NOVI SAD/PETROVARADIN (TU) – U crkvi Svetog Jurja, mučenika, u Petrovaradinu, 12. listopada 2013. godine, srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, u zajedništvu s preč. Robertom Erhardom, župnikom župe Imena Marijina i dekanom novosadskog dekanata, petrovaradinskim župnicima preč. Markom Lošom, župnikom u župi Sveti Rok, hodočasnik i župnim upraviteljem župe Svetog Jurja, mučenika, te vlč. Stjepanom Barišićem, župnikom u župi Uzvišenja svetoga križa i upraviteljem Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske, Attilom Nagy, župnikom u Novom Sadu i Marijanom Vukovim, župnim vikarom u Novom Sadu, slavio je svetu misu “Zaziva Duha Svetoga” za blagoslovljen početak nove školske/akademske godine 2013./2014. U svečanom misnom slavlju sudjelovali su studenti i srednjoškolci, kao i profesori, nastavnici i katehete koji djeluju na sveučilištima, fakultetima i u osnovnim i srednjim školama u Novom Sadu i šire, kao i mladi djelatnici-radnici u pojedinim poduzećima i radnim mjestima. Bila je to prigoda da svi oni koji su uključeni u odgoj mladih, kako na svjetovnom tako i na duhovnom području, zajedno mole od Gospodina darove Duha Svetoga kako bi mogli odgovoriti zahtjevnom poslanju: vjerom i kršćanskim žvotom i društvenim zalaganjem svjedočiti Uskrsloga prema svojem pozivu i poslanju, uz pomoć znanja i razuma, znanosti, umjetnosti i društveno-socijalnog rada.

      U prigodnoj homiliji biskup je rekao: “Truditi se oko upoznavanja Krista i Evanđelja, oko onoga novoga što je Krist htio i zbog čega je i došao među nas, truditi se oko toga da Krist i Evanđelje dublje uđu u naš život i da se gradi kultura života po Evanđelju, glavni je posao pred kojim stoje svećenici i vjeroučitelji i vi studenti kao i profesori, nastavnici i učitelji. I naš studij i rad u školama i fakultetima kao i na radnim mjestima je milost, a ne samo potreba, kako bismo se bolje snašli u životu”. Biskup je naglasio da je studij i rad u školama i fakultetima i na radnim mjestima milost, a ne samo potreba kako bismo se bolje snašli u životu, kako se češće kod nas shvaća, možda i među nama ovdje prisutnima. „Neka nam studij omogući da upoznajemo ljudske, kršćanske i evanđeoske vrijednosti, naglasio je Gašparović, kako bi u Kristovu Duhu mogli pročišćavati svoje misli i svoje nakane, svoju volju i svoje riječi. Neka kršćanske vrijednosti budu u središtu našeg zanimanja kako bismo uistinu mogli biti vjerni navjestitelji i vjerni svjedoci Radosne vijesti, Evanđelja, istinske Božje Riječi.“

      Na koncu je biskup zaključio: „Neka ovo vrijeme što je pred nama bude ispunjeno radom i molitvom, neka bude ispunjeno razmišljanjima, razgovorima i susretima, neka bude vrijeme u kojem ćemo se obogaćivati međusobnim iskustvom. Društvo, naše obitelji i Crkva treba kvalitetne radnike i suradnike, one koji će poslušati Krista koji je donio zapovjedi ljubavi i rekao 'idi i ti čini tako' (Lk 10,37).

      Propovijed na mađarskom jeziku uputio je novosadski župnik i dekan, preč. Robert Erhard koji je rekao da mjesto i uloga naših susreta je studijsko razmišljanje o Bogu, o Riječi koja je bila u početku, koja je bila kod Boga, koja bijaše Bog, i o toj istoj Riječi, Isusu Kristu, koji je tijelom postao i živi i djeluje u Crkvi čiji smo mi članovi. Božja Riječ, koja je temelj naše stvarnosti, postojana je i više od nebesa jer ona je stvarnost. „Susreti su zajednica živih ljudi – onih koji navještaju i svjedoče Božju Riječ i ljudske i kršćanske vrijednosti kao i onih koji se za to osposobljavaju. Truditi se oko upoznavanja Krista i Evanđelja, oko onoga novoga što je Krist htio i zbog čega je i došao među nas, truditi se oko toga da Krist i Evanđelje dublje uđu u naš život i da se gradi kultura života po Evanđelju, glavni je posao pred kojim stoje i svećenici i vi studenti kao i profesori i drugi djelatnici“, zaključio je preč. Erhard.

