BEŠKA 2. srpnja 2010. godine - U župnoj crkvi svete Terezije od Djeteta Isusa, u petak 2. srpnja predstavljena je knjiga-monografija Antuna Devića „Župe Beška i Maradik".

       Uz autora, djelo su predstavili: sadašnji župnik vlč. Božidar Lusavec, dr.Milica Lukić urednica i lektor, župnik iz Rokovaca Mirko Crnčan nakladnik i priređivač, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović i Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih hrvata iz Subotice.

Na početku promocije knjige sve prisutne je pozdravio domaćin vlč. Božidar Lusavec koji je istaknuo: “I tako dvije male neprimjetne crkve i župe predstavljaju danas svoju knjigu-monografiju kakvu nemaju ni mnoge “vidljivije”i poznatije crkve”. Zahvaljujući na knjizi Antuna Devića, vlč. Božidar Lusavec je naglasio: “Zamolio sam njega da napiše knjigu jer će biti objektivniji pisac nego ja. Naime, povijest pišu koji su objektivniji, ja bih napisao možda nešto što je puno subjektivnije i opterećen zbivanjima i osobama devedestih godina, kada sam s vjernicima pretrpio mnoga zla. Zato je nastala monografija bez moje subjektivnosti spominjanja onih imena koji su tukli i bacali bombe na moje vjernike. Knjiga je pisana bez srdžbe i pristrasnosti, ali i bez uljepšavanja manje lijepih činjenica, bilo jedne ili druge župe s'početka ili na kraju prošlog stoljeća”.

Inače knjiga govori o dvije župe Beški i Maradiku koji nemaju veliku povijest, ali su neprestano bile povezane: župnici iz Maradika su vodili brigu o vjernicima Beške do osnutka župe 1966. godine; do osnutka su čak Beščani išli pješke na svete mise, vjenčanja, krštenja, i sl. U Maradik; kada su beščanski župnici u zadnjih 10 godina vodili brigu o vjernicima i crkvi u Maradiku. Dvije različite župe, dva različita naroda, dva različita mentaliteta, ali ipak i jedni i drugi pripadnici Katoličke vjere.

„Do kada će biti budućnost župe Beška i Maradik, ne znam ali svakako ova knjiga-monografija bit će jedan pisani i fotografski trag o jednom periodu i vjernicima ovih župa. Zato se radujem što je izašla ova “Spomenica Beške i Maradika" i nadam se da će svaka naša kuća pribaviti knjigu i da će biti korisno štivo sadašnjim i bivšim iseljenim župljanima i ljudima dobre volje”, rekao je župnik župe Beška vlč. Božidar Lusavec.

Nakon pozdrava i izlaganja sadašnjeg župnika Božidara Lusavca, dr. Milica Lukić, urednica, lektorica i korektor, predstavila je svoj rad na knjizi ovim riječima: ”Biblijska Knjiga Propovjednikova kaže kako sve pod suncem ima svoje vrijeme. Posve je sigurno da bi ova knjiga da je objelodanjena prije 20 godina imala posve drugačije značenje, da njezina simbolika ne bi ni izdaleka bila toliko snažna koliko je snažna, danas kada doslovce postaje NOVI DOM, kohezijska sila kojoj je zadatak, Vas Beščane i Maradičane, iznova povezati u zajednicu koja ne ovisi o prostoru, u zajednicu koja je duhovni prostor u koji stane svaka misao o tome, kako je bilo i kako je moglo biti u Beški i Maradiku da ih niste morali čuvati u srcu, u možda već izblijedelim albumima s fotografijama. Tek danas, u vrijeme kada se taj dom ne može omeđati ogradom, avlijom, oranicom i šumom, knjiga koja pred Vama može i mora biti sve to, i više od toga: znak da istina tek kada je zapisana putuje kroz vrijeme; da istina tek kada je zapisana postaje biblijska svetiljka čije svijetlo nije moguće sakriti”.

