SRIJEMSKI KARLOVCI, (TU) 19. ožujka 2014. - U župi u Sremskim Karlovcima u Kapeli Gospe od Mira svečano je proslavljena blagdan Svetog Josipa. Svečano misno slavlje predvodio je župnik vlč. Marko Lončar. Crkveni zbor crkve Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima uveličao je slavlje svojim pjevanjem mise „X. Stanislava Prepreka - u čast Franji Asiškom“.

Crkva danas slavi blagdan svetog Josipa zaručnika BDM, a posebno katolici u Sremskim Karlovcima tradicionalno slave ovaj blagdan u Kapeli Gospe od Mira, gdje u kao i svake godine ovom misom kalendarski počinje niz liturgijskih događanja.

U prigodnoj propovijedi župnik vlč. Marko Lončar je iz evanđelja po Luki,  razmotrio i pokazao Svetog josipa kao brižnog oca prema Isusu, kada je on imao dvanaest godina. Istina jeste da nijedna njegova riječ se nije spomenula tu, ali iz riječi Blažene Djevice Marije: „Gle otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“, vidi se da je briga bila na glavi obitelji, kao što je red u ono vrijeme bilo, kada se isticalo da je muž glava kuće.

Sveti Josip je i za nas poticaj kako da se osposobimo za svako dobro djelo, zaključio je propovjednik.

Nakon blagoslova sve nazočne pozdravio je župnik čestitao imendan svima onima koji kao svog zaštitnika slave sv. Josipa

                                                                                                     Tomislav Mađarević
 

ČEREVIĆ(TU) 19. ožujka 2014. godine - Župa Svetog Josipa u Čereviću u Srijemskoj biskupiji organizirala je proslavu svoga zaštitnika. Svečano euharistijsko slavlje je predvodio vlč. Željko Tovilo župnik župe u Rumi, uz koncelebraciju dekana petrovaradinskog dekanata preč. Tomislava Kovačića i mjesnog župnika vlč. Zdravka Čabrajca i vlč. Marka Loša župnika župe Petrovaradin-3 i vlč. Stjepana Barišića župnika župe Petovaradin-2 i vlč. Marka Lončara župnika u Srijemskim Karlovcima koji je nekada bio župnik župe Čerević i vlč. Nikice Bošnjakovića župnika u Šidu i grkokatoličkog svećenika vlč. Darka Raca župnika župe Bačinci. Euharistijsko slavlje je i pjesmama Svetom Josipu uzveličala grupa pjevača iz župe Beočin.
Na početku je nazočne pozdravio domaći župnik i uveo u slavlje današnjega dana.
U prigodnoj propovijedi vlč. Željko Tovilo je rekao: „Isus Krist je središte naših života, On je središte ovoga trenutka u kojem sada jesmo. On je onaj izdanak Abrahamov koji će biti osnivač velike Božje obitelji, sazdanoj na vjeri Abrahamovoj i svih vjernika posle njega. Isus je u središtu života i Josipova i Marijina i cjeloga čovječanstva. On je i u središtu našega kršćanskoga života, hteli mi to priznati ili ne. Zato dok danas slavimo Svetog Josipa zagledani smo u lik toga čovjeka, kako slušamo odlomke iz evanđelja “pravedni Josip”. Zagledani smo u njega i divimo mu se, ali kao da u svom kršćanskom životu, kada slavimo svece mi ne slavimo njih, mi želimo proslaviti Krista u njihovom životu.”
Propovjednik nastavlja svoje izlaganje ovim riječima: “Slikom Svetog Josipa o kome je kazano i napisano tako malo, ali sa druge strane znamo o njemu vrlo mnogo, da je bio: pravedan, da je uvijek čini ono što Bog zapovijeda. Zapravo je to najviše što se može riječi o ovom velikom čovjeku i to u nekoliko riječi: svet i Bogu posvema poslušan. U tom životu se posebno isticalo ono nebesko, mogli bismo reći ljiljanska karizma čistoće, herojska šutljivost, i strpljivo služenje. To je sve prisutno, ali postoji i drugi sloj, onaj prolazni, nama toliko blizak ljudski”.
Zaklučio je vlč. Željko Tovilo: “Josipa tog divnog sveca kojega smo pomalo zaboravili, Gospodin nagrađuje tu ćutljivu čednost ovoga pravednika. On će biti poslednji u starom savezu kojem će se u snu pojaviti rješenje. U svetom Josipu je ključ za svačiji život, biti otvoren za Božju volju, biti otvoren Bogu, na sve to smo mi kršćani pozvani. Otvorenost u osobnom životu na svim razinama. I upravo to traži veliku pažnju, budnost, molitvu, spremnost na žrtvu. To donosi mir i izvanrednu Božiju pomoć. Od trenutka Josipova predanja prestaju nemirni snovi, a počinje stvarnost Božjega vođstva. Tako nam je ovaj svetac upravo daje odgovor na neka pitanja zemlje. U vjeri Svetoga Josipa nalazimo odgovore za ovozemaljska pitanja”.
Nakon mise župnik domaćin Zdravko Čabrajac uputio je riječi pozdrava i zahvalnosti prisutnima i pozvao na čašicu razgovora i bratsko druženje.

