nam ljeta zdrav i svet bio!“

Životopis mons. Bože Radoša

Mons. Bože Radoš rođen je 5. rujna 1964. u Crvenicama, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Nekoliko godina kasnije njegova se obitelj preselila u Hrvatsku, pa je Bože odrastao u Kuševcu pored Đakova. Po završetku sjemenišne klasične gimnazije u Zagrebu i Đakovu (1983.), započeo je filozofsko-teološki studij u Đakovu. Diplomirao je 1990. godine, te 29. lipnja iste godine bio zaređen za svećenika tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije. Nakon toga, godinu dana je obnašao službu župnoga vikara u Župi Preslavnoga Imena Marijina u Donjem Gradu u Osijeku. Godine 1991. započeo je postdiplomski studij duhovne teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i magistrirao 1994. godine na temu „Motivacija za Bogu posvećeni život. Biblijski, teološki i psihološki aspekti“. Potom je nastavio specijalizaciju, ali je 1997. godine bio imenovan duhovnikom u đakovačkom Bogoslovnom sjemeništu.

Uz to, u Nadbiskupiji je obnašao službu asistenta za permanentni duhovni odgoj mladih svećenika, koordinatora za duhovnu formaciju svećenika. Godine 2010. imenovan je kanonikom Kaptola sv. Petra u Đakovu. U više navrata bio je član Prezbiterskoga vijeća. Bio je duhovni asistent đakovačke sekcije Udruge hrvatskih katoličkih liječnika, član uredništva nadbiskupijskoga časopisa za pastoralnu orijentaciju „Vjesnik“. Od 2013. do 2016. godine bio je i član Nadzornog odbora Papinskog hrvatskog Zavoda svetoga Jeronima.

Predvodio je brojne duhovne vježbe u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i Austriji, a u više navrata organizirao je hodočašća svećenika u Svetu Zemlju, Italiju, Grčku, Francusku i Poljsku. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu predavao je kolegije: Duhovna teologija, Duhovnost Novoga Zavjeta, Duhovnost Staroga Zavjeta, Život i duhovnost prema svetom Pavlu, Uvod u kršćansku meditaciju, Misiologija i Pastoralno vodstvo. Objavio je u hrvatskim časopisima petnaestak radova o kršćanskoj duhovnosti.

Dne 28. travnja 2016. imenovan je rektorom Papinskoga hrvatskoga Zavoda svetoga Jeronima u Rimu, a službu je preuzeo 15. lipnja 2016.

Preuzeto sa: http://djos.hr

PROSLAVA SVETE ANE – CRKVENI GOD U LAĆARKU

LAĆARAK (TU) - U petak, 26. srpnja 2019. godine, svečanim euharistijskim slavljem, proslavljen je crkveni god u Laćarku. Euharistijsko slavlje predslavio je msgr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, uz suslavljenje 10 svećenika iz Srijemske biskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, kao i predstavnika grkokatoličkog – istočnog obreda.

Ovogodišnja proslava svete Ane bila je pokazatelj zajedništva i različitih obreda Crkve, ali i pokazatelj  zajedništva Đakovačko-osječke crkvene pokrajine.

Na početku euharistijskog slavlja, domaći župnik, vlč. Ivica Zrno, pozdravljajući predslavitelja rekao je:

Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe!

Radosni smo i počašćeni Vašim sudjelovanjem u današnjem euharistijskom slavlju. Župa svete Ane u Laćarku ima brojne trenutke koje će pamtiti i pisati zlatnim slovima u svojoj povijesti, a ovaj dan je svakako jedan od tih.

Danas Vam želimo reći veliko hvala! Mnogi su razlozi tome, a naglas ćemo izreći samo ono najvažnije. Upravo Vi ste, preuzvišeni gospodine Nadbiskupe, bili prisutni u početku i rastu ove crkve i zajednice, a to se na osobit način vrednuje.

