SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Spomendan Svetog Antuna Padovanskog svečano je proslavljen u katedrali - manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici svetim misama i hodočašćima od ranih jutarnjih sati pa do kasno u noć.  Djeca, od najmanjeg do najvećeg, mladi i odrasli ispunili su katedralu i brojem i molitvom i pjesmom.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Spomendan svetog Antuna Padovanskog svečano je proslavljen u katedralnoj crkvi svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici. Od ranih jutarnjih sati pa do kasno uvečer župljani i mnogi vjernici pravoslavne vjeroispovjesti hodočastili su u katedralu i crkveno dvorište, jer su „oltari“ svetog Antuna priređeni u katedrali i u crkvenom dvorištu zbog velikog broja Antunovih štovatelja.

      Nekoliko tisuća vjernika hodočasnika dolazilo je svetom Antunu donoseći cvijeće, paleći svijeće i moleći zagovor ovoga velikog sveca. Katedrala je toga dana bila premalena da primi sve hodočasnike.

      Za vrijeme misa su blagoslovljeni ljiljani a na večernjoj misi bio je blagoslov djece. Djeca, od najmanjeg do najvećeg, mladi i odrasli ispunili su katedralu i brojem i molitvom i pjesmom.

      Misna slavlja predvodio je prelat mons. Eduard Španović, župnik, dekan i generalni vikar Srijemske biskupije u zajedništvu s vlč. Mariom Paradžik, župnim vikarom u Srijemskoj Mitrovici te đakonom Željkom Štimac. Presvijetli Španović je u homiliji naglasio da je sveti Antun jedan od provjerenih zagovornika svih ljudi dobre volje, te da s pravom nosi naziv „Svetac svega svijeta“. Sveti Antun je također zagovornik u svim neprilikama života, te je stoga mudro i spasonosno za sve okupljene što su pohrlili po zagovor ovoga sveca, a posebno mudro su učinili roditelji koji su u velikom broju donijeli i doveli svoju djecu, moleći za njih i s njima Božji blagoslov i zagovor ovoga sveca.

      Po završetku misnog slavlja sva djeca su pojedinačno primila Božji blagoslov po zagovoru svetog Antuna.

      I nakon Misnog slavlja, sve do kasnih večernjih sati, vjernici su nastavili pristizati moleći nebeskog Oca da po zagovoru svetog Antuna usliši molitve svoga naroda.

                                                                             Mario Paradžik

Mario Paradžik

NOVI SLANKAMEN (TU) – Župa i župna crkva Svetog Mihovila, arkanđela u Novom Slankamenu proslavila je 9. lipnja 2012. godine 150. obljetnicu postojanja. U proslavi su sudjelovali uz vjernike župe slavljenice i gosti iz drugih župa Srijemske biskupije kao i iz susjednih biskupija i Republike Hrvatske.

      NOVI SLANKAMEN (TU) – Župa i župna crkva Svetog Mihovila, arkanđela u Novom Slankamenu proslavila je 9. lipnja 2012. godine 150. obljetnicu postojanja. U proslavi su sudjelovali uz vjernike župe slavljenice i gosti iz drugih župa Srijemske biskupije kao i iz susjednih biskupija i Republike Hrvatske. Tom prigodom djeca i mladi iz župe priredili su svečanu akademiju. Prikazali su prizore iz povijesti župe i župne crkve naglasivši posebno pastoralni dušobrižnički rad svih župnika, kapelana i časnih sestara redovnica koji su djelovali u župi.

      Svečano misno slavlje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, a suslavili su, uz župnika domaćina preč. Berislava Petrovića, mons. Eduard Španović, župnik i dekan u Srijemskoj Mitrovici i generalni vikar Srijemske biskupije i preč. Jozo Duspara, zemunski dekan i župnik, te svećenici i redovnici koji djeluju u Srijemskoj biskupiji, svećenici grkokatoličkog obreda kao i gosti iz drugih biskupija i iz župa Đakovačko-osječke nadbiskupije, posebno hodočasnici iz Štitara.

      Na početku slavlja nazočne je pozdravio domaćin preč. Petrović, župnik župe slavljenice koji je rekao: ”’Dajte sinovi Božji dajte Gospodu slavu i čast’, to je naše geslo koje je napisano na crkvi, a koje su zapisali naši pradjedovi. Ponavljamo danas ove iste riječi zahvalni Bogu za ovih 150 godina, za milost, snagu, postojanost u vjeri i sve druge darove koje nam je Gospodin kroz ovaj dugi niz godina udijelio, a ima ih mnogo po kojima osjećamo da Bog voli Novi Slankamen.