Pjevanje i sviranje na svetoj misi, koja je bila na mađarskom i hrvatskom jeziku, vodili su mladi koji se okupljaju na redovitim vjeronaučnim susretima utorkom i srijedom u župi Imena Marijina u Novom Sadu.

                                                                         Marijan Vukov 

Marijan Vukov

      BEOČIN (HR/TU) - U župnoj crkvi Svete Barbare u Beočinu u posljednje četiri godine više od deset puta dogodile su se provale. Vandalski čin ponovljen je i tijekom noći između 29. i 30. rujna, kao i izeđu 30. rujna i 1. listopada, kada su za sada nepoznati počinitelji provalili i izvršili svetogrdni čin nad posvećenim hostijama. Tom su prilikom još uvijek nepoznati počinitelji izlomili i razbacali posvećenu veliku hostiju i pokaznicu i razlomili i otuđili dva ciborija i kalež, veliki dio pozlaćene pokaznice nakon što su razvalili vrata svetohraništa. Odnijeli su i dva svijećnjaka i dio ozvučenja, a učinjena je i velika materijalna šteta na crkvi. Kako nam je rekao župni upravitelj u Beočinu vlč. Zdravko Čabrajac, ovaj vandalski čin provalnici su učinili dva puta zaredom i policija je obavila očevid, ali do sada počinitelji još uvijek nisu pronađeni:

      "Srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, ja osobno a i vjernici smo zgroženi tim vandalskim činom i pitamo se da li je to zadnji put. Svi zajedno očekujemo konkretnu medijsku, institucionalnu i pravnu pomoć. Nismo iznenađeni otuđenjem nekih stvari i inventarom, koliko tim svetogrdnim činom, kojim je poslana jasna poruka da se zajednica poslije tog čina osjeća nemoćno, jadno i bezvrijedno. Ali kao misijska crkva, mi ćemo plivati suprotno toj poruci  i valjalo bi kada bi ovakvi događaji poprimili u Republici Srbiji značajniju medijsku pozornost", istaknuo je vlč. Čabrajac.

      Jedan od očevidaca koji je prvi ušao u crkvu poslije provale je vjernik Karlo Šetalo, koji je u općini Beočin i član Savjeta za međunacionalne odnose i potpredsjednik tog tijela:

      "Na nesreću, na oko 80 posto krađa koje su se dogodile u ovoj crkvi, bio sam prvi koji je došao i vidio posljedice vandalskog čina. Ovo sada što se dogodilo prelazi sve granice, ova crkva je izgubila sve svijećnjake, svoju svetinju, jer nema pokaznice, uništena je i pogažena posvećena hostija, a nema ni ciborija. Ne razumijem zašto dirati svetinje. To je nešto što je nama vjernicima u suštini najsvetije a netko dođe i to uništi. Ako je to urađeno da se ta materijalna sredstva unište, da se pretvore u sekundarnu sirovinu i prodaju za sitan novac, onda to stvarno prelazi normalno razmišljanje. Obavijestio sam i predsjednika Općinskog vijeća u Beočinu, koji je inzistirao da se ovaj događaj razmotri, što je i učinjeno. Na sjednici sam izvijestio članove o tom događaju i donesen je zaključak da se učini sve kako bi se osigurao crkveni objekt", istaknuo je Šetalo. Kako navodi Šetalo, činjenica je da je obijanje crkve počelo skidanjem oluka i postoji nedoumica kako okarakterizirati provalu i što je bio kranji cilj tog vandalskog čina.

      Upravitelj župe u Beočinu i župnik u Čereviću s filijalom Neštin, od 18. kolovoza ove godine je vlč. Zdravko Čabrajac. Njegova su nastojanja, kako nam je rekao, da se u ovim mjestima nastavi graditi živa zajednica: "Dolaskom u župe Čerević i Beočin, koje imaju veliki potencijal s obzirom da ovdje živi 450 katoličkih obitelji, shvatio sam da je ovdje veliki rudnik, jer ovdje živi veliki broj mladih, koji se još uvijek nisu opredijelili. Ono što želim raditi u idućem razdoblju jest nastavak izgradnje žive zajednice nakon mog predšasnika vlč. Marka Lončara", istaknuo je vlč. Čabrajac.