Na dan 26. 7. 2003., dan kada je osnovana Rimokatolička župa sveta Ana u Laćarku zapisano je:

„Zlatnim će slovima biti upisan 26. srpnja 2003. u srca vjernika župe Srijemska Mitrovica i u povijest „kićenog Srijema“. Toga dana, na blagdan svete Ane, osnovana je na teritoriju srijemskog dijela Đakovačke i Srijemske biskupije nova župa Laćarak sa filijalama: Martinci, Kuzmin, Divoš, Čalma, Stara Bingula i Manđelos. Povijesno euharistijsko slavlje na blagdan svete Ane predvodio je Đakovački i Srijemski biskup mons. Marin Srakić…“

Tada ste izrekli značajnu rečenicu kako započinje povijest jedne župe. Danas smo ovdje, okupljeni oko Stola Gospodinova, kako bismo rekli da povijest ima još stranica za napisati.

Osnovati jednu župu nije mala stvar. Štoviše, radi se o veoma odgovornoj odluci. Povijest govori i svjedoči koliko je to bilo potrebno i opravdano u onom trenutku, dok nam sadašnjost govori koliko je to bio vizionarski potez, osobito u kontekstu obnovljene Srijemske biskupije. On je bio i ostao na dobro, duhovnu korist i spasenje duša vjernog puka u Laćarku. U tome prepoznajemo Vašu pastirsku brigu i izričemo Vam hvala!

 U svojoj homiliji, msgr. Marin Srakić, istaknuo je kako se s velikom radošću sjeća dana kada je posvećena crkva svete Ane u Laćarku. A posvećena je kako bi primala sve one kojima je potrebna okrjepa u Bogu, posvećena je da radi, ne da bude zatvorena.

Govoreći o svetoj Ani, te njezinoj vjerničkoj ulozi za naše živote, istaknuo je kolika je važnost žene za naše obiteljske zajednice. Citirajući papu Pia XII., podsjetio je sve okupljene da svaka obitelj ima svoje sunce – to je žena. I dok vrši ulogu majke i supruge, žena nije ponižena nego je nositeljica središnje uloge u ljudskom društvu, u obitelji. Zato drage žene, majke, supruge,… danas je vaš dan, poručio je msgr. Marin Srakić.

Na koncu euharistijskog slavlja, župnik domaćin, vlč. Zrno pozdravio je sve okupljene, predstavio sve kolege svećenike i zahvalio na svemu što se čini kako bi se i ova mala zajednica osjećala lijepo na dan svoje nebeske zaštitnice.

Nakon euharistijskog slavlja, okupljeni vjernici okrijepili su se pripravljenom zakuskom, te su druženje nastavili kroz lijepu riječ i radosno druženje.

 Ivica Zrno

NADBISKUP GIORGIO LINGUA IMENOVAN APOSTOLSKIM NUNCIJEM U HRVATSKOJ

VATIKAN / ZAGREB (TU) – Papa Franjo imenovao je dosadašnjeg apostolskog nuncija u Kubi, naslovnog nadbiskupa Tuscanie mons. Giorgia Lingua novim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj. Vijest o imenovanju objavljena je 22. srpnja u podne u Rimu i Zagrebu.

Nadbiskup Giorgio Lingua rođen je 23. ožujka 1960. u Fossanu (Cuneo) u Italiji. Zaređen je za svećenika 10. studenoga 1984. i inkardiniran u biskupiju Fossano. Postigao je doktorat iz kanonskog prava. U diplomatsku službu Svete Stolice ušao je 1. srpnja 1992., a obavljao je diplomatsku službu u Apostolskim nuncijaturama u Obali Bjelokosti i u Sjedinjenim Američkim Državama, u Državnom tajništvu Svete Stolice u Odjelu za odnose s državama te u Apostolskim nuncijaturama u Italiji i u Srbiji.

Apostolskim nuncijem u Iraku i u Jordanu imenovan je 4. rujna 2010. te 17. ožujka 2015. nuncijem na Kubi.

Osim materinskog talijanskog jezika govori francuski, engleski i španjolski.