      On i danas bdije nad Slankamenom kako bismo bili i u ovom slavlju taknuti milošću neba koja je potpomognuta zaštitom i zagovorom svetog Mihovila, arkanđela, našega nebeskog zaštitnika.” U nastavku župnik je pozdravio biskupa Gašparovića, generalnog vikara i bivšeg župnika u Novom Slankamenu Španovića, sve svećenike Srijemske i drugih biskupija, predstavnike Pravoslavne i Reformatorske crkve, časne sestre među kojima je posebno istakao sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Zagreba, koje su dugi niz godina skrbile zajedno sa župnicima za duhovni život novoslankamenačkih župljana.

      Zatim je pozdravio delegaciju Hrvatskog nacionalnog vijeća, predsjednika Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, predsjednika Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predstavnike Hrvatskih kulturno-prosvjetnih društava u Srijemu i šire, predstavnike Tajništva za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Autonomne Pokrajine Vojvodine, zastupnike općine Inđija i predstavnike mjesne zajednice Novi Slankamen. Posebni pozdrav župnik je uputio predsjedniku Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata i svim gostima koji su došli iz Republike Hrvatske, kako protjeranim iseljenim Slankamencima i onima iz drugih srijemskih župa, tako i vjernom puku iz župa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na koncu je pozdravio predstavnike medija, a posebno slušatelje Radio Marije Srbije, koji izravno prenose ovo nezaboravno povijesno slavlje.

      U homiliji se biskup Gašparović osvrnuo na povijesne događaje župe i istakao: “Znamo dobro, ako pogledamo u povijest, da je ova župa i ova crkva, kao i sve župe i crkve tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije, doživljavala kroz povijest mnoge radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Čuli smo od djece i mladih za vrijeme akademije kakva je bila povijest ove župe i župne crkve u Novom Slankamenu. Župa je bila velika po broju vjernika pretežno hrvatske nacionalnosti. Znamo da su obitelji bile brojne, kao i u svim našim župama i župnim zajednicama u Srijemu. Ali nam je i poznato da se u zadnjih dvadesetak teških godina ova župa brojem obitelji i vjernika znatno smanjila, prepolovila, jer su mnogi morali napustiti svoje domove. Bili su prisiljeni i morali su otići sa svojih pradjedovskih ognjišta, jer su bili natjerani zamijeniti svoje kuće i imanje. Bili su protjerani.

      Zato su ovdje s nama sada oni koji su, zajedno s onima koji su ovdje ostali, teško i sa strahom proživljavali događaje u župama u Srijemu, te im zato zahvaljujemo na poseban način da su došli u svoju matičnu župu Slankamen da se zajedno s nama prisjete svih onih nemilih događaja. Pozivam ih da se prisjete prošlosti koja je iza nas, a isto tako da sada osjetimo povezanost jednih s drugima, povezanost preko 'Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata' koji su sada s nama. Drago nam je osjetiti povezanost preko predstavnika koji ovdje vode brigu o Hrvatima i Hrvatskom narodu, posebno u Srijemu i Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, ili kako se to kaže u ovoj našoj regiji. Dozvolite da zahvalim i svima koji su ostali u ovoj župi i u svim našim srijemskim župama usprkos velikim poteškoćama. Na poseban način moram zahvaliti našim svećenicima koji su ostali s vjernicima u najtežim prilikama života, koji su ih hrabrili i jačali, koji su dijelili radosne i teške žalosne trenutke života u župnim zajednicama.

      Zahvaljujem svećenicima i časnim sestrama, jer je njihova nazočnost u Srijemu bila milost i blagoslov po posvećenju, po sakramentima, po svetoj misi i po kršćanskoj pouci i utješnoj riječi što je davalo snagu onima koji su ovdje ostali. Hvala im na toj žrtvi i daru. Posebna zahvala ide župnicima i časnim sestrama koji su vodili ovu župu, a koji su ovdje bili nabrojeni u programu akademije. Neka Gospodin nagradi svaki njihov plodonosni rad u ovoj župi Novi Slankamen, kao i u drugim našim župama ove sada naše Srijemske biskupije."

      Biskup je nadalje rekao: „Proslava obljetnice župne crkve i župe svečan je liturgijski čin za jednu crkvu, a posebno za vjernike koji joj pripadaju. Ova crkva je mjesto okupljanja kršćanske zajednice na slušanje Božje riječi, na molitvu i hvalu Bogu i na slavljenje svetih otajstava, posebno na slavljenje Euharistijske žrtve Krista Gospodina. Ova crkva je slika Crkve, hrama Božjega, sazidanog od živog kamenja, a oltar što ga okružuje sveti narod da bi sudjelovao na Gospodnjoj žrtvi i hranio se na nebeskoj gozbi, slika je Krista, koji je svećenik i prinos i žrtvenik na kojem se žrtvuje nebeskom Ocu. Ova crkva, hram Božji, znak je Božje prisutnosti u prostoru, među nama.”