Monografija Župe Beška i Maradik sastoji se od 13 poglavlja kroz koje se prati povijest toga prostora od prvih tragova prethistorijskih naselja do naših dana. Opisuju se prilike na tom prostoru po oslobođenju od osmanijske vlasti, pod vojnom austrijskom vlašću u 17. I 18. stoljeću, doseljavanje Nijemaca i Mađara i Hrvata, njihov vjerski život, i brojni tragični događaji i sudbine iz drugog svjetskog rata i domovinskog rata i egzoduse našeg stanovništva s ovog prostora. Tekst ove monografije uglavnom je utemeljen na neobjavljenim arhivskim izvorima pojedinih župa: Beške, Iriga, Maradika, Nadbiskupskog arhiva u Đakovu i Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu. Neprocijenjiv izvor za povijest svake župe je župna spomenica koju su svi župnici dužni pisati i u nju kroničari bilježe različite događaje važne za život svake župe, tako se i u ovoj knjizi nalaze vrijedni podaci iz tih izvora. Spomenice župe Beška i Maradik u kojoj zapise možemo pratiti još od 1898. godine, te župe Beška koju je započeo pisati župnik Martin Radman, a nastavili Tomislav Radišić i sadašnji župnik Božidar Lusavec. Iz tih dokumenata se vidi kako je vjerski, kulturni i privredni život i u jednoj i u drugoj župi bio bogat. Primjerice, u Maradiku su postojala i djelovala tri važna katolička društva, te je prikazan rani razvoj školstva na ovom prostoru. Kroz privredni razvoj u knjizi je prikazan prvi mlin, tzv. vatrenku s pogonom na vatru u Beški početkom 20. stoljeća koga je podigao Filip Kinzl, u taj mlin su dolazili stanovnici iz svih okolnih mjesta, također se iz spomenice saznaje da su u Beški bile tri ciglane.

U knjizi Župe Beška i Maradik nižu se imena ljudi kao memento, kao podsjetnik i opomena vremenu i ljudima koji ga oblikuju. „Čitatelj će se u ovoj knjizi dobro snaći jer je oblikovana vrlo jasnom, rekla bih udžbeničkom metodologijom, obilježenom jednostavnošću, kojom se autor služi, vodeći tekst od šireg konteksta, da bi se uspješno razumjelo ono pojedinačno. Impresivna obaviještenost o temi kojoj je pristupio autor Antun Dević, omogućila je da tekst svoje monografije usmjeri prema različitim strukturama čitatelja i prilagodi ga njima: onima koji će ga kasnije upotrebljavati za daljna stručna i znanstvena istraživanja, zaljubljenicima u tzv. malu povijest i na koncu iako čini se, ova bi skupina čitatelja trebala zauzimati prvo mjesto među potencijalnim recipijentima knjige, onima koji će prema tekstu imati sasvim osobnu čitačku poziciju. Knjiga počinje živjeti onda kada se susretne sa svojim čitateljima. Zato je uzmite u ruke i udahnite joj život," završila je dr. Milica Lukić svoje izlaganje.

Srijemski biskup mons. Đuro Gašparović pozdravio je nazočne, te je izrazio zadovoljstvo što se ovom knjigom daje nada kako neće pasti u zaborav ono što su nam priskrbili i čime su nas zadužili vrijedni prethodnici, već se njome otvaraju vrata za daljnje znanstveno istraživanje i vrednovanje vjerničke, kulturne i povijesne baštine župe Beška i Maradik i svih Katolika Srijema. “Podržavam ovu monografiju i sretan sam da imamo ovakvih pisaca kao što je Antun Dević koji će sakupiti te mnogobrojne razbacane podatke o našim župama, i pozivam vjernike da ovu knjigu čitaju, možda će u njoj naći poticaj za svećenički i vjernički život”, zaključio je biskup Đuro Gašparović.

Tomislav Žigmanov ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih hrvata iz Subotice u svojoj osvrti na knjigu istakao je:”Sigurno da je mjesna povijest Hrvata na ovim prostorima neistražena i neobjavljena, malo je ovakvih knjiga u Vojvodini, zato je ova knjiga-monografija bogatstvo i potaknuće Hrvatima da se više objavljuju takve monografije u Vojvodini”.