Nuncij Lingua šesti je predstavnik Svetog Oca u samostalnoj hrvatskoj državi. Njegovi prethodnici bili su mons. Giulio Einaudi (29. veljače 1992. – 4. kolovoza 2003.), mons. Francisco-Javier Lozano Sebastián (4. kolovoza 2003. – 10. prosinca 2007.), mons. Mario Roberto Cassari (14. veljače 2008. – 10. ožujka 2012), mons. Alessandro D’Errico (21. svibnja 2012. – 27. travnja 2017.) i mons. Giuseppe Pinto (1. srpnja 2017. – 16. travnja 2019.). IKA

Preuzeto sa: http://djos.hr

PROSLAVA SVETOG ILIJE PROROKA – CRKVENI GOD U LJUBI

LJUBA (TU) - U subotu, 20. srpnja 2019., svečanim euharistijskim slavljem, u 10.00 sati, proslavljen je crkveni god u Ljubi. Mjesto Ljuba, koje se nalazi na samoj granici sa Hrvatskom (granični prijelaz Ljuba – Principovac-Ilok), u samom centru sela ima crkvu koja je posvećena svetom Iliji, proroku. Mjesto Ljuba je filijalno mjesto župe Sveti Mihael, arkanđeo Erdevik.

Od ranih jutarnjih sati, tradicionalno je započeo dolazak hodočasnika u ovo malo mjesto, na Ilinje, kako to znaju reći. Hodočasnici su došli iz svih okolnih sela, a bilo je hodočasnika i iz hrvatskih mjesta, kao i iz Njemačke.

Euharistijsko slavlje, predslavio je uzpravitelj erdevičke župe Sveti Mihael, arkanđeo, vlč. Ivica Zrno, uz koncelebraciju vlč. Nikice Bošnjakovića, župnika župe Presveto Srce Isusovo u Šidu.

U svojoj homiliji, vlč. Zrno je ističući vjernički primjer svetog Ilije, proroka, podsjetio da nam sveti ilija, iako godinama daleko, svojim životnim primjerom ima što reći, te nam je i u današnje vrijeme veliki uzor, primjer i poticaj.

Mi danas govorimo o životnom primjeru čovjeka koji je živio prije nas. Ne radi se o vremenskom razmaku od 100 ili 200 godina, nego o gotovo 3000 godina. Možda ćemo si postaviti pitanje zašto je to za nas danas važno? Važno je! Kako ne? Ako pogledamo život i djelo ovog velikog proroka, prvo što se može uočiti jest da mu život nije bio nimalo jednostavan. Zbog Gospodina nema mira. Dok vrijeme i politička klima na dvoru nameće druga božanstva, sam Ilija je borac za Istinu i pravoga Boga. I bez obzira na sve prijetnje, pa čak i kada mu je život u opasnosti, ne odustaje od svojih stavova i vjerničkih uvjerenja. Upravo ta čvrstoća vjere traži se i danas. Prorok Ilija je bio, s jedne strane veliki slušač Božje Riječi, a s druge revni izvršitelj Božje volje. U tome nam je snažni primjer, poručio je vlč. Zrno.

Na koncu euharistijskog slavlja, vlč. Zrno je pozdravio sve okupljene i zahvalio na svemu što se čini kako bi se i ova mala zajednica osjećala lijepo na dan svoga nebeskoga zaštitnika.

Zatim je uslijedio poziv da se radosni susret koji je započeo Euharistijom, nastavi i nakon euharistijskoga slavlja u dvorištu crkve.

Ivica Zrno

PROJEKAT YOUR JOB – CARITAS SREM

PETROVARADIN (TU) - 18.07.2019 u Petrovaradinu, u prostorijama Srijemske Biskupije, održan je sastanak između predstavnika Caritasa Austrije, Tobiasa Noelkea, Caritasa Srbije, Marine Kostić i biskupa msgr Đure Gašparovića. Sastanku su prisustvovao direktor Caritasa Srem Jozo Duspara i koordinator Petar Dujić.

Tema sastanka bio je projekat Your Job – Projekat koji ima za cilj da pomogne, osnaži i savetuje mlade osobe između 15 i 30 godina kako najlakše da pronađu posao i najbolje predstave sebe budućim poslodavcima kako bi imali perspektivu da ostanu u Rumi. Projekat je započeo sa implementacijom i  biće realizovan u sledeće tri godine na teritoriji opštine Ruma i za potrebe ovog projekta otvorena je kancelarija Biskupijskog  Caritasa Srem u Rumi, ul. Glavna 46,  koju vodi savetnik Lidia Irga.

Projekat je finansiran od strane Austrijske Razvojne Agencije ( ADA ), a pored Rume, projekat će biti implementiran u Zrenjaninu i Aleksincu.

 Petar Dujić