Obrede Velikog petka, koji su započeli u18 sati, predvodio je srijemski biskup u miru mons. Đuro Gašparović

SR. MITROVICA (TU) – Uz mons. Gašparovića na obredima su sudjelovali srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, župni upravitelj i kancelar Srijemske biskupije preč. Tomislav Lasić te đakon Ivan Malić. Obredi su započeli u tišini, prostracijom svećenika i đakona ispred oltara, dok je narod klečeći zahvalio Gospodinu za njegovu žrtvu na križu. Muku po Ivanu pjevao je katedralni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Jelene Damjanović, a ulogu Isusa pjevao je đakon Malić.

Biskup Gašparović je homiliji govorio o otajstvu Velikog petka, o križu oko kojega se vjernici na ovaj dan okupljaju: „Na prvi pogled to je prizorporaza… Čini se kao da je sve izgubljeno. I možda se u tom prizoru prepoznajemo i mi – u trenucima kada nas obuzme tuga, kada ne vidimo izlaz, kada nam se čini da dobro nema snage. Ali upravo tu počinje otajstvo. Jer križ nije samo znak patnje, on je znak ljubavi koja ide do kraja. Isus Krist nije na križu zato što je slab, nego zato što je odlučio ljubiti bez granice. On ne uzvraća nasiljem na nasilje. On ne poziva legije anđela da ga spase. On ostaje. Ostaje radi nas,“ kazao je biskup te dodao kako nas Veliki petak uči ustrajnosti u dobru, čak i onda kada nam to izgleda besmisleno."

Predslavitelj je u nastavku govorio o praštanju kojem nas križ uči: „Na križu Isus izgovara riječi koje su možda najteže, ali i najuzvišenije: 'Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.' U tim riječima nema gorčine, nema mržnje. Samo oprost. Samo milosrđe. I tu dolazimo do pitanja koje se tiče svakoga od nas: možemo li i mi oprostiti. Ne površno, ne iz navike, nego istinski, iz dubine srca. Možda nosimo rane, nepravde, razočaranja. Možda mislimo da je oprost slabost. Ali križ nam pokazuje da je oprost snaga. Da je to pobjeda ljubavi nad mržnjom.“

Mons. Gašparović se u propovijedi osvrnuo i na ljudske križeve, kada se čovjek često pita gdje je Bog, te ohrabrio vjernike: „Bog nije daleko od naše boli. On je ušao u nju. On je proživio patnju, odbacivanje i smrt. To znači da ni jedna naša suza nije nepoznata Bogu. Nijedna naša rana nije zaboravljena. Ali križ nije posljednja riječ. Iako danas stojimo u tišini i žalosti, znamo da ova priča ne završava grobom. Postoji nada koja dolazi, svjetlo koje će zasjati. Veliki petak je put, put prema uskrsnuću… I kada večeras odemo u tišini, ponesimo sa sobom jednu istinu: nismo sami. Isus Krist je s nama – u našim križevima u našim borbama, u našim životima. I zato, u tišini Velikog petka, već sada u srcu nosimo sjeme nade,“ zaključio je srijemski biskup u miru.

Nakon službe riječi uslijedilo je klanjanje križu. Prema običaju u Srijemskoj Mitrovici, čuvari groba donose pred oltar velik drveni križ na kojemu je Isus u prirodnoj ljudskoj veličini. Oni ga podižu dok biskup pjeva „Evo drvo križa“, a svećenik ga polako otkriva. Križu su se prvo poklonili biskupi, svećenici, ministranti, pa sav okupljeni vjerni puk, a zbor je za to vrijeme pjevao napjev „Puče moj“. Kada je klanjanje križu dovršeno, čuvari su ga postavili ispred oltarnog prostora, gdje ostaje do sutra.

Mons. Gašparović je tada otvorio Kristov grob. Biskupi i svećenici ušli su u njega i ostali kratko vrijeme u molitvi. Od toga trenutka počinje prva straža pred Grobom. Čuvari će se na straži smjenjivati do kasnih večernjih sati, dok vjernici budu dolazili obaviti osobne pobožnosti. Kapela Kristovog groba otvara se sutra rano ujutro, čuvari nastavljaju čuvati stražu, a vjernici cijeli dan mogu doći pomoliti se.

Srijemskomitrovački vjernici su se u prijepodnevnim satima na Veliki petak okupili na Kalvariji obaviti pobožnost Križnoga puta. Razmatrali su kroz četrnaest postaja muku koju je Krist podnio za spasenje svijeta.