                                                           Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

 PETROVARADIN (TU) - U svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu na blagdan svetog Jakova, apostola i spomendan svetih Joakima i Ane proslavljene su Male Tekije. Tradicionalno tih dana se svake godine hodočasti u ovo biskupijsko svetište Srijemske biskupije te misnim slavljima, procesijom i prigodnim programom časti se Gospa Tekijska.

      PETROVARADIN (TU) - U svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu na blagdan svetog Jakova, apostola i spomendan svetih Joakima i Ane proslavljene su Male Tekije. Tradicionalno tih dana se svake godine hodočasti u ovo biskupijsko svetište Srijemske biskupije te euharistijskim slavljima, procesijom i prigodnim programom časti se Gospa Tekijska. To je ujedno prigoda za svetu ispovjed.

      Uz sudjelovanje mnogobrojnih vjernika hodočasnika iz župa petrovaradinskog dekanata i drugih župa Srijemske biskupije započela je proslava u srijedu 25. srpnja večernjom misom, koju je predvodio vlč. Željko Štimac, mladomisnik iz Srijemske Mitrovice, u zajedništvu sa svećenicima Srijemske  biskupije i svećenicima iz Novoga Sada.

      U homiliji, govoreći o riječima Isusa “Blago našim očima što vide i našim ušima što slušaju”, vlč. Štimac je istakao: “Svi mi ljudi imamo iskustvo sljepoće, jer nitko nam ne može reći kako Bog izgleda da bismo ga mogli prepoznati tjelesnim očima. Možemo postaviti pitanje da li Isus može biti s nama, a da ga ne vidimo i da ga ne čujemo? Odgovor nam posebno daje današnji dan jer je ovdje sada Isus s nama. On nam govori kroz svakoga od nas. Ovo je za nas milosni trenutak, jer smo živi, jer smo s njime, jer smo sa svojima najbližima. Milosni trenutak je da nam Bog progovara po svojoj riječi i lomljenju kruha, da nam progovara kroz svoju Majku koju mi ovdje danas častimo.”

      Slavlje je završilo tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje Tekijske kroz prostor križnoga puta uz svetište. Nakon procesije u crkvi je upriličeno klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.

      Na sam dan proslave u četvrtak 26. srpnja u crkvi Gospe Snježne slavljena je svečana sveta misa koju je predvodio vlč. Željko Štimac, mladomisnik iz Srijemske Mitrovice, u koncelebraciji sa svećenicima Srijemske i Subotičke biskupije. U homiliji vlč. Željko Štimac se osvrnuo na slavljenike svete Joakima i Anu čiju je ljubav, poniznost i strpljivost Bog nagradio. ”Za snažnu ustrajnu vjeru, nastavio je predvoditelj slavlja, potrebna je ljubav koju nam Bog daje. Spasenje je došlo po Isusu Kristu, ali vidimo da je Bog izabrao čisto skrušeno srce naše Nebeske majke. Ona, koja je od početka bila s Isusom ostala je vjerna Bogu. A što je prava ljubav prema Bogu, zapitao se Štimac? Jedan mislilac je rekao da je prava ljubav, moliti kao sveci, raditi kao divovi, trpjeti kao mučenici i gledati hrabro na križ. To je prava ljubav prema Bogu!”

      Proslava Malih Tekija završila je večernjim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Željko Štimac, mladomisnik.

                                                                                                           Tomislav Mađarević

      PETROVARADIN (TU) - U Petrovaradinu, 24. lipnja 2012. godine, održan je susret obitelji Srijemske biskupije. Tema susreta bila je Ljubav i odgovornost, a predstavljena je knjiga istog naslova Karola Wojtyle, kasnijeg pape Ivana Pavla II. Voditelj susreta bio je mag. Marko Lončar, župnik u Beočinu i Čereviću, vicekancelar i povjerenik za pastoral obitelji Srijemske biskupije.

