SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Svetkovina Duhova i Dan ministranata uz primanje dvanaest novih članova u ministrantski zbor, svečano su proslavljeni 19. svibnja u katedrali-manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici. Ovim slavljem je zaključena i Godina svećeničkoga i redovničkog poziva u Srijemskoj biskupiji.
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Svetkovina Duhova i Dan ministranata uz primanje dvanaest novih članova u ministrantski zbor, svečano su proslavljeni 19. svibnja u katedrali-manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici. Ovim slavljem je zaključena i Godina svećeničkoga i redovničkog poziva u Srijemskoj biskupiji. Misno slavlje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, a suslavio je prelat i začasni kanonik mons. Eduard Španović, župnik, dekan i generalni vikar Srijemske biskupije uz sudjelovanje vlč. Maria Paradžika, župnika u Laćarku i pastoralnog suradnika u Srijemskoj Mitrovici.
Na početku slavlja biskup je istaknuo kako su Duhovi slavlje silaska Duha Svetoga koje se jednom dogodilo na apostolima, a nastavilo se preko Prve crkve do naših dana. Događa se i danas po ovome slavlju i u našem kršćanskom životu. To je događaj jedinstva vjere u različitosti službi i ljudskog i kršćanskog vjerničkog zajedništva koje se ugrađuje u zajedništvo Mjesne crkve i po njoj u jedinstvo sa Sveopćom crkvom.
U prigodnoj homiliji biskup Gašparović je rekao: „Duh Sveti, kojega je Isus obećao, pojavljuje se šumom silnog vjetra i vidljivim znakom plamenih jezika na mjestu gdje su bili apostoli u Jeruzalemu. Šum vjetra je znak snage, a plameni jezici znak su ljubavi koja prožima, zanosi i oduševljava, daje snagu i čisti, svijetli i grije, oplemenjuje i diže. I u tren oka šum vjetra Duha Svetoga odnio je iz duše onih galilejskih ribara svu strašljivost, malodušnost, neznanje i zaboravljivost, dok je plamen ljubavi tako snažno zahvatio njihova srca, očistio ih, oduševio i zapalio u njima toliki zanos, da su postali posve novi i drugi ljudi.
Prisutnost Duha Svetoga u Crkvi, nastavio je biskup, bdije i čuva istinu koju je Isus propovijedao, dijeli milost i daje božanski život što ga je Isus zaslužio svojim križem. Taj Duh povezuje sve udove, članove Crkve. On je snaga Crkve i jedina sigurnost vjere u Crkvi. Duh Sveti u Crkvi neprestano djeluje jer je poslan za sva vremena.“
Na koncu homilije Gašparović je poručio: „Duh Sveti djeluje i u svima nama ako mu ne stavljamo zapreke. Potiče nas da budemo dosljedniji kršćani nego što jesmo. A naša molitva, naše pouzdanje u Boga, naša vjera, čitav naš kršćanski život i djelovanje treba biti neprestano dosljednije, potpunije, neustrašivije i dostojnije. Bog nam ne daje duha strašljivosti, nego svoje darove. Duh Sveti nas čini odvažnima, potiče nas razmatrati i doživjeti život Kristova otajstva u svetoj misi koju svake nedjelje slavimo ovdje u crkvi. Neka riječ Kristova kod svake svete mise, odzvanja u čitavom našem životu i neka nam uvijek nešto novo kaže. Neka sveta pričest bude snaga za produbljivanje i ispovijedanje vjere i djelotvornu vjeru ostvarivati u kršćanskom životu.
Završavamo Godinu svećeničkog i redovničkog poziva, ali obećajemo da ćemo i dalje moliti za nova svećenička i redovnička zvanja.
A kao što je Prva crkva nakon silaska Duha Svetoga rasla novim članovima po krštenju, tako i danas u ovom slavlju ministratski zbor župe raste s dvanaestoricom novih članova.
Nakon homilije vlč. Paradžik je uveo nove članove u ministrantsku službu. Rekao je da je kroz povijest ove župe mnogo dječaka obavljalo ovu službu. „I danas, poručio je pastoralni suradnik, kao župa možemo biti ponosni na veliki broj ministranata koji svoju službu vrše dostojanstveno i predano. Ministrantska služba i ministrantska zajednica jedna je od najvažnijih za jednu župu. Ministranti su, kao poslužitelji oltara, prvi svećenikovi suradnici i, uz svećenika, najbliži su svetim Otajstvima. Neka svima ovaj veliki i svečani događaj za našu župu bude poticaj da i svoju djecu i mlade potaknu na uključivanje u ministrantsku službu i zajednicu. A neka bude poticajno i za naše molitve za duhovna zvanja, kako bi se možda i u nekima od njih, ali i u mnogim drugim mladićima i djevojkama probudila želja za služenje Bogu u redovničkom ili svećeničkom zvanju.“
Zatim ih je vlč. Paradžik prozvao: Ove godine u ministrantsku službu primaju se sljedeći kandidati: Srđan Nol, Antonio Šimonjik, Damir Marušić, Kristijan Seneši, Patrik Kristaj, Kristijan Gerguri, Bruno Matijević, Milan Štefanac, Matija Miščević, Mario Molnar, Marko Miščević, Luka Matijević.
Dok su se novi ministranti oblačili u ministrantsko odijelo svi nazočni su slušali o ministrantskoj službi: Svaki ministrant svoju službu svjedoči u prvom redu molitvom i svetom Misom, svojim dobrim ponašanjem i ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Najbolji primjer mogu vidjeti u svojim kolegama, a to su stariji ministranti. Zbog toga, stariji ministrant je onaj koji će brinuti tokom prve godine o ministrantu koji mu je dodijeljen. U znak pristanka, stariji ministranti su poželjeli da ta briga počne već danas. Oni će sada pristupiti i donijeti ministrantska odijela te pomoći u oblačenju novim ministrantima.