      Ovakva događanja, kako nam je rekao, neće utjecati na njegova nastojanja u ovim župama, gdje je itekako plodno tlo za razvijanje ekumenskih odnosa s Pravoslavnom crkvom i to ne samo deklarativno, jer isto to su i prethodnici činili.

                                                                    Suzana Darabašić

Hrvatska riječ

      VATIKAN (IKA/TU) - Blaženi Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. bit će kanonizirani 27. travnja 2014. godine, na Nedjelju Božanskoga milosrđa.

      U Konzistorijskoj dvorani Apostolske palače u Vatikanu, za vrijeme slavlja Trećega časa 30. rujna, papa Franjo održao je Redovni javni konzistorij za kanonizaciju blaženih Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. Tijekom Konzistorija Papa je odredio da papa Roncalli i papa Wojytila budu upisani među svece 27. travnja 1014. godine, na Drugu vazmenu nedjelju, odnosno Nedjelju Božanskoga milosrđa, izvijestio je Tiskovni ured Svete Stolice.

                                                                               IKA

IKA

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U subotu, 5. listopada 2013. godine u župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici održan je susret ministranata Srijemske biskupije. Susretu je nazočilo oko 200 ministranata iz većine župa Srijemske biskupije, koje su dopratili svećenici-župnici, vjeroučitelji i neki od roditelja. Već u rane jutarnje sate počeli su pristizati ministranti iz svih dijelova biskupije u župu Srijemska Mitrovica. Službeni dio programa započeo je u katedrali i župnoj crkvi Svetog Dimitrija svetom misom koju je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, u koncelebraciji sa svećenicima Srijemske biskupija. Na početku misnog slavlja povjerenik za ministrante i za svećenički i redovnički poziv Srijemske biskupije vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku i pastoralni suradnik u župi Srijemska Mitrovica, pozdravio je biskupa, nazočne svećenike, vjeroučitelje i sve ostale vjernike, te posebno ministrante i ministrantice.

      Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Gašparović je rekao: “Mladi prijatelji, mladići i djevojke, dragi ministranti i ministrantice, braćo i sestre u Kristu! U središtu vašega života danas, ovdje na ovom susretu ministranata i ministrantica naše Srijemske biskupije, je stvarnost Isusa Krista, onoga kojemu vi služite uz oltar i kojemu ste uvijek bliži od drugih vjernika koji su u klupama u crkvi za vrijeme svete mise. Poznajemo Isusa kao osobu koja ostavlja neizbrisiv pečat na svakome od nas, posebno na vama u ministrantskoj službi“.

      U prigodnoj homiliji srijemski biskup je istakao da se nitko u povijesti nije pokazao takvim i tako blizu ljudima kao što je to bio onaj kojemu ministranti i ministrantice služe kod oltara, a to je Isus Krist. Zaista, samo je jedno mjesto na svijetu bez ikakve tame, a to je osoba Isusa Krista, pravo svjetlo. U njemu nam se Bog na najjasniji način predstavio. Njega štujemo i njemu se klanjamo, njemu služimo uz oltar. Čitajte, dragi ministranti Evanđelje, Djela Apostolska, Poslanice, Otkrivenje. Čitajte i vidjet ćete da je Isus Krist najsvjetlija pojava ljudske povijesti. Nitko ga nije u povijesti nadmašio u ljepoti nauke, u dobroti srca, u čistoći života, u ljubavi sve do kraja, sve do križa. A tko je on, kojemu minsitranti služe? Sam je postavio to pitanje svojim apostolima: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mt 16,15). To je bitno pitanje cijelog kršćanstva; bitan je i odgovor. Mladi vjernici, poslužitelji oltara, znaju i moraju znati tko je Isus.

      Potom je biskup poručio ministrantima i ministranticama: “Vaši roditelji, braća i sestre, svi ljudi u susretu s vama neka vide da vi sve poštujete i svima činite dobro, da rado dolazite na svetu misu, da rado i dostojanstveno služite kod oltara. Tako ćete nasljedovati vaš ideal, Isusa Krista. Biti kršćanin, posebno kao ministrant, nije lako. Biti vjernik nije lako u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu, ali je moguće. Složit ćete se sa mnom da svi koji se ponose Isusom Kristom trebaju biti uistinu odraz njegova života. Ali Isus nas je učio da najprije u samima sebi ostvarujemo njegov lik. Od sebe treba početi.“

      Pjevači iz  župe Svetog Dimitrija svojim pjevanjem su uzveličali misno slavlje, a svečanu pontifikalnu asistenciju činili su ministranti župe u Srijemskoj Mitrovici koji su pokazali kako se služi kod oltara.