      Susret je počeo molitvenim dijelom. Najprije je pjesma Oče naš dobri upućena „Ocu svakog očinstva na nebu i na zemlji“ (Ef 3,15), zatim su pjevani psalmi, da bi se potom čitalo iz 1 Sol 4, 1-6 s pozivom na svetost. U homiliji se voditelj mag. Lončar osvrnuo na izreku Apostola: „Ovo je volja Božja ... da svatko od vas nauči u časti steći svoju ženu, ne u strasti kao pogani koji ne poznaju Boga“. Malo jezične analize pomoglo je da se original bolje shvati: da svatko nauči i znade steći i imati svoju ženu. Nadalje, izraz koji u prijevodu glasi „svoju ženu“ u originalu može značiti: 1. alat 2. posuda 3. kućni pribor – pa onda u prenesenom smislu, što je u poslanici slučaj: svoju tjelesnost kao muškarca ili žene, ili svoga bračnog druga. Dakle, Apostol postavlja zahtijev da se prema tijelu i bračnom drugu odnosi s odgovornošću i ta odgovornost vrijedi pred Bogom. (Slika: Tomislav Mađarević čita Poslanicu Solunjanima)

      U dvorani je uslijedila prezentacija knjige Ljubav i odgovornost. Najprije podatak, da je knjiga izrasla iz predavanja 1958/59. i objavljena na poljskom jeziku 1960. godine. Hrvatsko izdanje objavljeno je u izdavačkoj kući Verbum 2009. godine. Popraćeno je kvalitetnim bilješkama priređivača za bolje razumijevanje teksta. Prema idejama iz te knjige nađe se pokoja formulacija u Drugom Vatikanskom saboru, kao ona o „naravi osobe i njenih čina“ (GS 50) i u apostolskoj pobudnici Obiteljska zajednica br. 32, učiteljskom pismu pape Ivana Pavla II (Karola Wojtyle).

      Osoba i nagon. Prvo poglavlje knjige nosi ovaj naslov. Nije slučajno, jer Wojtyla hoće prikazati nauk Crkve pojmovima novovijeke filozofije. Tu se nudi Kantova analiza moralnosti, koja polazi od dostojanstva osobe. Osoba se – za početak – definira prema Boetiju kao nosilac razumske naravi. Tako shvaćena osoba zahtijeva da uvijek bude svrha djelovanja, nikada sredstvo. Upravo to želi reći i jedna od Kantovih formulacija kategoričkog imperativa. Prva formulacija kategoričkog imperativa glasi: "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma). Na drugom mjestu kategorički imperativ glasi: "Djeluj samo tako, da ljudstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš kao smisao a nikada samo kao svrhu." Ova formula jasno odbacuje instrumentaliziranje čovjeka u bilo koje svrhe, i naglašava ljudskost kao glavnu dimenziju međuljudskog odnosa. Naš autor razmišlja na poljskom jeziku i odbacuje dvije vrste „uživanja“ u vezi s ljudskom ljubavi. Može se koristiti, ili „uživati“, materijalna dobra. Može se tako uživajući vezu s drugim čovjekom njega koristiti. Oboje isključuje prava ljubav. Oba ova modela „uživanja“ sveti Augustin naziva „uti“ t.j. upotrebljavati, a podvrgavanje zajedničkom višem cilju, koji sa sobom donosi i „uživanje“, naziva „frui“ t.j. prihvaćati plodove dobroga djela.