                                                                                                                                                      Tomislav Mađarević

PETROVARADIN (TU) – Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije održana je u Petrovaradinu, 17. ožujka, a sudjelovali su i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Duhovnu obnovu predvodio je preč. Jozo Duspara, župnik u Zemunu i dekan zemunskog dekanata. Tema duhovne obnove bila je “Caritas – ljubav crkve kao zajednice ljubavi” iz enciklike pape Benedikta XVI. „CARITAS IN VERITATE – LJUBAV U ISTINI“.

Nakon molitve srednjeg časa, nazočne je pozdravio Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu i povjerenik Srijemske biskupije za trajnu duhovnu svećeničku izgradnju i pozvao svećenike na pripravu za ovogodišnji Veliki tjedan i Uskrs. Također je zahvalio svećenicima Srijemske biskupije što su prihvatili da budu voditelji svećeničkih duhovnih obnova.

U svojem izlaganju predavač je ukazao da je cjelokupno djelovanje Crkve izraz ljubavi koja traži potpuno čovjekovo dobro, traži njegovu evangelizaciju po riječi i sakramentima, što je u povijesti pretpostavljalo pravi herojski pothvat, i traži njegovo promicanje u različitim područjima života i ljudskog djelovanja. Ljubav je prema tome služenje koje Crkva ostvaruje da bi neprestano izlazila u susret čovjeku koji trpi ili je u potrebi.

Na kraju je predavač zaključio:”Ljubav je svjetlo, u konačnici jedino svjetlo koje uvijek iznova rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrosti potrebne za život i djelovanje. Ljubav je moguća i mi smo je sposobni prakticirati jer smo stvoreni na sliku Božju, i tako živjeti ljubav i omogućiti da Božje svjetlo uđe u svijet”.

                                                                                                                              Tomislav Mađarević

U subotu 1. ožujka 2014. godine umrla je u 89. godini Ruža Barišić majka  svećenika Stjepana Barišića.

Sprovodni obredi bit će iz kapele na mjesnom groblju u Vranovcima župa Podvinje 3. ožujka 2014. godine u 15,00 sati
i potom sveta misa u župnoj crkvi u Vranovcima.

Pokojnoj Ruži Barišić Gospodin bio vječna radost i nagrada, a preč. Stjepanu Barišiću iskreno suosjećanje.

Srijemska biskupija – Biskupski ordinarijat

VATIKAN (IKA) - Papa informiran o čudesnom ozdravljenju po zagovoru bl. Alojzija Stepinca! Sveti Otac zadovoljan je ovim novim korakom prema proglašenju svetim hrvatskog blaženika!

Prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato objavio je u ponedjeljak navečer na misi u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima u Rimu da je nadležna liječnička komisija utvrdila slučaj čudesnog ozdravljenja po zagovoru blaženog kardinala Alojzija Stepinca. S tim informacijama prošloga je petka upoznao i Svetog Oca koji je izrazio zadovoljstvo približavanjem kanonizacije bl. Stepinca. To znači korak bliže Stepinčevoj kanonizaciji. Datum još uvijek ne može biti poznat, no proces ide svome završetku.

Iako izbor propovjednika za Stepinčevo u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu nije izravno povezan s njegovom kanonizacijom, vrijedi podsjetiti da je 15. veljače 1998. godine tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger u istoj crkvi predvodio proslavu Stepinčeva. U propovijedi je tadašnjeg slugu Božjega nazvao blaženikom. Govoreći o njemu kao o čovjeku savjesti, kardinal Ratzinger je upotrijebio ove riječi: 'Naš blaženik, naš sluga Božji, živio je odbačenost od ljudske slave, živio je osamljenost, patnju.'