      Nakon mise predstavile su se sve župe sudionici ovog susreta, a nakon svakog pojedinog predstavljanja prihvaćeni su gromoglasnim aplauzima.

      Vlč. Željko Štimac, župni vikar u župi Svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, održao je nazočnima predavanje o ministrantskoj službi. Prikazao je tko je to ministrant i ministrantica, koja je njihova služba, prava i dužnosti, kako što temeljitije vršiti ministrantsku službu, te potakao na revnost i dostojanstvo u tako važnoj zadaći. 

      Po završetku vrlo vrijednog predavanja započeo je natjecateljski dio susreta. Ministranti su se prijavljivali u 11 skupina sportova. Tako su imali priliku da pokažu svoje sposobnosti u skakanju u vreći, natezanju konopca, krkače, guranje kolica, utrka na tri noge, ispuhivanje brašna, jabuka u vodi, zavezane oči, nošenje oraha u žlici, stolni tenis, stolni nogomet i mali nogomet.

      Za vrijeme prijavljivanja upriličen je „ručak na otvorenom“, koji su pripremili organizatori, a prigodom natjecateljskog dijela slijedila je podjela zlatnih medalja najuspješnijim ministrantima. Susret je protekao u veselom raspoloženju i oduševljenju ministranata i ministrantica. Za to su najzaslužniji stariji ministranti i mladi župe Srijemska Mitrovica koji su cijeli dan bili na usluzi.

                                                                                                  Tomislav Mađarević

      PETROVARADIN (TU) - Dvodnevnim duhovnim programom koji je proteklog vikenda organiziran u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu, održana je listopadska duhovna obnova pod nazivom „Za naše dobro“.

      Čast da bude ispovijednikom, predvoditeljem liturgijskih slavlja, pobožnosti euharistijskog klanjanja i predavačem, imao je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i viši asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, vlč. dr. sc. Josip Vrančić, koji je za temu susreta izabrao geslo „Strah i tjeskoba s kršćanskog gledišta“.

      Prvoga dana obnove, vlč. Vrančić se u propovijedi koja se odnosila na Evanđelje po Luki (Lk 10,20), zadržao kod Isusove poruke učenicima koja glasi: „..radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“. Upravo na toj rečenici tumačio je veličinu, važnost, posebnost i odgovornost koje sa sobom nosi krsno ime svakog pojedinog čovjeka.

      „Ne smijemo nikada zaboraviti da je naše ime posvećeno u času krštenja, da ono postaje na neki način izražaj naše osobne pripadnosti Bogu, ime po kojem nas on sam prepoznaje...i po kojemu ćemo biti suđeni,“ naglasio je propovjednik Vrančić, spominjući se riječi sv. Benedikta koji je svojevremeno dao zanimljiv odgovor na pitanje „Tko je čovjek koji se raduje životu?“ On kaže: „Želiš li živjeti istinskim životom, tako da ti ime bude upisano na nebesima, onda jezik svoj oda zla suspreži i usne svoje od riječi prijevarnih! Zla se kloni i čini dobro, traži mir i za njim idi.“

      Nakon svete mise održano je predavanje u kojem je predvoditelj govorio o strahu i njegovim uzrocima, posljedicama i načinima prevladavanja istoga. Pojasnio je da osim strahova koji nametnuto dolaze izvana, u cilju da čovjeka zatvore u strah za vlastitu budućnost i tako lakše s njime manipuliraju, postoje strahovi koji se rađaju u samom čovjeku, usljed njegove neodgovornosti.