      – Ova analiza na osnovu Boetijeve definicije dobra je, ali nedovoljna, budući da ne uzima dovoljno u obzir tjelesnu dimenziju čovjeka. Čovjek, osim što je jedinka razumske naravi, ima mnogo zajedničkoga sa životinjama. Stoga je jedna od definicija čovjeka animal rationale ili životinja obdarena razumom. Dakle, ljudskoj osobi pripada i ono, što je priroda naučila svaku životinju. Doslovno to u Rimskom pravu kod Ulpijana glasi: Prirodno pravo je, što je priroda naučila sva živa bića: naime, ovo pravo nije vlastito ljudskom rodu, nego i svim životinjama koje se rađaju na zemlji, u moru, pa i pticama. Ovamo pripada veza muškoga i ženskoga, koje mi nazivamo ženidbom, ovamo [pripada] rađanje potomstva, ovamo [pripada] odgoj: vidimo naime da su i druga živa bića, pa i zvijeri, obdareni ovim pravom. Zato se mora poznavati i poštivati i sve animalno u čovjeku. Zato naš autor govori o „kulturi roditeljstva“ (str. 230 – 251, sam izraz 242) i misli na usklađivanje bračnog života sa općim osobnim stanjem bračnih drugova. Misli na kombinaciju „brak ljubavi i broj djece“. Taj postupak je vezan uz periodičnu plodnost, i, dosljedno, uz periodičnu uzdržljivost. Povodom dodjele velike nagrade Kraljevske akademije znanosti i umjetnosti u Parizu Felixu Arhimedu Pouchet-u za otkriće periodične plodnosti, periodičnu su uzdržljivost u svrhu postizanja optimalnog broja djece nazvali „bračna razboritost“. Autor u knjizi postavlja zahtjev, da se taj dio ljudske biologije upozna, premda ga sam u knjizi ne obrazlaže. Kada je bio papa, na obiteljsku sinodu je pozvao odgovarajuće stručnjake – Dr. J. Billingsa i dr. Josefa Rötzera – da biskupima iznesu ono što bračni drugovi trebaju znati kao pretpostavku kreposti bračne umjerenosti. U knjizi govori: „Problem prirodne prenapučenosti, problem broja ljudi na kugli zemaljskoj ili u pojedinim njezinim dijelovima, to su problemi koji prirodnim putem apeliraju na ljudsku razboritost“(str. 60).

      Naš autor je u svoju analizu uvrstio i saznanja iz seksologije. To je u osnovi Van de Veldeova interpretacija „Savršeni brak“ (1928. god. i poslije u nebrojenim izdanjima; Sarajevo „Ljubav u tijelu žene“ – 1939). U papinskom pismu „Čista ženidba“ (Casti connubii) ta knjiga nije dobila povoljnu ocjenu, budući da je previše naglašavala tjelesnu dimenziju ljudske ljubavi. Papa je govorio o „iskrivljenoj ženidbi“. Njemački službeni prijevod je veoma postrožio papinski izraz govoreći da nije posrijedi savršeni brak nego „savršeno ljubavništvo“. Karol Wojtyla prepisuje iz knjige umećući etičke korekture. Tako ispunja Apostolov naputak: „Sve provjeravajte, dobro zadržite“ (1 Sol 5,21).

      Prema Tomi Akvinskom, uz ova dva elementa – osoba, nagon – dolazi i odnos čovjeka prema Stvoritelju (Toma, S.Th. I-II, q.94 a.2). Svi su ljudi pozvani na ljubav. Brak je „samo određeni pokušaj rješavanja problema sjedinjenja / s osobom kroz ljubav ... Djevičanstvo razmatrano u perspektivi vječnoga života osobe drugi je pokušaj rješavanja istoga problema.“ (str. 261/262)

      Ovaj izbor iz tema knjige zaključen je pjesmom – baladom o neuspjeloj ljubavi – Lijepa Jana (August Šenoa). Izveo ju je crkveni zbor iz Srijemskih Karlovaca. (Slika: Zbor Sr. Karlovci)

      Dodatno predavanje bilo je o strukturi ljudskoga mozga u vezi sa vitalnim nagonima. Referirao je mag. Marko Lončar prema predavanjima prof. Rötzera, auditora Sinode za obitelj 1980. godine. Životinjama iz roda sisavaca cjelokupni je životni program upisan u sistemu hipofiza-hipotalamus. Tu je reguliran i nagon za održanje vrste. Otkočenje – vrijeme parenja, zakočeno – vrijeme podizanja mladunčadi. I tako u krug. U ljudskoj vrsti, reguliranje nagona stavljeno je u više predjele mozga – orbitalni mozak i prefrontalni režanj – gdje se te impulse integrira u životni program ljudske osobe. Gledano životinjski – postoji „višak nagona“ – nagon i povrh potrebe za podizanje potomstva. Ove dvije pretpostavke zahtijevaju da se odgojem i samoodgojem u te dijelove mozga upiše „ljudska razboritost“. Tko tu razboritost na vrijeme ne stekne – u biološkom smislu nikad neće postati punovrijedan čovjek.