Kardinala Stepnica blaženikom je proglasio Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. godine, a za proglašenje svetim nekoga od blaženika uvjet je i jedno Božje čudo po njegovu zagovoru. (HKR)

U okviru redovite tribine pod nazivom “Uvod u kršćanstvo“ u Zemunu, a koju predvodi prof. Ivica Čatić, 9.2. svoja izlaganja on je ovoga puta fokusirao na posljednji dio 15. poglavlja  djela apostolskih, odnosno na odluku sabora i poslanicu u Antiohiji. Naime, u ovom djelu biblije opisuje se trenutak kada su apostoli i starješine zaključili, skupa sa cijelom Crkvom, da bi bilo dobro izabrati ljude između sebe, najuglednije muževe, i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Odlučiše tada da je najbolje poslati Judu Barsabu i Silu. Budući da je odluka donešena, a da je tako važnu odluku trebalo potvrditi pismeno da bi dobila na vrijednosti i težini napisano je: „Apostoli i starješine, braća, pozdravljaju braću obraćenike s poganstva što su u Antiohiji, Siriji i Ciliciji.“   Nakon ovog optimističkog i veoma pozitivnog uvoda  dalje u pismenom obraćanju naglašena je suština poruke i to riječima: „Čuli smo da su vas neki koji su došli od nas smeli svojim govorima i uznemirili vaše duhove, a mi ih za to nismo ovlastili. Zato nađosmo za dobro, mi jednodušno sabrani, izabrane muževe poslati k vama s dragim našim Barnabom i Pavlom, s ljudima koji su predali svoje živote za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo dakle Judu i Silu koji će vam i sami to riječima kazati. Odlučismo Duh Sveti i mi ne stavljati više nikakva tereta na vas osim ovoga potrebnoga: Da se suzdržavate od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, od mesa udavljenih života i od bluda. Ako se toga budete čuvali, dobro ćete činiti. Pozdravljamo vas!“ Time je jasno naglašeno šta su pogani trebali činiti kako bi bili prihvaćeni od strane Crkve.  Apostoli su, dakle, primivši poslanje, sišli u Antiohiju, sabrali mnoštvo i predali poslanicu. Događaj čitanja poslanice ispunio je sve radošću i ohrabrenjem. Juda i Sila, proroci, koji su učvrstili veze među braćom, proboravili su još neko vrijeme u Antiohiji nakon čega su se braća oprostila od njih poželjevši im mir. Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji, naučavali i propovjedali evađelje mnogima.

Drugi dio predavanja prof. Ivica Čatić posvetio je veoma interesantnom osvrtu na problem između Petra i Pavla kada su u pitanju stavovi koji se odnose na uslovljavanje pogana obrezivanjem kako bi bili prihvaćeni od strane Crkve. U svom izlaganju, tom prigodom, prof. Ivica osvrnuo se, u cilju približavanja ove teme, na neke djelove poslenice Galaćanima. Osobito je bio istaknut dio kada je Pavao ukorio Petra u Antiohiji. Tom prigodom Pavao je rekao Petru: „A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor. Jer prije, dok ne dođoše neki od Jakova, jeo je s poganima; a kad oni dođoše, povukao se i odvajao bojeći se onih koji su bili iz obrezanja. I njegovu pretvaranju priključili su se ostali Židovi,  tako da je i Barnaba bio od njih zaveden u isto pretvaranje.“ Nakon toga, Pavao je izložio suštinu problema rekaviš kako je rekao Kefi:“ Kad ti kao Židov živiš poganski, a ne židovski, zašto siliš pogane da drže židovske običaje?“   Zaključak Petrovog izlaganja bio je da se čovjek ne opravdava djelima Zakona nego vjerom u Isusa Krista. To je, na izvestan način, bio i zaključak predavanja prof. Ivice Čatića, a to je da i danas u ekumenskom smislu trebamo obraćati više pažnje na sličnosti koje nas povezuju, odnosno na temelj na kome je izgrađivano kršćanstvo, Isusa, nego na razlike koje su mnogo minornije u odnosu na te sličnosti.  O tome vrijedi razmišljati do idućeg predavanja.   

Danijela Lukinović