      Biskup Gašparović je posebno istakao: „Ova crkva, čiju 150. obljetnicu slavimo, jest prostor, kuća, materijalni hram, sagrađen ljudskom rukom. Ona je mjesto susreta. Ona je okupljanje Crkve, sagrađene od 'živog kamenja', nove i savršene, podignute ne ljudskom rukom, nego slavom živoga Boga, a utemeljene na osobi Isusa Krista. To je duhovna građevina, to je hram Kristova tijela, to je Crkva kojoj je Krist zaglavni kamen a mi vjernici živo kamenje po krštenju nazidani na Krista, ugrađeni u tu duhovnu zgradu. I u toj Crkvi, tijelu Kristovu, čiji smo mi članovi, častimo Boga svojim sjedinjenjem s njime u Duhu i Istini: posvećenjem po sakramentima, učenjem i usavršavanjem po Kristovoj riječi, a sve po sudjelovanju kod svete Mise, svojim kršćanskim životom u obitelji, u ovoj vjerničkoj zajednici, u školi, na radnom mjestu i na svakom mjestu."

      Na koncu razmišljanja biskup je poručio: „Ispunjajmo ovu crkvu i crkve u našoj Srijemskoj biskupiji svojom prisutnošću. Zar da bude poluprazna kada ovdje slavimo svetu Misu? Mora nam biti privlačna znajući da je Krist po njoj i u njoj među nama. Uzdiže se ona kao opomena i poziv svakom vjerniku, pa i prolazniku, od najmanjeg do najvećeg, od najmlađeg do najstarijeg. Znajmo da ne možemo očitovati zajedništvo niti s Kristom, niti međusobno, ako se ne sastajemo, ako se ne nađemo zajedno na ovom svetom mjestu, ako nas nema u ovoj našoj crkvi. A dobro znamo da je Krist uvijek nazočan gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime. Ne samo dvije tri osobe, što je simbolika, nego čitava vjernička zajednica, što više vjernika.“

      Tijekom mise liturgijsko pjevanje je propratio mješoviti župni zbor.

      Na koncu slavlja župnik Petrović je zahvalio svim suradnicima koji su pomogli oko pripreme ovoga slavlja, kao i svim nazočnima.

      Slavlje s oko 300 gostiju je nastavljeno uz tamburaše Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Tomislav“ iz Golubinaca u prostorijama Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva "Stjepan Radić" u Novom Slankamenu.

                                                                                     Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

RUMA (TU) - Svetkovina Tijelova proslavljena je u Rumi svetom misom i Tijelovskom procesijom. Svečanost je predvodio župnik Željko Tovilo uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

      RUMA (TU) - Svetkovina Tijelova u Rumi proslavljena je u popodnevnim satima svečanom svetom misom koju je predvodio župnik Željko Tovilo.

      U prigodnoj homiliji naglasio je snagu i važnost euharistije u životu vjernika, te osobno sudjelovanje  i redovito pristupanje pričesti koja je najbolji način sjedinjenja Boga i čovjeka. "Po krštenju smo pozvani na svetost, a slaveći euharistiju i pričešćujući se suobličujemo se Isus u Kristu. Tu je snaga kršćanske vjere i po sakramentu euharistije vjernik postaje djelotvoran u sredini u kojoj živi", naglasio je župnik. Nakon svete mise slijedila je Tijelovska procesija u dvorištu i na platou ispred župne crkve Uzvišenja Svetog Križa.

                                                                                          Ž. T.

Ž. T.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Središnja svečanost proslave svetkovine Tijelova za Srijemsku biskupiju održana je poslijepodne u katedrali svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici. Misno slavlje predvodio je generalni vikar za Srijem, prečasni Eduard Španović zajedno sa župnim vikarom Mariom Paradžik i đakonom Željkom Štimac.

      Obraćajući se mnoštvu okupljenih vjernika prečasni Španović je naglasio u homiliji da je ova svetkovima najviše vezana uz tijelovske procesije koje su „vanjski“ pokazatelj vjere u Isusa Krista.

      „Euharistija je jedan od najljepših Božjih darova čovjeku, naglasio je predvoditelj slavlja, te je stoga potrebno dopustiti tom daru da grije naše duše, a sve na veću slavu Božju i duhovno dobro ljudi. Tijelovo je svetkovina zajedništva Boga i ljudi, te ljudi međusobno“, naglasio je župnik.

      Za vrijeme mise liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor „Sveta Cecilija“ uz pratnju orguljašice sestre Cecilije Tomkić. Nakon mise, priređena je Tijelovska procesija. Kao i svake godine pridružile su se djevojčice u bjelini koje su posipale latice ruža pred Presvetim.