      Na kraju predavanja sudionici su mogli izabrati za uspomenu: Katekizam 1 „Otac naš nebeski“ ili „Prirodno reguliranje začeća“ po profesoru Rötzeru.

                                                                             Marko Lončar

Marko Lončar

LAĆARAK (TU) - Više župa Srijemske biskupije ove je godine proslavilo nedjelju Prve svete pričesti s djecom koja su se pripremala kroz nekoliko godina vjeronaukom u školama i župnom katehezom. Proslava je upriličena i u župi Laćarak koju je organizirala župna zajednica pod vodstvom vlč. Marija Paradžik, župnog vikara u Srijemskoj Mitrovici. 

      LAĆARAK (TU) – U trinaestu nedjelju kroz liturgijsku godinu, 1. srpnja 2012. godine u župi Sveta Ana, Majka Blažene Djevice Marije u Laćarku, jednoj od najmlađih župa Srijemske biskupije, održana je svečanost Prve svete pričesti.

      Petoro djece je po prvi puta primilo Isusa u svoje srce. Nakon duge višegodišnje priprave kroz školski vjeronauk i župnu katehezu, te trodnevnom neposrednom pripravom, osvanuo je dan Prve svete pričesti. Ovaj dan je uvijek sretan i svečan za čitavu župnu zajednicu, a samo slavlje proteklo je veličanstveno i svečano.

      Misno slavlje predvodio je vlč. Mario Paradžik, župni vikar u Srijemskoj Mitrovici u zajedništvu s vlč. Željkom Štimac, ovogodišnjim ređenikom Srijemske biskupije i mladomisnikom iz župe Srijemska Mitrovica, koji je održao i prigodnu homiliju. Vlč. Štimac napomenuo je kako je mudra i spasonosna odluka pristupati sakramentima, jer su oni potrebni za naše spasenje, te pozvao prvopričesnike i roditelje da i dalje nastave redovito dolaziti na svete mise i druga liturgijska i katehetska slavlja. Prvopričesnici su ovo misno slavlje uzveličali prigodnim programom na početku i na kraju slavlja.

      Nakon svečanosti u crkvi nastavljeno je druženje u župnoj dvorani.

                                                                                   Mario Paradžik

Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Pri koncu školske godine u župama Srijemske biskupije proslavljeni su događaji Prve svete pričesti. To je veliko nezaboravno slavlje za djecu koja su se pripravljala više godina kroz školski vjeronauk i župnu katehezu. Svečano je bilo i u župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Župa Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj biskupiji proslavila je u katedrali manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici slavlje Prve svete pričesti 1. srpnja 2012. godine. Nakon trogodišnje priprave kroz školski vjeronauk i župnu katehezu i redovite sukladne priprave djeca su poučena i pripravljena za njih i za cijelu župnu zajednicu veliki I nezaboravni svečani dan. Dan Prve svete pričesti uvijek je drag i svečan dan za svaku župnu zajednicu tako da je ovogodišnja proslava protekla veličanstveno i svečano.

      Prvopričesničko euharistijsko slavlje predvodio je mons. Eduard Španović, župnik i generalni vikar, a suslavili su vlč. Mario Paradžik, župni vikar i vlč. Željko Štimac, ovogodišnji mladomisnik Srijemske biskupije. Na početku misnog slavlja i nakon pričesti djeca su imala prigodni program.

      U homiliji župnik je pozvao prvopičesnike da nikada ne zaborave dan Prve svete pričesti i da nastave redovito i revno pohađati vjeronauk u školi i župnu katehezu u župi, kako bi se pripravljali za sljedeće sakramente koje će ubudiće primati, a posebno svetu potvrdu.

