U katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika na Veliki četvrtak u prijepodnevnim satima svećenici Srijemske biskupije u zajedništvu sa svojim biskupima okupili su se na misi posvete ulja

SR. MITROVICA (TU) – Svećenici Srijemske biskupije u zajedništvu s biskupom mons. Fabijanom Svalinom i biskupom u miru. Mons. Đurom Gašparovićem okupili su se u srijemskomitrovačkoj katedrali u 10:30 sati na misi posvete ulja.

Biskup je u uvodu naglasio kako je ovo dan kada na poseban način zahvaljujemo za dar svećeništva, za sakramente po kojima on nastavlja djelovati u svom narodu i za ulja koja će tijekom godine biti znak njegove milosti. Kazao je i kako je trenutak obnove svećeničkih obećanja na ovome misnom slavlju milosni trenutak za  sve, jer podsjeća zajednicu da je Krist i danas prisutan po onima koje je pozvao da mu služe. Pozvao je vjernike na molitvu za svećenike, za nova duhovan zvanja, te na obnovu vlastite vjere kroz otvorenost srce djelovanju Duha Svetoga.

Biskup se u homiliji obratio svećenicima i istaknuo vrijednost euharistije u njihovu životu: „Euharistija je, kako nas Crkva uči, izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Ali za nas svećenike ona je i više: ona je izvor i vrhunac našega bića. Mi ne samo da slavimo euharistiju – mi iz nje živimo. Ona nas oblikuje, čisti, podiže i vraća na pravi put.

Braćo, ako smo umorni – euharistija je mjesto odmora. Ako smo obeshrabreni – ona je snaga. Ako smo možda postali rutinski – ona je nova vatra. Koliko puta smo to iskusili: kada smo iscrpljeni od obveza, od susreta, od problema koje nosimo zajedno s narodom – i onda stanemo pred oltar… i shvatimo da nismo sami. Da On djeluje. Da On nosi. Da On pretvara i naše slabosti u milost.“

Mons. Svalina se osvrnuo i na konkretne prilike u Srijemu, u kojima svećenici djeluju: „Koliko god nas ljudi možda gledali kao autoritet, kao vođe zajednica – naša istinska veličina je u tome da se znamo sagnuti. Da znamo oprati noge. To znači: biti blizu ljudima, osobito onima koji su ranjeni, udaljeni, izgubljeni. To znači: iznova imati strpljenja za one koji ne razumiju odmah. To znači: ne umoriti se činiti dobro, i kad nema vidljivih plodova.

U našim srijemskim prilikama to posebno dolazi do izražaja. Male zajednice, često opterećene poviješću, iseljavanjem, nesigurnostima… Ljudi traže svećenika koji je s njima. Koji ih ne napušta. Koji ne bježi iz župe čim mu se pruži prilika. Koji ih ne gleda odozgo, nego hoda s njima.

Crkva u Srijemu treba svećenike koji nose miris naroda, kao što je rekao  papa Franjo, ali i miris Krista. I zato pranje nogu nije samo obred koji ćemo večeras promatrati. To je stil života koji smo pozvani živjeti svaki dan.“

U nastavku je istaknuo jedinstvo kao srce svećeničkog poslanja. Jedinstvo svećenika s biskupom treba čuvati, graditi i braniti, jer Crkva ne poznaje put razdora. Razdor slabi svjedočanstvo i gubi se snaga Duha. Zato je važno obnavljati međusobno zajedništvo, naglasio je srijemski biskup.

Nakon homilije svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a pred kraj euharistijske molitve biskup je blagoslovio ulje za pomazivanje bolesnika. Po završetku popričesne molitve u zajedništvu sa svećenicima, mons. Svalina je pripravio i posvetio krizmu: sveto ulje pomiješano s balzamom i miomirisima, koje će upotrebljavati za pomazivanje kod podjeljivanje sakramenta krštenja, potvrde i svećeničkog ređenja.

Na kraju misnog slavlja biskup Svalina se posebno sjetio vlč. Petra Šokčevića, koji ove godine proslavlja šezdeset i pet godina svećeništva. Vlč. Šokčević je  veliki dio svoga svećeničkog služenja proveo u Srijemskoj biskupiji. Tu je služio sve do umirovljenja, a danas živi u Svećeničkom domu u Đakovu.