      Ophod je uz pratnju katedralnog zbora te mnoštva vjernika zastajao na pripravljenim postajama u dvorištu župe, te čitanjima, molitvom i pjesmom proslavljali Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu. Na koncu je svim vjernicina podijeljen blagoslov s Presvetim.

                                                                             Mario Paradžik

Mario Paradžik

GOLUBINCI (TU) - Svetkovina Tijelova proslavljena je u srijemskoj župi "Sveti Juraj, mučenik" u Golubincima svečanom svetom misom  i tijelovskom procesijom. Svečanost je predvodio župni upravitelj Željko Tovilo.

      GOLUBINCI (TU) - Svetkovina Tijelova proslavljena je u srijemskoj župi "Sveti Juraj, mučenik" u Golubincima svečanom svetom misom  i tijelovskom procesijom. Nakon svete mise, koju je predvodio župnik Željko Tovilo, održana je i svečana procesija oko crkve gdje su vjernici pripremili i ukrasili četiri postaje (sjenice) kod kojih su se čitali odlomci Evanđelja i molio blagoslov za cijelu župu.

                         

      U homiliji župnik Tovilo je naglasio: “Doista je veliko otajstvo Euharistija čiji smo postali svjedoci kako svećenici tako i ostali vjernici. To je otajstvo ljubavi bez granica 'budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio' (Iv 13,1); to je otajstvo jedinstva koje se prelijeva na nas iz vrela trojstvena života i čini nas 'jedno' darom Duha Svetoga (Iv 17). To je veliko bogatstvo kršćanskog života. Htio je Sin Božji da sve to bogatstvo bude sadržano u Nekrvnoj Žrtvi Novoga zavjeta, u svetoj misi, u Euharistiji. Svuda po zemlji i do konca ljudske povijesti čovječanstvo će imati u svojim rukama Dar dostojan Neizmjernog Boga. 'Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima i na svakom mjestu prinosi se žrtva čista Imenu mojemu' (Mal 1,11), rekao je predvoditelj slavlja i nastavio, vrijednost Euharistije razlijeva se u razmjerima svijeta i prelazi u vječnost preko granica vremena. Ona je uvijek novi i veliki događaj u zbivanju svemira i najsvetiji čin poklona, zahvalnosti, zadovoljštine i prošnje. Euharistija je živi Krist među nama. A taj božanski dar i tu nedokučivu tajnu položio je Isus u svećeničke ruke kad je rekao 'Ovo činite meni na spomen'. Zato, molimo za svoje svećenike i za nova svećenička i redovnička zvanja“, pozvao je Tovilo na kraju homilije.

                                                                                          Ž. T.

Ž. T.

BEŠKA (TU) - Svećenici Srijemske biskupije, zajedno s biskupom Đurom Gašparovićem okupili su se 4. lipnja 2012. godine na mjesečnu duhovnu obnovu. Ova rekolekcija bila je u Beški, u župi Svete Terezije od djeteta Isusa. Voditelj i predavač bio je o. Karol Harmat, gvardijan u franjevačkom samostanu u Novom Sadu.

      BEŠKA (TU) – Svećenici Srijemske biskupije, zajedno s biskupom Đurom Gašparovićem okupili su se 4. lipnja 2012. godine na mjesečnu duhovnu obnovu. Ova rekolekcija bila je u Beški, u župi Svete Terezije od djeteta Isusa. Voditelj i predavač bio je o. Karol Harmat, gvardijan u franjevačkom samostanu u Novom Sadu.

      Tema predavanja bila je „Nemir, briga i mir“. Voditelj je naglasio kako i svećenici preko svojih službi i okruženja mogu zapasti u nemire i brige zbog kojih se mogu osjetiti izgubljeno i bespomoćno. U svećeničkoj službi može se dogoditi da se zapadne u svjetovne brige više nego što bi trebalo te se tako izgubi potreban mir vlastitoga bića. Lutanje, ogorčenost, nesigurnost, otpad od Boga samo su jedni od uzroka koji lako stvaraju nemir u svećeniku.

      „Mi moramo biti ljudi mira, naglasio je voditelj, i znati naći vrijeme samo za sebe u kojem se možemo susresti s Bogom i samima sobom. Odmoriti se, ne samo tijelom nego i duhom. Kao važan dio našega života ne smijemo izgubiti molitvu, kako molitvu Crkve tako i vlastitu molitvu, jer u njoj pronalazimo sebe i odgovore na mnoga pitanja u susretu s Bogom koji je nositelj potpunoga mira. Svojim mirom trebamo pobijediti svjetovni nemir i u njega donijeti Boga, naglasio je o. Harmat. Duhovna obnova nastavljena je u crkvi klanjanjem, pobožnošću Srcu Isusovu i molitvom za duhovna zvanja. Završetak duhovne obnove bio je uz prigodni ručak i bratski razgovor svećenika.

                                                                                Dušan Milekić  

Dušan Milekić