      Pozdravljajući roditelje, župnik Španović im je zahvalio za trud oko podizanja i odgoja njihove djece i što nisu zaboravili na vjerski odgoj te im je poručio da su učinili ono što je dobro, mudro i korisno za njihovu djecu.

      Nakon misnog slavlja nastavljeno je zajedništvo i druženje u župnoj dvorani i župnom dvorištu.

                                                                                            Mario Paradžik

Mario Paradžik

PETROVARADIN (TU) - Četvrta po redu ovogodišnja duhovna obnova u svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu, koja je održana 7. i 8. srpnja, potvrdila je da Tekije sve više postaju mjestom raznolikih duhovnih i kulturnih sadržaja.

      PETROVARADIN (TU) - Četvrta po redu ovogodišnja duhovna obnova u svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu, koja je održana 7. i 8. srpnja, potvrdila je da Tekije u Petrovaradinu sve više postaju mjestom raznolikih duhovnih, molitvenih i kulturnih sadržaja.

      Kao i obično, i ove prve subote i nedjelje u mjesecu srpnju, održana je duhovna obnova Za naš grad. Misao vodilja bila je rečenica sv. Pavla: Kada sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,10). Voditelj je bio vlč. Vladimir Sedlak, grkokatolički župnik u Petrovcima kod Vukovara. Godišnji odmori, ali i velike vrućine, učinili su svoje, no, ipak se znatan broj sudionika okupio i ovoga puta, ne propuštajući priliku za učvršćivanjem svoje vjere. Bilo je, svakako, i onih koji su došli prvi puta i poželjeli ponovno doći. Već i sam dolazak pokazao je stanovitu jakost u životnim poteškoćama.

      U različitosti preporučenih i izabranih voditelja, ovaj puta je na red došao svećenik istočnog obreda i to je bila prigoda upoznati ovaj obred i život oženjenog grkokatoličkog svećenika, kao i život s izazovima svećeničke obitelji, što se pokazalo potrebnim.

      Sadržaj obnove tekao je redovitim rasporedom s pobožnošću Majci Božjoj, sveta misa, euharistijsko klanjanje i prigodno završno razmatranje pretočeno u razgovor s pitanjima i odgovorima. Može se reći da su se sudionici sve više otvarali za razgovor i pokazivali zanimanje za nakanu i potrebu Crkve oko nove evangelizacije.

      Već samo razmatranje u crkvi bila je prigoda upoznati posebnosti istočnih obreda, sličnosti s pravoslavnim obredom, nastanak i poteškoće obreda ali i života sjedinjenih s papom i Crkvom zapadnog obreda. Osjetila se i potreba pojasniti pitanje ekumenizma, raskola i sjedinjenja Crkava. Posebno su bili zanimljivi razgovori u tekijskom domu. Osjećalo se kao da se predvoditelj i okupljeni vjernici već dugo poznaju, da su međusobno vrlo bliski. Svjedočenje voditelja o obiteljskom životu bilo je izazov za naše obitelji. Ako se doda da su u ovoj obnovi sudjelovali i njegova supruga i sin, bilo je to za sve radosno svjedočenje i osjećaj nedostatka takvih obitelji. Doista, bilo je puno pitanja ali i jednostavnih životnih, kršćanskih odgovora.

      Na kraju, stekao se dojam sve veće potrebe ovih obnova, kao i sama raznolikost tema i voditelja. Dodamo li tome da se i dosadašnji voditelji češće javljaju i daju podršku nastavku ovog pothvata, što reći nego opet po svetom Pavlu: Dosta ti je moja milost. (2 Kor 12, 9)

      Već sada najavljujemo slijedeću dvodnevnu duhovnu obnovu 1. i 2. rujna 2012. godine, a voditelj je vlč. Nikica Mihaljević, župnik u Donjim Andrijevcima kod Slavonskog Broda.

                                                                           Vlč. Stjepan Barišić

Stjepan Barišić