Ministrantsko odijelo je iste boje kao i svećenikovo. I ono na znakovit način potiče da svećenici i ministranti srcem i vjerom sudjeluju u istoj službi. Odijelo u bogoslužju ne uljepšava samo ministranta kao osobu, već ono želi ukrasiti, uljepšati i dati liturgiji puni smisao i sjaj. Kao što se oltar ukrašava svježim cvijećem, tako je i ministrant ures oltara i zajednice. Budući da je ministrant pozvan na tako uzvišenu službu, on se mora dokazati i svojim uzornim ponašanjem: u crkvi, kući, u školi i na ulici, svugdje.
Ministrant u župnoj zajednici služi s određenom zadaćom, kako to i s naziv službe govori (latinski glagol "ministrare" znaci služiti). On je službenik oltara, pomoćnik i na najizravniji način sudionik svetog bogoslužja. Župnik i župna zajednica ga prihvaća između mnogih dječaka za poslužitelja oltara i kao znak Božje prisutnosti. I to ga mora činiti sretnim i ponosnim jer je odabran i pozvan na uzvišenu službu. Bogoslužje je posebna svečanost u čast samog Boga. Biti u službi Božjoj i Božjoj blizini, nije samo čast nego i poziv na veću odgovornost i aktivnost. Zato je ministrant pozvan liturgijske čine obavljati odgovorno, dostojanstveno i sa strahopoštovanjem. Sveta misa je najuzvišeniji čin zahvale i zato zaslužuje posebnu pozornost i sabranost. Ovdje se puna odgovornost za ministrantsku službu svodi i na obitelj koja je prva kršćanska zajednica. Kao takvi pozvani smo u svojim domovima poticati djecu na redoviti dolazak na svetu Misu kao i na molitvu.
Dobrog ministranta moraju resiti i ove osobine:
1. Revnost za slavu Božju. Tko hoće biti ministrant ne smije ga voditi želja za isticanje. Nego iskrena nakana da doprinese uzvišenosti i ljepoti službe Božje. Sve što god radi neka bude na veću slavu Božju.
2. Poslušnost i poniznost. Dobar ministrant je poslušan u svemu. Spremno i bez mrgođenja prihvaća svaku obavezu. Neće u posluživanju tražiti da sebe istakne, jer zna da i najmanjom službom slavi Boga.
3. Čistoća duše. "Na goru Gospodnju smije uzaći samo onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno". Poslužitelj oltara mora nastojati da bude svet. Zato će se ministrant čuvati svakog grijeha, a ako teže sagriješi čim prije čisti dušu u ispovijedi.
4. Strahopočitanje. Ne samo prema Bogu. Već i prema svemu što je povezano sa službom Božjom ministrant treba osjećati najdublje štovanje. Nadasve prema Isusu u svetohraništu.
5. Urednost i točnost. Ako se igdje mora držati red i točnost, potrebno je kod mise. Ministrant ne smije dopustiti da se na njega čeka. Svoju službu ima obavljati savjesno. Sve što je za slavu Božju mora biti za nj veliko i važno.
6. Među ministrantima treba vladati duh bratske ljubavi i povezanosti. Nitko ne smije biti zapostavljen. Dobro je kada prijateljstvo iz crkve prenesemo na ulicu i kućama. Lijepo je ako se nastavimo družiti i izvan crkvenog prostora.
7. Marljivost. Poslužitelji oltara moraju biti najvrjedniji učenici u školi, a napose u vjeronauku. Izvan crkve trebaju čitati vjerske knjige i časopise.
Nakon što su obukli svoja ministrantska odijela i na izvanjski način posvjedočili svoju ministrantsku službu slijedi ministrantska „zakletva“. Ona je obećanje Bogu i župnoj zajednici da će svaki od ministranata revno ispunjavati svoju službu. Nakon što izgovore obećanje, ministranti će po prvi puta pristupiti Kristovu oltaru kao vjerni i odani služitelji, na korist Boga i župne zajednice.
Gospodine, Isuse, od danas sam Tvoj službenik. Izabrao si mene da poslužujem kod Tvog oltara.Sretan sam što mogu kod svete Žrtve donositi na oltar žrtvene darove. Nauči me da slušam riječi Tvoje. Daj mi snagu da znam radosno prikazivati sve; svoja djela, svoje misli i sav svoj život. Ti ćeš mi se darovati u svetoj Pričesti. Ostani uvijek sa mnom, Gospodine! Marijo, moja Majko, službenice Gospodnja, učini me vjernim službenikom Sina Tvoga. Amen.
Na koncu slavlja župnik Španović je zahvalio svima koji su doprinijeli ovome slavlju svetkovine Duhova kroz aktivnosti pjevačkoga zbora „Sveta Cecilija“, sudjelovanju čitača, asistencije, ministranata i ostalih suradnika. Čestitajući novim ministrantima pozvao ih je da slijede primjer dosadašnjih ministrantata i da zajedno s njima vjerno služe kod oltara. „Ministranti, rekao je župnik, kao i pjevači jedne su od najvažnijih službi koje doprinose boljem i ljepšem slavljenju Boga.“ Naglasio je da je današnja svetkovina milosni događaj i poticaj djeci, mladima i odraslim vjernicima na što dosljedniji kršćanski život u izgradnji župne zajednice i obitelji župe Svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici.
Nakon misnog slavlja upriličen je u župnom domu domjenak za sve ministrante zajedno s biskupom, župnicima i časnim sestrama redovnicama u Srijemskoj Mitrovici.
Mario Paradžik
Mario Paradžik