      Prema Vrančićevom mišljenju, ni Crkva kao zajednica vjernika nije izuzeta od različitih napasti koje bi se mogle svesti pod zajednički nazivnik „izbjegavanje križnoga puta“ koja od simboličnosti Crkve čini najobičniji kič, očitovan na trijumfalizmu kao nerealnom sagledavanju svoje stvarnosti i konformizmu koji se suočava s problemom nespremnosti da se bori protiv ovoga svijeta. „Crkva negativni strah od ovoga svijeta i svojih slabosti pobjeđuje poniznim otvaranjem Duhu Svetome koji ne dopušta da slabost u njezinim udovima poništi realnu prisutnost Isusa Krista u njoj samoj.“ Vrančić, nadalje, primjećuje da imperativ „biti uz Isusov križ“ jeste ono što nedostaje konformističkoj slici Crkve. Takva slika Crkve ne želi prihvatiti da je svijet „Krista radi“ na različite načine mora progoniti, razdirati, mučiti i ubijati. Takva Crkva želi nasljedovanje bez križa, ne usuđujući se suprostaviti svijetu čime postaje dio samoga svijeta. Ona radije prihvaća strah od ovoga svijeta nego sveti strah Božji.“ U tom smislu je bila i zaključna poruka predvoditelja prema kojoj je kršćanski odgovor na govor o strahu – strah Božji koji označava ljubav prema Bogu. On poručuje da „oružje“ Crkve nije od ovoga svijeta, već od Krista čija snaga uskrsnuća pobjeđuje svaki strah, te da se kršćanin treba bojati i Boga i čovjeka samo iz ljubavi, kako bi ih još više ljubio. Na kraju je podsjetio na mudru izreku svetoga Franje Saleškog koja govori o tome da se Boga treba bojati iz ljubavi, a ne da ga se ljubi iz straha.

      Drugog dana duhovne obnove predvoditelj je u propovijedi govorio o jakosti, držeći se i poruke evanđelja toga dana u kojemu apostoli traže od Gospodina da im umnoži vjeru. „Vjera je odabir: ili ću očajavati ili ću napraviti iskorak u nepoznato prema Nepoznatom koji mi pruža obje ruke.“ naglašava Vrančić i dodaje: „Jedno je sigurno: bez odvažnosti za iskorak nema kvalitetnih promjena, nema govora o spasenju.“ U svezi s time, napose je pojam jakosti istakao kao neophodnu vrlinu i Božji dar koja se, nasuprot strahu, očituje u hrabrosti, ali i u umijeću izdržljivosti, u strpljivom radu na samome sebi, odnosno mirnom predavanju Božjoj volji, sa sviješću vlastite krhkosti i snage unutrašnjega mira.

      Pozivajući se na svete Oce koji su u spremnosti na mučeništvo vidjeli najtipičniji znak kršćanske kreposti i jakosti, istakao je važnost moljenja molitve Očenaša u kojoj redak „ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga“ u širem smislu znači: „Pomozi, Gospodine, da se nikada ne nađemo u situaciji koja nas prisiljava zanijekati vlastitu vjeru...ne daj da poginemo u trenutku ispitivanja...i pomozi da nikada ne zatajimo Tebe koji si naše najveće dobro, bez obzira na strah od bilo kakvog gubitka.“

      Mojsijeva poruka koju je na koncu propovijedi vlč. Vrančić izrekao, glasi: „Ne bojte se, Gospodin će se boriti za vas, budite u miru, ništa vam se neće dogoditi!“

      Susret je završen euharistijiskim klanjanjem i blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

      Mogućnost interaktivnog uključivanja nazočnih vjernika na završetku programa oba dana duhovne obnove, omogućilo je mnogima da dobiju odgovore na pitanja vezana uz temu „Strah i tjeskoba s kršćanskog gledišta“.

                                                                                        Petar Pifat

Petar Pifat

      BEOČIN (TU) - U noći između 29. i 30. rujna u nedjelju na ponedjeljak, kao i između 30. rujna i 1. listopada u ponedjeljak na utorak, dva puta uzastopce nepoznati počinitelji provalili su u župnu crkvu Svete Barbare u Beočinu. U prvoj noći, kako kaže župni upravitelj vlč. Zdravko Čabrajac, počinitelji su odnijeli pozlaćeno liturgijsko posuđe, kaleže, svijećnjake i druge predmete, te su učinili svetogrđe time što su razbacali posvećene hostije Tijelo Kristovo po crkvi i izlomili monstrancu.

      Drugu noć počinitelji su uz razbijanje po crkvi ostavili i tragove cigareta i opušaka.

      Po riječima vlč. Čabrajca ovo nije prvi puta da se dogodi ovako nešto. "Ovakve i slične provale i krađe su se već događale desetak puta što je znak da nije na vrijeme reagirano. Tražili smo pomoć na lokalnoj razini, ali od toga nije ništa urađeno", kazao je Čabrajac i pojasnio kako je vandalizam i ovoga puta prijavljen lokalnoj i novosadskoj policiji koja traga za počiniteljima.

                                                                        Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević